IV. Formiranje klika

Četvrto očitovanje prekidanja i ometanja crkvenog života jest formiranje klika, što je po svojoj prirodi vrlo ozbiljno. Koja ponašanja predstavljaju formiranje klika? Ako su dvoje ljudi koji vjeruju u Boga slično vrijeme vjernici, sličnih su godina i obiteljskih situacija, te imaju slične interese i osobnosti, i tako dalje, i dobro se slažu, često sjede zajedno tijekom okupljanja i blisko se poznaju, računa li se to kao formiranje klika? (Ne.) To je uobičajena pojava normalne međuljudske interakcije, koja ne predstavlja nikakvo ometanje za druge; stoga se ne smatra formiranjem klika. Dakle, na što se odnosi ovdje spomenuto formiranje klika? Na primjer, među petero braće i sestara koji se okupljaju, troje su gradski radnici, a dvoje su poljoprivrednici. Troje gradskih radnika često se drže zajedno, govoreći kako je život bolji u gradu, a gori na selu, gdje ljudima nedostaje obrazovanja, širih vidika i manira. Oni omalovažavaju ljude sa sela, uvijek govoreći svisoka dvjema osobama sa sela, koje se tada osjećaju povrijeđeno i žele im se suprotstaviti, govoreći da su gradski ljudi sitničavi i da kalkuliraju svaki detalj, dok su ljudi sa sela velikodušni. Tijekom okupljanja, čini se da se nikad ne slažu, što često dovodi do nepotrebnih sporova i rasprava. Slaže li se ovih petero skladno? Jesu li ujedinjeni u Božjoj riječi? Jesu li u skladu jedno s drugim? (Ne.) Kad gradski ljudi uvijek govore „mi građani”, a ljudi sa sela uvijek govore „mi seljani”, što oni rade? (Formiraju klike.) Ovo je četvrto pitanje o kojem ćemo razgovarati u zajedništvu: formiranje klika. Ovo klikaško ponašanje znači formiranje skupina i frakcija. Formiranje raznih bandi, frakcija i drugih zatvorenih skupina na temelju regije, ekonomskih uvjeta i društvene klase, kao i različitih gledišta, predstavlja formiranje klika. Bez obzira na to tko vodi te klike, unutar crkve, formiranje različitih bandi i frakcija te formiranje neusklađenih bandi, sve su to pojave formiranja klika. Na nekim mjestima, cijela proširena obitelj vjeruje u Boga, i na mjestu okupljanja, osim dvoje ljudi s različitim prezimenima, ostali pripadaju njihovoj vlastitoj obitelji. Ta obitelj tada formira frakciju ili bandu, čineći dvoje ljudi s različitim prezimenima autsajderima. Bez obzira na to tko se u toj obitelji suoči s bilo kojim problemom ili bude orezan, ako jedna osoba izrazi pritužbe, ostali se pridružuju kako bi ponovili isto. Ako netko djeluje protivno načelima, ostali ga pokrivaju i prikrivaju njegove postupke, zabranjujući bilo kome da ih razotkrije; čak ni najmanje spominjanje tog problema nije prihvatljivo, a kamoli orezivanje. U čemu je ovdje problem? Možete li to razlučiti? Kada se ti članovi obitelji okupe, kao da svi pušu u isti rog i usklađeni su, gledajući kamo vjetar puše i osluškujući znakove prije nego što progovore. Ako njihov kolovođa zauzme određeni stav, svi ostali ga slijede, a drugi se ne usuđuju provocirati ih ili iznositi prigovore. Zar pojava ovog fenomena u crkvenom životu ne predstavlja prekidanje i ometanje normalnog reda crkve? Ljudi iz ove bande diktiraju koji će se odlomci Božjih riječi jesti i piti tijekom okupljanja, i svi moraju