Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Šesti dio)

Razni ljudi, događaji i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni život

X. Širenje neutemeljenih glasina

Na posljednjem okupljanju, razgovarali smo u zajedništvu o dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Što se tiče raznih ljudi, događaja i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, a koji se pojavljuju u crkvenom životu, podijelili smo ih u jedanaest stavki. Pročitajte ih ponovno. (Prva, često skretanje s teme tijekom razgovora u zajedništvu o istini; druga, govorenje riječi i doktrina kako bi se zaludili ljudi i zadobilo njihovo poštovanje; treća, brbljanje o kućnim stvarima, građenje osobnih veza i obavljanje osobnih poslova; četvrta, formiranje klika; peta, borba za status; šesta, upuštanje u neprimjerene odnose; sedma, upuštanje u međusobne napade i verbalne svađe; osma, širenje predodžbi; deveta, izbacivanje negativnosti; deseta, širenje neutemeljenih glasina; i jedanaesta, manipuliranje izborima i njihovo prekidanje.) Prošli put, razgovarali smo u zajedništvu o devetoj stavci. Danas ćemo razgovarati u zajedništvu o desetoj – širenju neutemeljenih glasina.

A. Očitovanja širenja neutemeljenih glasina

Slučajevi širenja neutemeljenih glasina događali su se u crkvi. Neki ljudi ne ljube istinu i ne usredotočuju se na primjenu istine u obavljanju svoje dužnosti; bilo da se radi o pitanjima vezanim za istina-načela ili o njihovim osobnim težnjama, oni se ne usredotočuju na traganje za istinom – te stvari nemaju mjesta u njihovom srcu. U svojoj vjeri u Boga, oni jednostavno vole raspitivati se o tračevima i osobnim informacijama te skupljati čudne i neobične priče. Naravno, ono što ih više oduševljava jest zabadanje nosa u stvari vezane za Boga i Božje djelo, kao i u pitanja koja se tiču Božje kuće te vođa i djelatnika crkve. Istovremeno, vole neutemeljeno širiti tračeve, raspačavajući stvari koje su čuli ili umislili, a koje uopće nisu istinite. Takvi ljudi ne vole čitati Božje riječi, rijetko se mole, a tijekom okupljanja rijetko razgovaraju u zajedništvu o istini i rijetko govore o vlastitom stanju, osobnim težnjama i ulasku, ili o svom razumijevanju Božjeg djela, i tako dalje. Naravno, ne zanimaju ih ni oni koji razgovaraju u zajedništvu o istini ili o svom iskustvenom svjedočenju, niti ih zanimaju ta pitanja. Međutim, čim čuju nekoga da govori do koje je točke Božje djelo stiglo ili u Božjim riječima vide sadržaj o katastrofama, ljudskim odredištima, Bogu koji mijenja Svoju formu i tako dalje, oči im odjednom zasjaju i postaju posebno usredotočeni. Čim pročitaju ili čuju te riječi, njihovo zanimanje odmah poraste. Sudeći prema očitovanjima tih ljudi, jasno je da oni ne vjeruju u Boga da bi težili istini ili da bi vršili svoju dužnost i slijedili Boga, a zasigurno ne da bi se pokorili Bogu i štovali Ga. Oni dolaze u Božju kuću i uopće ne razmišljaju o vršenju bilo kakvih dužnosti. Oni samo žele zabadati nos i skupljati tračeve ili širiti glasine. Uživaju u tim aktivnostima i nemaju nikakvog zanimanja za iskustvena svjedočanstva, himne ili filmove Božje kuće. Oni samo vole ići na internet kako bi prikupili izjave i procjene koje sile antikrista u vjerskom svijetu daju o Božjoj kući, crkvenom djelu i utjelovljenom Bogu. Čak i ako povremeno pogledaju videozapise iz Božje kuće, to nije iz unutarnje čežnje da tragaju za istinom kako bi riješili vlastite