Na posljednjem okupljanju razgovarali smo u zajedništvu o devetoj točki odgovornosti vođa i djelatnika: „Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe.” Razgovarali smo o odgovornostima koje vođe i djelatnici moraju ispuniti i o poslu koji moraju obavljati, a raščlanili smo i neka od ponašanja lažnih vođa. Iako nismo razgovarali o pojedinostima kako vođe i djelatnici trebaju provoditi svaki radni aranžman, razgovarali smo o pojedinostima načela za provedbu tih aranžmana, kao i o tome što vođe i djelatnici moraju činiti. Jeste li kroz naš razgovor o devetoj točki dobili konkretniju i točniju definiciju posla koji vođe i djelatnici trebaju obavljati? Je li vam sada jasno koji posao vođe i djelatnici moraju obavljati? Glavna je stvar za njih provoditi posao u skladu s Božjim zahtjevima i radnim aranžmanima Njegove kuće. To je u osnovi to. Sada nam je svima jasno. O tome koji posao vođa ili djelatnik mora obavljati u Božjoj kući i koje su njegove odgovornosti trebalo se prilično konkretno razgovarati u okviru devete točke. To je u osnovi sveobuhvatno. Opseg je njihovih odgovornosti razgraničen, a posao koji trebaju obavljati, kao i kako ga trebaju obavljati, također su jasno navedeni. Ako netko i dalje ne zna kako obavljati konkretan posao sad kada je to jasno navedeno, to je problem njegova lošeg kova. To je vrsta lažnih vođa koji ne mogu obavljati posao. Postoji i druga vrsta lažnih vođa koji rad organiziraju samo na temelju vlastitih predodžbi i maštarija te nasumično koriste ljude, zbog čega nastaje zbrka. Posao ne samo da nije dobro obavljen, već od njega naprave potpuni nered, tako da se ne zna kako dalje. Lažni vođe nikada neće provoditi radne aranžmane, a još manje obavljati stvaran posao. Oni rade samo onaj posao koji im se sviđa, usredotočuju se samo na opće poslove; kada rade, znaju samo izdavati naredbe i izvikivati šuplje fraze i doktrine. Nikada ne prate obavljanje posla niti ih zanima je li rad bio učinkovit. To je jedna vrsta lažnih vođa. Ukratko, bilo da netko ne može obavljati stvaran posao ili ne obavlja stvaran posao kao vođa – bez obzira na okolnosti – ako ne može ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika ili obavljati posao Božjeg poslanja i ako ne uspijeva provesti razne poslove koje je uredila Božja kuća, onda je on lažni vođa.

Jeste li kroz razgovor u zajedništvu o devet odgovornosti vođa i djelatnika te razotkrivanje različitih načina na koje se lažni vođe očituju stekli osnovno znanje i razumijevanje o tome kako ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika? (Da.) Vidite li onda rad Božje kuće kao nešto što je lako obaviti? Jesu li zahtjevi prema čovjeku visoki? Jesu li pretjerani? (Nisu visoki; sve su to zahtjevi koje možemo ispuniti.) Postoje li vođe i djelatnici koji kažu: „Previše je zadataka i vrsta poslova koje Božja kuća zahtijeva od nas. Što je vođa na višem položaju, to je veći opseg njegova posla i za više je zadataka odgovoran. Kad bismo taj posao dobro obavili i osigurali da se provodi u skladu sa zahtjevima Višnjeg, umrli bismo od iscrpljenosti, zar ne?” Je li se itko srušio od iscrpljenosti zato što je dobro obavio sav konkretan