Oni koji ne razumiju istinu prvo moraju zapamtiti da, kada imaju predodžbe, trebaju tragati za istinom kako bi ih riješili. Nikada ih ne smiju širiti niti neoprezno govoriti, tvrdeći: „Imam slobodu govora. Uostalom, to su moja usta; mogu govoriti što hoću, kome hoću i u kojem god okruženju hoću.” Takav je govor pogrešan. Neke dobre ili ispravne riječi ne moraju nužno biti korisne drugima kada se izgovore, ali riječi koje su predodžbe ili Sotonina iskušenja mogu imati neizmjerne posljedice kada se izgovore. Na temelju tih posljedica, ako imaš predodžbu koju uporno izražavaš i osjećaš da ti to godi i čini te sretnim, tvoji će se postupci morati okarakterizirati kao zla djela i Bog će ih zabilježiti protiv tebe. Zašto bi bila zabilježena protiv tebe? Rečeno ti je mnogo pozitivnih metoda, putova i načela primjene, ali ih nisi izabrao; umjesto toga, izabrao si put koji nanosi štetu ljudima – to je bilo namjerno, zar ne? Je li onda pretjerano nazvati tvoje postupke zlim djelima? (Ne.) Možeš u potpunosti izabrati da taj problem riješiš sâm kroz iskustvo te kroz molitvu Bogu i traženje, umjesto da iznosiš svoje predodžbe kako bi ometao i zaluđivao druge. To je put koji bi trebala izabrati osoba sa savješću i razumom. Pa zašto onda ne izabereš taj put? Zašto izabrati put koji šteti drugima i povrjeđuje druge? Nije li to ono što bi Sotona učinio? Zli ljudi čine stvari koje štete drugima i njima samima. Ako i ti činiš takve stvari, mrzi li to Bog? (Da.) Čak i ako Bog ne osudi tvoje predodžbe, moraš sâm tragati za istinom kako bi riješio svoje predodžbe i moraš imati put za primjenu istine. Ako je tvoj način postupanja s predodžbama njihovo širenje kako bi namjerno zaluđivao druge i nanosio štetu drugima, ometajući crkveni život te ulazak u život i normalna stanja braće i sestara, onda su tvoji postupci zla djela. Što bi čovjek trebao izabrati kada se nađe u takvoj situaciji? Osoba s ljudskošću koja teži istini neće izabrati put koji zaluđuje druge i šteti drugima; izabrat će primjenjivati i pridržavati se proaktivnih, pozitivnih načela, doći pred Boga da se moli i traga za istinom te tražiti od Boga da joj pomogne riješiti problem. Neki kažu: „Kada tražim od Boga da mi pomogne, uvijek osjećam kao da je Njegova pomoć neopipljiva i nevidljiva. Mogu li umjesto toga izabrati tražiti pomoć od ljudi?” Da, možeš izabrati nekoga tko više razumije istinu i ima veći rast od tebe, nekoga za koga vjeruješ da može riješiti tvoj problem, a da ga tvoje predodžbe ne ometu i ne utječu na njega da postane slab, nekoga tko je iskusio slične probleme i može ti reći kako ih riješiti – i taj je put prikladan. Ako izabereš nekoga tko je obično prilično smušen i ne može ništa prozrijeti te, nakon što čuje o toj stvari, odmah izazove pomutnju, želi posvuda širiti predodžbe i stvarati smetnje te poželi prestati vjerovati – onda su tvoji postupci nenamjerno omeli crkveni život. Neće li se tvoji postupci tada okarakterizirati kao zla djela? (Da.) Stoga, kada se radi o tome kako bi trebao rješavati predodžbe, moraš biti pažljiv i oprezan, ne smiješ postupati smušeno ili impulzivno i apsolutno ne smiješ smatrati predodžbe istinom – bez obzira na to koliko su ljudske misli ispravne, one nisu istina. Na taj ćeš se način osjećati mnogo smirenije, a tvoje predodžbe neće moći stvarati nikakve nevolje. Nije strašno imati predodžbe – sve dok tragaš za istinom, one će na kraju biti riješene. Neki ljudi kažu: „Ali predodžbe nije lako riješiti.” Neke predodžbe doista je teško riješiti, pa što bi trebalo učiniti? Jednostavno