Odgovornosti vođa i djelatnika (12) Prvi odjeljak
Na našem posljednjem okupljanju razgovarali smo u zajedništvu o desetoj stavci dužnosti vođa i djelatnika: „Pravilno čuvati i razumno raspoređivati razne materijalne predmete Božje kuće (knjige, raznu opremu, žito i tako dalje), te provoditi redovite preglede, održavanje i popravke kako bi se umanjili šteta i rasipanje; također, spriječiti da ih zli ljudi prisvoje.” Razgovor o desetoj stavci ticao se posla koji bi vođe i djelatnici trebali obavljati i dužnosti koje bi trebali ispunjavati u pogledu raznih materijalnih predmeta Božje kuće, a istovremeno je, usporedbe radi, razotkrio različita očitovanja lažnih vođa. Ako vođe i djelatnici ispunjavaju dužnosti koje bi trebali i koje mogu u svakoj stavci posla Božje kuće, onda su kao vođe i djelatnici u skladu s mjerilom; ako ne ispunjavaju svoje dužnosti i ne rade nikakav stvarni posao, onda je sasvim jasno da su lažni vođe. Što se tiče desete stavke, lažni vođe, naravno, po pitanju čuvanja i razumne raspodjele raznih materijalnih predmeta Božje kuće ne obavljaju posao kako treba – ti se predmeti ne čuvaju dobro ili se možda uopće ne čuvaju, a lažni vođe brljaju njihovu raspodjelu. Posao možda čak ni ne shvaćaju nimalo ozbiljno. Iako je to posao opće prirode, i dalje je dužnost koju bi vođe i djelatnici trebali izvršavati i posao koji bi trebali obaviti. Bez obzira na to obavljaju li posao sami ili uređuju da ga obave prikladni ljudi te vrše i nadzor, preglede, praćenje i tako dalje, taj je posao u svakom slučaju neodvojiv od dužnosti vođa i djelatnika – oni su izravno povezani s njime. Stoga, kada je riječ o ovom poslu, ako vođe i djelatnici ne čuvaju pravilno i ne raspoređuju razumno razne materijalne predmete Božje kuće, ne ispunjavaju svoje dužnosti i ne obavljaju svoj posao dobro. Ovo je jedno očitovanje lažnih vođa. Na našem posljednjem okupljanju proveli smo jednostavno razotkrivanje i raščlanjivanje očitovanja koja lažni vođe pokazuju dok se bave ovom stavkom posla opće prirode uz nekoliko primjera. Ako je netko lažni vođa, onda on apsolutno nije ispunio svoje dužnosti u ovom poslu, a posao koji obavlja nije u skladu s mjerilom. To je zato što lažni vođe nikada ne ulažu napor u stvarni posao – jednom kad je dogovoren, za njih je gotov i nikad ga ne prate niti sudjeluju u tom poslu. Drugi je glavni razlog taj što lažni vođe ne razumiju načela nijednog posla koji obavljaju. Čak i ako ne besposličare, ono što rade nije u skladu s načelima i pravilima koja zahtijeva Božja kuća ili je čak u potpunom neskladu s načelima. Što znači biti u neskladu s načelima? To znači da rade nepromišljeno, divlje na temelju svojih uobrazilja, volje, osjećaja i tako dalje. Dakle, bez obzira na sve, postoje dva glavna očitovanja lažnih vođa kada je riječ o ovoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika: prvo je to da ne rade stvarni posao, a drugo je da ne mogu dokučiti načela, pa ne mogu raditi stvarni posao. To su osnovna očitovanja. Na našem zadnjem okupljanju tijekom razgovora u zajedništvu razotkrili smo kako se ljudskost lažnih vođa očituje u njihovu bavljenju ovom vrstom općih poslova. Lažni vođe ne mogu ispuniti svoje dužnosti čak ni kad je u pitanju ovaj jedan jednostavan posao. Sposobni su obaviti taj posao, ali ga ne obavljaju. To ima veze s karakterom i ljudskošću ljudi te vrste. U čemu je problem s njihovom ljudskošću? Srca im nisu na pravom mjestu, a lošeg su karaktera. Uglavnom smo završili razgovor o dužnostima vođa i djelatnika, općim načelima i raznim očitovanjima lažnih vođa pod desetom stavkom. Danas ćemo nastaviti s razgovorom o jedanaestoj stavci dužnosti vođa i djelatnika.
