2. Širenje predodžbi o Božjim riječima i djelu

Ovi ljudi koji šire predodžbe koriste vlastite predodžbe kako bi izmjerili Božje riječi, Božje djelo, kao i Božju bit i Božju narav. Oni vjeruju u Boga unutar svojih predodžbi, gledaju na Boga unutar svojih predodžbi te unutar svojih predodžbi promatraju i preispituju svaku riječ koju Bog kaže, svako djelo koje Bog obavlja i svako okruženje koje Bog postavlja. Kada je ono što Bog čini u skladu s njihovim predodžbama, glasno hvale Boga govoreći da je Bog pravedan, da je Bog vjeran i da je Bog svet. Kada ono što Bog čini nije u skladu s njihovim predodžbama, a njihovi interesi trpe teške gubitke i oni podnose veliku bol, istupaju kako bi zanijekali riječi koje Bog govori i djelo koje On obavlja; čak šire predodžbe kako bi potaknuli više ljudi da pogrešno shvate Boga i budu oprezni prema Njemu, govoreći: „Ne vjerujte tako lako u riječi boga i ne provodite riječi boga tako lako u djelo; inače, ako budete iskorišteni i pretrpite gubitke, nitko za to neće preuzeti odgovornost”, i tako dalje. Na primjer, Bog kaže: „Vi koji se iskreno dajete za Mene sigurno ćete biti silno blagoslovljeni” – nisu li ove riječi istina? Ove su riječi u potpunosti istina. Ne sadrže naglost ni prijevaru. Nisu laži ni visokoparne fraze, a još manje su neka vrsta duhovne teorije – one su istina. Koja je bit ovih riječi istine? To da moraš biti iskren kada se daješ za Boga. Što znači „iskren”? Biti voljan i bez nečistoća; ne biti motiviran novcem ili slavom, a zasigurno ne vlastitim nakanama, željama i ciljevima. Ne daješ se zato što si prisiljen, ili zato što si potaknut, nagovoren ili povučen, već to dolazi iz tebe, dragovoljno; rađa se iz savjesti i razuma. To znači biti iskren. U pogledu spremnosti da se daš za Boga, to znači biti iskren. A kako se onda iskrenost očituje u praktičnom smislu kada se daješ za Boga? Ne upuštaš se u laž ili varanje, ne pribjegavaš lukavstvu kako bi izbjegao posao i ne radiš stvari površno; posvećuješ se svim svojim srcem i umom, čineći sve što možeš, i tako dalje – previše je detalja da bi se svi spomenuli ovdje! Ukratko, biti iskren uključuje istina-načela. Iza Božjih zahtjeva za čovjeka stoje mjerilo i načelo. Neki ljudi kažu: „Ako u vjerovanju u boga ponudim svoju iskrenost i svu svoju skromnu ušteđevinu, hoću li dobiti više? Ako mogu dobiti više, onda je vrijedno prinijeti sve!” Nakon što prinesu, vide da ih Bog nije blagoslovio, pa razmišljaju o tome, misleći: „Možda nisam ponudio dovoljno, pa ću ponuditi još. Izaći ću i propovijedati evanđelje.” Kada naiđu na poteškoće dok propovijedaju evanđelje, oni se mole. Ponekad, kada propuštaju obroke i ne spavaju dobro, nastavljaju se moliti. Misle: „Bog je rekao da će oni koji se iskreno daju za Njega sigurno biti silno blagoslovljeni. Možda moja iskrenost još nije dovoljna, pa ću se moliti više.” Kroz molitvu stječu vjeru i ne smeta im podnijeti malo teškoća. Zaista počinju vidjeti neke rezultate od propovijedanja evanđelja i misle: „Sada imam nešto iskrenosti. Požurit ću kući da vidim je li se život moje obitelji poboljšao, je li se bolest mojeg djeteta povukla i ide li obiteljski posao glatko – ima li ili nema blagoslova od boga.” Je li ovo iskreno davanje sebe za Boga? (Ne.) Što je ovo? (Transakcija.) Ovo je sklapanje pogodbe s Bogom. Oni koriste vlastite metode i ono što na temelju svojih predodžbi smatraju „iskrenošću” kako bi činili što žele i iz toga dobili što žele. Neprestano koriste „iskrenost” kako je oni shvaćaju da bi provjerili riječi koje je