Razgovaranje u zajedništvu o tome kako provoditi radne aranžmane, s primjerom

Što se tiče provedbe radnih aranžmana od Višnjeg, navedimo konkretan primjer. Recimo, na primjer, da radni aranžman zahtijeva od ljudi da pišu članke s iskustvenim svjedočenjem. To je konkretan zadatak koji obuhvaća širok raspon aspekata i dugoročan je, stalan zadatak, a ne privremeni radni aranžman. Dakle, nakon što se ovaj radni aranžman izda, što bi vođe i djelatnici trebali prvo učiniti? Prema devetoj odgovornosti vođa i djelatnika, koja od njih zahtijeva da pružaju smjernice, nadzor i poticanje, te da provjeravaju i prate stanje provedbe radnih aranžmana, prva stvar koju vođe i djelatnici trebaju učiniti jest razgovarati u zajedništvu s vođama timova i nadzornicima o tome kako konkretno provesti ovaj zadatak na prikladan način i tako da daje rezultate, osiguravajući da svatko ima put i načela koja će slijediti za ovaj posao. Samo razgovorom u toj mjeri posao se može dobro obaviti. Prvo, pobrinite se da svatko razumije standarde koje Višnji zahtijeva za pisanje članaka sa svjedočenjem i kakvi se članci sa svjedočenjem traže. Prvo, utvrdite konkretan sadržaj, načela i opseg ovih članaka i pobrinite se da su svi vođe i djelatnici toga svjesni. Dodatno, obavite konkretan razgovor u zajedništvu i dajte smjernice o duljini, formatu, temi i jezičnom stilu članaka – na primjer, dajte im do znanja da se članci mogu pisati u obliku pripovijetke, dnevnika, memoara, pjesme u prozi i tako dalje. Nije li to pružanje smjernica? (Da.) Nakon pružanja smjernica, svatko će znati konkretan pojam i definiciju članaka sa svjedočanstvom koje treba napisati. Nakon toga, utvrdite tko ima kov i iskustvo za pisanje članaka s iskustvenim svjedočenjem, a tko nema duboko iskustvo i može se samo osposobljavati u pisanju prosječnih članaka sa svjedočanstvom. Crkveni vođe moraju biti dobro upućeni u te situacije. Nakon što su članci napisani, pregledajte ih kako biste provjerili jesu li autentični i poučni. Ako su u skladu s mjerilom, mogu se koristiti kao primjeri članaka za braću i sestre koji još nisu pisali članke ili ne znaju kako ih pisati, da ih čitaju i koriste kao referencu. Ako netko ima iskustva i voljan je pisati članke sa svjedočanstvom, trebao bi slijediti načela i zahtjeve, dijeliti sadržaj svog srca i govoriti praktične riječi kako bi bile poučne čitateljima. Što treba učiniti s ljudima koji nisu dobri u pisanju članaka i mogu napisati samo puko nabrajanje događaja? Čak i ako njihovi članci ne zadovoljavaju standarde, trebali bi i dalje vježbati. Trebali bi pisati članke o svom istinskom razumijevanju i shvaćanju koje su stekli iskustvom Božjih riječi. Nakon lekture i pregleda ovih članaka, ako sadržaj zadovoljava standarde za članke sa svjedočanstvom, takvi su članci valjani. Bez obzira na stil pisanja članka i bez obzira na njegov oblik – bilo da je napisan kao pripovijetka ili dnevnik – sve dok je koristan i poučan za čitatelje, može se pisati. Postoje i neki ljudi s niskom razinom obrazovanja koji imaju neka iskustvena svjedočanstva, ali ne znaju kako pisati članke sa svjedočanstvom. Što treba učiniti u takvim slučajevima? Oni mogu usmeno ispričati svoja iskustva, a netko obrazovaniji može im pomoći zabilježiti njihova iskustva i zatim ih točno izraziti