Iz dana u dan motrim nad svemirom i ponizno skrivam Sebe u Svojem boravištu, proživljavam ljudski život i izbliza proučavam svako djelo ljudskog roda. Nitko Mi se nikada nije istinski ponudio; nitko nikada nije tragao za istinom. Nitko nikada nije bio savjestan prema Meni niti je donosio odluke preda Mnom, a zatim se držao svoje dužnosti. Nitko Mi nikada nije dozvolio da boravim u njemu, niti Me je cijenio kao što ljudi cijene svoje živote. Nitko nikada nije vidio, u praktičnoj stvarnosti, sve što Moje božanstvo predstavlja; nitko nikada nije bio spreman da bude u kontaktu sa samim praktičnim Bogom. Kada vode sasvim progutaju ljude, Ja ih spašavam od tih ustajalih voda i pružam im priliku da iznova žive. Kada ljudi izgube vjeru u život, Ja ih vraćam sa ivice smrti, dajući im hrabrost nastaviti dalje kako bi Me mogli koristiti kao temelj svojeg postojanja. Kada se ljudi bune protiv Mene, Ja ih navodim da Me spoznaju iz vlastitog buntovništva. U svjetlu stare prirode ljudskog roda i u svjetlu Moje milosti, umjesto da ljudima oduzimam živote, dozvoljavam im se pokajati i početi iznova. Kada pate od gladi, iako im je u tijelu ostao tek jedan dah, Ja ih otrgnem od smrti, sprječavajući da postanu plijenom Sotoninog lukavstva. Toliko puta su ljudi vidjeli Moju ruku, toliko puta su bili svjedocima Mojem dragom liku i Mojem nasmijanom licu i toliko puta su vidjeli Moje veličanstvo i gnjev. Iako Me ljudi nikada nisu spoznali, Ja ne koristim njihove slabosti kao priliku da ih namjerno izazivam. Proživljavanje nevolja ljudskog roda omogućilo Mi je da suosjećam s ljudskom slabošću. Samo u odgovoru na ljudsko buntovništvo i nezahvalnost uzvraćam prijekorom različite jačine.

Skrivam se kada su ljudi zauzeti, a otkrivam im se u njihovo slobodno vrijeme. Ljudi zamišljaju kako Ja znam sve; oni Me smatraju samim Bogom koji pristaje na sve molbe. Većina, dakle, dolazi pred Mene jedino da zatraži Božju pomoć, a ne radi želje da Me spozna. Kada su u pandžama bolesti, ljudi Me neodložno mole za pomoć. U trenucima nevolje, oni Mi svim svojim silama povjeravaju svoje nedaće kako bi se bolje oslobodili svoje patnje. Međutim, nijedno ljudsko biće nije bilo u stanju voljeti Me i kad se našlo u stanju udobnosti; nijedna osoba nije se obratila u trenucima spokojstva i sreće kako bih mogao učestvovati u njihovoj radosti. Kada su njihove male obitelji sretne i zdrave, ljudi Me već odavno odbacuju i zatvaraju Mi vrata, sprječavajući Me da uđem ne bi li mogli da uživaju u blagoslovljenoj sreći svojih obitelji. Ljudski um je suviše skučen; suviše je skučen da bi uopće prihvatio Boga toliko punog ljubavi, milostivog i pristupačnog kao što sam Ja. Toliko puta sam bio odbačen od ljudi u trenucima njihovog radosnog smijeha; toliko puta su se, dok su posrtali, ljudi na Mene oslanjali kao na štaku; toliko puta su Me ljudi koji su bili bolesni primoravali da budem liječnik. Kako su ljudi okrutni! Krajnje su nerazumni i nemoralni. U njima se ne mogu uočiti čak ni ona osjećanja koja ljudi navodno posjeduju; gotovo da su potpuno lišeni bilo kakvog traga ljudskosti. Razmislite o prošlosti i usporedite je sa sadašnjošću: Događaju li se ikakve promjene u vama? Jeste li raskrstili s nekim stvarima iz svoje prošlosti? Ili ta prošlost tek treba da bude zamijenjena?

Prešao sam planinske vijence i riječne doline, doživljavajući uspone i padove ljudskog svijeta. Živio sam i lutao među njima mnogo godina, međutim, čini se da se narav ljudskog roda nije puno promijenila. I kao da je stara ljudska priroda pustila korijenje i iznikla u njima. Oni nikad nisu u stanju promijeniti tu staru prirodu; samo donekle poboljšavaju njenu prvotnu osnovu. Kako ljudi kažu, bit se nije promijenila, ali forma znatno jest. Čini se da Me svi ljudi pokušavaju prevariti i zaslijepiti, kako bi Me mogli obmanuti i zadobiti Moje uvažavanje. Ne divim se ljudskim prijevarama, niti na njih obraćam pozornost. Umjesto da pobjesnim, zauzimam stav u kojem gledam, ali ne vidim. Namjeravam ljudskom rodu dati izvjestan stupanj slobode, a da se nakon toga obračunam sa svim ljudima. Pošto su svi ljudi bezvredni jadnici koji sebe ne vole i koji sebe uopće ne cijene, zašto bih im onda Ja uopće bio potreban još jednom pokazati milost i ljubav? Bez izuzetka, ljudi ne poznaju sebe, niti znaju koliko vrijede. Trebalo bi da stanu na vagu i da se izmjere. Ljudi se ne obaziru na Mene, pa ih ni Ja ne shvaćam ozbiljno. Oni ne obraćaju pažnju na Mene, tako da se više ni ne moram truditi oko njih. Nije li ovo najbolje od oba svijeta? Zar vas ovo ne opisuje, ljudi Moji? Tko je od vas donio odluke preda Mnom, a da ih poslije nije odbacio? Tko je preda Mnom donio dugoročne odluke umjesto da se često predomišlja? Ljudi preda Mnom uvijek donose odluke u trenucima spokoja, kako bi ih onda sve otpisali u trenucima nevolje; a kasnije se ponovo prisjete svoje odluke i iznesu je preda Mnom. Zar sam toliko nedostojan poštovanja pa da tako olako prihvatim ovo smeće koje je ljudski rod uzeo s hrpe smeća? Malo se ljudi čvrsto drži svojih odluka, malo je čednih i malo njih koji kao žrtvu Meni prinose ono što im je najdragocjenije. Niste li svi isti? Ako ne budete u stanju obavljati svoje dužnosti kao pripadnici Mojeg naroda u kraljevstvu, bit ćete s prezirom odbačeni od Mene!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje riječi cijelom svemiru. 14. poglavlje.