Kad je riječ o poslu raspodjele različitih materijalnih dobara Božje kuće, lažni vođe ne samo da to ne mogu činiti prema načelima koja zahtijeva Božja kuća, već dopuštaju da se u to umiješaju i mnogi njihovi osobni osjećaji, sklonosti i želje, kao i njihova osobna shvaćanja. Od posla naprave zbrku i zbunjujući nered, bez ikakvih načela. Dakle, kad lažni vođa upravlja različitim dobrima Božje kuće, često dolazi do toga da se u situacijama u kojima nitko ne zna što se događa stvari oštete, bezrazložno rasipaju ili da nestanu, a brojke se ne slažu. Druge predmete pojedinci uzimaju za osobnu upotrebu, a da to ne registriraju niti prijave. Lažni vođe ne mogu dobro upravljati ni tako jednostavnim općim poslovima. Naprave nered od tog posla, a ipak se osjećaju spokojno, misleći da su obavili mnogo toga. Lažni vođe nikada ne provode redovitu provjeru, ne održavaju različita materijalna dobra Božje kuće i ne vode brigu o njima; u srcu nimalo ne mare za ta dobra. Da ih pitaš, recimo: „Brine li itko o održavanju i čuvanju ovih uređaja? Je li bilo slučajeva rasipništva pri nabavi rezervnih dijelova za njihov popravak? Ili je li netko možda previše potrošio ili bio prevaren? Je li itko pozvan na odgovornost nakon tih incidenata? Je li itko novčano kažnjen ili dobio upozorenje?” Lažni vođe neće to znati niti će mariti za išta od toga. Je li novac nelegitimno potrošen pri kupnji stvari za Božju kuću, je li netko zadužen da upravlja tim stvarima nakon što su kupljene, jesu li kupljene stvari prikladne i mogu li se učinkovito koristiti te, ako nisu, jesu li vraćene ili zamijenjene u predviđenom roku – oni ne znaju ništa o tome. Takvi su idioti – ne znaju ništa. Jedino o čemu lažni vođe razmišljaju jest kako propovijedati doktrine na okupljanjima kako bi ih ljudi cijenili; nemaju radnu sposobnost kad je riječ o specifičnoj stvari upravljanja dobrima niti imaju ikakav stav prema tome. Ne znaju da je to posao koji bi trebali raditi niti znaju kako ga raditi. Stav koji lažni vođe zauzimaju o dobrima Božje kuće jest da ona pripadaju svima, pa tko god želi nešto koristiti, može to učiniti, i tko god nešto treba, može to uzeti ili zatražiti od nadređenih – da je to svačije pravo i da dobra Božje kuće ne bi trebala biti pod upravom ili kontrolom bilo kojeg pojedinca. Dakle, ako netko slomi ili izgubi stroj, njih nije briga, a ako netko zatraži da nešto kupi, nije ih briga je li to skupo ili jeftino. Činjenica je da Božja kuća ima pravila za te stvari. Sve dok vođe i djelatnici ispunjavaju svoje odgovornosti i provode pravilnu provjeru u skladu s načelima Božje kuće, svi takvi gubici i rasipanje mogu se izbjeći. Ipak, lažni vođe ne rade ni ovaj najjednostavniji posao koji može spriječiti gubitke. Ne znači li to da samo besplatno jedu hranu Božje kuće? Ne žive li na tuđi račun? Nije li ovo konkretno očitovanje „lažnosti” lažnih vođa? Kako biste vi postupili s takvim vođom kad biste se susreli s njime? (Smijenili ga.) Samo biste ga smijenili i to je to? Ne bi li ga trebalo naučiti lekciju? „Onaj je stroj stavljen tamo i navlažio se, a nitko ga danima nije provjeravao. Ne zna se radi li još struja ili su miševi