u skladu s istinskim značenjem te osobe, uredivši ih u članak sa svjedočenjem koji je u skladu s mjerilom. Takvi su članci također valjani. Da biste započeli ovaj posao, prvo u zajedništvu razgovarajte o tome što je članak sa svjedočanstvom i o njegovu formatu. Zatim postavite konkretne zahtjeve i aranžmane za ljude različitih razina obrazovanja, različitih dobnih skupina i one s različitim iskustvima i rastom. Neka oni s iskustvima prvo napišu neke članke. U međuvremenu, pronađite u crkvi pojedince koji su prikladni za usmjeravanje braće i sestara u pisanju članaka i koji su prikladni za uređivanje i korekturu članaka kako bi obavili te konkretne zadatke. Time se osigurava početni aranžman za ovaj posao. Znači li ovakvo organiziranje da je posao time u potpunosti proveden i da ga možete ostaviti na miru? Ne, ovo je samo pružanje konkretnog usmjerenja, pomoći i planova provedbe na temelju zahtjeva radnog aranžmana. Što bi vođe i djelatnici trebali učiniti sljedeće? Trebate nadzirati posao. Treba li taj nadzor imati cilj? Nadzor nije nasumična provjera; mora imati glavni predmet. Morate imati jasno razumijevanje o tome koga treba nadzirati i koje faze rada zahtijevaju nadzor. Na primjer, ako je neka sestra crkveni vođa koja obično nije ozbiljna u svom poslu, voli se hvaliti, ima visoke ciljeve, ali je nesposobna, sklona je varati svoje nadređene i skrivati stvari od onih ispod sebe, govori na posebno ugodan način i sklona je biti površna u svom poslu, nužno je da se njezin rad nadzire. Ne možete joj u potpunosti vjerovati. Prvi je korak, dakle, provjeriti njezin rad i vidjeti kako napreduje njezina provedba radnih aranžmana. Je li to samo proizvoljno nadziranje ljudi? (Ne.) To je nužno za posao jer je ovaj posao previše važan i oni koji obavljaju ovakav posao moraju biti pouzdani. Ako ne obavljaju konkretne zadatke i nisu pouzdani, slijepo povjerenje u njih odgodit će crkveni posao, a i vi ćete zanemariti svoju odgovornost. Kod takvih ljudi ne smijete dopustiti da vas zavedu lijepe riječi ili snažne izjave o predanosti; u stvarnosti oni samo lijepo govore, ali iza kulisa ne rade ništa konkretno. Takvi su ljudi upravo predmeti nadzora. Kroz nadzor, promatrajte jesu li se pokajali. Ako nisu, odmah ih smijenite i prestanite trošiti trud na njih. Zapravo, trebali biste prakticirati praćenje, nadziranje i pružanje usmjerenja većini vođa i djelatnika. Za one koji mogu raditi stvaran posao i imaju osjećaj odgovornosti, ako je to posao koji znaju raditi, nema potrebe za nadzorom. Međutim, za novi ili važan posao, praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja i dalje su nužni. Može se reći da je nadziranje i praćenje posla poput ovoga posao vođa i djelatnika. Praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja ne odnose se na nepovjerenje, već na osiguravanje nesmetanog napretka posla. Budući da ljudi imaju različite nedostatke i, povrh toga, različite iskvarene naravi, bez takve primjene nemoguće je jamčiti da će posao biti dobro obavljen. Oni koji su tek promaknuti na posao zahtijevaju još više praćenja, nadzora i usmjerenja. To je konkretan zadatak koji vođe i djelatnici moraju obavljati. Ako ne primjenjujete praćenje, nadzor i pružanje usmjerenja, mnogi se zadaci ne mogu dobro obaviti, a neki poslovi mogu čak