probleme. Dakle, što oni gledaju? Gledaju komentare ispod videozapisa i izbirljivi su u onome što čitaju. Preskaču komentare braće i sestara iz crkve, ali su posebno zainteresirani za komentare iz vjerskog svijeta i od nevjernika. Čak ciljano gledaju komentare i izjave velikog crvenog zmaja, pokušavajući iz njih nešto otkriti. Kada vide tu negativnu propagandu, izjave i izmišljene glasine, oni ne tragaju za istinom i ne razlučuju ih; umjesto toga, mogu čak prihvatiti neke od tih negativnih primjedbi i izjava te ih smatrati činjenicama. Bez obzira na to koliko ima pozitivnih komentara, oni ih ne žele čitati i ne vjeruju da su istiniti; samo ti negativni komentari ili glasine privlače njihovu pažnju i pobuđuju njihov apetit. Svaki put kad vide te negativne komentare, u sebi se osjećaju vrlo zadovoljno i utješeno. Posebno su zainteresirani za potpuno neistinite glasine i osude, pa čak i za napade i klevete protiv Boga, koji kolaju svijetom, vjerskim svijetom ili internetom, i uvijek ih marljivo proučavaju i skupljaju. Nasuprot tome, uopće ih ne zanimaju Božje riječi, propovijedi i razgovori u zajedništvu, iskustvena svjedočanstva braće i sestara i druge takve stvari. Dakle, kada drugi čitaju Božje riječi, razgovaraju u zajedništvu o istini i dijele iskustvena svjedočanstva tijekom okupljanja, oni osjećaju odbojnost i smatraju te stvari zamornima i suvišnima. U svom srcu posebno osjećaju odbojnost prema razgovoru u zajedništvu o istini i govorenju o spoznaji samoga sebe. Dakle, što oni žele čuti? Oni samo žele čuti čudne i bizarne stvari, bilo da se radi o otajstvima iz duhovnog kraljevstva ili o glasinama i tračevima koje širi vjerski svijet – oni su jednostavno voljni slušati te stvari. Njihova su srca ispunjena i zaokupljena tim negativnim stvarima, i nitko im te negativne stvari ne može oduzeti niti ih lišiti tih negativnih stvari. Zašto je to tako? Zato što su previše zainteresirani za njih i vole ih! Stoga, kada su među braćom i sestrama, posebno tijekom okupljanja, vole govoriti o nekim neutemeljenim tračevima, pa čak i širiti neke negativne komentare o Božjoj kući i crkvi koje pronađu na internetu. Ti su ljudi izuzetno zainteresirani za te glasine. Iako jasno znaju da širenje tih stvari nije korisno za druge, ne mogu se kontrolirati i ustraju u njihovu širenju. Čak i ako trebaju tražiti prilike za širenje tih glasina i negativne propagande, ili trebaju trošiti vrijeme na prikupljanje takvih stvari, ili koristiti svoj um da ih izmišljaju, i dalje su neumorno entuzijastični u tome. Ako u nekoj crkvi crkvene vođe imaju loš kov i ne mogu obavljati stvarni rad ili razlučivati ljude, onda će, čim se pojave ljudi koji šire glasine i zablude, crkveni život biti ometen i pogođen, a neke će ljude ti pojedinci čak zaluditi i kontrolirati. Zašto mnoge ljude drugi često mogu ometati i zaluđivati? Jedan je razlog taj što ne razumiju istinu i ne mogu razlučiti u pogledu glasina koje kleveću Božju kuću. Drugi je taj što neka braća i sestre koji vjeruju tek kratko vrijeme imaju nezreo rast, ne razumiju istinu o vizijama, i nejasni su im Božje utjelovljenje, Božje djelo suda u posljednjim danima i Božja namjera da spasi ljude, ne mogu te stvari jasno vidjeti i nisu sigurni je li ova etapa djela Božja pojava i djelo. Posljedično, nemaju istinsku vjeru i čak ne znaju koliko će dugo moći slijediti Boga. Naravno, njih također vrlo lako zalude, pokolebaju i kontroliraju oni koji šire glasine.

