Dobro upravljanje materijalnim predmetima Božje kuće odgovornost je cijelog Božjeg izabranog naroda

Nakon što ste shvatili odgovornosti vođa i djelatnika, jeste li razumjeli i načela koja bi svaki brat i sestra trebali shvaćati u svom postupanju s različitim materijalnim predmetima Božje kuće? Vi možda niste vođe i djelatnici, ali biste svejedno trebali izvršavati odgovornost nadzora. To je pravo Božjeg izabranog naroda. S različitim materijalnim predmetima Božje kuće – knjigama i instrumentima svih vrsta; svakodnevnom hranom, pićem i predmetima i drugim – svatko mora postupati s ljubavlju i pažnjom. Svatko bi trebao i provoditi redovite provjere, popravke i održavanje na različitim stvarima koje koristi, i trebao bi ih razumno koristiti – ne dopusti da se oštete i da se rasipaju dok su u tvom posjedu i ne odbacuj ih neselektivno. Neki kažu: „Ova stvar ionako nije moja. Nisam je kupio svojim novcem. Izdala mi ju je Božja kuća – to je javno vlasništvo. Ne moram brinuti o tome kada se održava i popravlja ili gdje se čuva. Ne mogu je nositi sa sobom kao da sam je prisvojio.” Je li ovo razumna misao? Nije li prilično sebična i bez ljudskosti? (Jest.) Dakle, koja načela treba slijediti pri korištenju materijalnih predmeta Božje kuće? Ako ti je nešto dodijeljeno na korištenje, onda je na tebi da to popravljaš i brineš o tome dok to koristiš. Ti si u potpunosti odgovoran; trebao bi s predmetom bez ičijeg poticanja ili nadzora postupati, cijeniti ga i štititi kao da je tvoje osobno vlasništvo. To je ono što znači imati ljudskost. U kakvom god stanju stvar bila kada ti je izdana, kad ti više nije dopušteno da je koristiš ili si završio s njom, trebaš je osobi koja je čuva vratiti savršeno neoštećenu i u izvornom stanju. To se zove imati razum; to je nešto što bi trebalo postojati u ljudskosti. Kažeš da vjeruješ u Boga, da imaš savjest i razum, da voliš istinu, težiš joj i pokoravaš joj se, ali ako nemaš ni najmanju ljudskost koju bi trebao imati u svom postupanju s materijalnim predmetom, kako uopće možeš govoriti o ljubavi prema istini ili njenom prakticiranju? Nije li to malo previše šuplje? Ako ne možeš ispuniti ni odgovornost koju bi trebao imati u svom postupanju s materijalnim predmetom, to znači da tvoja ljudskost nije dobra – za to se obično kaže da „nemaš ljudskosti”. Osim toga, kako god koristiš svoje stvari, bilo da se prema njima odnosiš grubo ili pedantno, to je tvoje pravo. Nitko se neće miješati. Ali Božja kuća ima načela za korištenje svojih stvari. Sva su ta načela utemeljena na savjesti i razumu, i iako se možda ne uzdižu do razine istine, ona se u najmanju ruku podudaraju sa standardima za ljudskost. Ako ne možeš zadovoljiti ni ovaj standard za ljudskost, ako ne možeš čak ni ispravno postupati s instrumentima i potrepštinama koje ti Božja kuća izdaje i ispravno ih koristiti, onda je upitno možeš li razumjeti istinu i ući u istinu-stvarnost – to je pod upitnikom. Dakle, kada se radi o tvojem postupanju s ovim stvarima, imaš pravo koristiti ih, a prirodno je i da imaš odgovornost popravljati ih, održavati i brinuti o njima. Moraš te stvari shvatiti ozbiljno. Ako, poput nevjernika, kažeš: „To ionako nije moje. Nisam to kupio svojim novcem. Ako se javna stvar pokvari, što se tu može – samo kupite novu, ili je u krajnjem slučaju popravite. Ionako ja nisam ništa izgubio.” Ako tako misliš, to je problem – u opasnosti si. Ne posjeduješ ispravan karakter i tvoje srce nije na pravom mjestu. Štedljivo koristiti vlastite stvari, a stvari Božje kuće tretirati kao nevažne, ne paziti na njih – nije