4. Izbacivanje negativnosti kada je uništena želja za dobivanjem blagoslova

Izbacivanje negativnosti ima još jedno očitovanje. Neki kažu: „Vjerujem u Boga toliko godina, i što sam dobio?” Kada takvi ljudi izbacuju negativnost, glavna stvar koju kažu je: „Što sam dobio?” – što znači da nisu dobili ništa. Vjeruju da je posebno teško dobiti neke koristi ili blagoslove od Božje kuće ili od Boga dok vjeruju u Njega, i da ljudi moraju pružiti ogromnu ljubav i imati nevjerojatnu izdržljivost, a ne biti željni brzih rezultata. Što se tiče Božjih riječi koje razotkrivaju ljude, orezuju ljude, pročišćuju ljude i čiste ljudsku iskvarenost, oni vjeruju da je to samo površna, visokoparna retorika kojoj se ne može apsolutno vjerovati; misle da će, ako budu primjenjivali prema Božjim riječima, stvarno pretrpjeti veliki gubitak. Misle da je dobivanje koristi i prednosti te ostvarivanje njihovih težnji i želja najvažnija stvar u svakom trenutku, a primjenjuju li istinu ili ne, uopće nije ključno – vjeruju da je dovoljno sve dok ne čine zlo i da ih crkva neće eliminirati. Kako se većina ljudi osjeća nakon što čuje ove negativne riječi? Odobravaju li ih u sebi i slažu li se s tim riječima, ili osjećaju neki prijezir prema tim riječima i misle da su ti ljudi sebični, vrijedni prijezira, opaki i podli, te ih mogu razlučiti, razotkriti i ograničiti, sprječavajući ih da nastave širiti negativnost i smrt? Osjeća li većina ljudi odbojnost i osuđuje li takve negativne riječi, ili ih one mogu zaluditi i učiniti negativnima? Neki ljudi, nakon što čuju te riječi i vide da su praznih ruku, pomisle: „Nije li to istina! Ni ja nisam ništa dobio. U Božjoj kući dobivam samo tri obroka dnevno, stalno sam zauzet i stvarno nisam dobio ništa drugo.” Imate li vi takve misli? Osjećate li se isto? Oni koji razumiju istinu reći će: „Kako to mislite da niste ništa dobili? Toliko smo toga dobili od Boga! Shvatili smo toliko istina!” Ali neki se ljudi možda neće složiti s njima, govoreći: „Ne čini se baš realnim reći da smo dobili ‚toliko toga’. Dobili smo samo malo milosti, neke prilike da vršimo svoje dužnosti, razumjeli smo neke doktrine o tome kako se vladati, upoznali smo mnogo braće i sestara iz različitih mjesta i znatno proširili svoje vidike. To se računa samo kao da smo dobili malo.” U koju od ovih kategorija vi spadate? Ima ljudi u svim ovim kategorijama, zar ne? (Da.) O ovome ćemo raspravljati s dva stajališta. Prvo, razgovarajmo o tome što se događa s onima koji uvijek vjeruju u Boga radi dobivanja milosti – vjeruju li oni u Boga kako bi težili dobivanju istine da bi mogli postići spasenje? (Ne, oni vjeruju radi dobivanja blagoslova.) Je li im onda Bog dao malo milosti, zaštite, dobrote, prosvjetljenja i osvjetljenja? (Bog im je dao mnogo toga.) Može se reći da je svaka osoba koja vjeruje u Boga primila Božju zaštitu. Je li Božja zaštita konkretna? Postoje li neki primjeri iz stvarnog života? Kakvu su zaštitu ljudi primili? (Relativno očit primjer je da nakon što povjerujemo u Boga, više nismo pod utjecajem opakih svjetskih trendova. Ne padamo u dekadenciju niti težimo tim opakim stvarima, poput odlazaka u noćne klubove, pušenja, pijenja i tako dalje. U najmanju ruku, ne upuštamo se u te stvari i vjerujem da smo u tom pogledu prilično zaštićeni.) Ovo je vrlo opipljiv aspekt koji ljudi mogu vidjeti i osobno iskusiti. Ne biti pod utjecajem i zaluđen opakim svjetskim trendovima, živjeti kao čovjek i živjeti unutar normalne ljudskosti s obličjem čovjeka – ovo je praktičan primjer i dokaz Božje zaštite. Ima li još? (To što nas ne ometaju