Prema ustaljenim ljudskim predodžbama, čovjek vjeruje da Božja ljubav jest Njegova milost, milosrđe i naklonost za čovjekovu slabost. Iako su i ove stvari ljubav Božja, one su previše jednostrane i nisu glavno sredstvo kojim Bog usavršava čovjeka. Neki ljudi počnu vjerovati u Boga zbog bolesti. Ta je bolest Božja milost za tebe; bez nje ne bi vjerovao u Boga, a da nisi vjerovao u Boga, ne bi stigao ovako daleko – pa je tako čak i ova milost ljubav Božja. U vrijeme vjerovanja u Isusa, ljudi su činili mnogo toga što Bog nije volio jer nisu razumjeli istinu, ali Bog posjeduje ljubav i milosrđe i On je doveo čovjeka dovde; pa iako čovjek ništa ne razumije, Bog ipak dozvoljava čovjeku da ga slijedi i, štoviše, On je doveo čovjeka do današnjih dana. Zar to nije ljubav Božja? Ono što se očituje u Božjoj naravi je Božja ljubav – to je apsolutno točno! Kada je izgradnja crkve dostigla svoj vrhunac, Bog je poduzeo korak služitelja i bacio čovjeka u bezdan. Riječi u vrijeme služitelja bjehu prokletstva: prokletstvo tvog tijela, prokletstvo tvoje iskvarene sotonske naravi i prokletstva tvojih osobina koje ne zadovoljavaju Božju volju. Djelo koje je Bog izveo u tom koraku očitovalo se kao veličanstvo, ubrzo nakon čega je Bog izvršio korak prijekora, a zatim je došla kušnja smrću. U takvom djelu, čovjek je vidio gnjev, veličanstvo, sud i prijekor Božji, ali je također vidio Božju milost, Njegovu ljubav i Njegovo milosrđe. Sve što je Bog učinio i sve što se očitovalo kao Njegova narav, bila je Božja ljubav prema čovjeku, a sve što je Bog učinio bilo je u stanju zadovoljiti potrebe čovjeka. On je to uradio kako bi usavršio čovjeka i opskrbljivao je čovjeka u skladu s njegovim rastom. Da Bog to nije učinio, čovjek ne bi bio u stanju stati pred Boga, niti bi imao načina spoznati pravo Božje lice. Od vremena kad je čovjek počeo vjerovati u Boga pa do danas, Bog je postupno opskrbljivao čovjeka u skladu s čovjekovim rastom, tako da Ga je, u svojoj nutrini, čovjek postupno počeo spoznavati. Tek stigavši do današnjih dana, čovjek shvaća koliko je divan sud Božji. Korak koji su poduzeli služitelji bio je prvi slučaj djela prokletstva od vremena stvaranja do danas. Čovjek je proklet u bezdan. Da Bog to nije učinio, danas čovjek ne bi imao istinsko znanje o Bogu; samo se kroz Božje prokletstvo čovjek zvanično susreo s Njegovom naravi. Čovjek je razotkriven kroz kušnje služitelja. Vidio je da je njegova odanost neprihvatljiva, da je njegov rast premal, da nije u stanju zadovoljiti Božju volju i da njegove tvrdnje o udovoljavanju Bogu nikada nisu bile ništa drugo do riječi. Iako je Bog prokleo čovjeka kroz djelo služitelja, gledajući unazad, taj korak Božjeg djela bio je divan: donio je veliku prekretnicu za čovjeka i izazvao veliku promjenu u njegovoj životnoj dispoziciji. Prije vremena služitelja, čovjek nije razumio ništa o traganju u životu, što znači vjerovati u Boga ili o mudrosti Božjeg djela, niti je razumio da Božje djelo može stavljati čovjeka na ispit. Od vremena služitelja do danas, čovjek uviđa koliko je čudesno djelo Božje – da je čovjeku nedokučivo. Čovjek svojim umom nije u stanju zamisliti kako Bog djeluje, a također shvaća i koliko je malen njegov rast te da je previše neposlušan. Kad je Bog prokleo čovjeka, učinio je to da bi postigao određenu svrhu, a ne da bi ubio čovjeka. Iako je prokleo čovjeka, učinio je to riječima, a Njegova prokletstva zapravo nisu zadesila čovjeka, jer je Bog prokleo čovjekovu neposlušnost, tako da su i riječi Njegovih prokletstava izrečene kako bi usavršile čovjeka. Bilo da Bog čovjeku sudi ili ga proklinje, na oba načina čovjek se usavršava: oba djeluju da usavrše ono što je nečisto u čovjeku. Na ovaj način čovjek se pročišćuje, a ono što nedostaje u čovjeku usavršava se kroz Njegove riječi i djela. Svaki korak Božjeg djela – bilo da su to grube riječi, sud ili prijekor – usavršava čovjeka i potpuno je prikladan. Nikada tijekom vjekova Bog nije činio ovakvo djelo; danas On djeluje u vama kako biste cijenili Njegovu mudrost. Iako ste u sebi pretrpjeli nešto bola, u srcu se osjećate postojano i smireno; to je vaš blagoslov kako biste mogli uživati u ovoj etapi djela Božjeg. Bez obzira na ono što možete dobiti u budućnosti, sve što danas vidite od Božjeg djela u vama jeste ljubav. Ako čovjek ne iskusi Božji sud i pročišćenje, njegova djela i žar zauvijek će ostati površni, a njegova narav će zauvijek ostati nepromijenjena. Računa li se to kao da ga je ga Bog zadobio? Danas, iako u čovjeku još uvijek ima mnogo oholosti i uobraženosti, čovjekova narav je mnogo postojanija nego ranije. Bog se obračunava s tobom kako bi te spasio i iako u tim trenucima možeš osjetiti određenu bol, doći će dan kad će nastupiti promjena u tvojoj naravi. Tada ćeš se osvrnuti i uvidjeti koliko je Božje djelo mudro, i tada ćeš zaista moći razumjeti Božju volju. Danas pojedini ljudi kažu da razumiju Božju volju, ali to nije nimalo realno. Zapravo, oni govore laži, jer trenutno tek trebaju shvatiti je li Božja volja spasiti čovjeka ili ga prokleti. Možda to sada ne možeš jasno vidjeti, ali doći će vrijeme kad ćeš shvatiti da je stigao dan kada Bog dobiva slavu i uvidjet ćeš koliko je smisleno voljeti Boga, tako da ćeš spoznati ljudski život i tvoje će tijelo živjeti u svijetu ljubavi prema Bogu, te će tvoj duh biti oslobođen, život će ti biti pun radosti i uvijek ćeš biti blizu Boga i gledati u Njega. Tada ćeš zaista znati koliko je današnje Božje djelo dragocjeno.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino kroz bolne kušnje možeš spoznati divotu Boga.