pregrizli kabele. Zašto ne brineš o tim stvarima? Računalo koje koristim pokvareno je i treba ga popraviti. Posao će kasniti ako se ne popravi. Toliko sam ti puta podnosio zahtjev za to, zašto onda nisi obratio pažnju? Čime se tako slijepo baviš cijeli dan da si kao muha bez glave? Kad se na vođu poput tebe računa da će obaviti posao, ti odgađaš sav posao i svi strojevi i materijalne stvari bivaju uništeni tvojom rukom. Ne paziš na razna dobra Božje kuće i ne upravljaš njima. Nisi podoban da budeš vođa – brzo odstupi!” Je li u redu ovako mu očitati bukvicu? (Jest.) Što posjeduje osoba koja se usuđuje očitati bukvicu vođama i djelatnicima? Kao prvo, mora biti hrabra i mora imati osjećaj za pravdu. Neki bi mogli reći: „Ne bih se usudio očitati bukvicu vođama i djelatnicima. Oni su časnici, a ja sam samo vojnik, moj čin je toliko niži od njihovog. Oni imaju istinu i mogu držati propovijedi. Ja nisam dobar ni u čemu i nisam u poziciji da im očitavam bukvicu.” Nije li to razmišljanje hulja? (Jest.) Dakle, kako biste vi onda očitali bukvicu ovakvom vođi? „Ako možeš raditi ovaj posao, onda se potrudi da ga radiš najbolje što možeš i radi ga u skladu s načelima Božje kuće. Što god urediš da mi trebamo raditi, mi ćemo se toga pridržavati. Ali ako se ne trudiš raditi ovaj posao, ako ga ne radiš prema načelima Božje kuće, nikad nas nećeš natjerati da te slušamo! Nadalje, ako ne radiš nikakav stvarni posao, imamo pravo smijeniti te s dužnosti i ukloniti te! Ako nekome želiš štetiti, šteti sebi – ne smiješ pokušavati štetiti svima nama.” Biste li se usudili ovako mu očitati bukvicu? (Da.) Sad tako kažete; biste li se doista usudili kad dođe vrijeme za to? Općenito, sa stvarima koje se dotiču istina-načela i važnih pitanja ne usuđujete se govoriti neusiljeno bojeći se da bi uslijed nedostatka uvida i jasnoće u govoru moglo izgledati kao da samo osuđujete vođe i djelatnike i uzrokujete smetnju. Ali trebali biste biti sposobni imati uvid u pitanje upravljanja materijalnim dobrima; trebali biste naučiti razlučivati po tom pitanju i shvatiti načela.

Bio je jednom jedan čovjek koji je bio zadužen za odjeću u timu za filmsku produkciju. Neposlušno se ponašao te je stalno potajno pronevjerivao dobra Božje kuće. Kad je napustio tim za filmsku produkciju, ponio je neke stvari sa sobom, a naknadnom provjerom računa pokazalo se da se mnogo novca koji je primio nije slagalo. Štoviše, imao je novca iako nije radio, a i kupio je mnogo skupocjenih predmeta. Mnogi su mu ljudi laskali dok je bio u timu za filmsku produkciju i svi su htjeli biti u dobrim odnosima s njim, tako da su, kad im je trebala odjeća, samo trebali pitati, a on bi im dao. Ako je netko bio u lošim odnosima s njim, ne bi mu dao ni odjeću koju je trebao dobiti. Koji je ovo problem? To je problem s upravljačkim osobljem. Dio problema bio je u tome što je on sam pronevjerivao te stvari; drugi dio bio je u tome što nije raspoređivao dobra Božje kuće u skladu s načelima, već je postupao prema svojim osjećajima, vlastitoj volji i svojim odnosima. Prema načelima, ta je osoba trebala biti uklonjena. To je bio očit problem. Lažni vođa ne samo da to nije učinio, već