slušati; čak im i crkvene vođe moraju popustiti i ne mogu se protiviti. Oni izjavljuju koga treba izabrati za vođe i djelatnike, a crkvene vođe moraju njihovo mišljenje smatrati najvažnijim i ne shvaćati ga olako. Istovremeno, neprestano regrutiraju „talente”, uvlačeći one koji će ih slušati, one kojima mogu vjerovati i one koji su im od koristi u svoju skupinu kako bi ih iskoristili za svrhe skupine, neprestano šireći svoj utjecaj. Ova klika ima za cilj kontrolirati crkveni život; njihov kolovođa želi kontrolirati crkvu. Ova grupa ima značajnu moć; oni se udružuju kako bi djelovali unutar crkve. Što god se dogodilo u crkvi, oni žele biti uključeni. Drugi moraju čitati njihove izraze lica prije nego što progovore ili bilo čime upravljaju, čak do te mjere da sadržaj svakog okupljanja radi jedenja i pijenja mora biti u skladu s njihovim dogovorima i željama. Čak i ako crkvene vođe žele nešto učiniti, prvo se moraju posavjetovati s njima i čuti njihove ideje. Većina braće i sestara je pod njihovom kontrolom, a mnoge stvari crkvenog rada također su pod njihovom kontrolom. Ti ljudi koji formiraju klike ozbiljno prekidaju i ometaju crkveni život i rad crkve. Je li ovaj problem ozbiljan? Treba li ograničiti te postupke? Treba li se pozabaviti njima? Kolovođe ovih klika treba ograničiti i ukloniti ili izbaciti, dok sa smušenim pojedincima koji ih slijede treba prvo razgovarati u zajedništvu i pomoći im. Ako se ne pokaju ili ne promijene smjer, tada ih se mora ograničiti. Nemojte im nimalo popuštati!

Što podrazumijeva formiranje klika – je li to lako razumjeti? Ako jedna osoba pokrene neko pitanje, a nekoliko drugih ponovi njezino mišljenje, računa li se to kao formiranje klika? (Ne.) Ako neka braća i sestre, koji imaju relativno veće breme i osjećaj za pravdu, pozovu druge da im se pridruže u dovršavanju važnog zadatka, ili ako, s ciljem postizanja rezultata na okupljanju i kako bi mogli razumjeti istinu i Božje namjere o nekoj značajnoj temi, vode sve u razgovoru u zajedništvu, a svi slijede njihov tok misli u razgovoru i molitvenom čitanju Božjih riječi, računa li se to kao formiranje klika? (Ne.) Koje su osobe u crkvi sklone formiranju klika? Kakvo ponašanje čini formiranje klika? (Nekoliko ljudi koji se međusobno pokrivaju i popuštaju si, ili se upuštaju u ljubomoru i svađe, što sve prekida i ometa rad crkve – to je formiranje klika.) To je jedan aspekt. Što je ovdje ključna poanta? Međusobno pokrivanje i popuštanje dovode do prekidanja i ometanja; iako znaju da je nešto što čine pogrešno i da nije u skladu s istina-načelima, ipak to namjerno prikrivaju, iznose sofizme i ne govore istinu, radije nanoseći štetu radu crkve i interesima Božje kuće samo da bi zaštitili nečiji obraz i status, te pokrivajući one koji čine zlo i uzrokuju prekidanja i ometanja po cijenu izdaje interesa Božje kuće – to je formiranje klika. Drugi scenarij uključuje poticanje i obmanjivanje ljudi da se zajednički suprotstave aranžmanima Božje kuće. To je po prirodi ozbiljno, a također je oblik prekidanja i ometanja Božjeg djela i normalnog reda crkve. Koja je glavna svrha formiranja klika? To je kontrolirati crkvu i kontrolirati Božji izabrani narod.