Bog izgovorio, stalno ispitujući što točno Bog namjerava učiniti, što je učinio, a što nije, i stalno nagađajući hoće li ih Bog blagosloviti ili ne, i namjerava li ih uvelike blagosloviti. Neprestano proračunavaju što su ponudili i koliko bi trebali dobiti, je li im Bog to dao i jesu li se Božje riječi ispunile. Neprestano traže činjenice kojima mogu testirati te Božje riječi. Dok se daju za Boga, uvijek žele provjeriti jesu li Božje riječi istinite. Njihov je cilj vidjeti mogu li davanjem sebe za Boga zaslužiti Božje blagoslove. Oni neprestano iskušavaju Boga, uvijek želeći vidjeti Božje blagoslove na sebi kako bi potvrdili Njegove riječi. Kada otkriju da se Božje riječi ne ispunjavaju tako lako kao što su zamišljali i da je teško potvrditi istinitost Božjih riječi, njihove predodžbe o Bogu postaju još teže. Istovremeno počinju čvrsto vjerovati da nije svaka riječ koju Bog kaže nužno istina. Imajući ovo skriveno u svom srcu, počinju sumnjati u Boga i ispitivati Ga, često razvijajući predodžbe o Njemu. S vremena na vrijeme ovi ljudi, čije je srce ispunjeno predodžbama, otkrivaju neke od svojih predodžbi o Bogu dok žive crkveni život i u interakciji s braćom i sestrama. Razvijaju predodžbe o Božjim riječima i koriste svoje predodžbe da izmjere Božje djelo. Kada se Božje djelo dosljedno ne podudara s njihovim predodžbama i potpuno je suprotno njihovim očekivanjima, oni šire svoje predodžbe kako bi dali oduška svojem nezadovoljstvu Bogom. Na primjer, Bog kaže da se Njegovo djelo bliži kraju i da bi ljudi trebali ostaviti sve kako bi slijedili Boga i dali se za Njega, surađivati s Božjim djelom i prestati težiti svjetskim izgledima, skladnom kućanstvu i drugim takvim stvarima. Nakon što Bog izgovori ove riječi, On nastavlja obavljati mnogo djela. Prođu tri, pet, sedam ili osam godina, a neki ljudi vide da Božje djelo i dalje postojano napreduje, bez znakova da se Njegovo djelo završava ili da velike katastrofe neposredno predstoje i da su se svi vjernici sklonili u utočište. Oni koji koriste svoje predodžbe da bi izmjerili Božje djelo ne mogu dočekati da se Božje djelo brzo završi kako bi vjernici mogli sudjelovati u divnim Božjim blagoslovima. Ali Bog ne postupa na taj način; On ne ostvaruje tu stvar prema ljudskim predodžbama i uobraziljama. Oni koji ne mogu čekati postaju nemirni i počinju gajiti sumnje, govoreći: „Nije li se djelo boga već približilo kraju? Ne bi li se trebalo uskoro završiti? Nije li bog rekao da velike katastrofe neposredno predstoje? Zašto božja kuća i dalje obavlja toliko posla? Kada će se točno djelo boga završiti? Kada će biti gotovo?” Ovi ljudi nisu ni najmanje zainteresirani za istinu ili za Božje zahtjeve. Nemaju interesa provoditi istinu u djelo, pokoravati se Bogu ili pobjeći od utjecaja Sotone kako bi postigli spasenje. Oni su samo, i posebice, zainteresirani za takve stvari kao što su kada će se Božje djelo završiti, hoće li njihov ishod biti život ili smrt, kada mogu ući u kraljevstvo da uživaju u blagoslovima i kakvi će biti predivni prizori kraljevstva. To su njihove najveće brige. Stoga, nakon što su neko vrijeme izdržali i vidjeli da nebo i zemlja ostaju nepromijenjeni, a zemlje svijeta nastavljaju normalno funkcionirati, oni kažu: „Kada će se ove riječi boga obistiniti? Čekam već nekoliko godina – zašto se još nisu obistinile? Mogu li se riječi boga zaista obistiniti? Drži li bog riječ ili ne?” I tako ti ljudi gube strpljenje, postaju nemirni i počinju tražiti prilike da se vrate u svijet kako bi živjeli vlastiti život.