li to netko čije srce nije na pravom mjestu? Voli li Bog ljude čija srca nisu na pravom mjestu? (Ne.) Recite Mi, ispituje li Bog ljude čija srca nisu na pravom mjestu? (Ispituje.) Bog ispituje jednako i one čija srca jesu i one čija nisu na pravom mjestu. Kada prihvatiš Božje ispitivanje, što treba učiniti ako otkriješ da tako razmišljaš? Ne obazirati se na to? Ostaviti to neograničenim? Ne mariti za to? „Ono što ja mislim moja je stvar. Tko si ti da se u to miješaš? Ako mi dopustiš da nešto koristim, onda imam pravo to koristiti – i u svakom slučaju, bit će u redu ako samo ne pokvarim stroj. Zašto postavljaš tako visoke i tako brojne zahtjeve?” Je li to dobar način razmišljanja? (Ne.) To znači da „nemaš ljudskosti”. Ako imaš takve misli, moraš prihvatiti Božje ispitivanje i reći: „Bože, imam iskvarenu narav, a moja je ljudskost slaba. Mislio sam da sam prilično plemenit i častan, da imam dostojanstvo; ne bih pomislio da će me ovaj mali predmet otkriti: imam sebične želje; moje srce nije na pravom mjestu; imam svoje male ciljeve. Spreman sam prihvatiti Tvoje ispitivanje i Tvoju disciplinu i spreman sam se promijeniti.” Moraš se moliti i kajati pred Bogom te Mu dopustiti da te ispituje. Kada prihvatiš Njegovo ispitivanje, kako bi se trebao promijeniti? Reći ćeš: „Bilo je nemoralno razmišljati kao što sam nekoć – to je razmišljanje nevjernika, bezvjernika. Ne mogu više tako razmišljati. Ne smijem ići tim putem. Ja sam vjernik u Boga; trebam biti osoba s ljudskošću i dostojanstvom, trebam činiti stvari koje Bog voli. Trebam ubuduće promijeniti svoj način korištenja instrumenata i strojeva. Moram ih pustiti da se odmore kad je to potrebno, popravljati ih po potrebi i održavati ih po potrebi. Moram ih često čistiti i redovito provjeravati njihove razne komponente kako bih osigurao njihovu normalnu upotrebu. I odmah ću ih očistiti kad završim s njima i vratiti ih na sigurno kako ne bih dopustio neovlaštenim ljudima da ih diraju.” I onda, kada u budućnosti ponovno budeš koristio strojeve, bit ćeš osobito pažljiv i pozoran. Tvoji će se stavovi neprestano mijenjati, a tvoji načini poboljšavati, okrenut će se od tvojih prijašnjih sebičnih i prezira vrijednih misli i radnji prema osjećaju odgovornosti, umu koji brine za stvari i umu koji preuzima odgovornost. Promjena u tvom razmišljanju početak je istinskog preokreta. Postaje promjena u tvojim načinima kada svoje razmišljanje i misli ostvariš u praksi. Tek kada dosegne tu razinu, Bog vidi da se uistinu preokrećeš i kaješ; ti preokreti i promjene koje činiš bit će uistinu prihvatljivi Bogu. To je primjena istine. Što je najtemeljnija stvar koju čovjek mora posjedovati u primjeni istine? Savjest i razum koje bi ljudi trebali imati. A ima li sebična i prezira vrijedna osoba savjest i razum? (Ne.) Teoretski, možda znaš da ne možeš ostavljati predmete Božje kuće da leže uokolo, ili ih oštećivati i rasipati, ili biti neodgovoran s njima – ali kakav je tvoj stav u tvome srcu i mislima? „Koja je svrha brige o tim stvarima? Stvar čak nije ni moja.” Takvo će razmišljanje upravljati tvojim ponašanjem i hoće li doktrina koju znaš tada biti od ikakve koristi? Ne – to će biti samo doktrina koja uopće neće imati učinka. Tek kada se tvoje razmišljanje i stavovi preokrenu i kada se uistinu preokreneš i pokaješ pred Bogom, tvoje će se ponašanje i tvoji praktični postupci početi mijenjati. Tada će ono što proživljavaš početi imati ljudskost; tada ćeš početi ulaziti u istina-stvarnost. Tako mala stvar otkriva nečiju ljudskost, kao i to voli li ta osoba uistinu istinu.

