III. Razotkrivanje kako se današnji ljudi odnose prema Božjim riječima

Koja je bila tema priča koje sam upravo ispripovjedio? (O stavovima prema Bogu i o tome kako možemo biti poslušni Božjoj riječi i pokoriti se Bogu kada se nešto dogodi.) Što je najvažnije čemu su vas poučile te dvije priče? (Biti poslušan i pokoran te postupati u skladu sa zahtjevima Božje riječi.) Važno je naučiti biti poslušan i primjenjivati poslušnost Božjim riječima. Ti kažeš da si Božji sljedbenik, da si stvoreno biće, da si ljudsko biće u Božjim očima. Međutim, u onome što proživljavaš i očituješ, nema ni traga pokornosti ili primjene koja dolazi nakon slušanja Božjih riječi. Dakle, trebaju li postojati upitnici iza izraza „stvoreno biće”, „netko tko slijedi Boga” i „ljudsko biće u očima Božjim” kada se primijene na tebe? S obzirom na te upitnike, koliku nadu u spasenje ti imaš? To je nepoznato, izgledi su slabi, a ti se sâm ne usuđuješ reći. Prethodno sam ispripovjedio dvije klasične priče o tome kako biti poslušan Božjim riječima. Svatko tko je čitao Bibliju i slijedio Boga dugi niz godina već je upoznat s te dvije priče. Ali čitajući te priče, nitko nije dokučio jednu od najvažnijih istina od svih: poslušnost Božjim riječima. Sada kada smo čuli priče o tome kako biti poslušan Božjim riječima, okrenimo se pričama o ljudima koji su neposlušni Božjim riječima. Budući da je spomenuta neposlušnost Božjim riječima, to moraju biti priče o današnjim ljudima. Nešto od onoga što kažem moglo bi biti neugodno za čuti i moglo bi povrijediti vaš ponos i samopoštovanje, i pokazat će se da vam nedostaje integriteta i dostojanstva.

Postoji komad zemlje na kojem sam zamolio neke ljude da posade povrće. To je bilo zato da bi ljudi koji vrše svoju dužnost mogli imati organsku hranu i da ne bi morali kupovati konvencionalno uzgojeno povrće prskano pesticidima. To je bila dobra stvar, zar ne? S jedne strane, svi žive zajedno, kao velika obitelj, i svi mogu zajedno vjerovati u Boga, držeći se podalje od trendova i društvenih sukoba. Stvaranje takvog okruženja omogućuje svima da se smireno posvete ispunjavanju svoje dužnosti. Uže gledano je tako. Šire gledano, sadnja povrća koje će jesti oni koji vrše svoju dužnost i sudjelovanje u širenju Božjeg evanđelja također je prikladno. Kada kažem: „Posadite nešto povrća da ga jedu ljudi koji u blizini vrše svoju dužnost”, nije li te riječi prilično lako razumjeti? Kada sam zamolio jednog određenog čovjeka da to učini, on je razumio i posadio neko povrće koje se uobičajeno jede. Mislim da je sadnja povrća nešto jednostavno. Svi obični ljudi to mogu učiniti. Nije tako teško kao propovijedanje evanđelja ili razni poslovi u crkvi. Stoga nisam tome pridavao previše pozornosti. Nešto kasnije, otišao sam tamo i vidio da svi jedu povrće koje su sami posadili, i čuo sam da ponekad nešto i preostane, čime su hranili kokoši. Rekao sam: „Posadili ste sve to povrće i imali dobar urod. Jeste li štogod poslali crkvama? Jesu li ljudi u drugim crkvama imali priliku jesti povrće koje smo mi posadili?” Neki su rekli da ne znaju. Neki su rekli da ljudi na drugim mjestima sami kupuju povrće i da ne jedu ovo odavde. Svatko je rekao nešto drugo. Nitko nije mario za to; sve dok su oni sami imali povrća za sebe, smatrali su da nema problema. Nije li