biti upropašteni ili čak zaustavljeni. To je uobičajena pojava. Posebno, vođe i djelatnici koji ne teže istini zahtijevaju još više nadzora. Kod drugih se posao može provesti prilično dobro, ali kod takvih je ljudi neizvjesno može li se posao provesti ili koliko će dobro biti proveden, a još je teže reći hoće li biti proveden u skladu s radnim aranžmanom. Takvi ljudi nisu baš pouzdani u svom poslu. Ako im vjerujete bez nadziranja njihova rada, to je u suštini površno i neodgovorno prema poslu. Takve ljude trebate pratiti i nadzirati te biti uključeni u rad njihove crkve. Ako nisu voljni dopustiti vam da dođete ili vas ne dočekuju s dobrodošlicom, što biste trebali učiniti? Možete reći: „Samo ću progutati svoj ponos i svejedno otići.” Jesu li te riječi ispravne? (Ne.) To nije njihov osobni teritorij; to je crkva i spada u opseg vaše odgovornosti. Vi se ne povlačite po njihovoj kući da biste jeli i pili na njihov račun; idete u crkvu raditi posao. Ovdje se ne radi o gutanju ponosa. Iako su oni vođe, Božji izabrani narod nije njihov. Zbog toga što su neodgovorni i nelojalni u svom poslu, vi trebate pratiti i nadzirati njihov rad. Dakle, što biste trebali učiniti kad odete tamo? Prvo, pitajte ih tko u crkvi ima životna iskustva i može pisati članke s iskustvenim svjedočanstvom, tko se relativno više usredotočuje na težnju istini, tko se relativno više usredotočuje na pisanje dnevnika i bilješki iz duhovne posvećenosti, tko se usredotočuje na dijeljenje svojih iskustava na okupljanjima i tko ima najviše iskustvenih svjedočenja. Neka vam prvo ukažu na te ljude. Ako navedu nekoliko braće i sestara, govoreći da su to oni koji se relativno više usredotočuju na čitanje Božjih riječi, imaju prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetoga, često pišu bilješke iz duhovne posvećenosti, usredotočuju se na primjenu istine kada se susretnu sa situacijama i često dijele iskustvena svjedočenja koja su drugi voljni slušati, onda biste se trebali sastati s tom braćom i sestrama i razgovarati s njima u zajedništvu. Dodatno, u crkvi sigurno postoje neki ljudi s niskom razinom obrazovanja koji ne mogu pisati članke, ali imaju praktična iskustva. Tim je ljudima potrebno usmjerenje i obuka, a možete organizirati da im oni koji znaju pisati članke pomažu neko vrijeme. Istovremeno, odaberite osobu koja će biti odgovorna za provedbu konkretnog posla pisanja članaka s iskustvenim svjedočenjem od strane Božjeg izabranog naroda. Ta će osoba biti zadužena za prikupljanje, uređivanje, pregled, a zatim i predaju dovršenih članaka. A što bi trebao raditi crkveni vođa? Neka nadzire i prati te zadatke. Neki bi mogli reći: „Budući da postoji crkveni vođa, zašto trebamo odabrati nekoga da bude odgovoran? Nije li to suvišno?” Je li suvišno? (Ne.) Zašto ne? Zato što ovaj crkveni vođa ne radi stvaran posao i previše je nepouzdan, pa morate odabrati drugu osobu koja će biti konkretno odgovorna za ovaj posao. Da je crkveni vođa pouzdan, mogao bi postojano obavljati posao nakon što primi radni aranžman, i ne biste ga trebali ovako nadzirati. Odabir odgovorne osobe ne znači zaobilaženje crkvenog vođe, već postizanje boljih rezultata u radu. Ako ne odaberete tu osobu, posao bi mogao pasti u vodu, a kada će biti dovršen ili dati rezultate, bilo bi neizvjesno.