Upravljanje različitim materijalnim predmetima Božje kuće odgovornost je koju bi vođe i djelatnici trebali ispuniti, a svatko od Božjeg izabranog naroda trebao bi ga kolektivno nadzirati, pomagati pritom i surađivati u najvećoj mogućoj mjeri. To je svačija odgovornost. Božji izabrani narod trebao bi služiti kao primjer. Trebao bi početi od sebe – tek kada sam dobro obavi posao, kvalificiran je nadzirati druge i procjenjivati je li ono što drugi rade prikladno i u skladu s načelima. To je nešto u što su svi uključeni, ta mala stvar otkriva nečiju ljudskost, kao i stav te osobe prema istini. Vođe i djelatnici trebali bi ovaj posao obavljati dobro i s krajnjim zalaganjem, u skladu s načelima Božje kuće, a i svaki običan brat i sestra trebao bi s time postupati strogo i oprezno. Moraš često ispitivati sebe, ispitivati postoje li problemi u tvojoj ljudskosti i razmišljanju, te kakav stav imaš. Kada otkriješ da postoji problem s tvojim stavom i razmišljanjem, trebaš se odmah moliti i preokrenuti – a kada upravljaš stvarima Božje kuće ili se koristiš njima, trebaš težiti tome da te, s jedne strane, ne prekorava tvoja savjest ni da budeš dužan Bogu, a s druge strane, da ti se drugi dive i odobravaju ono što činiš te da kažu da imaš ljudskost, što je svima vidljivo. Glavna je stvar da se ljudi pridržavaju načela kada to čine. To je obveza koju bi ljudi trebali ispuniti, nešto što bi svaki član Božje kuće trebao postići. To nije odgovornost samo vođa i djelatnika.

Je li vam sada više-manje jasna deseta stavka odgovornosti vođa i djelatnika? Nakon što shvate načela, ljudi bi trebali biti pažljiviji i pedantniji u obavljanju ovog posla, trebali bi se više truditi oko njega i ne bi smjeli biti lijeni – tada će u osnovi moći smanjiti štetu i rasipanje materijalnih predmeta Božje kuće i spriječiti da ih zli ljudi uzmu u posjed. To bi trebalo biti dostižno. Zašto kažem da je to lako postići? To su stvari s kojima se svatko može susresti u svakodnevnom životu kod kuće. Lako je biti pažljiv u upravljanju stvarima iz vlastitog doma, pa ako stvari Božje kuće čuvaš kao da su tvoje, u skladu sa zahtjevima Njegove kuće, razumno ih raspoređuješ i uspiješ smanjiti štetu i rasipanje te ne dopustiš zlim ljudima da ih uzmu u posjed, tada ćeš ispunjavati odgovornost vođa i djelatnika. Čini se da je ovaj posao po svojoj prirodi zadatak na općim poslovima. Zašto ga nazivamo zadatkom na općim poslovima? Obuhvaća upravljanje materijalnim predmetima. Upravljajte njima i dobro ih rasporedite, i ispunit ćete svoju odgovornost. Ujedno je i načelo ovog posla prilično jednostavno – uključuje samo jedno načelo i ne uključuje složene istine. Sve dok netko nosi breme i ima ispravne namjere, može dobro obaviti ovaj posao bez potrebe da razumije previše istine i bez potrebe da se s njime previše razgovara u zajedništvu o istini. Stoga je ovaj posao jedan zadatak, i to je zadatak na općim polovima. To je posao koji je vođama i djelatnicima lako obaviti. Sve dok ste malo marljiviji, postavljate više pitanja, više se raspitujete, više brinete i imate ispravne namjere, možete to učiniti. Uopće nije komplicirano. Završili smo razgovor o desetoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Tako je jednostavno.