Jedanaesta stavka: Birati pouzdane ljude čija je ljudskost u skladu s mjerilom, posebno za zadatak sustavnog bilježenja, zbrajanja i čuvanja prinosa; redovito pregledavati i provjeravati prihode i rashode kako bi se slučajevi rasipništva ili rasipanja, kao i nerazumni troškovi, mogli pravovremeno identificirati – stati na kraj takvim stvarima i zahtijevati razumnu naknadu; dodatno, na svaki način spriječiti da prinosi padnu u ruke zlih ljudi i da ih oni prisvoje
Što su prinosi
Sadržaj je jedanaeste stavke dužnosti vođa i djelatnika: „Birati pouzdane ljude čija je ljudskost u skladu s mjerilom, posebno za zadatak sustavnog bilježenja, zbrajanja i čuvanja prinosa; redovito pregledavati i provjeravati prihode i rashode kako bi se slučajevi rasipništva ili rasipanja, kao i nerazumni troškovi, mogli pravovremeno identificirati – stati na kraj takvim stvarima i zahtijevati razumnu naknadu; dodatno, na svaki način spriječiti da prinosi padnu u ruke zlih ljudi i da ih oni prisvoje.” Koje su dužnosti vođa i djelatnika u ovom poslu? Koji je glavni posao koji trebaju obaviti? (Pravilno čuvanje prinosa.) Deseta stavka odnosila se na čuvanje i razumnu raspodjelu raznih materijalnih predmeta Božje kuće; ova se odnosi na pravilno čuvanje prinosa. Razni materijalni predmeti Božje kuće i prinosi Božjoj kući donekle su slični – no jesu li isti? (Ne.) U čemu je razlika? (Prinosi se uglavnom odnose na novac.) Novac je jedan njihov aspekt. Kako se razni materijalni predmeti Božje kuće i prinosi razlikuju po prirodi? Jesu li knjige Božjih riječi prinosi? Jesu li razni strojevi koji se koriste za rad prinosi? Jesu li razne svakodnevne potrepštine koje Božja kuća kupuje prinosi? (Ne.) Što su onda oni? U Božjoj kući, sve knjige Božjih riječi i svi različiti uređaji potrebni za njezin rad koje kupuje novcem što ga je Božji izabrani narod prinio Bogu, uključujući razne predmete kao što su kamere, audiosnimači, računala i mobilni telefoni – sve su to materijalni predmeti Božje kuće. Osim toga, materijalni predmeti Božje kuće su i stolovi, stolice, klupe, hrana i druge takve svakodnevne potrepštine. Neke od tih predmeta kupuju braća i sestre, a druge Božja kuća kupuje od prinosa; svi su oni klasificirani kao materijalni predmeti Božje kuće. Imali smo razgovor u zajedništvu o toj temi na našem posljednjem okupljanju. Sad ćemo nastaviti i razmotriti nešto važno o čemu ćemo razgovarati pod jedanaestom stavkom, a to su prinosi. Što su točno prinosi? Kako se propisuje njihov opseg? Prije nego što razgovaramo o dužnostima vođa i djelatnika, potrebno je razjasniti pitanje što su to prinosi. Iako je većina ljudi u prošlosti vjerovala u Isusa te već nekoliko godina prihvaća ovu fazu djela, koncept prinosa ostaje im nejasan. Nije im jasno što su doista prinosi. Neki će reći da su prinosi novac i materijalni predmeti koji se prinose Bogu, dok će drugi reći da se prinosi uglavnom odnose na novac. Koja je od ovih izjava točna? (Sve dok se nešto prinosi Bogu, bez obzira na to radi li se o novcu ili nekom predmetu, bilo velikom ili malenom, to je prinos.) To je relativno točan sažetak. Sad kad su opseg i granice prinosa jasni, definirajmo točno što su prinosi kako bi svima taj koncept bio jasan.