Svrha sudjelovanja vođa i djelatnika u crkvenom radu jest voditi Božji izabrani narod da praktično iskusi Božje djelo. Ne samo da bi trebali dobro obavljati svoju dužnost, već bi trebali i pomagati i voditi Božji izabrani narod u izvršavanju cjelokupnog crkvenog rada u skladu s mjerilima koja zahtijevaju radni aranžmani. Samo su vođe i djelatnici koji tako postupaju u skladu s Božjom namjerom. Ali ako ne sudjeluješ konkretno u radu i ne nadzireš vođe i djelatnike koji ne obavljaju stvaran rad, tada rezultati tih crkvenih zadaća mogu propasti, jer bi ih lažni vođe upropastili. Ako jasno razumiješ situaciju u određenoj crkvi i u srcu znaš da su vođe te crkve neodgovorni, ali ih ne pratiš i ne pružaš im pravovremeno usmjerenje, nije li to zanemarivanje odgovornosti? Za ovu vrstu posla, ako si ga konkretno pratio i sudjelovao u njemu te odredio i nadzornika i ljude koji će ga obavljati, možeš li tada odmah otići? (Ne.) Najbolje je pratiti rad određeno vrijeme. Tijekom praćenja, s jedne strane, možeš poticati i usmjeravati crkvene vođe da aktivno rade na tom zadatku. Osim toga, možeš steći točno razumijevanje radne situacije ljudi koje si rasporedio, a istovremeno im možeš dati pravovremene ispravke i pomoć za sve probleme s kojima se u bilo kojem trenutku susretnu. Ako odeš prerano, pa se vratiš rješavati probleme kada se pojave, to će odgoditi posao. Ukratko, za ovaj konkretan posao, osim sudjelovanja u raspoređivanju osoblja i nadzornika, najbolje je još i pratiti ga određeno vrijeme kako bi se vidjelo koji se problemi javljaju tijekom njihova rada. S jedne strane, nadziri ispunjavaju li crkveni vođe svoju odgovornost; s druge strane, promatraj kako osoblje obavlja posao. Budući da većina ljudi prije nije radila ovaj posao i problemi koji se mogu pojaviti su nepoznati, ti ćeš neprestano otkrivati neke nepoznate probleme dok sudjeluješ u ovom poslu. Naravno, najbolje je pružiti i pravovremena rješenja. Ostajanje na licu mjesta, nadziranje i praćenje najbolji je pristup. Nemoj samo aljkavo odraditi posao tek reda radi i smatrati ga gotovim. Ovo je posao koji se radi u posebnoj situaciji, pružajući određenu pomoć i usmjerenje. Nakon rješavanja problema, prati njihov rad još neko vrijeme. Vidiš da su neki članci već napisani i da postoji mnogo vrsta članaka koji se bave raznim pitanjima i pokrivaju različite teme – neki su o iskustvima progona od strane KPK, neki o iskustvima obiteljskog progona, neki o tome kako ljudi spoznaju iskvarene naravi koje razotkrivaju ili kako se rješavaju različita iskvarena stanja koja ljudi pokazuju dok obavljaju svoje dužnosti, i tako dalje. Svi ti članci sa svjedočanstvima moraju se pregledati kako bi se osiguralo da su u potpunosti u skladu s činjenicama i da istinski izgrađuju ljude prije nego što se mogu odobriti i pretvoriti u videozapise. Kada posao dosegne ovu razinu, već ćeš vidjeti rezultate. To dokazuje da su, prema prvoj procjeni, osoblje i nadzornik koje si ti odredio za ovaj posao relativno prikladni. Zatim, ako oni mogu samostalno dovršiti ovaj posao, tada je prikladno da se ti povučeš. Izgrađuju li se i vođe i djelatnici koji rade na ovaj način? Je li to isplativije od pukog brbljanja o teorijama po cijeli dan i gubljenja vremena? (Da.) Ovakav način rada donosi velike prednosti. S jedne strane, naučiš rješavati stvarne probleme. S druge strane, ispunjavaš odgovornosti vođa i djelatnika. Osim toga, tvoje razumijevanje istine ne zaustavlja se na razini riječi i doktrina; umjesto toga, istinu više primjenjuješ u stvarnom životu. Na taj način ljudi stječu praktično iskustvo, a njihovo razumijevanje istine postaje konkretnije i praktičnije.