Stav i očitovanja lažnih vođa u pogledu materijalnih predmeta Božje kuće

Sada kada ste razumjeli ovu odgovornost vođa i djelatnika, u vezi s njom nastavit ćemo raščlanjivati očitovanja koja lažni vođe pokazuju kada obavljaju ovaj posao i što čine zbog čega mogu biti okarakterizirani kao lažni vođe. Kao prvo, kada lažni vođe obavljaju ovaj posao, nisu sposobni pravilno čuvati različite predmete. Čuvanje je prva stavka važnog posla kada se radi o svim vrstama materijalnih predmeta. Lažni vođe smotani su u svemu što rade; osim što su zaglibili u močvari kada je riječ o istini i različitim načelima koja ona uključuje, isto su tako smotani kada je riječ o čuvanju različitih materijalnih predmeta Božje kuće. Ne znaju kakve ljude tražiti da njima upravljaju ni kako bi se trebali čuvati. Nemaju precizne ciljeve ni specifične planove, a još manje detaljne korake za obavljanje ovog posla. Ako postoji netko voljan potruditi se, ti se predmeti mogu sačuvati; ako nema, lažni vođa dopušta da se ti predmeti nemarno ostave sa strane. Ne pronalaze prikladnu osobu da ih čuva ni prikladno mjesto da ih pohrane, a još manje razgovaraju u zajedništvu o specifičnim načelima njihova čuvanja. Istovremeno, ne uređuju buduće smještanje, popravak i održavanje ovih materijalnih predmeta. Neki lažni vođe čak su potpuno neupućeni u to koje predmete Božja kuća ima – ne mare za to i ne pitaju o tome. Uzmimo za primjer da je Božja kuća tiskala nove knjige Božjih riječi. Koliko je knjiga ostalo nakon što su podijeljene, tko je zadužen da ih pohrani, kako se pohranjuju i pohranjuju li se na pravom mjestu – lažni vođa neće znati ništa od toga niti će pitati ili se raspitivati o tome. Zašto se neće raspitivati? Misli da je čuvanje materijalnih predmeta Božje kuće sporedna stvar, da je on vođa, netko tko radi važne stvari, tko isključivo propovijeda. Uopće ne obraća pažnju na te „sporedne stvari”, već ih prepušta ljudima koji ništa ne razumiju i ne mare jesu li obavljene dobro ili loše. Stoga posao čuvanja materijalnih predmeta Božje kuće uopće ne shvaćaju ozbiljno. To je jedan razlog. Drugi je da su neki lažni vođe smetenjaci – u njihovim je glavama zbrka. Nemaju normalno razmišljanje ni svijest o čuvanju stvari i nemaju postupak ni put za to kako čuvati predmete Božje kuće. Dakle, ne znaju koliko je stvari oštećeno, a ne znaju ni ima li slučajeva rasipanja. Kada neke stvari uzmu zli ljudi, lažni vođa kaže: „Pustite ih – u svakom slučaju, sve je u Božjim rukama.” Neke važne predmete koriste pojedinci bez ičijeg odobrenja; ti ljudi uzimaju te stvari, a drugi ih ne mogu koristiti u svom poslu i nitko se ne usuđuje tražiti ih. Lažni vođa kaže: „Nije važno. Samo kupite novi. Uzeli su tu stvar, pa neka je prvi koriste. To je samo stvar – svejedno je tko je koristi. Ako je ne koriste razumno, to je između njih i Boga. Nema potrebe da se mi miješamo.” Pogledajte kako propovijedaju veliku doktrinu da bi „riješili” problem, umanjujući velike probleme, a male potpuno zanemarujući. Lažni vođe ne ispunjavaju nijednu od svojih odgovornosti kada je riječ o čuvanju različitih predmeta Božje kuće. Ne mare niti pitaju o tome, i ne rješavaju nikakve probleme niti se bave njima. Čak i ako Višnji provjerava njihov rad, oni samo govore neodređeno kako bi ih se otarasili, i to je to.