B. Bit širenja neutemeljenih glasina je djelovanje kao Sotonin sluga

Ti ljudi koji šire neutemeljene glasine ne samo da ne vjeruju u istinu i Božje riječi, nego također ne mogu razlučiti ispravno od pogrešnog. Uvijek sumnjaju u pozitivne stvari i lako ih uvjere glasine i đavolje riječi. Ti ljudi tvrde da vjeruju u Boga i slijede Boga, ali i dalje šire glasine koje kleveću Boga i crkvu, te među braćom i sestrama šire razne glasine koje su prikupili, čak ih bezobzirno i opetovano šire i objavljuju posvuda. Iz ovoga je jasno da ti ljudi ne ljube istinu i vjeruju samo đavoljim riječima nevjernika. Strogo govoreći, oni uopće nisu Božji izabrani narod i nisu članovi Božje kuće. Dakle, što su oni? Točnije rečeno, ti su ljudi bezvjernici, oni su Sotonine sluge. Neki ljudi kažu: „Jesu li Sotonine sluge špijuni koje je poslala KPK? Jesu li oni agenti koji se infiltriraju u Božju kuću?” Ne nužno. Te je agente i špijune lako razlučiti, ali ovi ljudi koji šire glasine naizgled se čine kao istinski vjernici. Međutim, oni ne teže istini i često djeluju kao Sotonini glasnogovornici, te umjesto Sotone šire riječi koje kleveću i napadaju Boga i šire glasine koje on izmišlja o crkvi i Božjoj kući. Sudeći na temelju toga, bez obzira na to tko ih je poslao, nisu li ti ljudi Sotonine sluge? (Jesu.) Bilo da su te glasine aktivno prikupljali ili ih pasivno čuli, ti ljudi ne razmišljaju o traganju za istinom i njihovu razlučivanju, već ih umjesto toga smatraju činjenicama. Mogu ih čak beskrupulozno i neobuzdano širiti i raspačavati među ljudima, i to ne samo na jednom mjestu ili u jednoj vrsti prigode. Njihov cilj u širenju tih glasina je da ih što više ljudi postane svjesno, da slabe učine još slabijima, a da oni koji su jaki i imaju vjeru u Boga posumnjaju u Njega i Njegovo djelo zbog glasina – da svi postanu nezainteresirani za istinu, za Božje riječi, za Božje djelo i za spasenje, a da se umjesto toga zainteresiraju za razne glasine i negativnu propagandu, baš kao što su i ti pojedinci sami, tako da onda, kad god se ljudi okupe, govore o tim negativnim stvarima. Bi li normalni ljudi i ljudi s ljudskošću i razumom činili takve stvari? Većina ljudi kada čuje glasine ili raznu negativnu propagandu, čak i ako ne znaju jesu li te glasine istinite ili lažne, zbog svoje vjere u Boga i ono malo bogobojaznog srca što imaju, doći će pred Boga moliti se i tragati za istinom. Čak i ako su pod utjecajem glasina i osjećaju se pomalo slabo i sumnjičavo, to neće utjecati na obavljanje njihove dužnosti ili na njihovo slijeđenje Boga. Čak će sebe upozoriti da drže jezik za zubima i izbjegavaju činiti stvari koje se opiru Bogu ili Ga vrijeđaju. Takav pristup može postići većina braće i sestara. Sve dok ljudi imaju nešto ljudskosti, malo istinske vjere i malo bogobojaznog srca, mogu to postići. Budući da ljudi vjeruju da Bog postoji, trebali bi vjerovati da je sve što Bog čini ispravno. Budući da to čini Bog, ljudi ne bi trebali donositi nikakve procjene o tome. Trebali bi biti sigurni da: „Bez obzira na to što govore glasine izvan crkve, ne mogu im vjerovati, a zasigurno ih ne mogu širiti. Čak i ako se u srcu osjećam pomalo slabo i poljuljano, ne smijem nijekati postojanje Boga!” Ako netko vjeruje u Božje postojanje, trebao bi vjerovati da je sve što Bog čini ispravno; ako vjeruje u Božje postojanje, trebao bi imati bogobojazno srce – to je apsolutno ispravno. Budući da imaju bogobojazno srce, bez obzira na to kakve glasine čuju, držat će jezik za zubima, neće postati širitelji glasina, neće nasjesti na