Po pitanju prinosa u Bibliji je zabilježeno da je Bog prvotno tražio od čovjeka da prinese desetinu od svega što stekne Bogu – to je prinos. Bez obzira na to je li iznos prinosa bio velik ili malen i neovisno o tome što je prineseno – bio to novac ili materijalni predmeti – sve dok je to bila desetina cjelokupnog prihoda osobe koju je potrebno prinijeti, svakako je bio prinos. To je bilo ono što je Bog tražio od čovjeka, to je bilo ono što su vjernici u Boga trebali prinositi Bogu. Ta desetina jedan je aspekt prinosa. Neki ljudi pitaju: „Odnosi li se ta desetina samo na novac?” Ne nužno. Na primjer, ako osoba požanje deset jutara žita, onda bi, bez obzira na to koliko žita ima, žito s jednog jutra na kraju trebala prinijeti Bogu – to je jedna desetina koju bi ljudi trebali prinijeti. Stoga se pojam „jedne desetine” ne odnosi samo na novac – to ne znači samo da kada osoba zaradi tisuću juana, Bogu mora prinijeti sto, već se odnosi na sve što ljudi steknu, a to obuhvaća mnogo više, uključujući materijalne predmete i novac. O tome govori Biblija. Danas se Božja kuća, naravno, ne drži Biblije tako strogo da bi od ljudi zahtijevala da daju jednu desetinu svega što steknu. Ovdje samo razgovaram u zajedništvu i dijelim pojam i definiciju „desetine” kako bi ljudi znali da je desetina jedan aspekt prinosa. Ne pozivam ljude da daju desetinu; koliko će ljudi prinijeti, to ovisi o njihovu osobnom shvaćanju i volji, a Božja kuća nema nikakvih dodatnih zahtjeva po tom pitanju.
Drugi aspekt prinosa čine stvari koje ljudi prinose Bogu. U širem smislu, to, naravno, uključuje i desetinu; u užem smislu u kategoriju prinosa ubraja se, osim desetine, sve što ljudi prinose Bogu. Stvari koje se prinose Bogu obuhvaćaju širok spektar, na primjer, hranu, uređaje, svakodnevne potrepštine, dodatke prehrani, kao i krave, ovce i drugo što se prinosilo na žrtvenik u vrijeme Starog zavjeta. Sve su to prinosi. Hoće li nešto biti prinos, to ovisi o namjeri prinositelja; ako prinositelj kaže da se nešto prinosi Bogu, onda to, bez obzira na to daje li se izravno Bogu ili stavlja u Božju kuću na čuvanje, spada u kategoriju prinosa i ljudi to ne mogu samovoljno dirati. Na primjer: kad netko kupi vrhunsko računalo i prinese ga Bogu, ono postaje prinos; kada netko kupi Bogu automobil, on postaje prinos; kada netko kupi dvije bočice dodataka prehrani i prinese ih Bogu, te bočice postaju prinos. Nema konkretne, jasne definicije kojom se određuje koji su to materijalni predmeti koji se prinose Bogu. Ukratko, spektar je vrlo širok – to su stvari koje Bogu prinose oni koji Ga slijede. Neki bi mogli reći: „Bog je sada utjelovljen na zemlji i stvari koje Mu se prinesu pripadaju Njemu – ali što da nije na zemlji? Kada je Bog na nebu, zar stvari koje Mu se prinose tada nisu prinosi?” Je li to točno? (Ne.) To se ne temelji na tome je li Bog u razdoblju utjelovljenja. U svakom slučaju ono što se prinosi Bogu, to je prinos. Drugi bi mogli reći: „Toliko se mnogo stvari prinosi Bogu. Može li ih On iskoristiti? Može li ih sve iskoristiti?” (To nema nikakve veze s čovjekom.) To je točan i pronicljiv način izražavanja. Te stvari Bogu prinose ljudi; kako ih On