B. Kako se odnositi prema ljudima koji šire predodžbe

Kakve posljedice nastaju kad netko u crkvi širi predodžbe i nezadovoljstvo Bogom? Utječe li to izravno na učinkovitost crkvenog života? Ometa li to normalan crkveni život i crkveni rad? (Da.) To utječe na vjeru ljudi u Boga i na njihovu sposobnost da normalno vrše svoje dužnosti. Stoga se oni koji šire predodžbe moraju ograničiti. Čak i ako takve stvari spominju samo povremeno, treba ih ograničiti i razlučiti; vidjeti kakvu ljudskost imaju, je li njihovo širenje predodžbi posljedica privremene negativnosti i slabosti ili je to zbog problema s njihovom prirodom i biti – je li u pitanju to da dosljedno ne teže istini i namjerno šire predodžbe kako bi više ljudi naveli na pogrešan put te ometali crkveni život i štetili mu. Ako je to samo povremena negativnost i slabost, dovoljno ih je podržati i pomoći im kroz razgovor u zajedništvu o istini. Ako se ne obaziru na savjete i nastave širiti predodžbe i ometati crkveni život – čak i uzrokujući da drugi postanu negativni i slabi, što utječe na njihovu sposobnost da normalno vrše svoje dužnosti – onda to znači da su Sotonine sluge i treba ih ukloniti u skladu s načelima. Zašto im ne dati još jednu priliku? Mislite li vi da su takvi ljudi bezvjernici? (Da.) Bez obzira na to kakva je njihova ljudskost, takvi su ljudi bezvjernici. Bezvjernici su poput kukolja među pšenicom – treba ih počupati. Ako pokazuju samo neka očitovanja bezvjernika i nisu uzrokovali ometanja u crkvenom životu, a i dalje mogu služiti kao prijatelji crkve i pružati usluge, može ih se ostaviti na miru. Ali oni koji neprestano šire predodžbe uvijek izražavaju stajališta i opaske bezvjernika. Oni ne govore stvari tek tako; njihov je cilj potaći, zaluditi i privući više ljudi da se udalje od Boga. Njihova je namjera: „Ako ja ne mogu dobiti blagoslove, neću više vjerovati. Nitko od vas ne bi se trebao nadati da će dobiti blagoslove, a ne biste trebali ni vjerovati! Ako vi nastavite vjerovati, što ako ustrajete i na kraju jednog dana dobijete blagoslove – neće li me to dovesti u težak položaj? Kako bih se onda mogao osjećati uravnoteženo u sebi? To ne ide. Da ne bih u budućnosti zažalio, sve ću vas ometati i poljuljat ću vašu vjeru, učiniti da se udaljite od boga, izdate boga i napustite crkvu sa mnom – to bi bilo najbolje.” To je njihov cilj. Ne bi li takve bezvjernike trebalo ukloniti? (Da.) Treba ih ukloniti. Ako neki bezvjernici prestanu vjerovati, crkva će jednostavno uzeti natrag njihove knjige Božjih riječi i ukloniti ih. Postoje drugi bezvjernici koji imaju neke pozitivne osjećaje prema vjerovanju u Boga i prema vjernicima. Oni ne igraju pozitivnu ulogu u crkvi; samo povremeno pomažu kao prijatelji crkve. Takvi ljudi, iako ne teže istini niti razgovaraju u zajedništvu o istini, ne šire predodžbe niti ometaju crkveni život. Sve dok mogu pružiti malo usluge, treba im dopustiti da ostanu u crkvi i ne treba ih uklanjati. Međutim, prema onim bezvjernicima koji neprestano šire predodžbe ne treba pokazivati nikakvu milost. Oni šire svoje predodžbe i pogrešna shvaćanja o Bogu, ometaju crkveni život i uzrokuju prekide i ometanja u crkvenom radu. Ti bezvjernici su Sotonine sluge. Oni imaju predodžbe; međutim, ne samo da ne tragaju za istinom da bi ih riješili, već čak šire svoje predodžbe kako bi Božji izabrani narod naveli na stranputicu. Oni izdaju Boga i žele povući još nekoliko drugih sa sobom u propast. S takvim namjerama ometaju crkveni rad. Može li im Bog oprostiti? Ne, ne smiju biti pošteđeni. Ovdje se ne radi o tome da ih se mora ograničiti ili izolirati; moraju biti uklonjeni i zauvijek izbrisani, bez imalo popustljivosti!