to odvratno? Ja sam potom rekao nadzorniku: „Potpuno je razumno da vi jedete ono što uzgojite, ali i drugi ljudi moraju jesti. Je li ispravno da ste vi posadili toliko da niste mogli sve pojesti, dok drugdje i dalje moraju kupovati povrće za sebe? Nisam li ti rekao da se ovo povrće ne sadi samo da biste ga vi jeli – ti ga moraš slati i drugim crkvama u blizini?” Mislite li vi da bih im trebao stalno govoriti što da rade i određivati jasna pravila kada je u pitanju ova sitnica? Jesam li trebao to udariti na sva zvona, sazvati sve na skup i održati propovijed? (Nisi.) Ni Ja tako ne mislim. Je li moguće da ljudima nedostaje i ta mrvica obzirnosti? Da je tako, onda oni ne bi bili ljudi. Stoga sam ponovno rekao tom čovjeku: „Požuri i pošalji povrće drugim crkvama. Idi i obavi to.” „U redu”, rekao je, „vidjet ću.” Takav je stav imao. Nešto kasnije, ponovno sam otišao tamo i vidio na polju veliku površinu zasađenu povrćem svake zamislive vrste. Pitao sam ljude koji su ga posadili jesu li imali veliku žetvu. Rekli su da ima toliko povrća da ne mogu sve pojesti, a ponešto je i istrunulo. Ponovno sam pitao jesu li štogod poslali obližnjim crkvama. Odgovorili su da ne znaju, da nisu sigurni. Rekli su to na vrlo nejasan i površan način. Bilo je jasno da nitko tu stvar nije shvatio ozbiljno. Sve dok su imali hrane za sebe, nije ih bilo briga ni za koga drugog. Još jednom sam otišao potražiti nadzornika. Pitao sam ga jesu li poslali povrće. Rekao je da jesu. Pitao sam kako je prošla dostava. Rekao je da je dostavljeno. U ovom trenutku, zvuči li vam to kao da je postojao problem? Stav tih ljudi nije bio ispravan. Nisu imali stav odanosti i odgovornosti dok su vršili svoju dužnost, što je odvratno – ali ono što je slijedilo bilo je još odvratnije. Kasnije sam pitao braću i sestre u obližnjim crkvama jesu li primili pošiljke povrća. „Poslano je”, odgovorili su, „ali bilo je u gorem stanju od povrća koje biste našli bačeno na tlo tržnice. Nije bilo ničega osim trulog lišća pomiješanog s pijeskom i kamenčićima. Bilo je nejestivo.” Kako se vi osjećate kad to čujete? Osjećate li bijes u srcu? Jeste li bijesni? (Da.) A ako ste svi vi bijesni, mislite li da bih se Ja naljutio? Nevoljko su poslali nešto povrća, ali su loše obavili posao. A tko je bio uzrok tom loše obavljenom zadatku? Na tom je mjestu bila jedna zla osoba koja ih je spriječila da ga pošalju. Što je rekao nakon što sam Ja zapovjedio da se povrće dostavi? „Budući da mi ti govoriš da to učinim, skupit ću nešto trulog lišća i povrća koje mi ne želimo jesti da im pošaljem. To se računa kao dostava, zar ne?” Saznavši to, zapovjedio sam da se to đavolsko smeće izbaci. Kakvo je to mjesto bilo da se on ovdje usuđuje ponašati kao tiranin? Ovo je Božja kuća. Ovo nije društvo i nije slobodno tržište. Ako ti ovdje imaš ispade bijesa i ponašaš se kao tiranin, onda ovdje nisi dobrodošao i Ja te ne mogu podnijeti pred Svojim očima, briši odavde! Bježi od Mene što dalje možeš, vrati se odakle si došao! Mislite li da je bilo ispravno od Mene da tako postupim? (Da.) Zašto? (Takvoj osobi previše nedostaje ljudskosti.) Pa zašto neki ljudi kojima nedostaje ljudskosti nisu otjerani? Neki ljudi nemaju ni savjesti niti razuma i ne teže istini, ali ne čine zle stvari, ne ometaju rad crkve, ne utječu na vršenje