Nakon što je pilot-projekt jedne crkve bio usmjeravan do ove mjere i postignuti su početni rezultati, što bi vođe i djelatnici trebali sljedeće raditi? Je li vaš posao gotov nakon što je pilot-projekt dovršen? Imate li još posla za obaviti? Još uvijek ima toliko posla! Nakon što je rad u ovoj crkvi usmjeren, pogledajte kojem drugom crkvenom radu treba posvetiti posebnu pažnju, a zatim idite u tu crkvu i nastavite pružati smjernice. Budući da već imaš nešto radnog iskustva i shvatio si neka istina-načela, bit će ti mnogo lakše ponovno pružati smjernice. Naravno, prema ranije spomenutim radnim koracima, ti bi prvo trebao provjeriti jesu li odabrani djelatnici u skladu s mjerilom, jesu li prikladni za ovaj posao te jesu li njihov kov, ljudskost, stupanj obrazovanja, stupanj težnje istini, stav prema dužnosti i razumijevanje istine, između ostalog, relativno idealni i jesu li oni relativno najistaknutiji pojedinci. Kroz razdoblje nadzora i provjeravanja rada imat ćeš priliku otkriti da neki vođe i djelatnici ili nadzornici nisu u skladu s mjerilom. Na primjer, neki ljudi imaju loš kov i ne mogu obavljati posao. Drugi imaju izopačeno shvaćanje, neispravna gledišta, nedostaje im normalno razmišljanje i ne razumiju duhovno. Oni mogu samo ispravljati članke na temelju svog akademskog znanja, ali su neznalice kada je riječ o prikladnosti određenih duhovnih izraza i prikladnosti citiranja Božje riječi; uopće ne mogu prozrijeti te stvari, što pokazuje da ih je bilo neprikladno odabrati i da bi ih trebalo odmah zamijeniti. Neki drugi pak izabrani su za nadzornike i, iako mogu obaviti nešto posla, bolji se rezultati postižu kada sami pišu članke. Kada se od njih zatraži da služe kao nadzornici, nemaju vremena za pisanje kada se zaokupe poslom, a posao nadzornika ne obavljaju baš dobro. Nisu vješti u pružanju smjernica, provjeravanju rada ili ispravljanju problema, već su bolji u obavljanju jednog, konkretnog zadatka. Stoga, odabir takvog pojedinca za nadzornika nije prikladan i treba izabrati drugog kandidata. Prema tome, kada vođe i djelatnici provjeravaju i prate određeni zadatak, nije dovoljno samo postavljati pitanja i raspitivati se kako bi saznali razumije li nadzornik načela. Također moraš promatrati kakva je točno ljudskost te osobe te jesu li njezin kov, sposobnost shvaćanja i rast prikladni za obavljanje te dužnosti. Ako provjera otkrije osoblje koje nije u skladu s mjerilom, moraju se pravovremeno izvršiti prilagodbe. Eto što provjera rada obuhvaća.

Kako bi proveli rad na pisanju članaka sa svjedočanstvima, vođe i djelatnici, osim što provjeravaju je li nadzornik tog posla prikladan, moraju također naučiti provjeravati članke te pružiti određeno usmjerenje i kontrolu za rad na pisanju članaka. Članci koji su napisani konkretno i praktično mogu poslužiti kao primjeri. Članci koji su napisani na isprazan i nepraktičan način, koji nemaju vrijednost i koji ne izgrađuju ljude, trebaju biti izravno eliminirani. Na taj će način braća i sestre znati koje vrste članaka vrijede, a koje ne, te u budućnosti neće pisati članke koje nemaju vrijednost, izbjegavajući tako rasipanje energije i vremena. Na taj će način tvoj rad biti vrijedan. Kada ideš provjeravati rad, trebaš provjeriti sve vrste članaka s iskustvenim svjedočenjima koje su napisali kako bi vidio ima li u njima umiješanih uljepšavanja ili laži i jesu li članci izgrađujući ili ne. Prvo trebaš