Neki ljudi u crkvi nikada ne teže istini i nikada ne razumiju kako Bog djeluje da bi spasio ljude. Nakon što iskuse određene stvari, razviju pogrešna shvaćanja, otpor i pritužbe prema Bogu; neke od stvari koje govore i čine služe za širenje predodžbi. Predodžbe koje šire nisu samo odstupanja u shvaćanju Božjih riječi i djela ili pogrešna shvaćanja o Bogu. Neke su ozbiljnije, izravno poriču da su Božje riječi istina – oni temeljito sude Bogu i osuđuju Ga. A druge predodžbe koje šire čak otvoreno napadaju i hule na Boga. Oni ne analiziraju niti pokušavaju spoznati vlastitu iskvarenost i buntovništvo sa srcem pokornosti, stojeći na stanovištu stvorenog bića ili sljedbenika Božjeg, niti prihvaćaju istinu i razgovaraju u zajedništvu o svom razumijevanju Božjeg djela i shvaćanju Njegovih namjera. Predodžbe koje izražavaju upravo su suprotne tim pozitivnim shvaćanjima. Kad drugi čuju njihove predodžbe, ne stječu razumijevanje o Bogu, niti razvijaju istinsku vjeru, i naravno, ni njihova vjera u Boga ne raste. Umjesto toga, njihova vjera u Boga postaje nejasna, smanjuje se ili se čak potpuno gubi. Istovremeno, vizija Božjeg djela postaje im zamagljena. Što više ljudi sluša predodžbe koje oni šire, to im srca postaju smetenija, čak do te mjere da im postaje nejasno zašto bi trebali vjerovati u Boga i počinju sumnjati postoji li Bog. Jesu li Božje riječi istina, mogu li Božje riječi i djelo pročistiti i spasiti ljude, i druga takva pitanja – sve im to postaje zamagljeno i sumnjivo. Kad ljudi čuju predodžbe i pogrešna shvaćanja koja šire takvi pojedinci, počinju sumnjati u Boga i čuvati se Boga; počinju ograničavati Boga u svojim srcima, razvijaju pogrešna shvaćanja i pritužbe protiv Boga, pa se čak u sebi udaljavaju od Boga. To je vrlo problematično. Jednom kad imaju te negativne misli, stavove, planove i zamisli, postaje jasno da informacije i opaske koje su prihvatili nisu u skladu s potrebama normalne ljudskosti, a kamoli s istinom – sto posto je sigurno da dolaze od Sotone. Bez obzira na namjere ili motive onih koji šire predodžbe, bilo da šire zablude i neutemeljene glasine namjerno ili nenamjerno, sve dok uzrokuju štetan utjecaj u crkvi, treba ih ograničiti. Naravno, ako se takvi ljudi otkriju i razluče izvan crkvenog života, također ih treba odmah zaustaviti i ograničiti. Ako netko tko razumije istinu može upotrijebiti Božje riječi ili vlastito razumijevanje da opovrgne i razotkrije one koji šire takve stvari, pomažući braći i sestrama da ih razluče, to je još bolje. To je borba protiv Sotone. Ako ti nedostaje rasta, trebaš naučiti razlučivati i kloniti ih se. Ako imaš rasta, trebaš ih razotkriti. Usuđujete li se vi to učiniti? Znate li kako to učiniti? To najbolje otkriva ima li netko istina-stvarnost. Kad neki novi vjernici čuju predodžbe i pogrešna shvaćanja koja takvi ljudi šire o Bogu, šokirani su i kažu: „Kako netko tko vjeruje u Boga može tako govoriti?” Ako ljudi bez temelja čuju te predodžbe i zablude, hoće li postati negativni i slabi? Hoće li prihvatiti te zablude? Hoće li biti zaluđeni i napustiti crkvu? Sve je to moguće. Kad netko tko širi predodžbe kaže: „Nikada više neću vjerovati u boga”, bez obzira na to u kakvom je stanju kad to kaže, to ukazuje da je potpuno izgubio vjeru u Boga i da je bezvjernik. Bez obzira na svrhu njegova širenja takvih riječi, možeš li se ti duhovno izgraditi slušajući ih? (Ne.) Kad si slab i čuješ te riječi, mogao bi osjetiti: „Ova osoba dijeli moju bol; kad govori o svojim predodžbama, kao da izražava moje najdublje