Božje djelo i istine koje Bog izražava uvijek nadilaze ljudske uobrazilje i uvijek su iznad ljudskih predodžbi. Bez obzira na to koliko se ljudi trudili, ne mogu ih dokučiti ni izmjeriti. Ne znaju točno koje su metode Božjeg djela ni koje ciljeve ono namjerava postići, pa na kraju neki ljudi počinju sumnjati: „Postoji li bog zaista? Gdje je točno bog? Bog neprestano izražava istine, ali ne izražava li ih previše? Nije li bog rekao da će nas uvesti u svoje kraljevstvo? Kada možemo ući u kraljevstvo nebesko? Kako to da se te stvari još nisu obistinile ili ispunile? Koliko će točno još godina trebati? Uvijek se govori da je dan boga pred vratima, ali to ‚pred vratima’ spominje se već godinama – zašto je tako daleko i naizgled beskonačno?” Oni ne samo da tako misle, već te sumnje šire posvuda. Na koji problem to ukazuje? Zašto, nakon što su slušali toliko propovijedi, i dalje uopće ne razumiju istinu? Zašto uvijek koriste ljudske predodžbe i uobrazilje da bi ograničavali Božje djelo? Zašto na te stvari ne mogu gledati u skladu s Božjim riječima? Mogu li potvrditi postojanje Boga i odrediti put ka spasenju kroz Božje riječi? Razumiju li da su sve ove riječi koje Bog govori i sve što On čini radi toga da bi spasio ljude? Razumiju li da samo stjecanjem istine i postizanjem spasenja ljudi mogu dobiti sve blagoslove koje je Bog obećao čovječanstvu? Iz onoga što govore i predodžbi koje šire, očito je da oni u osnovi ne razumiju što točno Bog čini ni koja je svrha toga što Bog obavlja sve ovo djelo i govori sve ove riječi. Oni su jednostavno bezvjernici! Nakon što su toliko godina slušali propovijedi i toliko godina se provlačili u Božjoj kući, što su dobili? Nisu čak ni potvrdili postoji li Bog, nemaju siguran odgovor na to. Koju ulogu igraju u crkvi? Nakon što su neko vrijeme službovali bez stjecanja blagoslova, bezobzirno šire predodžbe kako bi zaluđivali i ometali druge. Riječi koje ležerno govore osuđivanje su Boga i Njegova djela. Neki od njih kažu: „Prije sam mislio da će djelo boga biti završeno za tri do pet godina; nisam očekivao da ni sada, nakon deset godina, još uvijek neće biti gotovo. Kada će ovo djelo biti dovršeno? Svjedočanstva se neprestano pišu; neprestano se rade videosnimci izvedbi himni i filmovi; evanđelje se neprestano propovijeda – kada će tome kraj?” Čak pitaju druge: „Ne mislite li i vi isto? Pa, bez obzira na to što vi mislite, ja tako mislim. Ja sam poštena osoba; kažem što mi je na umu, za razliku od nekih ljudi koji ne kažu što im je na umu i drže sve u sebi.” Kako su samo „pošteni”, usuđuju se reći bilo što! Još gore, kažu: „Ako se djelo boga uskoro ne završi, ja ću jednostavno naći posao, zaraditi nešto novca i živjeti svoj život. Svih ovih godina vjerovanja u boga propustio sam toliko dobrih jela, toliko ugodnih mjesta, toliko materijalnog užitka! Da nisam vjerovao u boga, već bih živio u vili, posjedovao automobil, a možda bih čak i proputovao svijet nekoliko puta tijekom proteklih godina. Gledajući unatrag, život bez vjerovanja u boga bio je prilično dobar; bio sam prilično sretan. Iako je bio pomalo prazan, mogao sam uživati u tjelesnim zadovoljstvima, dobro jesti i piti, i raditi što god sam htio, bez ikakvih ograničenja. Tijekom ovih godina vjerovanja u boga toliko sam patio i previše sam si toga uskratio! Iako sam stekao malo istine i osjećam se malo sigurnije u srcu, te istine ne mogu zamijeniti ona tjelesna zadovoljstva! Osim toga, djelo boga nikako se ne završava, a bog se nikako ne pojavljuje ljudima, pa se nikad ne osjećam istinski sigurno. Kažu da razumijevanje i stjecanje istine donosi mir i radost, ali kakva je korist od mira i radosti? I dalje nemam tjelesnog užitka!” Ove misli prošle su im kroz glavu nebrojeno puta i ponovili su ih sebi mnogo puta. Kada vjeruju da njihove predodžbe imaju dovoljno opravdanja da se održe i osjećaju da je vrijeme zrelo te da su dovoljno kvalificirani da nalaze mane Božjem djelu, ne mogu si pomoći a da ne šire navedene primjedbe i predodžbe. Šire svoje nezadovoljstvo Bogom i svoje predodžbe i pogrešna shvaćanja o Božjem djelu, pokušavajući zaluditi više ljudi da pogrešno shvate Boga i Njegovo djelo. Naravno, postoje i neki sa skrivenim motivima koji žele spriječiti više ljudi da se daju za Boga, želeći da oni napuste svoje trenutne dužnosti i odbace Boga; kad bi se crkva raspala, za njih bi to bila najbolja stvar od svega. Koji je njihov cilj? „Ako ja ne mogu dobiti blagoslove, nemojte se ni vi nadati. Sve ću vam pokvariti tako da se nitko od vas ne može nadati da će steći istinu ili blagoslove koje je obećao bog!” Ne videći nadu u stjecanje blagoslova, gube strpljenje čekati dulje. Sami ne dobivaju blagoslove, a ne žele ni da ih drugi dobiju. Stoga, kada šire predodžbe, s jedne strane daju oduška svojem nezadovoljstvu, žaleći se da se ništa u Božjem djelu ne podudara s ljudskim predodžbama i uobraziljama te da Božja metoda obavljanja djela ne mari za ljudske osjećaje. Istovremeno, žele zaluditi i privući više ljudi da pogrešno shvate Boga i žale se na Njega, da razviju predodžbe o Bogu i izgube vjeru. Žele da više ljudi napusti Boga zbog svojih pogrešnih shvaćanja i predodžbi o Njemu, baš kao što su i oni učinili.