Jedna faza djela iz dva prethodna doba obavljena je u Izraelu, a druga u Judeji. Općenito govoreći, nijedna etapa tog djela nije se dogodila izvan Izraela, a obje su obavljene nad prvim izabranim narodom. Na temelju toga Izraelci vjeruju da je Bog Jahve samo Bog Izraelaca. Budući da je Isus djelovao u Judeji, gdje je obavio djelo raspeća, Židovi na Njega gledaju kao na Otkupitelja židovskog naroda. Smatraju da je On samo kralj Židova, a ne nekog drugog naroda – da On nije Gospodin koji otkupljuje Engleze ni Gospodin koji otkupljuje Amerikance, već Gospodin koji otkupljuje Izraelce i da su Židovi bili ti koje je otkupio u Izraelu. U stvari, Bog je Gospodar svih stvari. On je Bog svega stvorenja. On nije samo Bog Izraelaca ni Židova – On je Bog svega stvorenja. Prethodne dvije etape Njegova djela odvijale su se u Izraelu, što je kod ljudi stvorilo izvjesne predodžbe. Oni vjeruju da je Jahve obavio Svoje djelo u Izraelu, da je Isus osobno djelovao u Judeji – dapače, utjelovio se kako bi djelovao – i da se to djelo u svakom slučaju nije odvijalo izvan Izraela. Bog nije djelovao među Egipćanima ili Indijcima, već samo među Izraelcima. Zbog toga ljudi stvaraju različite predodžbe i opisuju Božje djelo u određenom opsegu. Kažu da, kad Bog djeluje, On to mora činiti nad izabranim narodom i u Izraelu. Osim nad Izraelcima, Bog ne djeluje nad drugima niti postoji širi opseg Njegova djelovanja. Posebno su strogi kad je riječ o nadzoru nad utjelovljenim Bogom i ne dopuštaju Mu da se preseli izvan Izraela. Nisu li sve to samo ljudske predodžbe? Bog je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno, stvorio je sve stvorenje, pa kako bi onda Svoje djelovanje mogao ograničiti samo na Izrael? Da je tako, koja bi bila svrha da stvara sve stvorenje? On je stvorio cijeli svijet, a Svoj šest tisućljetni plan upravljanja provodi ne samo u Izraelu, već nad svakom osobom u svemiru. Bez obzira na to živi li ona u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu ili Rusiji, svaka je osoba Adamov potomak – sve ih je stvorio Bog. Nijedna od njih ne može izbjeći granice stvorenja i nijedna od njih ne može sa sebe skinuti žig „Adamova potomka”. Sve su one Božja stvorenja, sve su potomci Adama i sve su iskvareno potomstvo Adama i Eve. Božje stvorenje nisu samo Izraelci, već svi ljudi; samo što su neki prokleti, a neki blagoslovljeni. Izraelci su po mnogočemu bili prikladni. Bog je u početku radio na njima jer su bili najmanje iskvareni. Kinezi se s njima ne mogu usporediti; daleko su slabiji. Dakle, Bog je u početku djelovao nad narodom Izraela, a druga etapa Njegova djelovanja provedena je samo u Judeji, što je dovelo do mnogih predodžbi i pravila među ljudima. Zapravo, kad bi Bog djelovao u skladu s ljudskim predodžbama, On bi bio samo Bog Izraelaca i ne bi bio u stanju svoje djelovanje proširiti na neznabožačke narode jer bi bio samo Bog Izraelaca, a ne Bog svega stvorenja. Proročanstva su govorila da će se Jahvino ime veličati među neznabožačkim narodima, da će se proširiti na neznabožačke narode. Zašto je to bilo prorečeno? Da je Bog samo Bog Izraelaca, djelovao bi samo u Izraelu. Štoviše, ne bi širio to djelo niti bi izrekao takvo proročanstvo. Budući da je izrekao to proročanstvo, zasigurno će Svoje djelovanje proširiti među neznabožačkim narodima, među svim narodima i svim zemljama. Budući da je to izrekao, On to mora učiniti – to je Njegov plan jer On je Gospodin koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno te Bog svega stvorenog. Bez obzira na to djeluje li među Izraelcima ili širom cijele Judeje, djelo koje obavlja je djelo čitavog svemira i djelo cijelog ljudskog roda. Djelo koje On danas obavlja u narodu velikog crvenog zmaja – u neznabožačkom narodu – i dalje je djelo čitavog ljudskog roda. Izrael je mogao biti baza za Njegovo djelovanje na Zemlji; isto tako i Kina može biti baza za Njegovo djelovanje među neznabožačkim narodima. Nije li sada ispunio proročanstvo kako će se „Jahvino ime veličati među neznabožačkim narodima”? Prvi je korak Njegova djelovanja među neznabožačkim narodima ovo djelo, djelo koje čini u narodu velikog crvenog zmaja. To što će utjelovljeni Bog djelovati u toj zemlji i nad tim prokletim ljudima osobito je suprotno ljudskim predodžbama. U pitanju su najniži ljudi, koji nemaju nikakvu vrijednost i koje je Jahve u početku napustio. Ljude mogu napustiti drugi ljudi, ali ako ih Bog napusti, lišeni su svakog položaja i najniže su vrijednosti. Ako Božje stvorenje zaposjedne Sotona ili ga ljudi napuste, za njega je to veoma bolno – ali za stvorenje kojeg se odrekne Stvoritelj niži položaj ne postoji. Moabovi potomci bili su prokleti i rođeni su u ovoj zaostaloj zemlji. Bez sumnje, od svih ljudi pod utjecajem tame Moabovi potomci imaju najniži položaj. Budući da su ti ljudi dosad imali najniži položaj, djelo što je obavljeno nad njima najbolje je za razbijanje ljudskih predodžbi i ujedno je najkorisnije za cijeli šest tisućljetni Božji plan upravljanja. Obavljanjem takvog djela među ovim ljudima na najbolji se način razbijaju ljudske predodžbe i time Bog pokreće eru. On time razbija sve ljudske predodžbe i završava djelo čitavog Doba milosti. Njegovo prvo djelo obavljeno je u Judeji, u granicama Izraela. Među neznabožačkim narodima On nije učinio nikakvo djelo da pokrene novu eru. Završna etapa djela odvija se među neznabošcima, ali još više među onima koji su prokleti. Ta činjenica dokaz je koji najviše može poniziti Sotonu, čime Bog „postaje” Bog svega stvorenog u svemiru, Gospodin svih stvari i predmet obožavanja svega živoga.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog je Gospodin svega stvorenja.