dužnosti drugih ljudi niti utječu na život crkve. Takvu osobu treba za sada zadržati da služi, ali kada počini zlo i uzrokuje prekidanja i ometanja, tada nije prekasno pokazati joj vrata. Pa zašto sam Ja morao izbaciti to smeće? Htio je glumiti tiranina i voditi glavnu riječ u Božjoj kući. Utjecao je na normalne živote braće i sestara i na rad Božje kuće. Neki su rekli da je bio previše sebičan, previše lijen, da je svoju dužnost vršio površno. Je li bilo tako? Htio se suprotstaviti svoj braći i sestrama, svima onima koji vrše dužnost, i Bogu. Htio je preuzeti kuću Božju. Htio je voditi glavnu riječ u Božjoj kući. Ako je htio voditi glavnu riječ, onda je trebao učiniti nešto dobro. Ali nije učinio ništa dobro. Sve što je učinio štetilo je interesima Božje kuće i naškodilo Božjem izabranom narodu. Biste li vi mogli podnositi nekog takvog? (Ne.) A ako nitko od vas ne bi mogao, mislite li da bih Ja mogao? Danas postoje ljudi koji su još uvijek nezadovoljni činjenicom da je ta zla osoba uklonjena. Ne mogu ga prozreti i još uvijek se u svojim mislima obračunavaju sa Mnom. Danas postoje ljudi koji, na spomen te osobe, još uvijek misle da Ja nisam ispravno postupio u toj stvari, koji smatraju da Božja kuća nije pravedna. Kakva je to banda? Znate li vi kako je ta osoba brala kineski kupus koji su uzgojili? Normalno je da iščupate cijelu stabljiku da biste je pojeli, zar ne? Trga li itko samo lišće? (Ne.) E pa, taj bizarni tip nije dopuštao drugima da iščupaju cijelu biljku sa stabljikom; rekao im je da samo trgaju lišće. To je bio prvi put da sam se susreo s nečim takvim. Što vi mislite, zašto je to učinio? Zašto nije dopustio drugima da iščupaju cijelu biljku? Zato što bi, da su iščupali cijelu biljku, polje ostalo prazno i moralo bi ga se preorati i ponovno zasaditi. Da bi si uštedio trud, tražio je od drugih da trgaju lišće. Kad im je to rekao, nitko mu se nije usudio suprotstaviti. Bili su poput njegovih robova – radili su sve što je rekao. On je tamo vodio glavnu riječ. Mislite li vi da bi bilo prihvatljivo ne riješiti ga se? (Ne.) Dopustiti takvom čovjeku da ostane bila bi prava pošast. Kad povremeno pokaže nešto dobro, to je zato što se to ne tiče njegovih vlastitih interesa. Pogledajte pažljivo sve što radi: ne postoji nijedna stvar koja ne ometa interese drugih i ne šteti im, nijedna stvar koja ne šteti interesima Božje kuće. Taj je čovjek rođen kao đavao, suprotstavlja se Bogu i antikrist je. Može li se takvom čovjeku dopustiti da ostane u Božjoj kući? Zaslužuje li vršiti dužnost? (Ne.) A ipak neki ljudi pokušavaju braniti nekog takvog. Koliko su samo smušeni? Nije li to odvratno? Pokušavaš li pokazati da imaš ljubavi? Ako imaš ljubavi, onda ga ti uzdržavaj; ako imaš ljubavi, dopusti da tebi naudi – ali ne dopusti da naudi interesima Božje kuće! Ako imaš ljubavi, onda kad on bude uklonjen, idi s njim – što još radiš ovdje? Jesu li ti ljudi poslušni i pokorni? (Ne.) Rođeni su kao banda đavola. Taj je čovjek bio neposlušan svemu što sam Ja rekao. Da sam Ja rekao zapad, on bi krenuo na istok, a da sam Ja rekao istok, on bi krenuo na zapad. Ustrajao je u tome da se Meni suprotstavlja u svemu. Zašto mu je bilo tako teško malo Me poslušati? Je li to što sam ga zamolio da pošalje povrće drugoj braći i sestrama značilo da će on biti