je. Neke se predodžbe nikada ne riješe u mislima i umu nekih ljudi. To je već činjenica, ali bez obzira na to koliko je predodžbu teško riješiti, ona i dalje nije istina. Sve dok to razumiješ, problem je lako riješiti. Ovdje postoji jedna činjenica koju vam moram reći: Bog ne zahtijeva da svatko u potpunosti razumije ili jasno shvati sve što On čini; On ne zahtijeva da svatko zna istinu u tome ili zašto On djeluje na određeni način. To nije ono što Bog želi; On od ljudi ne zahtijeva ta mjerila. Ako je tvoj kov dovoljno dobar, svaka razina razumijevanja koju postigneš je dobra – samo daj sve od sebe. Ako ne možeš razumjeti, kako postaješ stariji, i tvoja iskustva postaju sve dublja i dublja, i stječeš više iskustva, tvoje će se razumijevanje istine također postupno produbljivati, a tvoje će se predodžbe smanjivati. Međutim, većina ljudi nije sposobna shvatiti neke posebne stvari i nikada ih ne razumije. Prisiljava li ih Bog da razumiju te stvari? Ne; Bog im ne usađuje razumijevanje na silu. Na primjer, među svim stvarima koje je Bog stvorio postoje mnoga otajstva koja ljudi žele znati, ali ne mogu. Međutim, u Svojim riječima i djelu, On se usredotočuje samo na izražavanje istine kako bi pročistio i spasio ljude. Rijetko spominje druge stvari, a čak i kada to povremeno učini, to je samo ukratko; Bog nikada ne objašnjava te stvari ljudima nadugačko i naširoko. Zašto ne? Zato što ljudi ne trebaju razumjeti te stvari. U djelu koje Bog obavlja na ljudima, s jedne strane, On otkriva Svoju narav-bit; s druge strane, Bog ima Svoje misli, Svoje planove, izvore i ciljeve za stvari koje čini, načine i metode koje koristi za rad na različitim ljudima, načine i metode kako drži suverenost nad svim stvarima, i tako dalje. Bog nikada nije rekao da ljudi moraju razumjeti i ući u sve istine kako bi se smatrali spašenima. To je zato što je Bog previše svemoguć! Njegovi načini činjenja, govorenja, djelovanja i držanja suverenosti nad svim stvarima prirodno otkrivaju Njegovu narav, bit, identitet, i tako dalje. Iako Bog prirodno otkriva ono što On ima i što jest, On ne zahtijeva da ljudi sve to razumiju ili shvate. To je zato što će Bog uvijek biti Bog, i On je svemoguć, dok je stvoreno čovječanstvo sićušno i potpuno bez moći; razlika između čovjeka i Boga je kao između neba i zemlje! Stoga je vrlo normalno da ljudi razviju neke predodžbe i uobrazilje o Bogu. Bog to ne shvaća ozbiljno, ali ti to uvijek shvaćaš tako ozbiljno i tvrdoglavo se fiksiraš na to. Taj pristup neće uspjeti. Ako si netko tko teži istini i posjeduje visok kov, sve dok razumiješ istinu i imaš istinsko znanje o Bogu, te će se predodžbe i uobrazilje prirodno riješiti. Ako ne težiš istini, i bez obzira na to tko s tobom u zajedništvu razgovara o istini, ti je ne prihvaćaš i uvijek se držiš svojih predodžbi, kakva će biti posljedica toga? Posljedica će biti da čak i ako dođeš do kraja svog života ili do točke kada je Božje djelo potpuno završeno, nećeš zadobiti istinu, već će te tvoje predodžbe i uobrazilje odvesti u smrt. Čak i ako vidiš da se pojavljuje Božje duhovno tijelo, i dalje nećeš moći riješiti svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu. Bi li ti Bog rekao sve činjenice i sve što je istina samo zato što ne možeš riješiti te predodžbe? S jedne strane, nepotrebno je da On to čini; s druge strane, postoji jedna činjenica, a to je da ljudski mozak i um nemaju ogroman kapacitet potreban za primanje tih stvari. Djelo koje Bog obavlja nadilazi ljudsku uobrazilju i sve stvari. U usporedbi sa svim stvarima, ljudi su