koristi i može li ih sve iskoristiti, te kako ih raspoređuje i s njima postupa, nema nikakve veze s čovjekom. Nema potrebe da se zbog toga uzrujavaš ili brineš. Ukratko, čim netko nešto prinese Bogu, ta se stvar ubraja u opseg prinosa. Ona je Božja i nema nikakve veze s bilo kojom osobom. Neki bi mogli reći: „Način na koji to govoriš zvuči kao da Bog nasilno polaže pravo vlasništva nad tom stvari.” Događa li se to? (Ne.) Ta je stvar Božja, pa se naziva prinosom. Ljudi je ne mogu dirati ni raspoređivati po volji. Neki bi mogli pitati: „Nije li to rasipanje?” Čak i da jest, to nije tvoja briga. Drugi bi mogli reći: „Kada je Bog na nebu i nije utjelovljen, ne može uživati u stvarima koje Mu ljudi prinose niti ih može koristiti. Što onda učiniti?” To se lako rješava: tu su Božja kuća i crkva da s tim stvarima postupaju u skladu s načelima; nema potrebe da se ti zbog toga uzrujavaš ili brineš. Ukratko, bez obzira na to kako se s nekom stvari postupa, čim ona uđe u kategoriju prinosa, čim se klasificira kao prinos, više nema nikakve veze s čovjekom. I budući da ta stvar pripada Bogu, ljudi ne mogu s njom postupati kako žele – takvo postupanje ima posljedice. U doba Starog zavjeta u vrijeme jesenske žetve ljudi su prinosili svakojake stvari na žrtvenike. Neki su prinosili žitarice, voće i razne druge usjeve, dok su drugi prinosili krave i ovce. Je li Bog u njima uživao? Jede li On te stvari? (Ne.) Kako znaš da ne jede? Jesi li to vidio? To je tvoja predodžba. Kažeš da ih Bog ne jede – kako bi se ti onda osjećao da uzme zalogaj? Bi li to bilo u neskladu s tvojim predodžbama i uobraziljama? Zar neki ljudi ne vjeruju da, s obzirom na to da Bog ne jede te stvari i ne uživa u tim stvarima, nema potrebe prinositi ih? Kako možete biti tako sigurni? Kažete li „Bog ih ne jede” zato što mislite da je On duhovno tijelo i ne može jesti ili zato što mislite da Bog ima Svoj identitet kao Bog, nije tjelesan i nije smrtnik, pa ne bi trebao uživati u tim stvarima? Je li sramotno da Bog uživa u prinosima koje Mu ljudi daju? (Ne.) Je li to onda u neskladu s ljudskim predodžbama ili je u neskladu s Božjim identitetom? Što je točno? (Ljudi ne bi trebali o tome raspravljati.) Točno – to nije nešto čime bi se ljudi trebali baviti. Ne trebaš odlučivati o tome da Bog mora uživati u njima ili da ne bi trebao uživati u njima. Čini ono što trebaš, ispunjavaj svoju dužnost i svoje odgovornosti i ispunjavaj svoje obveze – to će biti dovoljno. Tada ćeš dovršiti svoj posao. Što se tiče toga kako će Bog postupati s tim stvarima, to je Njegova stvar. Bilo da ih Bog podijeli s ljudima ili ih ostavi da propadnu, da uživa u malom dijelu njih ili ih pogleda, to nije podložno kritici i legitimno je. Bog ima slobodu kada je riječ o tome kako postupa s tim stvarima. To nije nešto čime bi se ljudi trebali baviti niti je nešto o čemu bi trebali suditi. Ljudi ne bi trebali imati samovoljne uobrazilje o tim stvarima, a još manje presuđivati ili donositi sud o njima. Razumiješ li sada? Kako bi Bog trebao postupati s prinosima koje Mu ljudi daju? (Postupat će s njima kako god želi.) Točno. Ljudi koji to tako razumiju posjeduju normalno razmišljanje. Bog će s