zli duhovi i što možemo živjeti pod Božjom zaštitom.) I ovo je praktičan primjer. Je li većina ljudi imala ovo iskustvo? Možete li vi shvatiti značenje ovoga? Neki kažu: „Ni nevjernike ne ometaju zli duhovi. Koliko je nevjernika uznemiravano od zlih duhova?” Je li ova izjava točna? Smatrate li vi da je ova izjava u skladu s činjenicama? (Popriličan broj mojih kolega iz razreda bio je ometan od zlih duhova. Neki doživljavaju paralizu tijekom sna, a drugi čuju glasove. Oni ne vjeruju u Boga i ne znaju što se događa. Svugdje traže lijeka, ali se ne mogu izliječiti, žive u strahu i užasu; to je mučno. Međutim, budući da ja vjerujem u Boga od djetinjstva, nikada nisam bila na taj način ometana niti sam patila. Većinu vremena, moje je srce relativno postojano i mirno.) Istinski vjernici u Boga nemaju tu brigu. Ne brinemo se da ćemo biti pogođeni histerijom ili da će nas zli duhovi ometati ili opsjedati; ne bojimo se jer imamo Boga. Osim toga, u stvarnom životu, nevjernici neprestano govore o čitanju lica, feng shuiju i proricanju sudbine – na Zapadu postoji čak i astrologija. Neki ljudi štuju poznate budističke kipove, zle duhove i idole, a neki ne, ali bez obzira na to čine li to ili ne, svi su oni u određenoj mjeri pod utjecajem tih stvari i njima ograničeni. Na primjer, prije izlaska iz kuće, moraju obaviti proricanje da vide koji je smjer povoljan, a koji nepovoljan. Kada otvaraju trgovinu, određuju koji će položaj pulta donijeti novac, a koji neće, koje stvari staviti u trgovinu i koje idole štovati kako bi privukli bogatstvo, te gdje staviti određene stvari kako bi izbjegli narušavanje feng shuija. Prilikom selidbe, moraju odrediti povoljno vrijeme za selidbu kako bi osigurali budući prosperitet obitelji i izbjegli nesreće, te odrediti koja su vremena nepovoljna. Čak su i studenti pod utjecajem tih vjerovanja kada polažu prijemne ispite. Na dan ispita izbjegavaju izgovarati riječi koje impliciraju neuspjeh, i umjesto toga moraju govoriti riječi poput „istaknuti se” i „uspjeh”. Svaki pojedini aspekt života – od djece koja idu u školu, do roditelja koji žive svoj svakodnevni život, zarađuju novac, sele se, traže posao, kao i brakova djece, i tako dalje – pod utjecajem je takozvanog feng shuija i sreće, među ostalim idejama. Dakle, kada su ljudi pod utjecajem tih stvari, što ih ograničava? Ograničavaju ih zli duhovi; sve te stvari kontroliraju zli duhovi. Zašto onda ljudi štuju te zle duhove? Zašto su pod utjecajem tih stvari? Za tako jednostavnu stvar kao što je selidba, zašto ljudi uvijek moraju razmišljati o tome koje je vrijeme povoljno za selidbu, a koje nije, što je povoljno prvo preseliti, a što nije? Zašto uvijek moraju razmatrati te stvari? Moraju ih razmatrati jer ako to ne učine, zli duhovi će djelovati, mučeći ih i kinjeći ih. Što vi vidite iz ovih stvari? Cijelo čovječanstvo živi pod kontrolom zlih. Tko su ti zli? Veći su Sotona i đavli, a manji su zli duhovi na različitim mjestima, oni koji kontroliraju različite rase ljudi. Svaki aspekt ljudskog života ograničen je i kontroliran od strane tih zlih duhova. Čak i prilikom gradnje kuće, tijekom postavljanja glavne grede, ljudi vješaju crvenu tkaninu i pale petarde za sreću, a građevinski radnici svi nose crvenu odjeću kako bi donijeli financijski prosperitet i izbjegli nesreće. Postoje neki posebni zahtjevi i izreke o svim tim stvarima, kao i tabui, i moraju izbjegavati tabue i slijediti te izreke. Na primjer, neki ljudi se često suočavaju s teškoćama i stvari im ne idu glatko – izgube posao, žena ih napusti i nemaju ništa kod kuće. Ne mogu čak