Postoji i jedna vrsta formiranja klika koja uključuje pridobivanje raznih vrsta pojedinaca laskanjem i ugađanjem. Na površini se čini da svatko u takvim bandama može slobodno govoriti i izražavati vlastito mišljenje. Međutim, gledajući krajnje rezultate, možete vidjeti da oni zapravo slijede vodstvo onoga što jedna osoba kaže – ta osoba je njihov vjetrokaz. Dakle, kako ta osoba privlači druge na svoju stranu? Oni vide koga mogu privući i koga je lako privući, te im čine male usluge, nudeći im malo pomoći s ljubavlju. Zatim izvlače informacije o njima, otkrivajući što vole, kako vole govoriti, kakve su im osobnosti i hobiji. Istovremeno se često slažu s njima u razgovoru kako bi osvojili njihova srca, i na kraju ih postupno, malo po malo, „ganu”, čineći da nesvjesno uđu u njihovu kliku i pridruže se njihovim redovima. Općenito govoreći, pridobivanje ljudi slatkorječivošću vrlo je nježna metoda, puna je „ljudske topline” i vrlo je učinkovita. Na primjer, ako netko redovito iskazuje ljubav drugoj osobi, slaže se s njom u razgovoru i pokazuje razumijevanje i toleranciju prema njoj, ta će osoba nesvjesno razviti povoljan dojam o njemu i približiti mu se, a zatim će biti uključena u njegove redove. U kojim situacijama takve bande i frakcije dolaze do izražaja? Čim je jedan od njihovih okorjelih sljedbenika razotkriven, osjeća se povrijeđeno, ili su njegovi interesi, status ili ugled narušeni ili oštećeni od strane nečega ili nekoga izvan njihove frakcije, ovakva će osoba ustati da govori u njihovu korist, boreći se za njihove interese i prava – to je formiranje klika. Dvije očite vrste formiranja klika su pokrivanje ljudi i popuštanje ljudima, te kolektivno suprotstavljanje. Međutim, formiranje klika slatkorječivošću ne čini se tako snažnim kao dvije upravo spomenute vrste, a članovi takvih klika obično ostaju neprimijećeni unutar crkve. Ali kada dođe vrijeme da ljudi naprave izbor, da zauzmu jasan stav, takve frakcije postaju izrazito očite. Na primjer, ako kolovođa frakcije kaže da određeni crkveni vođa ima kova, njegovi će sljedbenici odmah navesti hrpu primjera kako taj vođa pokazuje taj kov. Ako kolovođa frakcije kaže da crkvenom vođi nedostaje radne sposobnosti, da ima loš kov i lošu ljudskost, ostali će članovi slijediti taj primjer, govoreći o tome kako je taj crkveni vođa nesposoban, kako nije u stanju razgovarati u zajedništvu o istini, kako govori riječi i doktrine, te će reći da bi svi trebali izabrati ispravnu osobu. Ovo je vrsta nevidljive klike. Iako se ne ističu javno kako bi preuzeli vlast i kontrolirali ljude u crkvi, unutar takvih frakcija i bandi postoji nevidljiva sila koja kontrolira crkveni život i red crkve. Ovo je strašniji, skriveni oblik formiranja klika. Osim dvije prethodno spomenute, lako razlučive situacije formiranja klika, koje su problemi koje bi crkvene vođe trebali riješiti, ovaj skriveni oblik formiranja klika problem je koji bi crkvene vođe trebali još više riješiti i pobrinuti se za njega. Kako bi se trebali pozabaviti time? Moraju se izravno obratiti kolovođi takve bande kroz razgovor u zajedništvu. Zašto se prvo usredotočiti na razgovor s tim kolovođom? Na površini se čini da članove takve klike nitko ne kontrolira, ali u stvarnosti, svi oni duboko u sebi znaju