ga je smatrao dobrom osobom i uredio da svoju dužnost ode obavljati na drugo mjesto. Nije li to bilo pogoršavanje pogreške? Što mislite o tome kako je ovaj posao obavljen? Je li bilo u skladu s načelima? Je li taj vođa ispunio odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali ispunjavati? (Ne.) Ostavimo po strani za trenutak kakve bi koristi vođa mogao imati od takvog postupanja s tom osobom – samo sudeći po tome kako je riješio stvar, kakva je bila priroda toga? Bila je to priroda štićenja zle osobe na temelju osjećaja, a ne postupanja s njom prema načelima Božje kuće. Dakle, da to povežemo s desetom stavkom odgovornosti vođa i djelatnika, kakvu pogrešku čine ovakav vođa i djelatnik u svom postupanju s različitim materijalnim dobrima Božje kuće? Je li taj vođa ispunio svoje odgovornosti? Je li se njegovo rješavanje stvari temeljilo na zaštiti dobara Božje kuće? Zasigurno nije. Nije ozbiljno shvaćao dobra Božje kuće, čak je i gledao kroz prste dok je dopuštao da ta dobra budu uništena ili odnesena po volji zle osobe. Bi li tako postupio da su njegove vlastite stvari oštećene ili da su ih drugi uzeli u posjed? Ne – tada bi razmišljao o osveti i odšteti. Pa zašto onda nije tako postupio s dobrima Božje kuće? Čak je rekao: „Može uzeti nekoliko stvari, ako želi – ne uzima toliko puno. Može malo pronevjeriti te stvari, ako želi – tko nema malu želju za tim? Što znači taj mali iznos koji pronevjeri? Nije da drugi dobivaju manje.” Kakav je to stav? Je li to stav koji bi vođe i djelatnici trebali imati prema dobrima Božje kuće? (Ne.) Ne grizu li oni ruku koja ih hrani? I kakvu je logiku na kraju iznio? „Neka pronevjeri te stvari – nema potrebe da s njim sređujemo te račune. Što znače ta sitna sredstva i predmeti? Antikristi pronevjere mnogo više od toga. Njegova je pronevjera tih stvari između njega i Boga – njegova je stvar kako će dati račun pred Bogom kad dođe vrijeme. To nema nikakve veze s nama.” Što vi osjećate i mislite kad čujete vođu da govori takvo što? Svatko s imalo osjećaja za pravdu, s malo savjesti plakao bi u sebi da čuje te riječi i bio bi slomljena srca i osjećao bi se razočarano, čak i da je samo običan sljedbenik, a kamoli da je vođa ili djelatnik! Ova vrsta lažnog vođe uživa toliko Božje milosti i zaštite i toliko Njegovih istina, ali i dalje ima takav hladnokrvan stav prema dobrima Njegove kuće. Posjeduje li ona ljudskost? Je li podobna biti vođa ili djelatnik? (Ne.) Kad je takva osoba jednom smijenjena, je li kvalificirana biti vođa ili djelatnik u budućnosti? (Ne – njezina je ljudskost loša.) Kako se očituje njezina loša ljudskost? (U tome što ne štiti interese Božje kuće.) Kojim konkretnim radnjama ne štiti interese Božje kuće? Koja je suština tog specifičnog očitovanja? Ljudi poput te osobe nisu dobronamjerni i niskog su karaktera; vrlo lijepo govore, ali ne rade ništa stvarno. Takvi ljudi nikako ne smiju biti vođe i djelatnici. Oni kojima srce nije na pravom mjestu nisu ljubitelji istine, već traže vlastitu korist; oni kojima srce nije na pravom mjestu apsolutno ne razmišljaju o Božjem izabranom narodu i apsolutno ne štite rad crkve ni interese Božje kuće.