ni otplatiti hipoteku na kuću i čini se da ništa ne ide kako treba. Nisu učinili ništa loše, pa zašto im se te stvari događaju? Nemajući drugih mogućnosti, pribjegavaju štovanju lažnih bogova i zlih duhova, ili hitno traže nekoga da im provjeri feng shui kako bi promijenili sreću, i nakon toga, stvari im postupno počinju ići na bolje. Prije nisu vjerovali u te stvari, ali sada kada se pojave problemi, iskreno štuju lažne bogove i zle duhove, i prije nego što bilo što učine, moraju se posavjetovati s gatanjem ili proricanjem sudbine. Je li život na takav način iscrpljujući ili što? (Jest.) To je krajnje naporno! Iako to žele, ne mogu živjeti slobodno i opušteno, niti pobjeći od ograničenja tih izreka i pravila. Ako prekrše ta pravila, zli duhovi djeluju i ometaju ih, i ti zli duhovi ih prisilno podjarmljuju, te ih moraju svakodnevno štovati kako bi im život tekao glatko. Međutim, oni koji vjeruju u Boga nisu ograničeni tim feudalnim praznovjerjima ili djelovanjem zlih duhova. Mogu se preseliti ili ići kamo god žele, bez potrebe da izbjegavaju bilo kakve tabue. U kontinentalnoj Kini, Komunistička partija uvijek tlači i progoni vjerska uvjerenja. Ako vjernik više ne može živjeti na nekom mjestu, mora se brzo preseliti – treba li za to odabrati povoljan dan ili sat ili nešto štovati? Ne. Mole se Bogu i Bog ih štiti. Sve je u Božjim rukama – nisu vezani tim stvarima. Kad god žele nešto pojesti ili izaći iz kuće, trebaju li se savjetovati s almanahom ili vidjeti krši li to neki tabu? Ne, mole se Bogu i sve je u Božjim rukama. Kada ljudi žive pod Božjom vlašću i suverenošću, uz Božju zaštitu i usmjeravanje, zli duhovi i nečisti duhovi, i veliki i mali, drže se po strani; ne usuđuju se djelovati na onima koji vjeruju u Boga. Zar ti ljudi nisu zaštićeni? Zar ne žive slobodno i lako? (Da.) Je li ta milost velika? (Jest.) Bez obzira na to jesi li već zadobio istinu ili ne, sve dok si osoba koja iskreno vjeruje u Boga, ti si netko koga je Bog predodredio i izabrao, i kada dođeš pred Boga, On te štiti na ovaj način, dopuštajući ti da uživaš u takvoj milosti. Kakva je to ogromna milost! Tvoja osobna sigurnost i svako tvoje kretanje su sigurni i zaštićeni, Bog preuzima odgovornost za te stvari i štiti ih, tako da se ne trebaš brinuti. Većinu vremena, ljudi se čak ni ne mole niti svjesno pomisle u sebi: „Molit ću se Bogu i zamoliti Boga da me zaštiti. Nadam se da je sve u redu i da se ništa loše neće dogoditi.” Ne trebaš se čak ni moliti. Sve dok u svom srcu imaš jednostavno uvjerenje da „Vjerujem u Boga; sve je u Božjim rukama”, Bog će djelovati. Ljudi uživaju u tako ogromnoj milosti od Boga – je li to malo što su dobili? (Dobili su prilično mnogo.) Bog je jedan i jedini Vladar na svijetu. Tvoj život i sve što posjeduješ su u Božjim rukama, u rukama ovog Vladara, tvoje srce osjeća mir, postojanost i smirenost, i ne trebaš se brinuti ni o čemu. Bez obzira na to koliko znanja imaš o Bogu ili koliko istina razumiješ, u to možeš biti apsolutno siguran u svom srcu. Sve je u Božjim rukama. Ako vjernici u Boga imaju mjesta za Njega u svom srcu i razumiju istinu, zli duhovi se ne usuđuju ometati ih, nanositi im štetu ili im se približiti. Posljedično, vjernici se ne moraju baviti tim nepotrebnim procesima. Ovo je tako ogromna milost – kako možeš i dalje govoriti da nisi ništa dobio od vjerovanja u Boga? Zar ti nedostaje savjesti? Ne gledajući ništa drugo, samo tvrdnja da se ništa nije dobilo sama po sebi dokazuje potpuni nedostatak savjesti, i dokazuje da je nečija savjest temeljito loša; o ostatku ne treba više ništa reći.