lišen svog dijela? Jesam li ga Ja lišavao prava da jede to povrće? (Ne.) Pa zašto ga nije poslao? Nije ga morao sam nositi, ne bi ga to stajalo nikakvog truda. Ali ne samo da drugima nije dao ništa od dobrog, dao im je trulo. Koliko loš mora biti da bi to učinio? Može li se smatrati osobom? Rekao sam mu da pošalje povrće, a ne otpad. Nešto tako jednostavno, tako lako, samo pitanje pomicanja ruku, a ni to nije mogao učiniti. Je li to osoba? Ako ti je čak i nešto takvo previše, kako možeš tvrditi da se pokoravaš Bogu? Ti se suprotstavljaš, uzvraćaš, a ipak i dalje pokušavaš živjeti na račun Božje kuće. Bi li se to ikada moglo dogoditi? Dan-danas postoje oni koji nisu zaboravili: „Ti si jednom povrijedio naše osjećaje. Ti si jednom izbacio nekolicinu od nas, ali mi se nismo složili; htjeli smo da ostanu, ali ti im nisi dao priliku. Jesi li ti pravedan bog?” Mislite li vi da bi đavli ikada rekli da je Bog pravedan? (Nikada.) Njihova usta mogu reći da je Bog pravedan, ali kada Bog djeluje, to im ne odgovara; ne mogu se natjerati da hvale Božju pravednost. To su đavli i licemjeri.

Što pokazuje čak i takva sitnica kao što je dostava povrća? Je li ljudima lako pokoriti se Bogu i biti poslušan Božjim riječima? (Ne.) Ljudi jedu hranu koju im Bog daje, žive u kućama koje im Bog daje, koriste stvari koje im Bog daje, ali kada ih Bog zamoli da podijele svoj višak povrća s drugima, jesu li pokorni? Mogu li te riječi u njima uroditi plodom? U ljudima, mogu. Mogu se provesti. Ali u đavlima, Sotonama i antikristima, nikada neće uroditi plodom. Ta je osoba mislila u sebi: „Ako pošaljem ovo povrće, hoće li se itko sjetiti da sam učinio nešto dobro? Ako drugi jedu ovo povrće i kažu da je to milost božja, da mi je bog rekao da to učinim, ako svi zahvaljuju bogu, tko će zahvaliti meni? Ja sam junak iz sjene, ja sam se mučio. Ja sam posadio povrće. Ti bi mi trebao zahvaliti. A ako ne zahvališ, ako ne znaš da sam ja to učinio, onda možeš samo sanjati da ćeš jesti povrće koje sam ja uzgojio!” Nije li to ono što je mislio? I nije li to zlo? To je toliko zlo! Kako bi zao čovjek uopće mogao primjenjivati istinu i biti poslušan riječima Božjim? Taj je čovjek rođen kao đavao i Sotona. On se suprotstavlja Bogu, opire se istini i prezire istinu. Nije sposoban biti poslušan Božjim riječima, pa postoji li uopće potreba da im bude poslušan? Ne. Pa kako bi se takva stvar trebala riješiti? Izbaciti ga i naći nekoga tko može biti poslušan da zauzme njegovo mjesto. To je to, jednostavnije ne može biti. Je li postupanje na ovaj način primjereno ili ne? (Primjereno je.) I Ja tako mislim. Ako ne ode, stvarat će nevolje i nauditi svima ostalima. Neki ljudi kažu: „Jesi li Ti nezadovoljan zato što on nije bio poslušan Tvojim riječima? Sve što je učinio jest da Te nije poslušao – je li to bilo tako ozbiljno? Ti si ga otjerao zbog nečeg tako beznačajnog, a on zapravo nije učinio ništa loše. Samo je poslao nešto trulog povrća i u nekoliko navrata nije poslao ništa i nije Te poslušao. To je tek jedna sitnica, zar ne?” Je li tako? (Nije.) Pa kako vi mislite da Ja gledam na ovo? Nije mogao biti poslušan ni kada se radilo o takvoj sitnici, a ipak je ovdje pokušavao nerazumno ometati stvari. Ovo je Božja kuća, ništa ovdje nije pripadalo njemu. Svaka vlat trave, svako drvo, svaki