Sotonina lukavstva i neće pasti na Sotonine spletke. Nije li to nešto što većina ljudi može lako postići? (Jest.) Ti posjeduješ normalno razmišljanje i razum, pa kad čuješ glasine, hoćeš li ih tada širiti ili ne, u potpunosti ovisi o tebi. Kontrolira li te itko drugi? (Ne.) Dakle, nakon što čuju te glasine, ne bi li ljudima trebalo biti jasno kako bi se trebali nositi s njima i kako bi se trebali odnositi prema njima i primjenjivati da bi bili u skladu s načelima, s ljudskošću i s razumom? Svatko bi trebao imati to malo prosuđivanja i trebao bi razumjeti ovu metodu i put primjene bez potrebe da ih drugi uče. Čak i djeca znaju da ne treba širiti tračeve, i da je to nepoštovanje, da je nemoralno i da sije razdor, te da ne treba biti takva osoba; to su misli i ponašanje koje bi trebali posjedovati ljudi s normalnim razmišljanjem. Međutim, postoji jedna vrsta ljudi kojoj nedostaje takav razum i, u još većoj mjeri, takva ljudskost. To ih navodi da, čim čuju te stvari, što je prije moguće žele širiti glasine i negativnu propagandu onima koji su im bliski, kako bi ih svi zajedno mogli analizirati, suditi o njima i uljepšavati ih, a zatim te glasine širiti široj publici. Oni misle: „Zar ovo nije sjajno? Zar ovo nije živahno? Kad bi crkveni život bio ispunjen ovim sadržajem, kako bi bio bogat! Ljudi bi stekli toliko znanja!” Kakve su to misli i gledišta? Nisu li to misli i gledišta loše osobe? Kakva je to logika? Nisu li oni netko tko očajnički želi kaos? Nije li istina da ne podnose vidjeti da je drugima dobro? U svom srcu, oni čak ismijavaju braću i sestre: „Vi budale, glasine kolaju na sve strane izvan crkve; negativne ocjene, napadi i klevete protiv božje kuće, posebno protiv krista i božjeg djela, posvuda su. U crkvama vjerskog svijeta izvješeni su svakakvi negativni propagandni materijali. Čim ljudi tamo čuju za ‚Istočnu munju’, počinju izricati osude i udaljavati se. Svi vas kritiziraju i osuđuju, a vi budale ste još uvijek ovdje, vjerujete u boga i težite istini!” Vidjeti te ljude kako slijede Boga s tako čvrstom vjerom čini da se osjećaju nelagodno i to im također izaziva veliku odbojnost. Posebno, kada vide da nečiji razgovor u zajedništvu o istini pokazuje istinsko razumijevanje i promjenu u naravi, i da im se svi dive, oni mrze tu osobu. Ako vide nekoga tko se drži načela, postiže rezultate i pokazuje odanost u obavljanju svoje dužnosti u Božjoj kući, naljute se i kažu: „Zašto ti ne slušaš glasine ili propagandu izvan crkve? Zašto si tako glup i iskren? Pogledaj kako sam ja lukav – istovremeno sjedim na dvije stolice. Sudjelujem u crkvenom životu božje kuće i ne kažem da ne vjerujem u boga, a da mi nije dopušteno vršiti dužnost, ne bih na to pristao, ali također zabadam nos u vijesti izvan crkve. I dalje obraćam pažnju na negativnu propagandu i komentare iz vjerskog svijeta, svijeta nevjernika i s interneta.” Oni uvijek imaju neispravno gledište. Vidjeti braću i sestre kako teže istini i vrše svoje dužnosti čini ih nezadovoljnima u sebi. Uvijek žele zaluditi i odvući jednog ili dvoje tih ljudi, pa čak i stalno žele neke od njih ometati i utjecati na njih. Također stalno žele „probuditi” neke ljude širenjem glasina, kako bi povjerovali u glasine i bili zaluđeni. Recite Mi, kakva je točno ova vrsta osobe? Je li prikladno smatrati takve ljude dijelom Božje kuće i braćom i sestrama? (Ne.) Koji je onda najprikladniji način da ih se smatra? Najprikladnije ih je smatrati bezvjernicima, Sotoninim slugama. Ovo nije neutemeljena osuda niti nepravedno optuživanje; to je činjenica.