tim stvarima postupati kako god želi. Može baciti pogled na njih ili ih uopće ni ne pogledati niti primijetiti. Bavi se samo davanjem prinosa kada za to dođe vrijeme i davanjem prinosa kada to želiš, u skladu s Božjim zahtjevima, te ispunjavanjem čovjekove odgovornosti. Ne bavi se time kako Bog postupa s takvim stvarima i kako se prema njima odnosi. Ukratko, dovoljno je da ono što činiš bude unutar opsega Božjih zahtjeva, u skladu s mjerilom savjesti i u skladu s dužnošću, obvezom i odgovornošću čovječanstva. Što se tiče toga kako Bog postupa s tim predmetima i kako se prema njima odnosi, to je Njegova stvar i ljudi nikako ne smiju presuđivati ni donositi sud o tome. U samo nekoliko sekundi napravili ste veliku pogrešku. Pitao sam vas uživa li Bog u tim stvarima ili jede li ih, a vi ste rekli da ih ne jede niti uživa u njima. U čemu je bila vaša pogreška? (Donošenje suda o Bogu.) Bilo je to ishitreno ograničavanje i nesmotreno donošenje suda, što dokazuje da ljudi u sebi još imaju zahtjeve prema Bogu. Za njih je pogrešno da Bog uživa u tim stvarima, a pogrešno je i da ih ne uživa. Ako uživa, reći će: „Ti si duhovno tijelo, a ne tjelesno i smrtno. Zašto bi Ti uživao u tim stvarima? To je tako nezamislivo!” A ako Bog ne obrati pažnju na te stvari, ljudi će tada reći: „Mi smo mukotrpno radili da bismo Ti prinijeli svoja srca, a da Ti ni ne pogledaš predmete koje smo Ti prinijeli. Je li Te uopće briga za nas?” I ovdje ljudi imaju što reći. To je nedostatak razuma. Ukratko, kakav bi stav ljudi trebali imati prema ovom pitanju? (Ljudi trebaju prinijeti Bogu ono što trebaju prinijeti, a što se tiče toga kako će Bog postupati s tim stvarima, ljudi o tome ne bi trebali imati nikakve predodžbe ni uobrazilje niti bi trebali o tome donositi sud.) Da – to je razum koji bi ljudi trebali posjedovati. To se odnosi na predmete koji se daju Bogu, što je također jedan aspekt prinosa. Materijalni predmeti dani Bogu uključuju širok raspon stvari. To je zato što ljudi žive u materijalnom svijetu i, osim novca, zlata, srebra i dragulja, postoji još mnogo stvari koje smatraju prilično dobrima i vrijednima, a kada neki ljudi misle na Boga ili razmišljaju o Božjoj ljubavi, voljni su Bogu prinijeti ono što smatraju dragocjenim i vrijednim. Kada se te stvari prinesu Bogu, one spadaju u opseg prinosa; postaju prinosi. A čim postanu prinosi, na Bogu je da s njima postupa – ljudi ih tada ne mogu dirati, one nisu pod kontrolom ljudi i ne pripadaju ljudima. Jednom kada nešto prineseš Bogu, to pripada Bogu. Nije na tebi da s tim postupaš i više se ne možeš miješati u to. Bez obzira na to kako Bog postupa s tom stvari ili se prema njoj odnosi, to nema nikakve veze s čovjekom. Materijalni predmeti koji se prinose Bogu također su jedan aspekt prinosa. Neki ljudi pitaju: „Mogu li samo novac i dragocjeno zlato, srebro i dragulji biti prinosi? Recimo da je netko Bogu prinio par cipela, par čarapa ili par uložaka – računaju li se oni kao prinosi?” Ako se vodimo definicijom prinosa, bez obzira na to koliko je nešto veliko ili malo ili koliko je dragocjeno ili jeftino – čak i ako je to olovka ili komad papira – sve dok je dano Bogu, to je prinos.