koga slušaju i žele slušati tu osobu. Stoga, onim koga idoliziraju i tko ih kontrolira treba se pozabaviti, i toj osobi treba kroz razgovor u zajedništvu prenijeti istinu kako bi razumjela prirodu svojih postupaka. Iako se kolovođa možda nije otvoreno suprotstavio Božjoj kući ili galamio protiv vođa, on kontrolira pravo govora tih ljudi, njihove misli, gledišta i put koji slijede. On je skriveni antikrist. Takve pojedince mora se identificirati, zatim razlučiti i raščlaniti. Ako se ne pokaju, treba ih ograničiti i izolirati. Zatim treba provesti istragu svakog od njihovih članova kako bi se vidjelo tko je među njima iste vrste. Prvo, odvojite te pojedince, a zatim razgovarajte u zajedništvu sa smušenim pojedincima koji su plašljivi, kukavice i zaluđeni. Ako se mogu pokajati i odustati od slijeđenja antikrista, mogu ostati u crkvi; ako ne, treba ih izolirati. Je li to prikladan pristup? (Da.) Postoji li ova pojava unutar crkve? Treba li riješiti ovakav problem? (Treba ga riješiti.) Zašto ga treba riješiti? Otkako je Božja kuća počela širiti evanđelje, sile antikrista su sveprisutne u crkvenom životu, a mnogi od Božjeg izabranog naroda su u različitim stupnjevima pogođeni, sputani ili kontrolirani tim silama. Kad god ti ljudi govore ili djeluju, nisu u stanju slobode i oslobođenja, već se povode za mislima i gledištima nekih pojedinaca, pod utjecajem su tih misli i gledišta, kontrolirani i zarobljeni njima. Ti se ljudi osjećaju prisiljenima govoriti i djelovati na određene načine; ako to ne čine, brinu se i boje se snositi posljedice koje nastaju. Nije li to utjecalo na crkveni život i omelo ga? Je li to očitovanje normalnog crkvenog života? (Ne.) Takav crkveni život nije normalnog reda, već ga kontroliraju zli ljudi. Sve dok zli ljudi drže vlast u crkvi, ondje ne vlada Božja riječ ili istina. Vođe, djelatnici i braća i sestre koji razumiju istinu bit će potlačeni. Takva crkva je ona koju kontroliraju sile antikrista. To je također problem i pojava prekidanja i ometanja Božjeg djela i normalnog reda crkve, čime bi se vođe i djelatnici trebali pozabaviti i riješiti to. Neki ljudi koji su u bandi antikrista boje se gubitka povjerenja svoje bande, gubitka svojih zaštitnika, gubitka prijatelja, nedostatka podrške u vrijeme potrebe i tako dalje. Stoga se svim silama trude ostati u bandi. Nije li ova situacija ozbiljna? Ne bi li je trebalo riješiti? (Da.) Kada se ovakva situacija pojavi unutar crkve, osjeća li je većina ljudi? Razlučuje li je većina ljudi? Neke ljude netko kontrolira, a da toga nisu ni svjesni, uvijek moraju slijediti misli i gledišta te osobe, njezine izjave i postupke, njezina učenja, i boje se reći „ne”, boje se ići protiv te osobe, pa čak moraju i neiskreno kimati glavom u znak slaganja i smiješiti se kad ta osoba govori, iz straha da je ne uvrijede. Postoje li ovakve situacije? Koji je problem koji ovdje treba riješiti? Crkvene vođe trebaju se pozabaviti tim antikristom kolovođom koji je sposoban obmanjivati i kontrolirati druge. Prvo, trebaju razgovarati u zajedništvu o istini kako bi omogućili većini ljudi da razluče tog antikrista, zatim ograničiti samog antikrista. Ako se antikrist ne pokaje, treba ga odmah ukloniti kako bi se spriječilo da nastavi ometati normalan red crkve.