Što je gnusno kod tih ljudi koji šire neutemeljene glasine? Bez obzira na to iz kojeg kanala čuju negativnu propagandu, čak i kada jasno znaju da su to glasine i đavolje riječi bez ikakve činjenične osnove, oni ih i dalje šire drugima s neumornim entuzijazmom. Kakva je priroda toga? Osoba s bogobojaznim srcem osjetit će odbojnost kada čuje glasine. Posebno kada se radi o riječima koje napadaju i vrijeđaju Boga, neće ih uopće spominjati kako bi izbjegli okaljati svoja usta, što dokazuje da imaju bogobojazno srce. Oni kažu: „To što drugi osuđuju i kleveću Boga, te napadaju i ocrnjuju crkvu, njihova je stvar. Ja ne bih trebao sudjelovati u njihovim grijesima. Njihova kleveta Boga već je nečuveno buntovništvo i gnusan grijeh – ne mogu izgovoriti te riječi vlastitim ustima. Ne smijem govoriti iste stvari kao oni. Apsolutno to neću učiniti!” Međutim, oni koji su Sotonine sluge mogu prepričati negativnu propagandu i glasine koje čuju od riječi do riječi, i to čine opetovano i bez ikakvih zazora, čak ih šireći posvuda. Imaju li ti ljudi i najmanje bogobojazno srce? Boje li se Boga? Ne, ne boje se. Naizgled, i oni vjeruju u postojanje Boga, ali vjerovanje nije jednako priznavanju da je Bog Stvoritelj koji ima suverenost nad svim stvarima. I Sotona vjeruje da postoji Bog u svijetu i u svemiru i među svim stvarima, ali kako se odnosi prema Bogu kada mu On govori? Kako razgovara s Bogom? Ima li bogobojazno srce? Odnosi li se prema Bogu kao prema Bogu? Ne. Koju metodu koristi za razgovor s Bogom? On Ga iskušava, vara i ismijava, kao da se šegači. Kada je Bog upitao: „Odakle dolaziš?” kako je Sotona odgovorio? („Evo prođoh zemljom i obiđoh je” (Job 1,7).) Jesu li to ljudske riječi? (Ne.) Dakle, što te riječi znače? Zašto je Sotona govorio na taj način? Kakav stav proizvodi takve riječi? Nije li to stav ismijavanja? (Da.) Što znači ismijavanje? To je zezati nekoga, zar ne? „Neću ti reći odakle dolazim. Što mi možeš?” Riječi su ti upućene, ali cilj im nije da ti kažu što se stvarno događa – govornik ti to odbija reći i samo te zeza. To je ismijavanje. Pokazuje li taj stav ikakav osjećaj ophođenja prema Bogu kao Bogu? Ima li ikakvog osjećaja poštovanja ili strahopoštovanja prema Bogu? Nimalo – to je lice Sotone. Oni koji šire glasine mogu ih ležerno raspačavati među braćom i sestrama. Potpuno su svjesni da te glasine nisu činjenične, a ipak daju sve od sebe da ih šire, tražeći svaku vrstu prilike i prigode da to učine. Nije li to ponašanje i pristup Sotone? Tako Sotona postupa. On priznaje postojanje Boga i zna da Bog ima suverenost nad svim stvarima, ali nema ni najmanjeg straha od Njega. To je lice Sotone, to je Sotonina priroda-bit. Neka braća ili sestre mogu reći: „Iako taj čovjek ne teži istini, njegova je vjera u Boga iskrena. Kada je čuo da će ga crkva izolirati ili ukloniti, postao je toliko tjeskoban da je plakao i jako se zabrinuo; čak je dobio i rane u ustima! Ne želi napustiti Božju kuću; vjeruje u postojanje Boga. Dakle, bez obzira na to što čini, trebali bismo se prema njemu odnositi kao prema bratu i pružiti mu