poput zrna pijeska na plaži. Ovaj je opis blizak činjenicama i može se smatrati prikladnim. Čak i kad bi ti Bog htio sve reći, imaš li kapacitet sve to primiti? Neki ljudi kažu: „Zašto ne bih mogao sve primiti? Kad bi Bog rekao više, mogao bih više razumjeti i više dobiti. U tom slučaju bi me Bog favorizirao!” To su pusti snovi; precjenjuješ vlastiti kapacitet. Stvari zapravo nisu takve. U Božjim očima, stvari koje ti On govori vrlo su jednostavne i očite; to su stvari koje ljudi mogu shvatiti. Zapravo, postoji mnogo stvari o kojima Bog nije govorio jer ih ljudi ne mogu shvatiti. Stoga je vrlo normalno da se neke tvoje predodžbe na kraju ne mogu riješiti. Stvari koje Bog treba da ti razumiješ i koje ti Bog želi reći, ili koje možeš podnijeti i shvatiti, ti ćeš razumjeti. Što se tiče stvari koje ne možeš podnijeti ili shvatiti, koje tvoje fizičke oči ne mogu prozrijeti, čak i da ti ih Bog kaže, bilo bi beskorisno i uzaludan trud. Posljedično, Bog ti te stvari ne govori. S obzirom na takve predodžbe, čak i ako do trenutka smrti ili do trenutka kada se Božje djelo završi i dalje ne razumiješ, na što to utječe? Utječe li to na tvoju pokornost Bogu? Utječe li to na tvoje preuzimanje uloge stvorenog bića? Utječe li to na tvoje poznavanje Božjeg identiteta i biti? Ako to ni na koji od ovih načina ne utječe na tebe, onda ćeš biti spašen. Dakle, treba li takvu vrstu predodžbe još uvijek rješavati? Ne treba. Ovo je posljednja vrsta predodžbe, ona koja se ne može riješiti čak ni u trenutku smrti. Neki ljudi kažu: „O, Bože, još uvijek ne razumijem ovo djelo koje si učinio, ove riječi koje si rekao i ovo okruženje koje si postavio. Možeš li mi reći prije nego što umrem kako bih mogao umrijeti u miru?” Bog ignorira takve zahtjeve. Možeš mirno otići; sve ćeš razumjeti u duhovnom kraljevstvu.

Bog ima Svoje vlastito mjerilo za spašavanje ljudi; ono se ne temelji na tome koliko si dobro riješio svoje predodžbe ili koliko si predodžbi otpustio. Umjesto toga, temelji se na tome koliko se bojiš Boga i koliko si Mu pokoran, bojiš li Ga se istinski i pokoravaš li Mu se istinski ili ne. U svemu što Bog čini postoji smisao, i bez obzira na to je li ti to lako prihvatiti, ili ti je teško prihvatiti i vjerojatno će u tebi izazvati predodžbe, u svakom slučaju, identitet Boga se zbog toga ne mijenja; On će uvijek biti Stvoritelj, a ti ćeš uvijek biti stvoreno biće. Ako si u stanju ne biti ograničen nikakvom predodžbom i još uvijek s Bogom održavati odnos stvorenog bića i Stvoritelja, onda si istinsko stvoreno biće Božje. Ako si u stanju ne biti pod utjecajem ili ometanjem bilo kakve predodžbe, i sposoban si za istinsku pokornost Bogu iz dubine svog srca, i ako, bez obzira na to je li tvoje razumijevanje istine duboko ili plitko, možeš ostaviti predodžbe po strani i ne biti njima sputan, vjerujući samo da je Bog istina, put i život, da će Bog zauvijek biti Bog i da ono što Bog čini nikada nije pogrešno, tada možeš biti spašen. Zapravo, svačiji je rast ograničen. Koliko se stvari može strpati u ljudske mozgove? Mogu li oni dokučiti Boga? To su pusti snovi! Ne zaboravi: ljudi će uvijek biti dojenčad pred Bogom. Ako misliš da si pametan, ako se uvijek pokušavaš praviti pametan i sve shvatiti, misleći: „Ako to ne mogu razumjeti, onda ne mogu priznati da si ti moj Bog, ne mogu prihvatiti da si ti moj Bog, ne mogu priznati da si ti Stvoritelj. Ako ne riješiš moje predodžbe, sanjaš ako misliš da ću priznati da si ti Bog, da ću prihvatiti tvoju suverenost i da ću ti se pokoriti”, onda je to problematično. U čemu