brežuljak, svaka vodena površina ovdje – on nije imao autoritet da kontrolira bilo što ili vodi glavnu riječ nad bilo čim od toga. Pokušao je voditi glavnu riječ, nerazumno ometati stvari. Što je on bio? Ništa njegovo ne bi bilo uzeto ili korišteno, niti bi išta što mu pripada bilo poslano; sve što se od njega tražilo bilo je da se barem malo pokrene i ispuni odgovornosti koje je trebao, a ni to nije mogao učiniti. Budući da to nije mogao učiniti, Ja ga nisam priznavao kao vjernika i morao je izaći iz Božje kuće, morao je biti uklonjen! Je li bilo razumno od Mene da to učinim? (Da.) To su upravne odluke kuće Božje. Kad bih Ja naišao na takvu zlu osobu koja čini zlo i ne bih je uklonio, kad ne bih izrazio nikakav stav prema njoj, što vi mislite, koliko bi ljudi bilo povrijeđeno? Ne bi li to dovelo kuću Božju u nered? I ne bi li upravne odluke kuće Božje postale prazne riječi? Dakle, što je propisano upravnim odlukama Božje kuće u vezi s tim antikristima i zlim đavlima koji su neposlušni, uzrokuju smetnje, nerazumno ometaju stvari i besramno se ponašaju? Ukloniti ih i izbaciti iz kuće Božje. Iščistiti ih iz redova braće i sestara. Oni se ne ubrajaju u članove Božje kuće. Što mislite o takvom postupanju s njima? Jednom kada takvi ljudi budu uklonjeni, sav će posao teći glatko. Đavli i Sotone nastoje iskoristiti čak i nešto tako sitno kao što je jedenje povrća. Čak i s tim pokušavaju voditi glavnu riječ i raditi što žele. Sve o čemu smo govorili je sitnica, ali bez obzira na to, dotiče se najosnovnije od svih istina. Najosnovnija od istina jest poslušnost Božjim riječima. Kakva je narav onih koji ni to ne mogu učiniti? Posjeduju li oni savjest i razum normalnih ljudi? Nimalo. To su ljudi kojima nedostaje ljudskosti.

Osim povrća, ljudi u svakodnevnom životu moraju jesti i meso i jaja. Stoga sam Ja rekao nekim ljudima da drže nekoliko kokoši i da ih hrane žitaricama, povrćem i sličnim. Trebalo ih je uzgajati na otvorenom. Na taj bi način nesle bolja jaja od onih koja se prodaju na tržnicama. I samo pileće meso bilo bi organsko; u najmanju ruku ne bi sadržavalo nikakve hormone i ne bi bilo štetno za ljude kada bi ga jeli. Kokoši možda ne bi proizvele veliku količinu jaja ili mesa, ali kvaliteta bi bila zajamčena. Razumijete li što pod time mislim? (Da.) Onda Mi recite, koliko informacija sadrži ono što sam upravo rekao? Prvo, uzgoj kokoši na ovaj način dao bi nam organska jaja za jelo. Bez obzira na to koliko bismo ih mogli pojesti, u najmanju ruku, ne bismo morali jesti jaja koja sadrže antibiotike. To je bio zahtjev za jaja. Drugo, zahtjev za meso bio je da ne sadrži hormone, tako da bi ga ljudi mogli jesti bez straha. Je li ijedno od toga bilo previše tražiti? (Ne.) Zahtjevi koje sam Ja postavio ne samo da nisu bili pretjerani, nego su bili i praktični, zar ne? (Da.) Kasnije su pilići kupljeni i hranjeni. Kad su kokoši počele nesti, jeli smo jaja; međutim, osjećao se blagi okus antibiotika, vrlo sličan okusu jaja kupljenih u supermarketu. Malo sam razmislio: jesu li im davali hranu koja sadrži antibiotike? Kasnije sam pitao ljude koji su se brinuli o kokošima kakvu su im hranu davali, a oni su rekli koštano brašno. „Ne trebamo tjerati ove kokoši da rano nesu. Neka se hrane organski, uzgajajte ih na otvorenom. Pustite ih da