Bog ljudima besplatno daruje istinu i život, opskrbljujući ih Svojim riječima ne tražeći ništa zauzvrat. Iako ljudi možda osjećaju da je njihov rast još nezreo, da nisu razumjeli mnogo istine i da ne mogu jasno izraziti ono malo što razumiju, same te stvari koje im je Bog dao, ta privrženost i ljubav – kakva je to ogromna milost! Bog je ljudima dao najdragocjenije stvari; ljudi su od Boga primili najvrjednije stvari na svijetu. Bilo da si ti to osjetio ili ne, Bog je to već dao čovjeku. Na što se ljudi još imaju žaliti? Jesu li dostojni primiti te stvari? Oni koje je Bog izabrao najsretniji su ljudi na svijetu. Bog te je izabrao i odabrao; ti si jedan od najsretnijih ljudi i onih s najviše sreće na svijetu. Kako možeš reći da nisi ništa dobio? Postao si jedan od najsretnijih i onih s najviše sreće jer te je Bog izabrao i odabrao, i stoga se zli duhovi i nečisti duhovi ne usuđuju približiti ti se. Neki pitaju: „Znači li to da su moj status i identitet postali časni?” Može li se to reći? Ne može, jer je sve to zbog Božje ljubavi i Božjih djela. Ljudi su toliko toga dobili! Samo u ovom životu, ljudi su toliko toga dobili; kako su ljudi uopće kvalificirani da sve to prime? Neki koji vjeruju u Boga uopće ne teže istini i još uvijek govore: „Što sam dobio od mnogih godina vjerovanja u Boga?” Zar ne možeš sam izračunati? U svom srcu znaš razumiješ li istinu, koliko si manje zla počinio, a još više, u svom srcu znaš koliko si milosti uživao. Da su ti te stvari jasne u srcu, ne bi govorio tako nesavjesno. Neki također kažu: „Božja kuća mi osigurava i hranu, odjeću i smještaj.” Nije li to vrlo neznatno u usporedbi s Božjom milošću i zaštitom? Nije li to čak nimalo vrijedno spomena? Međutim, oni sa savješću osjećaju da, iako nije vrijedno spomena, to je ipak dio Božje milosti. Božja milost je neizmjerna; Bog je toliko toga dao ljudima! Što se tiče tih materijalnih stvari, iz Božje perspektive, On ih čak ni ne računa.

Jedan aspekt Božjih djela je zaštititi ljude, a drugi je voditi ih na put spasenja kako bi mogli biti spašeni. Ljudi su uživali u ovoj Božjoj namjeri i Njegovoj ljubavi prema njima, i Bog im je darovao obilnu milost! Osim toga, postoji nešto što je najvažnije: istina koju je Bog darovao ljudima, naime, riječi koje nitko u ljudskoj povijesti, ni u kojem dobu, nikada nije čuo niti primio. Bez obzira na to koliko je puta Bog stvorio čovječanstvo, On nikada nije obavljao ovo djelo niti izgovorio ove riječi. Sva otajstva vezana uz čovječanstvo, ono što ljudi mogu podnijeti, shvatiti i razumjeti – Bog vam je sve to rekao. Mogu li se ta otajstva, te istine, izmjeriti bilo kojom količinom? Ne mogu se izmjeriti; ljudi ne mogu iscrpiti uživanje u njima tijekom mnogih života. Zašto to kažem? Zato što su ove riječi od Boga temelj ljudskog postojanja i mogu postojati zauvijek. Ako si ti doista dovoljno sretan da preživiš i živiš zauvijek, onda te ove riječi i istine od Boga mogu vječno opskrbljivati. Što znači vječnost? Znači ne biti ograničen vremenom, znači biti bezgraničan. Ako to doslovno protumačimo, znači nemati kraja – živjeti vječno, baš kao i Sâm Bog. Ove riječi i istine od Boga mogu postojati do tog vremena. „To vrijeme” je pojam i definicija vremena izražena ljudskim jezikom, ali zapravo znači neograničeno. Recite Mi, je li vrijednost ovih riječi od Boga velika ili ne? Nevjerojatno je velika! Ako ne težiš za njima, onda je to tvoj gubitak; to znači da si glup. Ali ako težiš za njima, ove riječi za tebe imaju vrijednost koja daleko nadilazi samo ovaj život; ona se proteže u vječnost. Uvijek će biti učinkovite i korisne za tebe, i imat će vrijednost i značenje zauvijek, vječno te opskrbljujući. Ako razumiješ ove riječi, zadobiješ ih i živiš po njima, moći ćeš živjeti vječno. Jednostavnije rečeno, živjet ćeš vječno i nećeš okusiti smrt. Nije li to nešto o čemu ljudi sanjaju? Proći će bezbrojna doba, umrijet će bezbrojni ljudi, ali ti ćeš i dalje ostati živ. Pomoću čega ćeš ostati živ? Pomoću Božjih riječi, pomoću istine, imat ćeš kvalifikacije