Prva temeljna stvar koju vođe i djelatnici moraju učiniti jest pravilno nadzirati razna materijalna dobra Božje kuće, pravilno provoditi provjeru i stražariti za Božju kuću, ne dopuštajući da se bilo koji predmet ošteti, rasipa ili da dospije u posjed zlih ljudi. To je minimum koji bi trebali učiniti. Čim si izabran za vođu ili djelatnika, Božja te kuća smatra svojim upraviteljem: iz upravljačke se klase, a zadatak koji preuzimaš teži je od zadatka drugih. Imaš veliku odgovornost. Zato svaki tvoj stav, svaki tvoj postupak, svaki tvoj plan za bavljenje problemima i svaka tvoja metoda za rješavanje problema uključuje interese Božje kuće. Ako ni ne razmatraš interese Božje kuće ili ih ne uzimaš k srcu, nisi podoban biti upravitelj Njegove kuće. Kakva je to osoba? Zašto nije podobna biti upravitelj Božje kuće? Među lažnim vođama ima onih koji nisu samo lošeg kova, nego je njihov glavni problem to što ne nose nikakvo breme; ne znaju kako raditi, ali ne traže istinu i nesposobni su ispuniti čak i minimalne odgovornosti koje bi upravitelj trebao ispuniti. Nemaju savjesti ni razuma. To je zato što im srce nije na pravom mjestu, niskog su karaktera, sebični su i podli; uopće ne štite djelo crkve, već često štete interesima crkve i izdaju ih, dodvoravajući se ljudima i štiteći svoje odnose s drugima po cijenu nanošenja štete interesima crkve. Dopuštaju da se materijalna dobra Božje kuće oštete, rasipaju, izgube ili čak da dospiju u posjed zlih ljudi, i uopće ih nije briga za to niti osjećaju i najmanju zaduženost ili grižnju savjesti zbog toga. Dakle, kad je riječ o odabiru vođa i djelatnika, gledajući s gledišta ljudskosti, što je ono najosnovnije što bi trebali posjedovati? Moraju imati savjest i osjećaj za pravdu, a njihovi motivi trebaju biti ispravni. Njihova ljudskost najprije mora zadovoljiti standard. Bez obzira na to koliko radne sposobnosti imaju ili koje su razine kova, ljudi te vrste bit će kvalificirani kao upravitelji ako služe kao nadzornici. U najmanju ruku moći će štititi interese Božje kuće i zajedničke interese braće i sestara. Nikako neće izdati interese braće i sestara ni interese Božje kuće. Kad interesima Božje kuće i braće i sestara prijeti šteta ili gubitak, oni će na to unaprijed pomisliti i bit će prvi koji će istupiti i zaštititi ih, čak i ako će to utjecati na njihovu vlastitu sigurnost ili će zbog toga morati platiti cijenu ili patiti. To su sve stvari koje ljudi sa savješću i razumom mogu učiniti. Neki lažni vođe i djelatnici žure pronaći sigurno mjesto da se sakriju kad se suoče s opasnim okolnostima, a za važna dobra Božje kuće – knjige Božjih riječi, mobitele, računala i tako dalje – niti ih je briga za njih niti pitaju za njih. Da ih brine kako bi njihovo uhićenje utjecalo na širu sliku rada crkve, mogli bi poslati druge da se pobrinu za te stvari – no ovi se lažni vođe skrivaju samo radi vlastite sigurnosti. Smrtno su uplašeni i, kako bi osigurali vlastitu sigurnost, ne čine ono što mogu. Stoga postoje mnogi slučajevi u kojima zbog nemara, nedjelovanja i neodgovornosti lažnih vođa različita dobra Božje kuće i prinose Bogu opljačka i odnese veliki crveni zmaj kad nastanu opasne situacije, što dovodi do ozbiljnih gubitaka. Kad tek dođe do tih situacija u crkvi, prva pomisao vođa i djelatnika trebala bi biti da stave opremu i materijalna dobra Božje kuće na prikladna mjesta, predaju ih prikladnim ljudima na upravljanje; nikako se ne smije dopustiti da ih veliki crveni zmaj uzme. Ali lažni vođe nikad nemaju takve stvari na umu; nikad na prvo mjesto ne stavljaju interese Božje kuće, već na prvo mjesto stavljaju vlastitu sigurnost. Zbog toga što lažni vođe ne rade stvarni posao često se dogodi da različita važna dobra Božje kuće pretrpe gubitke ili oštećenja. Nije li to ozbiljno zanemarivanje odgovornosti od strane lažnih vođa? (Jest.)