misli.” Međutim, ako netko s vjerom čuje te riječi, pomislio bi: „Ovo je nečuveno buntovno! Kako se takve riječi mogu izgovoriti? Nije li to huljenje na Boga? Ne bih se usudio reći takve stvari, jer to vrijeđa Božju narav!” Činjenica da on može širiti te predodžbe ukazuje na to da su se te ideje razvile davno prije i da su se već ukorijenile u njegovom srcu. Ako su se takve ideje tek počele stvarati i još su u fazi pupanja, te se nisu u potpunosti razvile u predodžbe, sve dok ih čovjek ne izgovori i dok nije zaluđivao ili ometao druge, to pokazuje da ima malo razuma; može držati jezik za zubima i tako izbjeći posljedicu da bude uklonjen. Ali ako progovori i ometa crkveni život, onda mu se ne može više iskazivati obzir; treba ga razotkriti i ukloniti. Ljudi koji ne vole istinu i nemaju sposobnost shvaćanja istine skloni su čestom razvijanju predodžbi. Međutim, oni koji često čitaju Božje riječi i imaju sposobnost shvaćanja tragat će za istinom da riješe svoje predodžbe, čak i ako se pojave. Oni koji često šire predodžbe razotkriveni su i eliminirani Božjim djelom; to su ljudi koji uopće ne vole istinu i koji ne mogu prihvatiti istinu, svi oni osjećaju odbojnost prema istini i mrze istinu. U to nema nikakve sumnje.

U crkvenom životu u raznim zemljama i mjestima, problem širenja predodžbi zasigurno postoji jer su ljudi koji ne vole istinu svuda prisutni. Oni koji ne teže istini, oni koji osjećaju odbojnost prema istini, oni koji traže tjelesni užitak, kao i bezvjernici, zli ljudi i drugi, budući da ne teže istini, uvijek gaje predodžbe o Božjim riječima i o utjelovljenom Bogu. Njihova su srca ispunjena predodžbama, puna uobrazilja o Bogu i zahtjeva prema Njemu, i ne mogu čisto shvatiti i razumjeti svaku riječ koju Bog kaže; oni ih razumiju samo na temelju vlastitih predodžbi, sklonosti, pa čak i svojih osobnih dobitaka i gubitaka. Njihova su srca ispunjena raznim predodžbama, uobraziljama i nerazumnim zahtjevima prema Bogu, zajedno s raznim pogrešnim shvaćanjima i sudovima o Bogu, i tako dalje. Stoga je prirodno da ti ljudi šire predodžbe – to nije ništa novo. Sve dok takvi ljudi postoje, širenje predodžbi događat će se s vremena na vrijeme i može se dogoditi u svakom trenutku. Kad nešto što Bog kaže ili učini nije u skladu s njihovim predodžbama i željama, i kad to šteti njihovim interesima, oni pobjesne i počnu govoriti u korist vlastitih interesa te se nadmeću s Bogom i Njegovim djelom. Ti ljudi uvijek stoje u suprotnosti s istinom i s Bogom, analizirajući i pomno ispitujući Božje riječi, Božju narav i Božje djelo. Oni neprestano pomno ispituju i provjeravaju ispravnost Božjih riječi i djela, a također žele provjeriti je li Božje utjelovljeno tijelo u skladu s Božjim identitetom i statusom. Tijekom svog procesa provjere, vrlo im je teško pronaći točne odgovore; u njihovim je očima čak vrlo teško da se Božje riječi ispune i obistine. Stoga imaju mnogo toga za reći kad šire predodžbe. Oni šire svoje predodžbe bez obzira na vrijeme, mjesto ili kontekst. Kad god se na bilo koji način osjećaju nezadovoljni Bogom, mjere stvari koristeći svoje predodžbe. Ako Božje riječi i djelo nisu u skladu s njihovim predodžbama, brzo izražavaju svoje predodžbe. Ovu vrstu izražavanja karakteriziramo kao širenje. Zašto se to naziva „širenje”? Zato što stvari koje izražavaju nemaju pozitivan učinak na Božji izabrani narod, crkveni život ili rad Božje kuće. Umjesto toga, one samo uzrokuju ometanja, prekide i štetu. Stoga je izgovaranje takvih opaski ispravno nazivati „širenjem”.