da tako nastaviš živjeti. Što ćeš raditi s tim neprekidnim životom? Imaš Božje poslanje, Božje vodstvo, a također imaš i misiju. Koji je tvoj zadatak? Time što proživljavaš Njegove riječi, Bog želi da Ga slaviš i da budeš Njegovo svjedočanstvo. To je vrijednost Božjih riječi. Vrijednost i značaj istine i riječi koje ljudi čuju, s kojima dolaze u dodir i koje doživljavaju u ovom dobu postojat će zauvijek. Zašto će postojati zauvijek? Ove Božje riječi nisu teologija, teorija, slogan ili neka vrsta znanja, već riječi života. Sve dok zadobiješ ove riječi, živiš po njima i opstaješ po njima, Bog će ti dopustiti da nastaviš živjeti i neće dopustiti da umreš. To jest, On te neće uništiti niti ti oduzeti život – pustit će te da nastaviš živjeti. Nije li to veliki blagoslov? (Jest, velik je.) Kroz ove riječi Bog želi da u ovom životu unaprijed osjetiš okus ovog blagoslova i da ga zadobiješ u budućem svijetu. To je Božje obećanje. S obzirom na ogromno obećanje koje je Bog dao čovječanstvu, jesu li ljudi mnogo primili? (Jesu.) Bog je dao tako veliko obećanje čovječanstvu, obznanivši ga svima. Rekao ti je o tome, dopuštajući ti da dođeš i uzmeš ga besplatno. Ne trebaš žrtvovati svoj život niti predati svu svoju imovinu; samo trebaš slušati Božje riječi i postupati u skladu s Božjim zahtjevima i Njegovim željama, i možeš primiti ovo obećanje od Boga. Nije li Bog mnogo dao čovječanstvu? Trenutno si na putu da zadobiješ ovo obećanje: iako ga još nisi u potpunosti primio, jesi li malo primio? Gledajući obećanje koje je Bog darovao čovječanstvu, ljudi su primili prilično mnogo. Stekli su značajnu prednost; nisu ništa izgubili niti pretrpjeli ikakve gubitke. Uložili su samo malo vremena, a njihovo je tijelo možda podnijelo nešto napora. Možda su žrtvovali nešto osobne obiteljske sreće, osobne tjelesne sklonosti i želje, odrekli se nekih vlastitih težnji, interesa i želja, itd. Međutim, u usporedbi s razumijevanjem istine, postizanjem spasenja i primanjem Božjeg obećanja, sve te osobne perspektive, ciljevi i težnje nisu vrijedni spomena, jer te mogu odvesti samo u pakao, a Bog ti neće dati Svoje obećanje za te stvari. Suprotno tome, kada ljudi ulože ograničenu količinu vremena, cijenu koju su voljni i sposobni platiti, na kraju dolaze do razumijevanja istine i shvaćaju neka otajstva, načela o tome kako se treba vladati, određene biti i korijenske uzroke svih događaja i stvari, i tako dalje, koje čovječanstvo nije razumjelo od Božjeg stvaranja. Još važnije, stječu neko znanje o Bogu i sposobni su Ga se bojati. Nakon što su sve to zadobili, nije li vrijedno platiti takvu cijenu? Kakve zamjerke ljudi imaju? Zašto kažu da ne dobivaju ništa od vjerovanja u Boga? Nije li im savjest postala potpuno trula? Toliko si dobio, a još uvijek nisi zadovoljan. Što još želiš? Bi li bio zadovoljan da postaneš predsjednik ili milijarder? Kad bi ti Bog dao te stvari, ti onda ne bi bio izabran od Boga. Bog ne želi zadobiti takve ljude.

Ljudi uvijek govore da nisu ništa dobili od vjerovanja u Boga, što pokazuje da im nedostaje savjesti, da im nedostaje bilo kakva sposobnost razumijevanja istine, da ne teže istini i da su iznimno niskog karaktera. Takvi ljudi nemaju čisto razumijevanje onoga što Bog čini, što Bog zahtijeva od ljudi i što je Bog darovao ljudima, između ostalog. Na kraju, kada se dogode stvari koje ih i malo oneraspolože, obilni bijes koji su nakupljali u sebi trenutno eksplodira: „Što sam dobio od vjerovanja u Boga? Moje je tijelo toliko propatilo. Obavio sam sve dužnosti koje mi je crkva dodijelila. Bez obzira na to koliko je bilo teško ili naporno, nikada se nisam žalio; bez obzira na to koliko su velike bile poteškoće, nikada nisam ništa rekao. Nikada nisam postavio nikakve zahtjeve Božjoj kući. S mojom velikom ljubavlju i velikom odanošću, što sam dobio? Ako čak ni ja ne dobijem ništa, drugi imaju još manje nade da će išta dobiti!” Ono što se podrazumijeva jest: „Vi niste ponudili onoliko koliko sam ja, niste platili cijenu koju sam ja platio; ako čak