posao, zato što je izvršio svaki zadatak kako treba? (Ne.) Je li se itko razbolio od iscrpljenosti? Je li itko toliko zaposlen da nema vremena jesti ili spavati? (Ne.) Neki bi mogli reći: „Kako to mislite, ne? Neki se ljudi iscrpe obavljajući crkveni posao jer dugo ne mogu jesti po redovitom rasporedu niti raditi i odmarati se na uređen način uz ravnotežu posla i odmora. Na kraju se razbole zbog iscrpljenosti.” Jeste li čuli da se takva situacija dogodila? (Ne.) Je li se itko, nakon što je čuo devetu točku i vidio specifične sadržaje različitih poslova u Božjoj kući, kao i zahtijevane standarde za vođe i djelatnike u obavljanju tog specifičnog posla, osjećao uplašeno i bojažljivo? Misle li: „Nije lako biti vođa ili djelatnik. Bez zdravog tijela, dobrog kova, široka srca te nadljudske energije i snage tko bi mogao dobro obaviti taj posao?” Je li itko imao tu misao? Je li ona valjana? (Ne.) Zašto to ne stoji? Prvo, kada obavljaju rad Božje kuće, bez obzira na njihov rang i je li njihova odgovornost sveobuhvatna ili za pojedinačni zadatak, vođe i djelatnici moraju dobro obavljati barem svoj primarni posao, uz najviše jedan ili dva dodatna zadatka. Čak i ako su zaduženi za sveobuhvatan rad, to ne znači da sve trebaju sveobuhvatno pratiti ili usmjeravati. Moraju se usredotočiti na preuzimanje odgovornosti za najkritičnije poslove ili istovremeno paziti na slabe karike u određenim poslovima. Neki ljudi mogu biti puni energije, imati snažan osjećaj odgovornosti i dobar kov te su u stanju obavljati širok raspon različitih poslova, ali njihov se glavni posao prvenstveno sastoji od samo jednog ili dva zadatka. Što se tiče drugog posla, trebaju se samo raspitivati o njemu, postavljati pitanja i pokušati ga razumjeti te rješavati samo one probleme koje otkriju. To je jedan dio. S druge strane, čak i ako istovremeno obavljaju nekoliko poslova, trebaju se osloniti na glavne nadzornike da obave te poslove. Njihovo je samo da nadziru različite poslove, provjeravaju ih i usmjeravaju; glavni posao koji sami trebaju obaviti i dalje je samo jedan zadatak. I bi li se čovjek iscrpio obavljajući samo jedan zadatak? (Ne.) Ako je čovjekov kov dovoljan i um mu je fleksibilan, razumno će organizirati posao u smislu raspodjele vremena i načina na koji ga učiniti učinkovitim. Neće biti u neorganiziranoj zbrci, bez ikakva puta naprijed. Neće izgledati tako zaposleno – radit će prema propisanoj rutini – ali posao neće biti neučinkovit i dat će dobre rezultate. To je osoba s kovom koja zna razumno rasporediti radnu snagu i vrijeme. Ljudi bez kova ili lošeg kova u rasulu su ma što radili. Prilično su zaposleni svaki dan, ali ni sami ne mogu sa sigurnošću reći što ih to točno drži zaposlenima. Nemaju raspored, nemaju pojam o vremenu; bude se prilično rano i idu spavati prilično kasno; ne mogu jesti u redovito vrijeme – ali po pitanju učinkovitosti, uopće ne obavljaju stvaran posao. Nije li to slučaj izrazito lošeg kova? (Jest.) Čini se da se takva osoba svaki dan samo vrzma bez odmora, ali ne može doći do srži posla niti može razlikovati što je hitno od onoga što može čekati, i neučinkovita je u rješavanju problema. To usporava posao. Tjeskobni