Djelo utjelovljenog Boga sastoji se iz dva dijela. Kada se utjelovio prvi put, ljudi u Njega nisu vjerovali niti su Ga poznavali, te su Isusa prikovali za križ. Kada se, zatim, utjelovio po drugi put, ljudi u Njega i dalje nisu vjerovali, još manje su Ga poznavali, pa su Krista ponovno prikovali za križ. Zar čovjek nije neprijatelj Božji? Ako Ga čovjek ne poznaje, kako može biti prisan s Bogom? Kako bi mogao biti sposoban svjedočiti o Bogu? Nisu li sve čovjekove tvrdnje kako voli Boga, služi Bogu i slavi Boga samo prepredene laži? Ako svoj život posvetiš tim nerealnim, nepraktičnim stvarima, nije li tvoj trud uzaludan? Kako bi mogao biti prisan s Bogom kad čak ne znaš ni tko je Bog? Nije li takva potraga nejasna i apstraktna? Zar ne obmanjuje? Kako netko može biti prisan s Bogom? U čemu je praktični značaj prisnosti s Bogom? Možeš li biti prisan s Duhom Božjim? Možeš li uvidjeti koliko je taj Duh moćan i uzvišen? Biti prisan s nevidljivim, neopipljivim Bogom – zar to ne djeluje nejasno i apstraktno? U čemu je praktični značaj takve potrage? Nije li sve to prepredena laž? Težiš postati prisan s Bogom, a zapravo si Sotonino štene jer ne poznaješ Boga i tragaš za nepostojećim „Bogom svih stvari”, koji je nevidljiv, nedodirljiv i proizvod je tvojih vlastitih predodžbi. Neodređeno govoreći, takav je „Bog” Sotona, a praktično govoreći, to si ti sâm. Težiš tome da budeš prisan sa samim sobom, a ipak kažeš da stremiš tome da postaneš prisan s Bogom – zar to nije bogohuljenje? U čemu se ogleda vrijednost takve potrage? Ako se Duh Božji ne utjelovi, tada je suština Boga samo nevidljiv, nedodirljiv Duh života, bezobličan i amorfan, nematerijalan, nepristupačan i čovjeku neshvatljiv. Kako bi čovjek mogao biti prisan s bestjelesnim, čudesnim, nedokučivim Duhom poput toga? Nije li riječ o nekoj šali? Takvo besmisleno rasuđivanje pogrešno je i nepraktično. Budući da je stvoren, čovjek je suštinski drukčije vrste u odnosu na Duh Božji, pa kako bi to dvoje moglo biti u prisnom odnosu? Da se Duh Božji nije ostvario u tijelu, da se Bog nije utjelovio i ponizio postavši stvoreno biće, stvoreni čovjek ne bi bio ni podoban ni sposoban s Njim biti prisan; s izuzetkom onih pobožnih vjernika koji mogu imati priliku postati prisni s Bogom nakon što njihove duše zakorače u nebo, većina ljudi ne bi bila u stanju postati prisna s Duhom Božjim. A ako ljudi žele postati prisni s Bogom na nebu pod vodstvom utjelovljenog Boga, nisu li oni zapanjujuće budalasta neljudska bića? Ljudi samo tragaju za „vjernošću” nevidljivom Bogu, ne obraćajući ni najmanju pažnju na Boga koji se može vidjeti zato što je vrlo lako tragati za nevidljivim Bogom. Ljudi to mogu činiti kako im je volja, međutim, potraga za vidljivim Bogom nije nimalo laka. Osoba koja traga za nejasnim Bogom uopće nije u stanju zadobiti Boga jer su sve nejasne i apstraktne stvari čovjekove maštarije i čovjek ih, kao takve, ne može zadobiti. Da je Bog koji je došao među vas bio uzdignut i uzvišen, vama nepristupačan Bog, kako biste onda mogli dokučiti Njegovu volju? I kako biste Ga mogli spoznati i razumjeti? Da je samo obavljao svoje djelo ne uspostavljajući normalan kontakt s čovjekom ili da nije posjedovao normalnu ljudskost i da nije bio pristupačan običnim smrtnicima, kako biste Ga mogli spoznati, čak i da je učinio toliko toga za vas, ali da s Njim niste imali nikakav kontakt i da Ga niste bili u stanju vidjeti? Da On nema tijelo koje se odlikuje normalnom ljudskošću, čovjek ne bi imao načina spoznati Boga; jedino je zahvaljujući Božjem utjelovljenju čovjek osposobljen da bude prisan s utjelovljenim Bogom. Ljudi postaju prisni s Bogom zato što s Njim dolaze u kontakt, zato što žive zajedno s Njim i prave Mu društvo te Ga tako postupno upoznaju. Da nije tako, ne bi li čovjekova potraga bila uzaludna? Drugim riječima, čovjek je u stanju postati prisan s Bogom ne samo zahvaljujući Božjem djelu, već i zahvaljujući stvarnosti i normalnosti utjelovljenog Boga. Ljudi imaju priliku ispuniti svoju dužnost i obožavati istinskog Boga jedino zato što se Bog utjelovljuje. Zar to nije najstvarnija i najpraktičnija istina? Dakle, želiš li i dalje biti prisan s Bogom koji je na nebu? Samo kada se Bog ponizi do određene mjere, što će reći, jedino kad se Bog utjelovi, čovjek s Njim može biti prisan i blizak. Bog je sazdan od Duha: kako ljudi mogu biti prisni s tim Duhom, koji je toliko uzvišen i nedokučiv? Jedino kada se Duh Božji spusti u tijelo i postane stvorenje istog obličja kao čovjek, ljudi mogu shvatiti Njegovu volju i On ih zapravo može zadobiti. On govori i djeluje u tijelu, sudjeluje u radostima, tuzi i nevoljama ljudskog roda, živi u istom svijetu kao i ljudski rod, štiti ljudski rod i usmjerava ga, a kroz to On čisti ljude i dozvoljava im zadobiti Njegovo spasenje i Njegov blagoslov. Zadobivši to, ljudi istinski razumiju Božju volju i tek tada mogu biti prisni s Bogom. To je jedino tako izvodljivo. Ako bi Bog ljudima bio nevidljiv i nedodirljiv, kako bi onda oni mogli biti prisni s Njim? Zar to nije isprazna doktrina?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo oni koji poznaju Boga i Njegovo djelo mogu zadovoljiti Boga.