ni ja nisam ništa dobio, što vi možete dobiti? Svi vi morate biti oprezni; ne budite glupi!” Zar takvim ljudima ne nedostaje savjesti? Osoba bez savjesti uvijek govori glupe i tvrdoglave riječi. Ne mogu razumjeti ni jednu od svih mnogih istina koje je Bog izgovorio, niti od svih mnogih čistih i pozitivnih stvari i izjava, umjesto toga tvrdoglavo se drže svojih vlastitih gledišta: „Podnosim teškoće i plaćam cijenu za Boga, stoga me Bog mora blagosloviti i mora mi dopustiti da dobijem više od drugih. Ako ne, ja ću se iskaliti, eksplodirat ću, psovat ću! Što god ja želim, Bog mi mora dati, a ako to ne dobijem, onda Bog nije pravedan, i reći ću da nisam ništa dobio – to je govorenje čiste istine!” Zar im ne nedostaje ljudskosti? Riječi nekoga kome nedostaje ljudskosti sigurno ne mogu ostati postojane, a kamoli biti u skladu s istinom; ovo potonje je malo previše tražiti od njih. Riječi koje netko govori moraju biti legitimni zahtjevi, legitimne izjave, a ne iskrivljeni argumenti; moraju biti postojane, bez obzira na to tko ih slušao ili tko ih procjenjuje. Međutim, riječi i postupci ljudi s lošom ljudskošću ne mogu ostati postojane. Kada imaju izljeve bijesa i izbacuju svoje zamjerke, neki ljudi misle: „Zašto kažu da nisu ništa dobili? Može li biti da im je Božja kuća nekako nanijela nepravdu? Je li moguće da neki postupci Božje kuće nisu u skladu s načelima i ne mogu izaći na vidjelo? Ta osoba se obično čini prilično sposobnom podnositi teškoće i plaćati cijenu, ali danas je tako žestoko eksplodirala, govoreći da nije ništa dobila; čini se da doista nije ništa dobila. Zar ovo ne tjera mirnu i poštenu osobu na ljutnju? Bolje da onda budem oprezan; ne bih trebao podnositi takve teškoće niti plaćati takvu cijenu kao što sam to prije činio dok sam vršio svoje dužnosti!” Tako neki smušeni ljudi kojima nedostaje razlučivanja potpadnu pod utjecaj.

Za ljude koji često izbacuju negativnost, ako doista imaju gledišta ili ideje koje žele izraziti, pustite ih da prvo govore i razotkriju svoja stajališta. Nakon što to učine, svatko će razumjeti: „Oni osjećaju da cijena koju su platili nije u skladu s onim što su dobili. Osjećaju da nisu dobili nikakve koristi i da su pretrpjeli gubitke, pa su postali bezvoljni. Žale se na Boga, nadajući se da će se cjenkati s Bogom, zahtijevajući milost i koristi!” Može li prosječna osoba razlučiti takvu osobu nakon što je čuje govoriti? Jednom kada ih svatko bude u stanju razlučiti, recite toj osobi: „Jesi li završio s govorom? Ako nemaš više što reći, onda zašuti, ili ćeš se osramotiti. Ako se tvoja opaka priroda, razotkrivena pred svima, odmah ne obuzda, izazvat će javni gnjev. Kada te svi razotkriju i odbace, bit će prekasno za žaljenje.” Upozori ih na ovaj način, i time ćeš ih ograničiti. Ili, mogao bi također reći: „Ako osjećaš da si na gubitku, ne moraš vjerovati u Boga. Ti smatraš da nisi ništa dobio, pa što je točno to što ti želiš dobiti? Ako je to da se obogatiš i postaneš imućan, ili da imaš visoku funkciju, onda mi je žao, ali to nisu stvari koje netko može dobiti samo zato što ih želi; to su stvari koje je Bog odredio. Božja pojava i Njegovo djelo spasenja čovjeka nisu u tome da se ljudima daju te stvari. Idi kamo god ih možeš dobiti; Božja kuća nije svijet, ne može zadovoljiti đavle i Sotone. Bolje da ne zahtijevaš takve stvari od Božje kuće, niti od braće i sestara; ako se usudiš tražiti te stvari od Boga, onda ćeš uvrijediti Njegovu narav i izazvati Njegov gnjev. To je zato što je Bog ljudima darovao obilje milosti, a darovao im je još više istina da im budu život. To što ti ne smatraš dobivanje istine dragocjenim jest tvoja glupost i neznanje.” Svi ih kore i orezuju na ovaj način. Što mislite o ovakvoj primjeni? Ili, možeš reći: „Božja kuća ti ništa ne duguje. Tvoje davanje za Boga i vršenje tvojih dužnosti bili su potpuno dobrovoljni. Znaš li ti koliko si milosti uživao od Boga otkako si počeo vjerovati u Njega i vršiti dužnosti? Da imaš imalo savjesti, ne bi rekao Bogu da nisi ništa dobio; trebao