su u srcu do pucanja i dobivaju afte u ustima. No ni u tim se slučajevima ne sruše od iscrpljenosti. Ljudi lošeg kova mogu raditi više od osam sati dnevno, no učinkovitost njihova rada mnogo je lošija od učinkovitosti ljudi dobrog kova. Zato i moraju biti zaposleni, zar ne? Trebali bi biti – ne mogu postići rezultate, čak ni kad su zaposleni; da nisu zaposleni, posao bi bio paraliziran. To je netko toliko lošeg kova da nije dorastao poslu niti ga može preuzeti na sebe. Nadalje, u radu Božje kuće ima mnogo poslova, a zahtjevi su ponešto strogi u pogledu osoblja i vremena. U većine ljudi, kada su malo zaposleniji, to je zato što teže izvrsnosti i postizanju dobrih rezultata jer se rad Božje kuće razlikuje od rada u poduzećima i tvornicama u svijetu nevjernika: u njima je potrebno ostvariti ekonomske koristi, dok mi naglašavamo rezultate rada. No s obzirom na to da je većina ljudi lošeg kova, bez načela i izrazito neučinkovita u radu, potrebno im je više vremena da postignu rezultate. Je li sada većina vas bez negativnih misli o odgovornostima vođa i djelatnika? Jedno je sigurno: vođe i djelatnici neće se slomiti od iscrpljenosti radeći prema zahtjevima Božje kuće. Osim tih vanjskih, objektivnih čimbenika, postoji još nešto u što možete biti sigurni: ako osoba nosi breme i određenog je kova – i ne zanemarite činjenicu da postoji djelo Duha Svetoga – tada će joj za neke probleme koje ne može zamisliti ili predvidjeti i za neke stvari kroz koje prije nije prošla i koje nije doživjela Duh Sveti davati stalne podsjetnike, prosvjetljujući je i pomažući joj u svakom trenutku. Rad crkve ne oslanja se u potpunosti na ljudsku snagu, energiju i bremena – jedan njegov dio mora se oslanjati na djelo i vodstvo Duha Svetoga, kao što je većina ljudi iskusila. Dakle, s koje god strane gledali, vođe i djelatnici trebali bi ispuniti svoje odgovornosti. To nije dodatni zahtjev za njih. Kada nevjernici rade u svijetu, posao obavljaju na temelju svog kova. Izvršavanje dužnosti u Božjoj kući drukčije je: čovjek je ne izvršava samo na temelju svog kova, već se mora osloniti i na svoje razumijevanje istina-načela ako želi postići rezultate. Ponekad si moraju i međusobno pomagati te skladno surađivati ako žele dobro izvršiti svoju dužnost. Neki bi mogli pitati: „Zahtijeva li rad u Božjoj kući da se ‚posvetimo zadatku i nastojimo davati sve od sebe do dana svoje smrti’? ‚Kao što dudov prelac prede do smrti’ – trebamo li to postići? Hoće li Božja kuća s nama završiti tek kad nas iscrpljenost dotuče?” Je li to ono što Bog zahtijeva od čovjeka? (Ne.) Cilj je našeg razgovora u zajedništvu o zahtjevima za odgovornosti vođa i djelatnika ljudima pojasniti i navesti ih da razumiju kako surađivati s Božjim djelom u skladu s istina-načelima i metodama rada koje On zahtijeva kako bi Njegovo djelo moglo napredovati na uredan, učinkovit način i kako bi Njegove riječi i djelo mogli postići bolje rezultate u Njegovu izabranom narodu. Jedan aspekt toga jest razvoj i širenje djela; drugi je da Božje riječi i djelo postignu učinke koje bi trebali imati na onima koji Ga slijede. To su odgovornosti vođa i djelatnika i ono što trebaju postići u svom radu.