ljubav i toleranciju, pa čak i kada širi glasine, trebali bismo se i dalje prema njemu odnositi s ljubavlju kako bismo mu pomogli i podržali ga.” Jesu li te riječi ispravne? Jesu li one istina? (Ne.) Bog je izgovorio toliko riječi, ali ti ljudi im i dalje ne vjeruju. A ipak, bez obzira na to koliko glasina đavli i Sotone izgovore, ti ljudi vjeruju u sve njih, pa čak i beskrupulozno šire te glasine kako bi napali i oklevetali Boga. Samo na temelju toga, ne zaslužuju da ih se naziva braćom i sestrama. Je li to ispravno? (Da.) Budući da mogu beskrupulozno širiti glasine, klevetati Boga, napadati Boga i klevetati Božju kuću i crkvu, imamo dobar razlog da ih smatramo Sotoninim slugama, Sotonama. Oni su Božji neprijatelji i neprijatelji cijelog Božjeg izabranog naroda. Dakle, kako bismo se trebali odnositi prema svojim neprijateljima? (Odbaciti ih.) Točno, trebali bismo ih odbaciti.

Neki ljudi ne ljube istinu. Nakon što čuju glasine, iako ih ne šire otvoreno u crkvi, šire ih iza kulisa onima koji su im bliski. Neki ljudi koji nemaju sposobnost razlučivanja postanu negativni i slabi nakon što čuju te glasine; neki prestanu dolaziti na okupljanja, a neki se povuku iz crkve – a ipak širitelj glasina i dalje ne priznaje da je njegovo širenje glasina to uzrokovalo. Unatoč opetovanim opomenama i razgovoru u zajedništvu, oni to nastavljaju činiti kada se susretnu s takvim stvarima, suzdržavajući se od otvorenog i drskog širenja glasina tijekom okupljanja ili u javnosti samo iz straha da se ne razotkriju, da ih braća i sestre ne odbace ili da ih crkva ne ukloni, te se umjesto toga odlučuju potajno širiti neke glasine slanjem poruka drugima ili putem kontakta s ljudima. Znači li to da takvi ljudi nisu zli? Zapravo, oni su još podmukliji. Bez obzira na to koliko potajno djeluju, njihovi motivi i priroda njihovih postupaka isti su kao i kod Sotoninih slugu. Njihov cilj u širenju glasina je ometati ljude u obavljanju dužnosti, učiniti ljude negativnima i slabima, navesti ljude da zaniječu Boga, udalje se od Boga i napuste svoje dužnosti. Je li itko ikada rekao: „Moj cilj u širenju glasina nije ometati ljude u obavljanju dužnosti ili potkopati njihovu inicijativu, već im pomoći da razviju razlučivanje i povećaju svoj imunitet, tako da kada čuju glasine, budu imuni na njih, neće im vjerovati, moći će ispravno težiti istini i moći će u miru vršiti svoje dužnosti”? Je li itko ikada širio glasine s tom namjerom? (Ne.) Drži li ta tvrdnja vodu? Zapravo, ne drži. Sve dok mogu širiti glasine, posebno one koje napadaju, kleveću i hule na Boga – ležerno ih izgovarajući kad god otvore usta i šireći ih posvuda bez ikakvih skrupula – bez obzira na to koliko glasina šire, bilo da se glasine šire otvoreno ili iza kulisa, i bez obzira na to kakav utjecaj imaju na ljude, ukratko, njihov cilj u širenju glasina nije pomoći ljudima da razumiju istinu i razviju razlučivanje, već ometati i zaluđivati ljude, te ih navesti da sumnjaju u Boga i udalje se od Boga – ono što oni čine jest ometanje i razaranje rada crkve. Iz te perspektive, bez obzira na razlog