S obzirom na desetu stavku odgovornosti vođa i djelatnika, koje je glavno očitovanje lažnih vođa koje razotkrivamo? Stav lažnih vođa prema materijalnim dobrima Božje kuće stav je ravnodušnosti i zanemarivanja; oni ne postupaju po načelima, već stvari raspodjeljuju proizvoljno na temelju vlastitih zamisli i sklonosti. Dok oni upravljaju stvarima, dobra Božje kuće često su izložena većem ili manjem stupnju oštećenja i rasipanja, što uzrokuje gubitke u radu Božje kuće. To je glavno očitovanje lažnih vođa. Lažni vođe nisu u stanju obaviti ni ovaj jedan najjednostavniji, opći posao; ako ne mogu ni to obaviti ili ni to ne mogu obaviti dobro, što onda mogu učiniti? Dakle, kad vidite takve ljude da rade kao vođe, možete pregledavati i nadzirati njihov rad. Ako zabrljaju taj jedan opći posao ne čineći čak ni ono što mogu i ne nalazeći druge prikladne ljude da to učine kad nemaju vremena, onda takve vođe treba odmah smijeniti i ukloniti ih s dužnosti. Božja kuća nikad ih neće koristiti. Je li to prikladno? (Jest.) Zašto? Osoba kojoj srce nije na pravom mjestu, čije je razumijevanje iskrivljeno i koja djeluje samo prema svojim osjećajima i svojim sebičnim, podlim ambicijama i željama nije vrijedna povjerenja. Koji posao osoba koja nije vrijedna povjerenja može dobro obaviti? Koju dužnost može dobro izvršavati? Je li sposobna obavljati dužnost s odanošću? (Ne.)

Nisam li kroz današnji razgovor u zajedništvu o desetoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika jasno izložio još jedno od načela i standarda koji se zahtijevaju od vođa i djelatnika? Ovdje se ne radi o pitanju kova ni o pitanju radne sposobnosti, već o pitanju ljudskosti. Promatrajte ljude koji služe kao vođe i djelatnici, ili one koje crkva odgaja, i provjerite ima li među njima onih koji su loše ljudskosti i kojima srce nije na pravom mjestu, čija je ljudskost ista kao ona lažnih vođa analiziranih u desetoj stavci. Ako doista pronađete takve vođe i djelatnike, trebali biste ih smijeniti i morate zapamtiti da nikada ne birate takve ljude za vođe i nikada ne odgajate takve ljude da budu vođe i djelatnici. Ako neki ljudi ne razumiju kvalitetu ljudskosti tih ljudi i izaberu ih, odmah ih prijavite. Ne dajte im priliku da budu vođe i djelatnici. Ti ljudi ne postaju vođe i djelatnici da bi radili stvarni posao, već da bi uništili rad crkve. Ako postanu vođe, različita će materijalna dobra Božje kuće otići u propast. Jeste li voljni vidjeti takvu posljedicu? (Ne.) Dakle, kako biste onda trebali postupati s takvim ljudima? Ako su trenutno na dužnosti kao vođe, prijavite ih i smijenite s položaja. Ako nisu, ako još nisu izabrani, onda recite svima: „Ova osoba nije dobra. Nemojte je birati, što god činili; to bi bilo štetno za crkvu.” A ako ljudi budu prevareni i zavedeni da ih izaberu, moraš odmah sve obavijestiti: „Danas smo učinili nešto pogrešno. Nekoga loše ljudskosti kome srce nije na pravom mjestu izabrali smo za svojeg vođu. Sada kad smo to učinili, interesi Božje kuće bit će izloženi gubicima i šteti. Moramo tu osobu odmah smijeniti s dužnosti kako bismo spriječili štetu za interese i razna dobra Božje kuće. Ne smijemo dopustiti da uspije sa svojom urotom.” Je li prikladno to učiniti? (Jest.)