je problem? Bog se ne prepire s tobom oko takvih stvari. Prema čovjeku On će uvijek postupati na sljedeći način: ako ne prihvatiš da je Bog tvoj Bog, On neće prihvatiti da si ti jedno od Njegovih stvorenih bića. Kada Bog ne prihvati da si ti jedno od Njegovih stvorenih bića, događa se promjena u tvom odnosu s Bogom kao rezultat tvog stava prema Njemu. Ako se ne možeš pokoriti Bogu i prihvatiti identitet i bit Boga te sve što Bog čini, doći će do promjene u tvom identitetu. Jesi li još uvijek stvoreno biće? Bog te ne priznaje; nema smisla prepirati se. A ako nisi stvoreno biće i Bog te ne želi, imaš li još uvijek nadu u spasenje? (Ne.) Zašto te Bog ne smatra stvorenim bićem? Nisi u stanju ispuniti odgovornosti i dužnosti koje bi stvoreno biće trebalo ispuniti, i ne odnosiš se prema Stvoritelju s položaja stvorenog bića. Pa kako će se Bog odnositi prema tebi? Kako će te On gledati? Bog te neće gledati kao stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom, već kao pokvarenjaka, đavla i Sotonu. Nisi li mislio da si pametan? Kako to da si od sebe napravio đavla i Sotonu? To nije pametno, to je glupo. Što ove riječi pomažu ljudima razumjeti? Da ljudi moraju znati svoje mjesto pred Bogom. Čak i ako imaš razlog za svoje predodžbe, nemoj misliti da posjeduješ istinu i da imaš osnovu galamiti protiv Boga i određivati Mu granice. Što god činio, nemoj biti takav. Jednom kada izgubiš svoj identitet stvorenog bića, bit ćeš uništen – ovo nije šala. Upravo zato što, kada ljudi imaju predodžbe, zauzimaju različite pristupe i usvajaju različita rješenja, ishodi su im potpuno drugačiji.

Imate li načela o tome kako postupati u vezi s predodžbama? Štite li vas ta načela kako biste se mogli ispravno vladati kao stvorena bića? Je li ovaj put dobar? (Da.) Onda ga sažmite. (Ako se radi o relativno lako rješivoj predodžbi, moramo se moliti i tražiti, pronalazeći u Božjim riječima istinu koja analizira tu vrstu predodžbe, a možemo i razgovarati u zajedništvu s braćom i sestrama koji razumiju istinu; na taj ćemo način moći prozrijeti lažne aspekte predodžbe i tako je riješiti. Postoje i neke predodžbe koje nije lako riješiti, ali ne smijemo ih se držati. Moramo imati stav prihvaćanja istine i pokoravanja Bogu, znajući da smo stvorena bića i da je ono što Bog čini definitivno ispravno, te da to samo još nismo shvatili. Bez obzira na to razumijemo li ili ne, ne smijemo širiti predodžbe. Trebali bismo naučiti često se moliti Bogu i tražiti, i postupno se i te predodžbe mogu riješiti. Treća je situacija da neke predodžbe na kraju mogu ostati neriješene. U takvim slučajevima, sve dok nismo sputani tim predodžbama i ne širimo ih, to je u redu. Čak i ako te predodžbe na kraju ne budu riješene, sve dok ih se ne držimo i ne činimo zlo zbog njih, Bog nas neće osuditi i to neće utjecati na naše spasenje.) Koliko načela ima ukupno? (Tri.) Ukupno su tri načela. Sve ste zabilježili, zar ne? Jednom kada razumijete istinu i shvatite načela, vaše će se predodžbe prirodno riješiti. Ne smijete dopustiti da vas predodžbe ometaju ili spotiču; riješite one predodžbe koje se mogu riješiti najbolje što možete, a za one privremeno nerješive, barem ne dopustite da utječu na vas. Ne bi trebale ometati tvoje obavljanje dužnosti, niti bi trebale utjecati na tvoj odnos s Bogom. Minimum kojeg se moraš držati je barem ne širiti predodžbe, ne činiti zlo, ne uzrokovati prekide ili ometanja i ne djelovati kao Sotonin sluga ili provodnik za Sotonu. Ako, bez obzira na to koliko se trudiš, neke predodžbe mogu biti riješene samo