normalno nesu”, rekao sam Ja. „Ne držimo ih da bismo dobili puno jaja, već samo da bismo mogli jesti organska jaja. To je sve što tražim.” Što sam Ja mislio kad sam to rekao? Govorio sam im da ne hrane kokoši ničim što sadrži antibiotike, hormone i slično. Kokošima se trebala davati drugačija hrana od one koju su jele drugdje. Drugdje su kokoši potpuno odrasle nakon samo tri mjeseca, nesu jaja svaki dan i koriste se kao strojevi za nesenje jaja sve do dana kada ih zakolju. Daje li to dobra jaja? I je li im meso ukusno? (Ne.) Ja sam tražio da kokoši budu na otvorenom, da im se dopusti da traže hranu vani, jedući kukce i korov, a zatim da ih se hrani žitaricama, zrnjem i sličnim. Iako bi se time dobilo manje jaja, kvaliteta bi bila bolja; bilo bi dobro i za kokoši i za ljude. Je li ono što sam Ja tražio bilo lako postići? (Jest.) I je li bilo lako razumjeti? Je li bilo ikakvih poteškoća u tome da se posluša ono što sam rekao? (Bilo je lako razumjeti. To nije bilo teško.) Nisam smatrao da je bilo ikakvih poteškoća. Bilo je lako. Nisam postavljao nikakve zahtjeve u pogledu količine proizvedenih jaja, već samo njihove kvalitete. Ljudi s normalnim poimanjem i normalnim načinom razmišljanja shvatili bi to čim bi čuli. Smatrali bi da je to jednostavno, da je izvedivo, i ubrzo bi to proveli u djelo. To se zove biti poslušan. Pa jesu li ljudi koji su uzgajali kokoši tako postupili? Jesu li bili sposobni za to? Biti sposoban za to značilo bi posjedovati razum normalne ljudskosti. Ne biti sposoban za to značilo bi da postoji problem. Ubrzo nakon što sam Ja to rekao, vrijeme je zahladilo. Prema normalnim zakonima prirode, to bi uzrokovalo da kokoši prestanu nesti. No jedna je stvar bila vrlo znakovita: kad je zahladilo, kokoši nisu nesle manje jaja, nesle su više. Svaki dan je bilo jaja za jelo, ali žumanjci nisu bili žuti kao prije, a bjelanjci su postajali sve tvrđi i tvrđi. Jaja su postajala sve manje i manje ukusna. Što se događalo? Ja sam rekao: „Što se, za ime svijeta, događa? Ovim je kokošima već dovoljno teško preživjeti zimu, a vi ih sada pokušavate natjerati da nesu jaja za ljude? To je pomalo okrutno!” Kad sam kasnije otišao i pitao, otkrio sam da se kokošima još uvijek daje hrana kupljena drugdje – hrana koja je jamčila da će nastaviti nesti bez obzira na to je li proljeće, ljeto, jesen ili zima. „Obično kokoši ne nesu u ovo doba godine. Možemo biti bez jaja. Samo se nastavite brinuti o njima. Na proljeće će ponovno početi nesti i to će biti jaja dobre kvalitete”, rekao sam. „Nemoj biti proždrljiv. Nisam od tebe tražio da ih tjeraš da neprestano nesu jaja, niti da i zimi osiguravaš jaja. Budući da to nisam od tebe tražio, zašto si nastavio davati im tu hranu koju si kupio? Zabranjujem ti da ih ponovno hraniš time.” Jesam li Se jasno izrazio? Prvo, nisam zahtijevao da svakako mora biti jaja za jelo bez obzira na godišnje doba. Drugo, rekao sam im da ne daju kokošima tu hranu, da ne ubrzavaju proces nesenja jaja. Je li ovaj mali zahtjev bilo teško ispuniti? (Ne.) Ali rezultat je bio da sam nešto kasnije ponovno jeo jaja koja su snijele naše kokoši. Rekao sam u Sebi: koliko je samo smušena ova skupina, kako to da nisu poslušali što sam im rekao? Kokoši su i dalje nesle jaja, pa zasigurno nisu promijenili hranu – eto, to se događalo.

