Utjelovljeni Bog ne može zauvijek ostati s čovjekom jer Bog ima i mnoga druga djela koja mora obaviti. Ne može biti sputan tijelom; mora odbaciti tijelo kako bi obavio djelo koje mora obaviti, iako to djelo obavlja u liku tijela. Kad dođe na zemlju, Bog ne čeka da postigne oblik koji normalna osoba treba postići prije nego što umre i napusti ljudski rod. Bez obzira na to koliko je staro Njegovo tijelo, kad je Njegovo djelo obavljeno, On odlazi i napušta čovjeka. Za Njega ne postoji starost, On Svoje dane ne broji prema životnom vijeku čovjeka; umjesto toga, Svoj život u tijelu završava u skladu s koracima Svojega djela. Možda ima onih koji osjećaju da Bog, ulaskom u tijelo, mora ostarjeti do određene mjere, mora odrasti, doživjeti starost i otići tek onda kad to tijelo otkaže. To je čovjekova mašta; Bog tako ne djeluje. On ulazi u tijelo samo da bi obavio djelo koje treba obaviti, a ne da bi živio životom normalnog čovjeka koji se rađa od roditelja, odrasta, osniva obitelj i započinje karijeru, ima djecu i odgaja ih ili doživljava životne uspone i padove – što su sve aktivnosti normalnog čovjeka. Kad Bog dođe na zemlju, to je Božji Duh koji se zaodijeva tijelom, koji ulazi u tijelo, ali Bog ne živi životom normalne osobe. On dolazi samo ostvariti jedan dio Svojeg plana upravljanja. Nakon toga napustit će ljudski rod. Kad uđe u tijelo, Božji Duh ne usavršava normalnu ljudskost tog tijela. Umjesto toga, u vrijeme koje je Bog unaprijed odredio, božanstvo počinje djelovati izravno. Zatim, nakon što obavi sve što treba obaviti i u potpunosti završi Svoju službu, djelo Božjeg Duha u toj fazi je završeno, a u tom se trenutku također završava život utjelovljenog Boga, bez obzira na to je li Njegovo tijelo od krvi i mesa proživjelo svoj životni vijek. Drugim riječima, bez obzira na razdoblje života koje dostigne tijelo od krvi i mesa i bez obzira na to koliko dugo živi na zemlji, o svemu odlučuje djelo Duha. To nema nikakve veze s onim što čovjek smatra normalnom ljudskošću. Uzmimo Isusa za primjer. On je živio u tijelu trideset tri i pol godine. S obzirom na životni vijek ljudskog tijela, On nije trebao umrijeti u toj životnoj dobi niti je trebao otići. Međutim, Božji Duh nije mario za to. Čim je Njegovo djelo dovršeno, u tom trenutku tijelo je oduzeto i nestalo zajedno s Duhom. To je načelo prema kojem Bog djeluje u tijelu. Stoga, strogo govoreći, čovještvo utjelovljenog Boga nije od primarnog značaja. Da ponovimo, On ne dolazi na zemlju da bi živio životom normalnog ljudskog bića. On ne uspostavlja prvo normalan ljudski život, a tek onda počinje djelovati. Naprotiv, sve dok je rođen u normalnoj ljudskoj obitelj, može obavljati božansko djelo, djelo koje je neokaljano ljudskim namjerama, koje nije tjelesno, koje svakako ne usvaja društvene običaje niti uključuje čovjekove misli ili predodžbe i, štoviše, ne uključuje čovjekove filozofije za ovozemaljsko ophođenje. To je djelo koje utjelovljeni Bog namjerava obaviti, a to je i praktični značaj Njegova utjelovljenja. Bog ulazi u tijelo prije svega da bi obavio fazu djela koju treba obaviti u tijelu, ne prolazeći kroz ostale beznačajne procese, a kad je riječ o iskustvima normalnog čovjeka, On ih nema. Djelo koje treba obaviti Božje utjelovljeno tijelo ne uključuje normalna ljudska iskustva. Dakle, Bog ulazi u tijelo da bi obavio djelo koje treba obaviti u tijelu. Ostalo nema nikakve veze s Njim; On ne prolazi kroz toliko beznačajnih procesa. Jednom kad se Njegovo djelo završi, prestaje i značaj Njegova utjelovljenja. Okončanje te faze znači da je djelo koje On treba obaviti u tijelu obavljeno i da je služba Njegova tijela završena. Ali On ne može beskonačno djelovati u tijelu. Mora prijeći na drugo mjesto kako bi djelovao, na mjesto izvan tijela. Samo tako Njegovo djelo može biti u potpunosti obavljeno i napredovati u većoj mjeri. Bog djeluje prema Svojem prvotnom planu. Koje djelo treba obaviti i koje djelo je završio, On sve to znanje drži u malom prstu. Bog predvodi svakog pojedinca na putu koji je već unaprijed odredio. Nitko to ne može izbjeći. Samo će oni koji slijede vodstvo Božjeg Duha moći ući u počinak. Moguće je da u kasnijem djelu čovjeka neće voditi Bog koji govori u tijelu, već Duh u opipljivom obliku koji vodi čovjekov život. Tek tada će čovjek moći konkretno dodirnuti Boga, pogledati u Boga i bolje zakoračiti u stvarnost koju Bog zahtijeva kako bi postao usavršen od praktičnog Boga. To je djelo koje Bog namjerava obaviti i ono što je davno planirao. Na temelju toga svi biste trebali vidjeti put kojim trebate ići!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bitna razlika između utjelovljenog Boga i ljudi koje Bog koristi.