površno, a ne temeljito, onda ih jednostavno ignoriraj. Ne dopusti da predodžbe utječu na tvoju težnju za istinom ili tvoj ulazak u život. Ovladaj ovim načelima i, u normalnim okolnostima, bit ćeš zaštićen. Ako si netko tko prihvaća istinu, voli pozitivne stvari, nisi zla osoba, ne želiš uzrokovati prekide ili ometanja i ne uzrokuješ namjerno prekide i ometanja, onda ćeš, kada se obično susretneš s problemom nastanka predodžbi, općenito biti zaštićen. Najosnovnije načelo primjene je ovo: ako se pojavi predodžba koju je teško riješiti, nemoj žuriti djelovati na temelju te predodžbe. Prvo, pričekaj i tragaj za istinom da bi je riješio, vjerujući da ono što Bog čini ne može biti pogrešno. Zapamti ovo načelo. Osim toga, ne ostavljaj po strani svoju dužnost niti dopusti da predodžba utječe na tvoje obavljanje dužnosti. Ako imaš predodžbe i misliš: „Samo ću površno odraditi ovu dužnost; loše sam volje, pa neću dobro raditi za tebe!”, to nije dobro. Jednom kada tvoj stav postane negativan i površan, to postaje problematično; to predodžbe rade svoje u tebi. Kada predodžbe rade svoje u tebi i utječu na tvoje obavljanje dužnosti, to znači da je do tog trenutka tvoj odnos s Bogom zapravo već doživio promjenu. Neke predodžbe mogu utjecati na tvoje obavljanje dužnosti, što je ozbiljan problem, i moraju se odmah riješiti. Druge predodžbe ne utječu na tvoje obavljanje dužnosti ili tvoj odnos s Bogom, pa nisu veliki problem. Ako predodžbe koje razviješ mogu utjecati na tvoje obavljanje dužnosti, uzrokujući da sumnjaš u Boga, da ne obavljaš svoju dužnost marljivo – pa čak i da osjećaš da neće biti posljedica ako ne obavljaš svoju dužnost – i da nemaš nikakav strah ili bogobojazno srce, to je opasno. To znači da ćeš pasti u iskušenje te da će te Sotona prevariti i zarobiti. Tvoj stav prema svojim predodžbama i izbori koje praviš ključni su; bez obzira na to mogu li se predodžbe riješiti i neovisno o stupnju do kojeg se mogu riješiti, normalan odnos između tebe i Boga ne smije se promijeniti. S jedne strane, trebao bi se moći pokoriti svim okruženjima koja je Bog orkestrirao i potvrditi da je sve što Bog čini ispravno i smisleno, i to znanje i taj aspekt istine nikada se za tebe ne bi trebali promijeniti. S druge strane, ne smiješ ostaviti po strani dužnost koju ti je Bog povjerio, ne smiješ je odbaciti. Ako, u sebi ili izvana, nemaš otpora, protivljenja ili buntovništva prema Bogu, Bog će vidjeti samo tvoju pokornost i vidjet će da čekaš. Možda još uvijek imaš predodžbe, ali Bog ne vidi tvoje buntovništvo. Budući da u tebi nema buntovništva i otpora, Bog te i dalje smatra jednim od Svojih stvorenih bića. Nasuprot tome, ako je tvoje srce puno pritužbi i prkosa, tražiš priliku za osvetu i ne želiš obavljati svoju dužnost, želeći je se umjesto toga rasteretiti – čak do te mjere da u tvom srcu postoje svakakve pritužbe na Boga, a određena očitovanja prkosa i ogorčenosti otkrivaju se tijekom obavljanja tvoje dužnosti – tada je, u tom trenutku, tvoj odnos s Bogom već doživio ogromnu promjenu. Već si napustio svoj položaj stvorenog bića; više nisi stvoreno biće, već si postao provodnik za đavle i Sotonu – i stoga Bog neće biti blag prema tebi. Kada netko dođe do te točke, približava se opasnom teritoriju. Čak i ako Bog ne učini ništa, taj netko neće moći ostati postojan u crkvi. Stoga, u svemu što čine – posebno kada se radi o pitanjima poput rješavanja predodžbi – ljudi moraju paziti da ne čine stvari koje vrijeđaju Boga, ili koje Bog osuđuje, ili koje povrjeđuju druge ili štete drugima. To je načelo.