Nakon što steknete neko osnovno razlučivanje o problemu širenja predodžbi, trebali biste analizirati i razlučiti različite pogrešne predodžbe i opaske ljudi na temelju istine, a zatim se s njima nositi i rješavati ih u skladu s propisima Božje kuće. Vođe i djelatnici imaju, naravno, nezaobilaznu odgovornost za rješavanje takvih pitanja. Istovremeno, sav Božji izabrani narod, nakon što posluša ovaj razgovor u zajedništvu, također ima obvezu i odgovornost razotkriti i analizirati ljude koji šire predodžbe te njihove riječi i ponašanja. Ako ti nedostaje hrabrosti da ih zaustaviš ili ograničiš, možeš s njima razgovarati u zajedništvu i raspravljati na temelju Božjih riječi i istine koju razumiješ. Koja je svrha takvog raspravljanja? Svrha je omogućiti onima s malim rastom i bez razumijevanja istine da nakon što poslušaju raspravu shvate čije su riječi u skladu s istinom, umjesto da budu zbunjeno navedeni na pogrešan put predodžbama i zabludama koje neki ljudi šire. To je korisno za Božji izabrani narod i za crkveni život. Kad se otkrije da netko govori riječi koje nisu u skladu s istinom – bilo da su to ljudske predodžbe ili zablude – trebala bi se održati rasprava. Takve rasprave duhovno izgrađuju ljude. U najmanju ruku, nakon što poslušaju te rasprave, promatrači mogu jasno vidjeti da su riječi onih koji šire predodžbe doista predodžbe, i mogu razumjeti koji aspekti tih predodžbi nisu u skladu s istinom, što je bit predodžbi, zašto nisu u skladu s istinom, zašto se karakteriziraju kao predodžbe, zašto bi ljude koji ih šire trebalo ograničiti, i tako dalje – u stanju su steći točan uvid u te stvari, umjesto da budu smušeni i navedeni na pogrešan put i da se s njima poigrava. Iako predodžbe koje ljudi šire mogu uzrokovati neka ometanja i štetu ulasku u život Božjeg izabranog naroda i crkvenom životu, doživljavanje tih stvari zaista nije loša stvar za ljude. U najmanju ruku, omogućuje im da rastu u razlučivanju, da vide kakvo je pravo lice onih koji šire predodžbe, kakve naravi otkrivaju kad šire predodžbe i da vide razliku između predodžbi koje šire i istine. S jedne strane, ljudi će moći razlučiti te opaske i postati imuni na njih. S druge strane, imat će i neko razlučivanje o takvim ljudima i znat će kakve riječi govore bezvjernici, oni koji uopće ne posjeduju istinu i koji često gaje predodžbe o Bogu, i znat će da njihova vjera nije istinska – u najmanju ruku, ljudi mogu steći takvu vrstu razlučivanja. Naravno, ako se ti još nisi susreo s tim problemima, nemoj se nepromišljeno moliti, govoreći: „O Bože, molim Te, uredi mi okruženje kako bih mogao vidjeti što se misli pod ‚predodžbama koje ljudi šire’.” Biti svjedokom širenja predodžbi nije igra i lako te može navesti na pogrešan put. A kad se te stvari dogode, trebaš se s njima ispravno nositi. Nemoj ih samo tako pustiti niti ih izbjegavaj; suoči se s njima ispravno i pristupi svakom okruženju koje je Bog za tebe postavio s ozbiljnim i strogim stavom. To je stav koji osoba koja teži istini treba imati kako bi zadobila istinu. Kad se susretneš s nekim tko širi predodžbe, trebaš naučiti moliti Boga: „O Bože, molim Te, budi sa mnom, prosvijetli me i usmjeri me, kako bih mogao razlučiti te riječi i ovu vrstu osobe, i također mi omogući da prepoznam imam li u sebi ijednu od predodžbi tih ljudi.” Zatim, nakon molitve, idi i