Od onih koji su izabrani za vođe i djelatnike zahtijeva se da imaju kov i radnu sposobnost; sada postoje i zahtjevi za kvalitetu njihove ljudskosti. Što vi kažete, je li slučaj da većina ljudi ne ispunjava kriterije da budu vođe i djelatnici? Koja je od ovih triju stvari najvažnija? (Ljudskost.) A druga? (Radna sposobnost.) Nakon toga? (Imaju li kov ili ne.) Taj je redoslijed prilično točan. Kad budete birali vođe u budućnosti, mjerite ih tim redom. Neki ljudi kažu: „Postoji problem s ovim redoslijedom. Pretpostavimo da je ljudskost na prvom mjestu, no postoje neki ljudi koji su dobre ljudskosti, ali prilično lošeg kova i ako ih se izabere za vođe, neće moći raditi nikakav stvarni posao – je li onda i dalje u redu uzeti u obzir samo ljudskost ljudi?” Ljudskost ljudi najvažnija je i to je prvo što biste trebali gledati, ali nije jedino što treba uzeti u obzir pri izboru vođa i djelatnika. Ako ljudskost osobe zadovoljava standard, sljedeće pogledajte njezinu radnu sposobnost. Ako joj nedostaje radna sposobnost i ne može raditi nikakav stvarni posao, možete je zamoliti da preuzme posao koji nije previše zahtjevan za njezine sposobnosti. Ako je dobre ljudskosti i sposobna preuzeti posao te dati sve od sebe da ga dobro obavlja, i ako je riječ o osobi vrijednoj povjerenja te kuća Božja nema nikakvih dvojbi oko toga da je koristi, ako duhovno izgrađuje, od pomoći je i korisna je većini braće i sestara, onda zadovoljava standard. Ako joj je kov loš i nedostaje joj radna sposobnost ili ako je samo prosječna u pogledu svoje radne sposobnosti, dajte joj da obavlja neki jednostavan posao ili jedan jedini posao. Ako ima dobar kov i jaku radnu sposobnost, može obavljati neki važan posao ili nekoliko različitih poslova. Zar ne možete čak ni to urediti? Ako je loše ljudskosti i srce joj nije na pravom mjestu, hoće li onda, bez obzira na to koliko je velika njezina radna sposobnost, moći dobro obaviti posao? (Ne.) Da upravlja tvrtkom ili nekolicinom zaposlenika, to možda ne bi bio problem – ali koji bi se problemi pojavili da se od nje zatraži da upravlja različitim materijalnim dobrima kuće Božje? Prije svega, apsolutno ne bi tim dobrima upravljala niti bi stvari rješavala prema načelima koja zahtijeva kuća Božja. Srce joj nije na pravom mjestu, ne voli istinu i u srcu joj nema ničega osim smicalica, ničega osim opakih ideja i misli, pa kad god djeluje, čini to prema vlastitim sklonostima i na temelju vlastitih interesa, a ne na temelju istina-načela ni na temelju pravednosti. U obzir uzima samo ono što može izgubiti ili dobiti i ne razmišlja o načelima koja zahtijeva kuća Božja – i tako je predodređena za neuspjeh u poslu vođa i djelatnika. Što to određuje? Kvaliteta njezine ljudskosti, a ne njezina radna sposobnost. Zato, kad procjenjujete je li netko plemenit ili neznatan i zadovoljava li standarde kuće Božje za izbor vođa i djelatnika, najprije pogledajte njegovu ljudskost: ako mu je ljudskost pouzdana i zadovoljava standard, sljedeće razmotrite posjeduje li radnu sposobnost i nosi li breme; zatim razmotrite ostale aspekte.

Ovo je deseta stavka odgovornosti vođa i djelatnika. To je više-manje sve što se analizira u desetoj stavci o različitim očitovanjima lažnih vođa. U stavu i očitovanjima kojima lažni vođe postupaju s materijalnim dobrima Božje kuće može se vidjeti da većini njih nedostaje savjesti i razuma, da su previše loše ljudskosti i ne preuzimaju nikakvu odgovornost – moglo bi se reći da im srce nije na pravom mjestu. Nemamo li sada još jedan dokaz koji se može koristiti da se utvrdi da je netko lažni vođa? Neki lažni vođe ne mogu raditi posao jer im je kov loš i jer su slijepi i nemaju uvida u stvari. Neki ne rade stvarni posao jer im srce nije na pravom mjestu i isključivo traže vlastitu korist – ne štite interese Božje kuće i nije ih briga za život ili smrt Božjeg izabranog naroda. Svaka vrsta lažnog vođe mora biti smijenjena i isključena što je brže moguće kako bi se spriječila kašnjenja u radu Božje kuće i šteta Njegovu izabranom narodu.

1. svibnja 2021.