Što vi možete razlučiti iz onoga što se dogodilo s uzgojem kokoši? (Da se ljudi ne pokoravaju Božjim riječima niti su im poslušni.) Neki su ljudi rekli: „Biti poslušan božjim riječima – to znači slijediti božju volju. Moramo biti poslušni kada se radi o velikim i uzvišenim stvarima, onima koje se tiču božje volje, izvršenja božjeg djela i njegovog velikog djela. Sve o čemu si ti govorio odnosi se na beznačajne stvari iz svakodnevnog života, koje nemaju nikakve veze sa slijeđenjem božje volje – stoga ne moramo raditi kako ti kažeš. Ono o čemu ti govoriš nije povezano s našom dužnošću, niti s našom pokornošću i poslušnošću božjim riječima, stoga je opravdano naše suprotstavljanje tebi i naš odabir hoćemo li biti poslušni ili ne. Štoviše, što ti znaš o normalnom ljudskom životu, o obiteljskim stvarima? Ti ne razumiješ, pa nemaš pravo govoriti. Nemoj nam pričati besmislice – u ovome te ne moramo poslušati.” Nije li to ono što su mislili? I je li bilo ispravno tako misliti? (Ne.) Gdje je bila pogreška? (Slijeđenje Božje volje ne razlikuje krupne i sitne stvari. Sve dok su to Božje riječi, ljudi trebaju biti poslušni, trebaju se pokoriti i provoditi ih u djelo.) Neki su ljudi rekli: „Ja sam poslušan onim riječima božjim koje su istina. Ne trebam biti poslušan onima koje nisu istina. Ja se pokoravam samo istini. ‚Slijediti božji put’ znači slijediti onaj dio riječi iz božjih usta koji je istina, biti mu poslušan i pokoravati mu se. Riječi koje se tiču života ljudi i koje nisu povezane s istinom mogu se zanemariti.” Je li takvo shvaćanje ispravno? (Ne.) Pa kako vi gledate na istinu i na riječi Božje? Nisu li oni napravili razliku između riječi Božjih i istine? I nije li to pretvorilo istinu u puku ukrasnu figuru? Nisu li oni smatrali istinu vrlo ispraznom? Božje stvaranje svega, oblici i boje lišća na drveću, oblici i boje cvijeća, postojanje i razmnožavanje svega – ima li išta od toga veze s istinom? Ima li to ikakve veze sa spasenjem čovjeka? Je li građa ljudskog tijela povezana s istinom? Ništa od toga nije povezano s istinom, ali sve dolazi od Boga. Ako se ništa od toga ne tiče istine, zar ne možeš priznati njihovu ispravnost? Možeš li poricati njihovu ispravnost? Možeš li uništavati zakone Božjeg stvaranja kako ti se prohtije? (Ne.) Kakav bi, dakle, trebao biti tvoj stav? Moraš se pridržavati njegovih zakona. Kada postoje stvari koje ne razumiješ, ispravno je vjerovati u ono što je izgovoreno iz usta Božjih. Ne trebaš ih proučavati niti ih pokušavati preduboko razumjeti – trebaš samo ne kršiti njihove zakone. To znači vjerovati i pokoravati se. Kada se radi o navikama, zdravom razumu, pravilima svakodnevnog života i sličnom, stvarima koje Bog zahtijeva u svakodnevnom životu ljudi, a koje se ne dotiču čovjekovog spasenja, iako možda nisu na istoj razini ili stupnju kao istina, sve su to pozitivne stvari. Sve pozitivne stvari dolaze od Boga, stoga bi ih ljudi trebali prihvatiti – te su riječi ispravne. Osim toga, kao ljudi, kakav bi razum i kakvu savjest trebali imati? Na prvome je mjestu to da bi trebali naučiti kako biti poslušni. Čijim riječima biti poslušan? Riječima đavala i Sotone? Riječima ljudi? Riječima velikih ljudi, izvanrednih ljudi? Riječima antikrista? Nijednima od tih. Trebali bi biti poslušni riječima Božjim. Koja su načela i konkretne primjene poslušnosti Božjim riječima? Ne trebaš analizirati jesu li ispravne ili pogrešne i ne trebaš pitati zašto. Ne trebaš čekati da ih razumiješ prije nego što ih provedeš u djelo. Umjesto toga, trebao bi najprije slušati, provoditi, izvršavati i pridržavati se toga, što bi ujedno trebao biti i tvoj prvi stav. Tek tada ćeš biti stvoreno biće te prikladno i ispravno ljudsko biće. Ako su ti čak i ova najosnovnija mjerila ljudskosti nedostižna i Bog te ne priznaje kao ljudsko biće, možeš li ti onda doći pred Njega? Jesi li ti dostojan čuti Božje riječi? Jesi li ti dostojan čuti istinu? Jesi li ti dostojan spasenja? Nisi podoban ni za što od toga.