Deseta stavka: Pravilno čuvati i razumno raspoređivati razne materijalne predmete Božje kuće (knjige, raznu opremu, žito i tako dalje), te provoditi redovite preglede, održavanje i popravke kako bi se umanjili šteta i rasipanje; također, spriječiti da ih zli ljudi prisvoje

Danas ćemo prijeći na razgovor u zajedništvu o desetoj točki odgovornosti vođa i djelatnika: „Pravilno čuvati i razumno raspoređivati razne materijalne predmete Božje kuće (knjige, raznu opremu, žito i tako dalje), te provoditi redovite preglede, održavanje i popravke kako bi se umanjili šteta i rasipanje; također, spriječiti da ih zli ljudi prisvoje.” Deveta je točka relativno sveobuhvatan zahtjev za vođe i djelatnike. Deseta točka još je jedan veliki dio posla, onaj koji obuhvaća još jedan specifičan zahtjev za odgovornosti vođa i djelatnika. Ovaj dio posla obuhvaća predmete koji pripadaju Božjoj kući, od kojih su neki kupljeni kako bi se zadovoljile životne potrebe ljudi koji izvršavaju svoje dužnosti s punim radnim vremenom, dok su drugi oprema, materijali i drugo kupljeni za rad na širenju evanđelja. Tu su i neke knjige Božjih riječi i neke stvari koje se tiču ulaska braće i sestara u život, a koje bi Božja kuća trebala držati. To su dobra koja se tiču vjere ljudi u Boga. Ukupno su tri kategorije: predmeti potrebni za život, predmeti potrebni za rad i predmeti potrebni za vjeru u Boga. Bilo da je te predmete kupila Božja kuća ili su ih darovali braća i sestre, jednom kada dođu u posjed Božje kuće, postaju povezani s pitanjem upravljanja i raspodjele materijalnih predmeta od strane vođa i djelatnika. Iako se ovaj posao izvana ne čini toliko važnim u usporedbi s crkvenim životom, administrativnim poslom ili stručnim poslovima i nije nešto što treba staviti na dnevni red, to je ipak važan posao koji vođe i djelatnici trebaju obaviti. Razni predmeti Božje kuće tiču se rada, života, učenja i svega ostalog vezanog za cjelokupno osoblje koje izvršava dužnosti, stoga su njihovo čuvanje i razumna raspodjela vrlo važni i ne smiju se zanemariti.

Pravilno čuvanje

Kao vođe i djelatnici, ono što je još ključnije od dobrog obavljanja administrativnog posla crkve i osiguravanja dobrog crkvenog života jest dobro obavljati posao širenja evanđelja, kao i razne povezane poslove. Osim toga, treba osigurati i odgovarajuće upravljanje raznim materijalnim predmetima Božje kuće. Te stvari treba dobro čuvati; ne dopustite da postanu pljesnive ili zaražene insektima i ne dopustite da ih ljudi prisvoje kao da su njihovo privatno vlasništvo. Božja kuća ima specifične zahtjeve i korake i za to kako vođe i djelatnici trebaju dobro obavljati ovaj posao. Trebaju započeti provjerom jesu li ljudi koji upravljaju tim predmetima prikladni, odgovorni, znaju li kako upravljati njima i mogu li marljivo ispunjavati svoju odgovornost – hoće li te stvari biti sigurne u njihovim rukama. Kad je u pitanju čuvanje žita, na primjer, je li mjesto na kojem se čuva tijekom kišne sezone, u doba vlage i obilnih kiša, vlažno? Provjeravaju li to ljudi koji time upravljaju na vrijeme? Ako se žito ovlaži, iznose li ga da se osuši? Upravljaju li tim stvarima jednako pozorno kao da su njihove vlastite? Imaju li takvu ljudskost? Imaju li takvu odanost? Trebaju započeti provjerom ljudi koji upravljaju tim stvarima da vide kakva je njihova ljudskost i imaju li savjest te jesu li čestiti. Što učiniti ako se čini da je osoba dobre ljudskosti i dobrodušna i većina drugih daje dobre izvještaje o njoj, a ti ipak ne znaš je li prikladna za upravljanje predmetima Božje kuće? Moraš pratiti, provjeravati stvari i nadzirati. Moraš se raspitati o stvarima nakon nekog vremena i provjeriti je li skrbnik ispunjavao svoju odgovornost. Kod žita, na primjer, najveća je briga vlaga. Skrbnik bi trebao provjeriti je li žitnica vlažna i postoji li opasnost od insekata u žitu te bi trebao pronaći nekoga tko se razumije u takve stvari da se posavjetuje i stekne razumijevanje o praksama koje mogu jamčiti da se žito neće ovlažiti i postati pljesnivo ili biti zaraženo insektima. Nakon što spremi žito, treba često provjeravati žitnicu ili otvarati prozore radi prozračivanja. To bi bilo istinsko