Taj problem da ljudi imaju predodžbe o Bogu nije mala stvar! Ključno je da ljudi održavaju normalan odnos s Bogom, ali ono što najviše utječe na taj odnos jesu ljudske predodžbe. Samo kada se riješe ljudske predodžbe o Bogu, može se održati normalan odnos s Bogom. Trenutno, mnogi ljudi imaju ozbiljan problem. Bez obzira na to koliko su godina vjerovali u Boga, iako možda mogu podnijeti patnju i platiti cijenu u obavljanju svojih dužnosti, ipak se za sve to vrijeme njihove predodžbe ne mogu u potpunosti riješiti. To ozbiljno utječe na njihov odnos s Bogom i izravno utječe na njihovu ljubav prema Bogu i njihovu pokornost Njemu. Stoga, bez obzira na to kakve predodžbe ljudi razviju o Bogu, to je ozbiljna stvar koja se ne smije zanemariti. Predodžbe su poput zida; one prekidaju odnose ljudi s Bogom, čineći da budu nepovezani s Božjim djelom spasenja. Dakle, to što ljudi imaju predodžbe o Bogu vrlo je ozbiljan problem koji se ne može ignorirati! Ako ljudi imaju predodžbe i ne mogu odmah tragati za istinom i riješiti ih, to lako može dovesti do negativnosti, otpora prema Bogu, pa čak i neprijateljstva prema Njemu. Mogu li onda još uvijek prihvatiti istinu? Njihov ulazak u život zaustavit će se. Put doživljavanja Božjeg djela je neravan i trnovit. Budući da ljudi imaju iskvarene naravi, mogu poći mnogim stranputicama i mogu na kraju stvoriti predodžbe u bilo kojoj situaciji. Ako se te predodžbe ne riješe traganjem za istinom, ljudi se mogu pobuniti protiv Boga i prkositi Mu, hodajući putem neprijateljstva prema Njemu. Jednom kada ljudi krenu putem antikrista, mislite li da im je preostala ikakva šansa za spasenje? Tada je situaciju teško riješiti i neće više biti prilike. Stoga, prije nego što te se Bog odrekne kao Svog stvorenog bića, trebao bi naučiti kako biti Božje stvoreno biće. Ne pokušavaj ispitivati Stvoritelja niti pokušavaj otkriti kako dokazati i potvrditi da je Bog u kojeg vjeruješ Stvoritelj. To nije tvoja obveza niti tvoja odgovornost. Ono o čemu bi svaki dan trebao razmišljati i promišljati u svom srcu jest kako ispuniti svoje dužnosti i postati stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom, umjesto kako dokazati je li Bog Stvoritelj, je li On doista Bog, ili ispitivati što je Bog učinio i jesu li Njegovi postupci ispravni ili ne. To nisu stvari koje bi ti trebao ispitivati.

19. lipnja 2021.