bi doći pred Boga i prepoznati svoje vlastite probleme. Ako doista vjeruješ da je Bog istina, da je sve što Bog čini istina i da su Njegove riječi istina, onda ne bi trebao to govoriti; ne bi se trebao žaliti. Tvoj trenutni stav nije onakav kakav bi trebao imati netko tko vjeruje u Boga, niti je to stav koji bi trebao imati netko tko traga za istinom. Ti se pokušavaš pobuniti, kopati po starim računima s Bogom! Pokušavaš se razići s Bogom, podmiriti konačni račun! Ali Bog ti ništa ne duguje, a ni Božja kuća. Ako ćeš se obračunavati s Božjom kućom, onda požuri i napusti Njegovu kuću. Nemoj uznemiravati Božju kuću, inače ćeš izazvati Njegov gnjev i On će te pokositi. To ne bi bila sjajna posljedica. Ako imaš imalo savjesti ili razuma, trebao bi se utišati da se moliš i tragaš, da vidiš postoji li nešto pogrešno u gledištu koje stoji iza tvoje težnje u tvojoj vjeri u Boga, i je li put kojim ideš onaj kojim Bog od tebe zahtijeva da hodaš. Imaš toliko nerazumnih zahtjeva prema Bogu, tako veliku ogorčenost; to ukazuje da je nešto pošlo po zlu s tvojom težnjom. Nisi izgradio tako duboku ogorčenost u samo dan ili dva; ona se gradila dugo vremena. Ili si možda dolazio pred Boga s pogrešnim gledištem na umu otkako si počeo vjerovati u Njega, i što god je On rekao, ti si bio otupio, i kao rezultat toga ne osjećaš nikakvo kajanje niti osjećaj duga. Možda je to ono što je dovelo do današnjeg stanja. Bolje da požuriš priznati i pokajati se; još ima vremena za pokajanje. Ako to ne učiniš, i nastaviš činiti zlo i izbacivati negativnost, onda ćeš postati đavao, antikrist. Kada te Božja kuća ukloni, više nećeš imati nikakve šanse da budeš spašen – ono što je osuđeno od Božje kuće, osuđeno je i od Boga. Dajemo ti ovo upozorenje uzimajući u obzir tvoju sposobnost da podnosiš teškoće i plaćaš cijenu tijekom mnogih godina koliko vjeruješ u Boga. Dajemo ti priliku. Ako ustraješ na svom putu i odbiješ poslušati savjet, i Božja kuća odluči da te ukloni, tada više nećeš biti brat ili sestra. Nećeš imati nimalo nade da budeš spašen. Kada to vrijeme dođe, doista nećeš dobiti ništa. Nemoj tada žaliti. Ono što je za tebe sada najvažnije jest da preokreneš svoje misli, gledišta i smjer svoje težnje. Nemoj više stalno tražiti da nešto dobiješ. Slušaj Božje riječi; vidi o koliko toga što Bog razotkriva od ljudskih iskvarenih naravi možeš promisliti i spoznati u sebi. Jesi li riješio probleme koje možeš prepoznati u sebi, one koje možeš jasno vidjeti? Jesi li prepoznao svoje buntovništvo protiv Boga? Jesi li ga riješio? Najveći problem s kojim se sada suočavaš jest što se uvijek želiš obračunavati s Bogom – kakav je to problem? Nije li to problem koji treba riješiti? Ti uvijek vjeruješ u Boga s nekom namjerom, s namjerom trgovine na umu; uvijek si željan dobiti blagoslove, nadajući se da ćeš zamijeniti trud, davanje i tjelesnu patnju za blagoslove nebeskog kraljevstva – nije li to logika razbojnika? Zašto ne pogledaš kakvim ljudima Bog daruje blagoslove, koji su Božji zahtjevi za ljude, što je Bog rekao ljudima i što ljudi trebaju postići da bi primili Božja obećanja? Ako doista vjeruješ u Boga i doista želiš biti spašen, onda nemoj uvijek pokušavati nešto dobiti od Boga. Ti trebaš pogledati koliko si Božjih riječi proveo u djelo, jesi li osoba koja slijedi Božje riječi. Slijediti Božje riječi znači primjenjivati i živjeti u skladu s Božjim zahtjevima i istina-načelima, a ne samo malo fizički patiti i platiti malu cijenu. Tvoja iskvarena narav nije riješena, i postoje namjere u svakoj cijeni koju ti plaćaš i u svakoj teškoći kroz koju prolaziš. Bog to ne odobrava; On ne želi takvu cijenu. Ako ustraješ na obračunavanju s Bogom, ako ustraješ na raspravi i nadmetanju s Bogom, onda vrijeđaš Njegovu narav, i On će ti onda ispuniti želju da odeš u pakao i budeš kažnjen. To je odmazda za činjenje zla. Uživao si u mnogim blagoslovima i milostima od Boga, i On ti je dao neke posebne materijalne pogodnosti. Već si primio ono što si trebao – što još želiš od Boga?” Ako bi ti ovim