Jesu li ljudi o kojima sam upravo govorio, u vezi s kokošima i jajima, bili poslušni i pokorili se? (Ne.) Kako su se odnosili prema Božjim riječima? Kao prema povjetarcu koji im je prohujao pokraj ušiju, a u mislima su imali određeno gledište: „Ti reci što imaš za reći, a ja ću raditi što imam za raditi. Nije me briga za tvoje zahtjeve! Dovoljno je što te opskrbljujem jajima za jelo – koga briga kakva jaja jedeš. Želiš jesti organska jaja? Malo sutra. Samo ti sanjaj! Tražio si od mene da uzgajam kokoši i ja ih tako uzgajam, ali ti na to dodaješ svoje zahtjeve – imaš li ti pravo govoriti o tome?” Jesu li to ljudi koji su poslušni i pokoravaju se? (Ne.) Što pokušavaju učiniti? Pokušavaju se pobuniti! Božja kuća je mjesto gdje Bog govori i djeluje, i mjesto gdje istina vlada – ako ti ljudi, kad im je Bog nešto rekao u lice, nisu bili poslušni i nisu se pokorili, mogu li oni primjenjivati Božju riječ Njemu iza leđa? To je još manje vjerojatno! Od malo vjerojatnog do još manje vjerojatnog: s obzirom na te dvije stvari, je li Bog njihov Bog? (Nije.) Tko je onda njihov bog? (Oni sami.) Tako je – oni sebe smatraju bogom, vjeruju u sebe. U tom slučaju, što još uvijek rade ovdje? Budući da su sami sebi bog, što rade mašući zastavom vjere u Boga? Ne obmanjuju li time druge ljude? Ne obmanjuju li sami sebe? Ako takvi ljudi imaju takav stav prema Bogu, jesu li sposobni biti poslušni? (Nipošto nisu.) Čak i u nečem tako neznatnom, ne mogu biti poslušni Božjoj riječi niti se pokoriti Bogu, Božje riječi nemaju učinka na njih, ne primaju ih u sebe i ne mogu im se pokoriti. Mogu li takvi ljudi biti spašeni? (Ne mogu.) Koliko su, dakle, daleko od spasenja? Predaleko, ni blizu! Je li Bog u Sebi voljan spasiti one koji nisu poslušni Njegovim riječima, koji Mu se suprotstavljaju? Nikako nije. Čak ni ljudi, mjereći to prema vlastitim mislima, ne bi bili voljni to učiniti. Ako bi se ovakvi đavli i Sotone podigli protiv tebe, suprotstavljajući ti se u svakom pogledu, bi li ih ti spasio? Nemoguće. Nitko ne želi spasiti takve ljude. Nitko se ne želi sprijateljiti s takvim ljudima. Na nečemu tako beznačajnom – uzgoju kokoši – razotkrila se ljudska priroda; u nečem tako neznatnom, ljudi nisu bili sposobni poslušati ono što sam Ja rekao. Nije li to ozbiljan problem?