Postoji još jedan aspekt prinosa: materijalni predmeti koji se prinose Božjoj kući i crkvi. I te stvari spadaju u kategoriju prinosa. Što takvi materijalni predmeti uključuju? Recimo, na primjer, da je netko kupio automobil i, nakon što ga je neko vrijeme vozio, osjetio da je postao malo dotrajao, pa je kupio novi, a stari je prinio Božjoj kući kako bi ga Božja kuća mogla koristiti u svom radu. Taj automobil tada pripada Božjoj kući. Stvari koje pripadaju Božjoj kući trebale bi se klasificirati kao prinosi – to je ispravno. Naravno, uređaji i oprema nisu jedine stvari koje se prinose crkvi i Božjoj kući, postoje i neke druge stvari; opseg je prilično širok. Neki ljudi kažu: „Prinos je jedna desetina koju ljudi daju od svega što steknu, kao i novac i materijalni predmeti dani Bogu; nemamo prigovora na to da se to klasificira kao prinosi, u tome nema ničeg spornog. Ali zašto materijalni predmeti dani crkvi i Božjoj kući također spadaju u kategoriju prinosa? To baš nema smisla.” Recite Mi, ima li smisla da se to klasificira kao prinosi? (Da.) A zašto to kažete? (Crkva postoji samo zato što Bog postoji, pa je stoga sve što se daje crkvi također prinos.) Dobro rečeno. Crkva i Božja kuća pripadaju Bogu i postoje samo zato što Bog postoji; mjesto gdje se braća i sestre mogu okupljati i živjeti postoji samo zato što postoji crkva, a mjesto na kojem se svi problemi braće i sestara mogu riješiti i gdje braća i sestre imaju pravi dom postoji samo zato što postoji Božja kuća. Sve to postoji samo na temelju Božjeg postojanja. Ljudi stvari crkvi i Božjoj kući ne prinose zato što ljudi u crkvi vjeruju u Boga i članovi su Božje kuće – to nije pravi razlog. Ljudi prinose stvari crkvi i Božjoj kući zbog Boga. Koja je implikacija ovoga? Tko bi olako prinosio stvari crkvi ako ne zbog Boga? Bez Boga crkva ne bi postojala. Kada ljudi imaju stvari koje im ne trebaju ili su im višak, mogli bi ih baciti ili ih ostaviti da se ne koriste; neki bi se predmeti mogli i prodati. Zar se te stvari ne bi mogle riješiti na sve te načine? Pa zašto se ljudi tih stvari ne rješavaju na taj način – zašto ih umjesto toga prinose crkvi? Nije li to zbog Boga? (Jest.) Ljudi prinose stvari crkvi upravo zato što Bog postoji. Stoga se sve što se prinese crkvi ili Božjoj kući treba klasificirati kao prinos. Neki ljudi kažu: „Ja prinosim ovu svoju stvar crkvi.” Prinošenje te stvari crkvi ekvivalentno je prinošenju Bogu, a crkva i Božja kuća imaju punu vlast nad postupanjem s takvim stvarima. Kada nešto prineseš crkvi, to gubi svaku vezu s tobom. Božja kuća i crkva razumno će raspodijeliti te materijalne predmete, koristiti ih i postupati s njima u skladu s načelima koja je propisala Božja kuća. A odakle dolaze ta načela? Od Boga. U osnovi, načelo je za korištenje tih stvari to da se trebaju koristiti za Božji plan upravljanja i za širenje Božjeg evanđeoskog djela. One nisu namijenjene da ih isključivo upotrebljava neki pojedinac, a još manje neka skupina ljudi, već se trebaju koristiti za rad na širenju evanđelja i za razne poslove Božje kuće. Stoga nitko nema privilegiju koristiti te stvari; jedino je načelo i jedina je osnova za njihovu upotrebu i raspodjelu da se to čini u skladu s načelima koja zahtijeva Božja kuća. To je razumno i ispravno.
To su tri dijela definicije prinosa, od kojih je svaki definicija jednog aspekta prinosa i jednog aspekta njihova opsega. Sada vam je svima jasno što su prinosi, zar ne? (Da.) Prije je bilo nekih koji su govorili: „Ovo nije novac, a osoba koja je prinijela tu stvar nije rekla da je za Boga. Samo je rekla da je prinosi. Dakle, ne može se dati na upotrebu Božjoj kući, a još se manje može dati Bogu.” I tako nisu vodili nikakvu evidenciju o tome i koristili su tu stvar u tajnosti kako im se prohtjelo. Je li to razumno? (Ne.) To što su rekli samo je po sebi nerazumno; rekli su i: „Prinosi crkvi i Božjoj kući zajedničko su vlasništvo – svatko ih može koristiti”, što je očito nerazumno. Upravo zato što su većini ljudi definicija i koncept prinosa nejasni i magloviti, neki podlaci i neki ljudi pohlepnih srca i nedoličnih želja iskorištavaju situaciju i razmišljaju o tome da se domognu tih stvari. Sad kad su vam jasni točna definicija i koncept prinosa, moći ćete razlučiti kada se ubuduće susretnete s takvim događajima i ljudima.