Kažeš da priznaješ utjelovljenog Boga i da priznaješ pojavu Riječi u tijelu, ali ipak određene stvari radiš iza Njegovih leđa, stvari koje su oprečne onome što On traži, a u svom srcu Ga se ne bojiš. Je li to priznavanje Boga? Priznaješ ono što On kaže, ali ne provodiš u djelo ono što možeš niti se pridržavaš Njegovog puta. Je li to priznavanje Boga? I iako Ga priznaješ, tvoj način razmišljanja odražava opreznost prema Njemu, a nikada bogobojaznost. Ako si vidio i priznao Njegovo djelo i znaš da je On Bog, a ipak ostaješ nezainteresiran i potpuno nepromijenjen, onda si ti osoba koja još uvijek nije osvojena. Oni koji su osvojeni moraju učiniti sve što mogu, i premda nisu sposobni zakoračiti u više istine, a te im istine mogu biti nedostižne, takvi ljudi su u svojim srcima spremni to dostići. Zato što postoje granice onoga što mogu prihvatiti, zato i postoje granice i ograničenja onoga što su sposobni provesti u djelo. Međutim, oni u najmanju ruku moraju učiniti sve što mogu, a ako to možeš postići, to je učinak postignut zahvaljujući djelu osvajanja. Pretpostavimo da si rekao: „S obzirom da On može izreći toliko riječi koje čovjek ne može, ako On nije Bog, tko jest?” Takvo razmišljanje ne znači da priznaješ Boga. Ako priznaješ Boga, moraš to i dokazati svojim stvarnim djelima. Ako vodiš crkvu, a ne provodiš pravednost u djelo, ako žudiš za novcem i bogatstvom i sebi uvijek prisvajaš crkveni novac, je li to priznanje da Bog postoji? Bog je svemoguć i vrijedan strahopoštovanja. Kako se ne bojati ako zaista priznaješ da Bog postoji? Ako si sposoban počiniti takva podla djela, priznaješ li Ga uistinu? Je li Bog to u što vjeruješ? Ono u što vjeruješ je nejasan Bog; zato se i ne bojiš! Oni koji istinski priznaju i spoznaju Boga, boje Ga se i boje se učiniti bilo što protiv Njega ili bilo što što narušava njihovu savjest; osobito se boje učiniti bilo što za što znaju da je protivno Božjoj volji. Jedino se to može smatrati priznavanjem Božjeg postojanja. Što bi trebao učiniti kad te roditelji nastoje spriječiti da vjeruješ u Boga? Kako bi trebala voljeti Boga kad je tvoj muž, koji u Njega ne vjeruje, dobar prema tebi? I kako trebaš voljeti Boga kada te braća i sestre preziru? Ako Ga priznaješ, onda ćeš u ovim situacijama postupati kako je primjereno i živjet ćeš u stvarnosti. Ako ne poduzimaš konkretne radnje, već samo govoriš da priznaješ Božje postojanje, onda si jak samo na riječima! Govoriš da vjeruješ u Njega i da Ga priznaješ, ali na koji Ga način priznaješ? Na koji način vjeruješ u Njega? Bojiš li Ga se? Osjećaš li strahopoštovanje? Voliš li Ga duboko u sebi? Kad si u nevolji i nemaš se na koga osloniti, osjećaš Božju divotu, ali nakon toga sve zaboraviš. To nije ljubav prema Bogu, niti je vjera u Boga! Što, najzad, Bog želi da čovjek postigne? Sva stanja koja sam spomenuo, kao što su očaranost vlastitom važnošću, dojam da brzo učiš i razumiješ nove stvari, kontroliranje drugih, gledanje drugih s visine, prosuđivanje ljudi na temelju njihovog izgleda, maltretiranje bezazlenih ljudi, pohlepa za crkvenim novcem i tako dalje – tek kad sve ove iskvarene sotonske naravi budu, djelomice, uklonjene iz tebe, postat će očito da si osvojen.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Unutarnja istina o djelu osvajanja (4).