ispunjavanje odgovornosti. Ako skrbnik poduzima te stvari na vlastitu inicijativu, bez potrebe da ga se potiče ili podsjeća, onda je pouzdan, što je ohrabrujuće. A što je s ljudima koji čuvaju razne vrste opreme – jesu li oni pravi za taj posao? Još ne znate; morate i njih provjeriti. Kako se većina opreme – elektronika, namještaj, uređaji i drugo – čuva ako nije u normalnoj upotrebi? Brine li se skrbnik o njoj i održava li je? Provodi li redovite provjere elektronike, uključujući je i pokrećući je? Raspitujući se, možete saznati da skrbnik tih stvari to redovito radi. Ako stvari možda samo stoje tamo, ali na njima nema prašine, to znači da netko često dolazi brinuti o njima, pa ćete vidjeti da je njihov skrbnik u redu, da ispunjava svoju odgovornost. Tada možete biti mirni. Tu su i knjige Božjih riječi. Do svake od njih teško je doći, a osim toga, knjige Božjih riječi važnije su svakom vjerniku u Boga od bilo koje druge stvari – važnije od žita, elektronike ili bilo kojeg drugog takvog predmeta. Tim više morate pronaći prikladnu osobu da njima upravlja i prikladno mjesto za njihovo pohranjivanje. Pravilno prozračivanje, nadzor i inspekcija također su nužni – ne smije se dopustiti da se knjige ovlaže ili smoče ili da ih izgrizu miševi. Na sve se te stvari mora paziti. Dakle, jesu li ljudi koji upravljaju takvim predmetima pravi za taj posao? I to morate često provjeravati. Ako su čuvari lijeni, nemarni i nepažljivi, neki će predmeti biti oštećeni, ako ne od vlage i plijesni, onda od insekata. Sve su to gubici uzrokovani slabim nadzorom i lošom inspekcijom vođa i djelatnika. Ako skrbnici pravilno brinu o tim predmetima, ta je odgovornost vođa i djelatnika ispunjena. Bilo da se radi o velikim ili malim predmetima, predmetima koji se često koriste ili ne, sve dok su u klasi predmeta koji pripadaju Božjoj kući, treba organizirati da netko njima upravlja. Predmet bi trebao biti siguran bez obzira na njegovu vrstu i gdje je pohranjen i treba osigurati da mu se ništa loše ne dogodi. To znači biti odan i odgovoran. Što učiniti ako se utvrdi da osoba koja upravlja stvarima nije prikladna? Njeno se zaduženje mora odmah promijeniti i mora se naći netko da je zamijeni. Neki su ljudi, na primjer, besposličari i ljenčine, vole jesti, ali ne i raditi, i ne preuzimaju odgovornost. Ležerno se odnose prema crkvenim stvarima, kao da su javno vlasništvo, misleći da je u redu sve dok nisu izgubljene. Niti mare niti pitaju jesu li te stvari pljesnive ili zaražene insektima, ili je li nešto oštećeno. Kad god ih pitaš, kažu da su provjerili i da je sve u redu, a zapravo dugo nisu provjeravali. Onda jednog dana netko iznenada otkrije da je žito postalo pljesnivo, da su žice na nekoj opremi izgrizli miševi, čak i da su se knjige Božjih riječi toliko ovlažile da su slova u njima zamagljena i nejasna. Nije li prekasno saznati za to tek tada? (Da, šteta je učinjena.) To je rezultat nepravilnog upravljanja. Nije li, dakle, osoba koja njima upravlja neprikladna? Nije li loše ljudskosti i nemoralna? (Jest.) Nevjernici bi takvu osobu nazvali nemoralnom; a što mi kažemo? Da je ljudskost te osobe loša, da nije odana. Ne može ispuniti ni tu malu odgovornost; ne može učiniti ni nešto što bi netko tko se samo malo potrudi, tko ima samo malo savjesti i ljudskosti mogao učiniti. Je li ona svejedno vjernik u Boga? Čak i nevjernici drže do stava: „Ono što vam je povjereno, vjerno izvršite” – ova osoba ne zadovoljava ni minimalni moralni standard nevjernika, pa je očito neprikladna da služi kao član osoblja za upravljanje predmetima. S neprikladnim osobama mora se hitno postupiti i moraju se naći prikladne zamjene. Što učiniti ako ne vjeruješ svom osoblju za upravljanje predmetima, a nemaš vremena sam provjeravati stvari ili ih zbog okolnosti ne možeš pratiti i provjeravati? Možete zatražiti da osoba koja upravlja stvarima napiše jamstva, navodeći da će, ako dođe do oštećenja predmeta kojima upravlja, platiti za to ili da će biti voljna prihvatiti bilo kakvu kaznu od Božje kuće. To se mora riješiti u skladu s administrativnim sustavom. Ako vođa ili djelatnik može obaviti svoj posao do te razine, ispunjavat će svoju odgovornost.