provesti kontrolu nad tim stvarima. Dok provodiš kontrolu, ne učiš li i ti? (Da.) Kako učiš, tako ćeš ovaj posao raditi sve bolje i bolje. Pretpostavimo da ne provjeravaš, ne shvaćaš stvari ozbiljno i neodgovoran si te samo otaljavaš posao, s ciljem da samo obaviš posao i zatim izvijestiš one iznad tebe da je gotov, misleći: „U svakom slučaju, naša crkva ima mnogo ljudi koji mogu pisati članke sa svjedočenjima. Nakon što završe s pisanjem, predat ću ih sve. Koga briga jesu li u skladu s mjerilom ili ne? Sve dok viši vođe znaju da sam puno radio, proveo radne aranžmane i bio zaposlen, to je dovoljno!” Je li to odgovoran stav? (Ne.) To je neodgovornost. Ako ti preuzmeš odgovornost, prvo moraš provesti kontrolu sa svoje strane. Svaki članak predan preko tebe mora biti u skladu s mjerilom; svatko tko ga pročita trebao bi reći da je izgrađujući i biti voljan čitati ga. Samo to je ispunjavanje odgovornosti vođa i djelatnika. Provjera rada ne znači samo otaljavati posao, izvikivati parole, propovijedati doktrine ili proizvoljno držati lekcije ljudima. Radi se o provjeravanju učinkovitosti i rezultata rada, provjeravanju je li rad koji si ti obavio u skladu s mjerilom, postiže li rezultate provođenja radnih aranžmana, udovoljava li Božjim zahtjevima, koja su područja u skladu s mjerilom, a koja nisu – to su stvari koje treba provjeriti. To uključuje obavljanje konkretnog posla i povezano je s kovom ljudi, imaju li duhovno razumijevanje, koliko istine razumiju, koliko istina-stvarnosti posjeduju i njihovu sposobnost sagledavanja stvari. Ako znaš kako provjeravati rad i dok ga provjeravaš možeš otkriti probleme, shvatiti njihovu srž i suštinu te ih riješiti, te prije predaje članaka sa svjedočanstvima provedeš kontrolu nad njima u skladu s načelima, jamčeći da su članci koje predaješ svi u skladu s mjerilom i izgrađujući za one koji ih čitaju, tada si ti u skladu s mjerilom kao vođa ili djelatnik i obavio si svoj posao kako treba.

Većina ljudi može obavljati posao pružanja smjernica, nadzora i poticanja. Međutim, kada su potrebne provjera i kontrola, na ispitu je kov vođa i djelatnika te posjeduju li oni istinu-stvarnost. Neki ljudi mogu pružati smjernice, nadzirati rad i orezivati ili smjenjivati neprikladno osoblje i baviti se njim, ali ne znaju kako procijeniti učinkovitost i rezultate rada koji su organizirali, je li on u skladu s radnim aranžmanima i kako ga riješiti ako nije. Većina vođa i djelatnika može, u najboljem slučaju, pružati smjernice, nadzor i poticanje, ali kada dođe do provjere rada, ne znaju što učiniti, nemaju načela i potpuno su izgubljeni. Oni misle: „Radni aranžmani su provedeni, pa što tu ima za provjeravati? Svi rade, nitko nije besposlen, s ljudima koji uzrokuju prekidanje i ometanje se obračunalo, a oni koje je trebalo smijeniti ili ukloniti, smijenjeni su i uklonjeni. Što još ima za provjeravati?” Oni su jednostavno nesvjesni. Provjera rada zahtijeva kontrolu. Što znači kontrola? Znači da ti trebaš donijeti zaključak. Na primjer, nadzornik rada na pisanju članaka s iskustvenim svjedočenjima donese ti članak, govoreći da je stil pisanja prilično dobar, jezik tečan, te da su i jezični stil i tema članka dobri. Međutim, osjeća da mu se čini da nedostaje praktičnog sadržaja i da ne može izgraditi ljude, da ga treba dopuniti i poboljšati, ali sam ne može prozrijeti tu stvar, pa moli tebe da pogledaš. Što znači da moli tebe da