Ukratko, u normalnom crkvenom životu, braća i sestre trebali bi moći slobodno i nesputano razgovarati u zajedništvu o Božjim riječima, kao i o svojim osobnim uvidima, razumijevanjima, iskustvima i poteškoćama. Naravno, trebali bi imati i pravo davati prijedloge, kritizirati i razotkrivati sve postupke vođa i djelatnika koji krše načela, a istovremeno imati pravo pružati pomoć i savjete. Sve bi to trebalo biti slobodno i svi ti aspekti trebali bi biti normalni; ne bi trebali biti kontrolirani od strane bilo kojeg pojedinca, što bi dovelo do toga da Božji izabrani narod bude sputan – to ne bi bio normalan crkveni život. Božja kuća ima zahtjeve, pravila i načela o tome kako bi braća i sestre trebali govoriti, djelovati i vladati se, te kako bi trebali uspostaviti normalne međuljudske odnose u crkvenom životu, i tako dalje, a te stvari ne određuje nijedan pojedinac. Kada braća i sestre nešto čine, ne moraju gledati u izraz lica bilo kojeg pojedinca, ne trebaju slijediti zapovijedi bilo kojeg pojedinca niti biti sputani od strane bilo koje osobe. Nitko ne bi trebao služiti kao vjetrokaz ili kormilar; jedino što može pružiti smjer jest Božja riječ, istina. Stoga, ono čega se Božji izabrani narod mora pridržavati jest Božja riječ, istina i načela razgovora u zajedništvu o istini na okupljanjima. Ako ste uvijek sputani od strane druge osobe, uvijek primate njezine migove i više se ne usuđujete nastaviti govoriti kada vidite njezin nezadovoljan pogled ili namršteno lice, ako ste uvijek ograničeni od te osobe dok razgovarate u zajedništvu o Božjim riječima i o svojim osobnim iskustvenim razumijevanjima, uvijek se osjećajući sputano, nesposobni djelovati u skladu s istina-načelima, i ako te riječi, pogledi, izrazi lica, ton glasa te osobe i skrivene prijetnje u njezinom govoru neprestano sputavaju, tada si kontroliran unutar klike koju vodi ta osoba. To je problematično; to nije crkveni život, već život frakcije kojom vlada antikrist. Kada se radi o ovakvom problemu, vođe i djelatnici trebali bi istupiti kako bi ga riješili, a i braća i sestre također imaju obvezu i pravo braniti normalan red crkve. One koji prekidaju i ometaju crkveni život, posebno one koji formiraju klike i žele kontrolirati crkvu, treba zaustaviti, razotkriti i raščlaniti, omogućujući svima da steknu razlučivanje i prozru bit problema, a to je pokušaj uspostave neovisnog kraljevstva. Crkva ne dopušta formiranje klika i podjelu crkve iz bilo kojeg razloga. Na primjer, podjela u bande na temelju društvenog identiteta i statusa, susjedstva, regija ili vjerske denominacije, ili podjela u bande na temelju razine obrazovanja, bogatstva, rase i boje kože, i tako dalje – sve to je protivno istina-načelima i ne bi se smjelo događati u crkvi. Bez obzira na to koji se izgovor koristi za podjelu ljudi u te hijerarhije, redove, frakcije i klike, to će prekidati i ometati rad crkve i normalan red crkvenog života, i to je problem koji bi vođe i djelatnici trebali brzo riješiti. Ukratko, bez obzira na razloge zbog kojih se ljudi dijele u klike, frakcije ili bande, ako su oformili određenu silu i predstavljaju ometanje rada crkve i reda crkvenog života, treba ih zaustaviti i ograničiti. Ako se članovi takvih klika ne daju odvratiti, te se zlikovce može izolirati i ukloniti. Rješavanje ovih problema također je dio posla i odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali obavljati. Dakle, što ovdje treba razumjeti? To je da kada su neki ljudi formirali snage u crkvi i sposobni su parirati crkvenim vođama i suprotstavljati im se, kao i radu crkve i Božjim riječima, te su sposobni ometati i narušavati normalan red crkvenog života, takva ponašanja, očitovanja i situacije treba ograničiti i brzo riješiti. Ne prave se razlike na temelju broja uključenih ljudi kada se radi o formiranju klika. Ako se dvoje ljudi dobro slažu i ne uzrokuju nikakva ometanja u crkvi, nema potrebe za miješanjem. Međutim, jednom kada počnu uzrokovati ometanja i formiraju snagu kako bi kontrolirali crkvu, te pojedince treba zaustaviti i ograničiti. Ako se ne pokaju, treba ih odmah ukloniti ili izbaciti. To je načelo.

22. svibnja 2021.