ili kontekst u kojem se glasine šire, bit ljudi koji šire glasine nedvojbeno je bit Sotoninih slugu. Svatko tko izgovara glasine koje kleveću, napadaju i hule na Boga, taj se opire Bogu i Božji je neprijatelj. Je li to ispravno? (Da.) Iako ti nisi začetnik glasina, činjenica da ih možeš širiti dokazuje da vjeruješ da su glasine istinite ili da u sebi rado vjeruješ u njih. „Kad bi samo glasine bile istinite, onda ne bih morao vjerovati u boga, bog ne bi bio bog, a činjenica božjeg utjelovljenja ne bi postojala. On bi bio samo osoba, i mogao bih slobodno izmišljati glasine o njemu, ocrnjivati ga, te ga napadati i klevetati.” Nije li to cilj? Ako vjeruješ u Boga, ali uvijek želiš govoriti i postupati samovoljno, ne znači li to da se želiš protiviti Bogu? (Da.) Neki ljudi kažu: „Je li to buntovništvo protiv Boga? Je li to nemanje vjere u Boga?” Priroda ovoga je mnogo ozbiljnija. To je opiranje Bogu i suprotstavljanje Bogu. Samo se Božji neprijatelji opiru i protive Bogu na ovaj način. Iskvareno čovječanstvo, zbog toga što posjeduje Sotoninu iskvarenu narav i nedostaje mu razumijevanje istine i spoznaja Boga, može se buniti protiv Boga. Međutim, Sotona čini više od buntovništva protiv Boga; on izdaje Boga, opire se Bogu i protivi se Bogu. To ga čini Božjim neprijateljem. Odnos između Božjih neprijatelja i Boga je odnos protivljenja. Što znači protivljenje? Znači biti nepomirljiv. Bez obzira na situaciju ili okruženje, Sotonino protivljenje Bogu ne mijenja se s vremenom ili s geografijom. Sotonina bit je protiviti se Bogu, i to je nepromjenjivo; Sotona je jednostavno Božji neprijatelj. Sotonin otpor Bogu i njegova nepomirljivost s Njim nisu trajali jedan dan ili samo nekoliko godina ili desetljeća; počeo se protiviti Bogu još otkad Ga je izdao. Pa kada će to protivljenje završiti? Hoće li Sotona ikada biti dirnut i preobražen od Boga? Hoće li se njegovo protivljenje Bogu postupno smanjivati s vremenom? Ne. On će se nastaviti protiviti Bogu. Kada će to protivljenje prestati postojati? Kada Božje djelo završi, i Sotona završi sa svojim služenjem i više ne bude od koristi, i Bog ga uništi – tada će protivljenje prestati. A što je s onima koji su Sotonine sluge? Sve dok su u crkvi, nastavit će se protiviti crkvi, Božjoj kući i Bogu. Neki ljudi kažu: „Oni vjeruju u Boga, ponekad daju prinose, daju milostinju, pa čak i ugošćuju braću i sestre. Kako se oni protive Bogu? Ne protive Mu se; čak čine i neka dobra djela.” Jesu li te riječi ispravne? Mogu li ugošćivanje braće i sestara i davanje malo novca siromašnoj braći i sestrama poništiti njihovo protivljenje Bogu? Može li to dokazati da su oni u skladu s Bogom? (Ne.) Dakle, kako dolazi do tog protivljenja? (To je određeno njihovom priroda-biti.) Točno, njihova priroda-bit je da se opiru Bogu i da su prema Njemu neprijateljski nastrojeni. Vi takve ljude trebate razlučiti na temelju Božjih riječi: vidite tko voli prikupljati negativnu propagandu ili glasine koje napadaju i kleveću Božju kuću i crkvu iz raznih kanala, i tko je zainteresiran za te negativne stvari i voljan je