pogledaš? Znači da ti trebaš provesti kontrolu. Kako ti provodiš kontrolu i provodiš li je dobro, to ispituje tvoj stvarni rast. Što znači stvarni rast? Znači razumiješ li ti istina-načela. Ako nadzornik ne razumije načela pisanja članaka sa svjedočanstvima, ne može procijeniti je li članak praktičan i istinit i ne zna kako donijeti sud, a ti si isti, nesposoban donijeti sud ili odluku, to dokazuje jednu stvar: tvoj je kov otprilike isti kao i njegov i ti nisi u stanju provoditi kontrolu nad člancima. Nije li tako? Istina koju ti razumiješ otprilike je ista kao i njegova, i ti ne možeš prozrijeti probleme koje on ne može prozrijeti – to ukazuje na problem. Ako ti možeš prozrijeti probleme koje on ne može i možeš otkriti probleme kroz provjeru koje on ne može, to dokazuje da ti možeš provoditi kontrolu nad člancima. Na primjer, on smatra da je većina članaka u skladu s mjerilom i bez značajnih problema, ali kroz tvoju provjeru i kontrolu, ti pronađeš mali dio koji nije u skladu s mjerilom. Ti objašnjavaš probleme u tim člancima kroz raščlambu i razgovor u zajedništvu; svi se slažu da su tvoje tvrdnje razumne, u skladu s načelima i da nisu traženje dlake u jajetu, već doista stvarni problemi koje treba ispraviti. Neki su članci prazni i nedostaje im praktično iskustveno razumijevanje; neki članci imaju praktično iskustveno razumijevanje, ali nisu izraženi dovoljno konkretno; neki članci neprikladno citiraju Božje riječi, ne odabirući prikladnije odlomke Božjih riječi, što rezultira lošijim ishodom; neki članci imaju neispravna gledišta, s izopačenim shvaćanjem i nedostatkom razgovora u zajedništvu o razumijevanju istine, ostavljajući čitatelje neizgrađene i lako uzrokujući da razviju negativnost i nerazumijevanje; i tako dalje. Ti možeš otkriti i prozrijeti sve te probleme. Kroz tvoju besjedu, pomažeš im shvatiti načela, omogućujući onima s iskustvima da napišu istinska iskustvena svjedočenja. Ti odabireš one članke koji su izgrađujući i vrijedni za ljude kao iskustvena svjedočenja koja su u skladu s mjerilom, tako da kada ih Božji izabrani narod pročita, oni budu izgrađeni. U međuvremenu, oni članci kojima nedostaje istinsko iskustveno razumijevanje ili sadrže izopačeno shvaćanje bivaju eliminirani. Ako to činiš, ne provodiš li kontrolu? Ako imaš takvu sposobnost sagledavanja stvari i obavljanja posla, nije li tvoj kov dovoljan? Ne ispunjavaš li odgovornosti vođa i djelatnika? (Da.) Ako oni misle da je većina članaka prihvatljiva i donesu ti ih na procjenu, a i ti misliš da je većina dobra, dok zapravo neki od njih imaju problema i trebaju daljnji odabir, uređivanje i ispravak problema, ali ti ih ne možeš prozrijeti – kada ih predaš Višnjem, a Višnji pronađe neke članke koji nisu u skladu s mjerilom i eliminira ih – ne znači li to da ti nisi pravilno proveo kontrolu? S jedne strane, provjera rada ispituje kov vođa i djelatnika, a s druge ispituje stupanj njihovog razumijevanja istine. Neki ljudi ne mogu provoditi kontrolu jer im je kov loš i to ih sprječava da to rade, ne razumiju istinu u tom području i ne mogu prozrijeti te probleme. Njihove su provjere samo formalnost; ne znaju što provjeriti. Neki ljudi imaju dovoljan kov, ali kako je njihovo razumijevanje istine plitko, mogu uočiti probleme, ali ne znaju kako ih riješiti. Ti ljudi još uvijek imaju prostora za napredak. Međutim, ako ljudi ne mogu čak ni uočiti te probleme, nema načina da napreduju.