iskusi tu stvar. Naravno, to će također biti vrijeme kad ćeš biti testiran u pogledu toga koliko istine uistinu razumiješ i koliki je tvoj rast. Kad netko širi predodžbe, ako ih ti čuješ i nemaš nikakvu unutarnju reakciju ili misli, već si poput radija – prihvaćaš sve predodžbe koje izražava i širi, bez ikakvog otpora ili sposobnosti da ih odbiješ, a kamo li ikakve sposobnosti da ih razlučiš – nije li to vrlo problematično? Neki ljudi, kad čuju nekoga da izražava predodžbe, osjećaju u srcu da to što se govori nije u redu i žele s tom osobom razgovarati u zajedništvu i raspravljati, ali ne znaju kako se prikladno izraziti, niti kako bi trebali razotkriti i analizirati tu osobu. Također se boje da će, ako ne uspiju učinkovito uzvratiti argumentima, pocrvenjeti u licu, a onda kad na kraju budu poraženi, osramotit će se i naći u neugodnoj situaciji. Međutim, također osjećaju da nisu voljni odustati bez rasprave, misleći: „Slušao sam mnogo propovijedi i razumijem podosta, pa zašto mi nedostaju riječi da ih opovrgnem? Nemam predodžbi o Bogu i imam istinsku vjeru u Boga, pa zašto ne mogu jasno objasniti stvari sad kad je vrijeme da opovrgnem njihove zablude?” Gledaju kako osoba koja širi predodžbe govori sve više i više, a njezine riječi postaju sve nečuvenije i odvratnije, ali oni ih jednostavno ne mogu opovrgnuti ili analizirati, i ne mogu ustati i razotkriti tu osobu, a još manje je zaustaviti, što ih u sebi čini izuzetno tjeskobnima i zabrinutima. Tek u tom trenutku shvaćaju da je njihov rast premalen i vide da se njihovo razumijevanje istine još nije oblikovalo u cjelovito i ispravno stajalište, da su to samo neke rascjepkane fraze, raspršeni djelići prosvjetljenja i ideja, a uopće ne istinsko znanje o istini. Jako dobro znaju da ta osoba širi predodžbe i zaluđuje ljude, i da je bezvjernik, i žele je razotkriti i opovrgnuti njezine stavove, samo im nedostaje prikladan i snažan rječnik da to učine. Uspiju samo reći: „Sve što Bog čini je dobro; ti to moraš prihvatiti. Bog je svet i savršen; On uopće nije onakav kakvim Ga ti opisuješ. Bog je suveren nad svim stvarima, a ljudi su stvorena bića. Trebali bi se pokoriti Bogu. Ljudi ne gube pokoravanjem Bogu.” Mogu izreći samo te površne teorije koje uopće ne pogađaju bit. Nakon što dožive ovaj poseban događaj, shvaćaju da je njihov rast premalen i misle: „Zašto sam tako nesposoban? Obično mogu nadugo i naširoko govoriti o velikim doktrinama, prilično rječito; mogu bez problema govoriti sat vremena na okupljanju i napisati tri do pet stranica bilješki za propovijed s lakoćom, osjećajući se vrlo samouvjereno u tom pogledu. Ali kad se suočim s nekim tko ovako širi predodžbe, ovako sudi Bogu i huli na Boga, zašto nemam nikakvu budnost, nikakvu reakciju? Zašto ne mogu pružiti snažno razotkrivanje i pobijanje?” Što otkrivaju iz ovoga? Nije li to da shvaćaju da ne razumiju istinu? Je li ta spoznaja dobra ili loša stvar? (Dobra stvar.) Konačno, otkrivaju svoj stvarni rast. Da nisu naišli na nekoga tko širi predodžbe, možda bi i dalje mislili da imaju rasta, da razumiju istinu, da imaju sposobnost razlučivanja, da mogu sve prozrijeti, da mogu propovijedati razne duhovne doktrine i da mogu s velikom lakoćom razgovarati u zajedništvu o svakoj istini. Međutim, kad se suoče s nekim tko širi predodžbe, iako znaju da to nije u redu, nalaze se