Neka braća i sestre kupuju opremu, odjeću i lijekove za korištenje u Božjoj kući, a kada lažni vođa vidi te predmete, probirat će ih i uzeti dobru odjeću, cipele i torbe za sebe, a drugima će dopustiti da uzmu samo ostatke koji njemu samome ne trebaju. Kada budale koje oni vode to vide, kažu: „Naš je vođa izabrao što želi – sada je naš red. Kada završimo, bacit ćemo bezvrijedne stvari koje ostanu braći i sestrama ispod nas.” U čije god ruke te stvari padnu, tome i pripadaju, a preostale stvari koje nitko ne voli bacaju se u stranu i nitko ih ne čuva. I tako, za različite materijalne predmete Božje kuće teoretski postoje mjesta za čuvanje, ali se u stvari uopće ne čuvaju – ta su mjesta smetlišta bez ikoga tko bi njima upravljao. Oni samo bacaju stvari na neko mjesto i dopuštaju da se gomilaju. Tu su odjeća, cipele i čarape, lijekovi i elektronika, kao i svakodnevne potrepštine i kuhinjski pribor – to je nered pun svakakvog smeća, pa se čak i hrana za ljude i hrana za pse miješaju zajedno. Ako pitaš tko upravlja tim stvarima i sortiraju li ih; ili postoje li upute za te stvari i kako ih treba čuvati; ili, ako te stvari nisu potrebne za posao Božje kuće, trebaju li ih braća i sestre – nitko ne zna odgovore. Sasvim je normalno da braća i sestre ne znaju, ali ni vođe i djelatnici nemaju odgovore ni na jedno od tih pitanja – oni potpuno izbjegavaju odgovornost za te stvari, govoreći ili „Ne znam”, ili „Netko brine o tome”, i tako te se rješavaju te varaju Božju kuću. Zbog toga ti problemi ostanu neriješeni. Nije teško vođama i djelatnicima pronaći prikladne ljude za upravljanje različitim materijalnim predmetima Božje kuće, zar ne? Lažni vođe ne rade čak ni jednostavan posao pronalaženja nekoga odanog da pravilno čuva te stvari, da vodi dobru evidenciju i da ih dobro sortira. Što onda rade? Kada braća i sestre ponude odjeću ili svakodnevne potrepštine Božjoj kući, a lažni vođe vide te predmete, nagrnu na njih poput čopora gladnih vukova koji zajedno proždiru meso. Isprobavaju koji god im odjevni predmet odgovara jedan za drugim, beskrajno birajući stvari za sebe. Kada Božja kuća kupi različite vrste važnih i skupih strojeva i opreme, oni žure da najprije izaberu dobre za sebe. Zašto biraju dobre? Misle da kao vođe ili djelatnici imaju privilegirana prava korištenja predmeta Božje kuće. Što god Božja kuća izda, oni uvijek prvi izaberu najbolje stvari. Ovako postupaju s predmetima Božje kuće. Je li to obavljanje posla? Nije li to očitovanje lažnih vođa? Kada je riječ o stvarima koje imaju rok trajanja – hrani i lijekovima, na primjer – lažne vođe jednostavno nije briga za njih. Ne pronalaze prikladno osoblje da njima upravlja niti govore osoblju: „Neke od ovih stvari imaju rok trajanja, pa odmah napravite evidenciju o njima. Požurite ih raspodijeliti braći i sestrama prije isteka roka trajanja kako bi se razumno iskoristile – nemojte čekati da im istekne rok; ne dopustite da se potrate.” Lažni vođe nikada to ne rade. Kada nečemu istekne rok, jednostavno to bace. Kada vođe i djelatnici obavljaju posao u Božjoj kući, strogo govoreći, trebali bi biti upravitelji Božje kuće. Prva stvar koju bi trebali učiniti jest razumno i dobro čuvati predmete Božje kuće, držeći ih pod strogim nadzorom i provodeći odgovarajuću provjeru u tom pogledu. To je također temeljna stavka posla Božje kuće, no lažni vođe ne mogu obaviti čak ni takav temeljni posao. Jesu li smeteni, lošeg kova i priglupi – ili njihova srca nisu na pravom mjestu? Ako su priglupi i smeteni, kako znaju izabrati dobre predmete za sebe? Zašto se ne odvajaju od svojih stvari ili zašto ih ležerno ne daju drugim ljudima? Zašto ne kvare ili oštećuju svoje stvari? A zašto je takav njihov stav prema stvarima Božje kuće? Jasno je da im nedostaje morala i da njihova srca nisu na pravom mjestu. Jednom kada vođe i djelatnici dobiju status i dođu u doticaj s