Bilo koji materijalni predmet Božje kuće, bio on velik ili malen, skup ili jeftin, bio ti od koristi ili ne, ako si zadužen da njime upravljaš, onda je to tvoja odgovornost. Ovaj posao spada u opseg odgovornosti vođa i djelatnika, stoga trebaš pronaći prikladnu osobu i prikladno mjesto da se taj predmet prikladno čuva. Ne dopusti da se predmeti Božje kuće oštete. Kad je, primjerice, riječ o čuvanju knjiga Božjih riječi, vođa ili djelatnik trebao bi se, i nakon što organizira prikladno osoblje za njih, svejedno s vremena na vrijeme raspitati o njima: „U posljednje vrijeme izdano je mnogo knjiga, ali nemoj biti nemaran iako ih je ostalo manje. Pri čuvanju knjiga glavno je ne dopustiti da se ovlaže ili oštete od sunca i ne dopustiti da se zgnječe i izobliče.” Mora se s vremena na vrijeme pitati za njih i raspitivati se. Ako su stigle nove knjige, mora pitati koliko se dobro čuvaju; hoće li sve stati na prvobitno mjesto, a ako neće, je li pronađeno drugo mjesto za njih i kakvo je to mjesto, je li sigurno i suho; jesu li knjige dobro pohranjene, a ako postoji briga zbog miševa, ima li potrebe nabaviti mačku. Sve su to stvari koje vođe i djelatnici moraju činiti i njihova je odgovornost da to ispune. Ovaj se posao može činiti donekle beznačajnim, ali i on je jedan od zadataka koje bi vođe i djelatnici trebali redovito izvršavati. Nemoj ga podcjenjivati – mora se shvatiti ozbiljno. Te stvari mogu biti javno vlasništvo i ne pripadati nijednom pojedincu, ali moraju se dobro čuvati; bez obzira na to hoće li ti biti od koristi u budućnosti i bez obzira na to jesu li ti dane na korištenje, tvoja je odgovornost dobro ih čuvati. To ti je dužnost i ne bi smio tražiti nikakav razlog ili izgovor da je odbaciš i ne obraćaš pažnju na nju. Sve dok je nešto tvoja odgovornost, to je nešto čime trebaš upravljati, posao koji trebaš obavljati. Za sve se to trebaš raspitivati i pokušati razumjeti stvari ili osobno sudjelovati u tome. Ako imaš vremena otići na lice mjesta i sam pogledati, to bi bilo bolje, naravno. Ali ako okolnosti i uvjeti to ne dopuštaju ili ako si prezaposlen poslom, svejedno bi se trebao pravovremeno raspitati i pitati o tome u nastojanju da se predmeti Božje kuće sačuvaju od bilo kakvog oštećenja ili rasipanja. Ako to činiš, znači da si ispunio odgovornost vođa i djelatnika.