bespomoćnima, nesposobnima da išta učine, i na kraju bivaju poraženi. Je li to sramotno? Je li to slavna stvar? (Ne.) Dakle, kako bi se to trebalo riješiti? Ako ti nedostaju prave riječi da se s njima raspraviš, a također želiš izbjeći sramotu i biti postojan u svom svjedočanstvu kako bi potpuno posramio i porazio Sotonu, što bi trebao učiniti? Reći ću vam učinkovitu metodu: ako ti vidiš da oni neprekidno šire predodžbe, a većina ljudi nema razlučivanja i pod njihovim su utjecajem, ali ih ti ne možeš nadgovoriti, onda je vrijeme da se prijeđe na stvar bez rukavica; udari šakom o stol i reci: „Začepi! O čemu ti to govoriš? Možda te ne mogu nadgovoriti, ali znam da si ti bezvjernik! Pogledaj što govoriš; postoji li ijedna riječ koja je u skladu s istinom? Toliko si godina uživao u Božjoj milosti – jesi li ikada izgovorio riječ hvale ili svjedočanstva za Boga? Imaš pritužbe na Boga; ako imaš petlje, idi ravno na treće nebo i razgovaraj izravno s Bogom. Prestani ovdje uzrokovati ometanja. Sada ti službeno naređujem da se gubiš!” Biste li se vi usudili to reći? Je li to plahovitost? (Ne, nije.) To je izdavanje proglasa Sotoni. Samo to učinite. Recite im: „Gubi se, ti bezvjerniče! Uživao si u tolikoj Božjoj milosti ni za što, ti nitkove besavjesni; nedostojan si da budeš čovjek!” Samo dvije riječi: „Gubi se!” Kako to zvuči? Snažno je, ali se ne može nepromišljeno koristiti. To ne biste trebali reći braći i sestrama koji su novi u vjeri i još ne razumiju istinu, ali bezvjernicima i Sotoninim slugama možete nemilosrdno davati takve naredbe: „Ovo je Božja kuća, dom prave braće i sestara, dom onih koji slijede Boga. Ovo nije dom đavola i Sotona. Đavli i Sotone ovdje nisu potrebni. Ti si đavao i Sotona, zato se gubi!” Je li to prikladno? (Da.) Ovo nije najbolja metoda; samo zato što je vaš rast malen, jer nemate dovoljno rasta da se borite sa Sotonom, učim vas ovoj metodi. Zapravo, nije idealna. Idealna metoda je da – ako vi razumijete mnoge istine i imate istinsku vjeru u Boga i istinsko znanje o Njemu – u stanju ste ih opovrgnuti, i opovrgnete ih tako temeljito da budu potpuno posramljeni, tako da na kraju kažu svima: „Ne mogu zadržati svoju vjeru; previše me je sram da se suočim s bilo kime od vas. Ja sam đavao i Sotona; sam ću napustiti crkvu.” Budući da vi sada nemate tu sposobnost, trebali biste postupati s onima koji često šire predodžbe prema metodi kojoj sam vas naučio.

Znate li sada kako postupati s onima koji često šire predodžbe u crkvi? Možete li sada razlučiti one koji šire predodžbe da bi ljude naveli na pogrešan put? (Da.) Koje su glavne vrste govora kojima se šire predodžbe? Jedna vrsta cilja na Božje riječi, druga cilja na Božje djelo, a treća pak cilja na Božju narav i bit. Te vrste govora sežu od blagih – uobrazilja i pogrešnih tumačenja Boga – do teških, kao što su suđenje Bogu, osuđivanje Boga i huljenje na Boga. Osim toga, tu su i negativne opaske ljudi i opaske koje izražavaju otpor – izražavanje stvari poput njihovih pritužbi, otpora i nezadovoljstva prema Bogu. Ukratko, riječi koje šire predodžbe sve imaju narav otpora Bogu, suđenja Bogu, osuđivanja Boga i huljenja na Boga, a posljedica koju uzrokuju jest sumnjičavost i nepovjerljivost prema Bogu, pogrešno shvaćanje Boga i udaljavanje od Njega, pa čak i Njegovo odbacivanje. To bi trebalo biti lako razlučiti.