većim opsegom posla Božje kuće, dobivaju privilegiran pristup različitim materijalnim predmetima i javnom vlasništvu Božje kuće, i oni su najinformiraniji o tim stvarima. A ipak ih ignoriraju, ne čuvaju ih pravilno i dopuštaju da ih bilo tko koristi i uzima, jednostavno dopuštaju da to čini tko god je voljan brinuti o njima, a ako netko nije voljan brinuti o njima i neodgovoran je, njima to ne smeta, pa čak i ako saznaju da netko ima problem, ne rješavaju ga. To su lažni vođe. U ovom trenutku, zaključili smo da lažni vođe, osim što su lošeg kova i ne nose breme, imaju i srca na krivom mjestu i lošeg su karaktera. Budući da su ti vođe lošeg kova i nedostaje im sposobnost razumijevanja, razumljivo je da loše obavljaju posao koji uključuje istinu i ulazak u život. I budući da su lošeg kova i nemaju radnu sposobnost, može se tolerirati i to da loše obavljaju posao koji uključuje administraciju. Ali to što nisu u stanju obaviti čak ni posao koji uključuje upravljanje različitim predmetima Božje kuće – što je najosnovniji, jednostavan posao – pokazuje nešto još jasnije: za neke lažne vođe, njihov problem nije tako jednostavan kao što je loš kov i nenošenje bremena, štoviše, oni su izrazito niskog karaktera i slabe ljudskosti. Tijekom razgovora u zajedništvu o desetoj odgovornosti vođa i djelatnika otkriveno je još jedno očitovanje lažnih vođa: oni ne samo da su lošeg kova, da ne nose breme i uživaju u tjelesnoj udobnosti, već su i lošeg karaktera, a njihova srca nisu na pravom mjestu. Stvari koje nisu njihove ne tiču ih se – čak ih ni ne čuvaju. Postavljen si za upravitelja Božje kuće, a ipak grizeš ruku koja te hrani i ne štitiš interese Božje kuće dok živiš na njen račun; ležerno bacaš stvari Božje kuće u stranu, kao da pripadaju strancima, i ne čuvaš ih, ne smatraš to važnim. To nije neuspjeh u ispunjavanju tvojih odgovornosti – to je problem s tvojom ljudskošću, to je velik nedostatak morala! Loše čuvanje stvari koje bi trebali čuvati ili njihovo nečuvanje upućuje na to da lažni vođe nemaju ljudskost i da njihova srca nisu na pravom mjestu. Ne mogu čak ni dobro čuvati predmete Božje kuće, pa bi li ih onda mogli razumno rasporediti ako bi to bilo potrebno? Još su dalji od toga da postupaju u skladu s načelima. Vide kako se stvari Božje kuće nemarno bacaju, oštećuju i rasipaju, a da nitko dobar njima ne upravlja i predobro znaju u svojim srcima da to nije ispravno, a ipak se time ne bave. To znači imati srce na krivom mjestu. Može li taj ološ, čija su srca na krivom mjestu, razumno raspoređivati različite materijalne predmete Božje kuće? Još su manje sposobni za to – ako im date da raspoređuju te stvari, činit će još nemoralnije stvari.

U jednoj crkvi na farmi koja drži pse osoba odgovorna za brigu o njima jako pazi na tek okoćene štence. Bojala se da štenci neće dobiti potrebnu prehranu, pa je za njih zatražila organska jaja. Lažni vođa odmah je odobrio zahtjev; nije razmislio o tome koliko su organska jaja rijetka. Nema ih dovoljno ni za ljude, pa zašto bi ih onda davali psima? Nije li to apsurdan način rješavanja ovog pitanja? Kakva je priroda takvog ponašanja tog lažnog vođe? Kako ga okarakterizirati? Nije li ta praksa lažnog vođe apsurdna? Taj lažni vođa, kad god otvori usta, stalno izgovara doktrine koje odgovaraju ukusu ljudi, ali, zapravo, ne razumije ni najmanji dio istina-načela, pa kad se nešto dogodi, on tome pristupa i rješava to prema ljudskim uobraziljama, sklonostima i subjektivnim željama – i na kraju je učinio tako odvratnu stvar kao što je hranjenje pasa organskim jajima. Može li se takva raspodjela dobara Božje kuće tog lažnog vođe smatrati razumnom? (Ne.) Zašto on ne može postići razumnu raspodjelu? Na površini se čini da se lažni vođa umiješao, da je brinuo i pratio čak i ovu vrlo malu stvar te da je imao dovoljno razloga i osnova da podrži ovaj zahtjev – no je li postupio u