riječima razgovarao u zajedništvu, ne bi li se raspoloženje za pritužbe kod osobe s malo savjesti i razuma malo smirilo kad ih čuje? Jesu li ovo riječi čistog razumijevanja koje su u skladu s istinom? (Jesu.) Ako osoba ima ljudskosti i razuma, može ih razumjeti i prihvatiti. Samo oni bez ljudskosti, oni bez savjesti i razuma, mislili bi da ih ove riječi pokušavaju prevariti, da su one visokoparna retorika, nedostojna vjerovanja, i da nisu toliko opipljivo korisne kao vidljiva milost ili materijalni blagoslovi. Dakle, prije nego što vide te opipljive koristi, što god ti rekao je beskorisno; oni to neće prihvatiti. Možda ti se neće suprotstaviti u lice, ali iza tvojih leđa, i dalje će se opirati u svom srcu, s vremena na vrijeme izbacujući negativnost, ističući vlastite doprinose, nabrajajući teškoće koje su podnijeli, kao i kako se Božja kuća odnosi prema njima, kako oni trpe Božju kuću – uvijek drže te stvari u svom srcu. Što god im se dogodi, sve dok ne dobiju ono što žele, njihovo divljaštvo izbija, eksplodiraju u bijesu, razotkrivajući svoje sramotno ponašanje, i izbacuju negativnost. Trebate li i dalje pokušavati uvjeriti takvu osobu? Ako, nakon jednostavnog poticaja, i dalje pokazuju isti karakter, njihovi se stari problemi vraćaju, i njihovo đavolstvo ponovno bukne, što treba učiniti? Tada je vrijeme da se nametnu ograničenja. Ne ostavljajte im priliku da se pokaju. Oni su beznadan slučaj, poput trulog drveta; oni su glupi, tvrdoglavi jadnici. U kojem smislu su oni „glupi, tvrdoglavi jadnici”? U smislu da ne prihvaćaju čisti put i ne prihvaćaju pozitivne stvari. Umjesto toga, prihvaćaju iskrivljene argumente, hereze i zablude, držeći se svojih vlastitih gledišta o dobivanju opipljivih koristi, iskorištavanju prednosti i ne trpljenju gubitaka. Bez obzira na to kako Božja kuća dijeli istinu, oni uvijek kažu: „To su sve riječi koje lijepo zvuče. Tko ne zna reći nekoliko lijepih stvari? Da si ti na gubitku, ne bi to govorio.” Tvrdoglavo se drže takvih stavova, i kada se dogodi nešto neugodno ili pretrpe gubitak, osjećaju da nisu ništa dobili od vjerovanja u Boga, i ponovno će izbacivati negativnost. Treba li im i dalje dati priliku? Nema više prilika. Ako ne vrše dobro svoje dužnosti, te umjesto toga ometaju druge, odmah ih zaustavite i ograničite. Ne dopustite im da slobodno govore. Ako nastave širiti negativnost i ometaju druge, ne pokazujte im više nikakvu ljubaznost. Hitno ih uklonite. To ne znači nemati ljubavi, zar ne? (Nije.) Istina im je bila sažvakana i servirana u razgovoru u zajedništvu, ali je ne mogu prihvatiti, bez obzira na to kako se dijelila – što to ukazuje? Na površini, ova osoba se čini kao nevjernik, ali u suštini, ona je đavao. Došli su u Božju kuću tražiti milost i blagoslove od Boga, da bi stekli koristi, i neće mirovati dok ih ne dobiju. Ako nisu dobili nikakve koristi nakon što su neko vrijeme vjerovali, njihove će sotonske naravi eruptirati; izlit će svoje nezadovoljstvo Bogom, činiti zlo i uzrokovati ometanja. To je đavao. Ono malo patnje i davanja što su poduzeli u osnovi nije primjenjivanje Božjih riječi. To je isključivo radi sklapanja posla, radi stjecanja koristi i blagoslova za sebe. Kada se stvari dogode onima koji uvijek žele nešto dobiti od svoje vjere u Boga, i oni su negativni i slabi, uvijek kažu: „Nisam ništa dobio od vjerovanja u Boga.” Tada dignu ruke od svega, počnu se ponašati bezobzirno, tražiti osvetu i često izbacuju negativnost kako bi izlili svoje osjećaje nezadovoljstva. Već smo razgovarali o tome kako se odnositi prema takvim ljudima: treba se s njima postupati u skladu s načelima. Ako mogu prihvatiti istinu i jamčiti da neće uzrokovati više ometanja u budućnosti, može im se dati još jedna prilika da ostanu u crkvi. Ako su uvijek spremni ometati i štetiti radu i životu crkve, onda ih uklonite. To je radi zaštite rada crkve i osiguravanja da Božji izabrani narod može živjeti crkveni život neometano. Ova odluka je donesena i ova metoda je usvojena na temelju ovog načela. To je prikladno.