„Utjelovljenjem” se Bog pojavljuje u tijelu; Bog u Svojem tjelesnom obličju djeluje među stvorenim ljudima. Dakle, da bi se Bog utjelovio, on mora najprije postati tijelo – tijelo s odlikama normalne ljudskosti; to je najosnovniji preduvjet. Božje utjelovljenje, zapravo, implicira da Bog živi i djeluje u tijelu, da On u samoj Svojoj biti postaje tijelom, postaje čovjekom. Život i djelo utjelovljenog Boga mogu se podijeliti u dvije faze. Prva je faza Njegov život prije obavljanja Njegove službe. On živi u običnoj ljudskoj obitelji, odlikuje se krajnje normalnom ljudskošću, pokorava se uobičajenim moralnim normama i zakonima ljudskog života, ima normalne ljudske potrebe (za hranom, odjećom, snom i skloništem), normalne ljudske slabosti i normalne ljudske emocije. Drugim riječima, tijekom ove prve faze On živi nebožanskim, potpuno normalnim ljudskim životom, baveći se svim uobičajenim ljudskim aktivnostima. Druga je faza život koji On živi nakon započinjanja Svoje službe. On još uvijek živi normalnim ljudskim životom u ljusci normalnog čovjeka, ne pokazujući nadnaravno nikakvim vanjskim znakom. Ipak, On živi isključivo radi Svoje službe, a za to vrijeme Njegova normalna ljudskost postoji samo da bi održala normalno djelovanje Njegove božanske prirode jer je Njegova normalna ljudskost dotad već sazrela do te mjere da može obavljati Svoju službu. Dakle, druga je faza Njegova života obavljanje službe Božje u Njegovoj normalnoj ljudskosti, tijekom koje On istovremeno živi i kao normalno ljudsko i kao potpuno božansko biće. Razlog zašto se On tijekom prve faze Svog života odlikuje potpuno običnom ljudskošću jest taj što Njegova ljudskost još nije u stanju održavati cjelovitost božanskog djela, još nije sazrela; tek kad Njegova ljudskost sazri i postane sposobna preuzeti Njegovu službu, On može započeti s obavljanjem službe koju treba vršiti. Budući da On, kao tijelo, mora rasti i sazrijevati, prva faza Njegova života jest život normalnog ljudskog bića – dok je u drugoj fazi, budući da je Njegova ljudskost u stanju preuzeti Njegovo djelo i vršiti Njegovu službu, život kojim utjelovljeni Bog živi tijekom Svoje službe i ljudski i potpuno božanski. Kada bi utjelovljeni Bog Svoju službu počeo ozbiljno vršiti od trenutka rođenja, čineći nadnaravna znamenja i čuda, On ne bi imao tjelesnu bit. Stoga, Njegova ljudskost postoji zarad Njegove tjelesne biti; bez ljudskosti ne može biti ni tijela, a osoba bez ljudskosti nije ljudsko biće. To znači da je ljudskost Božjeg tijela intrinzično svojstvo Božjeg utjelovljenja. Bilo bi bogohulno reći da „kad se Bog utjelovi, On uopće nije ljudsko, već sasvim božansko biće” jer takva izjava jednostavno ne postoji i njome se krši načelo utjelovljenja. Čak i nakon što započne Svoju službu, dok obavlja Svoje djelo, On i dalje živi u Svojemu božanskom biću s ljudskom vanjskom ljuskom; samo što je tada jedina svrha Njegove ljudskosti da Njegovu božanskom biću omogući da Svoje djelo obavlja u normalnom tijelu. Dakle, izvršitelj djela božansko je biće nastanjeno unutar Njegove ljudskosti. Na djelu je Njegovo božansko, a ne Njegovo ljudsko biće, ali je ta božanska priroda skrivena unutar Njegove ljudskosti; u biti, Njegovo djelo obavlja Njegovo potpuno božanstvo, a ne Njegova ljudskost. Ali izvršitelj je djela Njegovo tijelo. Moglo bi se reći da je On čovjek, ali ujedno i Bog jer Bog postaje Bog koji živi u tijelu, s ljudskom ljuskom i ljudskom biti, ali i s Božjom biti. Kako je On čovjek s Božjom biti, On je iznad svih stvorenih ljudi, iznad svakog čovjeka koji može izvršavati Božje djelo. Stoga, među svima onima s čovječjom ljuskom poput Njegove, među svima koji posjeduju ljudskost, jedino je On Sâm utjelovljeni Bog – svi su ostali stvoreni ljudi. Mada svi oni posjeduju ljudskost, stvoreni ljudi nemaju ništa drugo osim ljudskosti, dok je utjelovljeni Bog drukčiji: u Svojemu tijelu, On nema samo ljudsku, već, što je još važnije, i božansku prirodu. Njegova se ljudskost može vidjeti u vanjskom izgledu Njegova tijela i u Njegovu svakodnevnom životu, ali je Njegovo božansko biće teško uočiti. Budući da je Njegovo božansko biće izraženo samo kada On ima ljudskost i nije tako nadnaravno kako ga ljudi zamišljaju, ljudima je jako teško opaziti ga. Ljudima je, čak i danas, izuzetno teško dokučiti pravu bit utjelovljenog Boga. Čak i nakon što sam o tome nadugačko govorio, vjerujem da je to za mnoge od vas još uvijek misterij. Zapravo, ovo je pitanje vrlo jednostavno: budući da se Bog utjelovio, Njegova je bit kombinacija ljudskosti i božanstva. Ta se kombinacija naziva Samim Bogom, Samim Bogom na zemlji.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit tijela nastanjenog Bogom.