skladu s načelima? Je li postupio po načelima koja zahtijeva Božja kuća? Ne. Dakle, gledajući prirodu ovog njegovog postupka, je li to dobro ili zlo djelo? Je li to ispunjavanje njegove odgovornosti ili zanemarivanje dužnosti? To je zanemarivanje dužnosti – neprincipijelno je i predstavlja nesmotreno činjenje loših stvari! Sudeći po tome, što vidite kao bit ljudskosti ovog lažnog vođe? Nije li to iskrivljeno razumijevanje i slijepa primjena pravila? Ono što svakim dahom govori ispravne su doktrine i zvuči kao da u tome nema pogrešne fraze, a ipak je, zapravo, iskrivljeno. Takvi su ljudi lažno duhovni i imaju iskrivljeno razumijevanje – oni su smeće kojem nedostaje duhovno razumijevanje. Upravo smo spomenuli da je ljudskost lažnih vođa takva da su niskog karaktera i srce im nije na pravom mjestu. Nemaju načela kada dođe vrijeme za raspodjelu dobara Božje kuće i raspodjeljuju ih slijepo, što otkriva da lažni vođe imaju iskrivljeno razumijevanje i slijepo primjenjuju pravila te da su bez načela u svojim postupcima – rade slijepo i nasumično. Lažni vođe izvana izgledaju tako dobronamjerno i ljubazno, a zapravo su to lažna dobronamjernost i lažna ljubaznost. Na primjer, kad je kuja oštenila štence, čuvar pasa rekao je da bi psima trebali dati novu deku namijenjenu ljudima. Netko je tada rekao: „Bilo bi šteta dati novu deku psima – bilo bi bolje dati je braći i sestrama, a staru deku koju će ta zamijeniti dati životinjama.” Što mislite o ovom prijedlogu? Dodijeliti nove stvari ljudima, a stare životinjama prilično je razumno. To je načelo; to je razumna raspodjela. Kako lažni vođe rješavaju takve stvari kad se s njima susretnu? Nakon što je to čuo, lažni je vođa razmišljao: „Životinje nikad nemaju priliku koristiti nove stvari. Uvijek koriste stare, prljave stvari. Mi ljudi uvijek koristimo nove stvari. Božje riječi kažu da ponekad nismo dobri ni kao svinje ili psi. Zato se nemojte boriti sa svinjama i psima oko stvari. To je nedostatak ljudskosti.” I tako je na kraju dao novu deku tim životinjama. Ljudi u toj situaciji možda nisu bili na gubitku zato što su koristili staru, ali način na koji je ova stvar riješena vrlo je ilustrativan za problem. Kakvu je ulogu lažni vođa odigrao u tome? Biste li rekli da bi normalni ljudi mogli učiniti takvo što? (Ne.) Kakvi bi onda ljudi dopustili da stvari dođu do ove točke dok rješavaju ovo pitanje? (Apsurdni ljudi koji nemaju razum ni razmišljanje normalnih ljudi.) Svi su ovi odgovori točni – ti su ljudi manji od ničega. Kad se normalni ljudi susretnu s nečim ovakvim, znaju kako to razumno riješiti, ali lažno duhovni lažni vođe s iskrivljenim razumijevanjem ne znaju kako to riješiti. Čini se da je način na koji oni to rješavaju utemeljen i čini se da je u skladu s načelima Božje kuće i potkrijepljen brojnim, razumnim opravdanjima – a ipak, ljudi kad to čuju ne znaju bi li se smijali ili plakali, toliko je apsurdno. Kako to da ne mogu shvatiti tako jednostavnu, očitu logiku? Kako to da to rješavaju na tako iskrivljen način? To je mučno. Ako ih postavite za upravitelje, oni će natjerati pse da love miševe, mačke da čuvaju kuću, a svinje da spavaju u krevetima – sve će biti zbrkano. Jesu li lažni vođe sposobni razumno raspodijeliti različita materijalna dobra Božje kuće? (Ne.) Oni su posebna vrsta, smetenjaci i apsurdni tipovi. Osim onih lažnih vođa s osobito iskrivljenim razumijevanjem i srcem koje nije na pravom mjestu, većina lažnih vođa također napravi nered i zbrku od ovakvog posla, iako imaju nešto kova i nemaju iskrivljeno razumijevanje. Ne mogu ispuniti ni najosnovnije odgovornosti koje bi trebali. Dakle, kad ih pitaš o ovom poslu, njihov je odgovor uvijek isti: „Taj i taj radi na tome. Taj i taj zna. Ako imaš kakvih pitanja, morat ću pitati tog i tog.” I to je zadnje što ćete čuti o tome. To je očitovanje koje lažni vođe pokazuju kad obavljaju ovaj posao.