vjerovati tim glasinama i đavoljim riječima. To će vam omogućiti da vidite prava lica tih bezvjernika. Ti ljudi obično ne čitaju Božje riječi, bez entuzijazma su kada slušaju braću i sestre kako razgovaraju u zajedništvu o istini, i mlaki su u vršenju svojih dužnosti. Uvijek osjećaju da je vjerovanje u Boga nezanimljivo. Na što se usredotočuju kada gledaju videozapise i emisije Božje kuće? Kada vide pozitivne komentare koje su ostavili religiozni ljudi, osjećaju se nelagodno i preskaču ih. Ali kada vide religiozne ljude i nevjernike kako stoje uz velikog crvenog zmaja, vrijeđajući crkvu, vrijeđajući Božju kuću i vrijeđajući braću i sestre svojim đavoljim riječima, osjećaju se posebno sretno i uzbuđeno. Kad god čuju tu negativnu propagandu i glasine, uzbude se kao da su primili injekciju adrenalina, hodaju poskakujući i čak se bude iz sna s radošću. Nije li to opako? Promatrajte one oko sebe da vidite tko pripada ovoj vrsti osobe; vidite imaju li narav koja mrzi istinu i mrzi Boga. Ako doista pronađete takvu osobu, trebali biste biti posebno oprezni i razlučiti je; promatrajte njezine riječi, postupke i držanje. Jednom kada potvrdite da je to zla osoba, Sotonin sluga, trebali biste je se odreći i ne tretirati je kao brata ili sestru. Takve ljude treba što prije ukloniti iz crkve. Neki ljudi kažu: „Zašto bismo trebali ukloniti te ljude? U Božjoj kući, imati jednu osobu više znači imati jedan izvor snage za obavljanje posla više; imati jednu osobu više čini je i malo življom. Oni vjeruju u Boga već dugi niz godina, te iako ne ljube niti primjenjuju istinu u djelo, vjeruju u postojanje Boga od djetinjstva, vjerujući u Starca na nebu. Oni također vjeruju da postoji bog metar iznad njih, a još više vjeruju da dobro i zlo imaju svoju naknadu. Općenito se ne usuđuju činiti očita loša djela i voljni su pomoći drugima. Samo što imaju taj mali hobi; uživaju u širenju glasina i tračeva. Posebno šire glasine od velikog crvenog zmaja koje ocrnjuju Boga, ponavljajući te stvari bez puno razmišljanja o njima, možda zato što su neuki i neupućeni.” Naizgled, ne čine se kao zli ljudi i nisu prekidali ili ometali crkveni rad, ali su posebno aktivni u širenju glasina i uvijek žele biti prvi koji će ih širiti. Ne bi li ljudi trebali biti oprezni prema takvim pojedincima? Nisu li oni Sotonine sluge? Bit takvih ljudi je i više nego očita! Nikada ih ne zanimaju Božje riječi ili istina, i nikada ne traže istina-načela kada vrše svoju dužnost. U svemu što rade, ne pokazuju ozbiljnost, ne unose svoje srce i nisu voljni podnositi teškoće. Oni samo postupaju površno i obavljaju stvari reda radi, neprestano se šegačeći. U svom govoru i djelima ne vrijeđaju nikoga i mogu se slagati sa svima, čineći se prijateljski raspoloženi prema drugima – samo što vole prikupljati i širiti glasine. Možemo li na temelju tih postupaka okarakterizirati te ljude kao Sotonine sluge? (Da.) Zašto možemo? Je li to pravljenje od muhe slona? (Ne.) Nemaju nikakvog interesa za težnju istini. Čim čuju propovijed, postanu pospani; čim se razgovara u zajedništvu o Božjim riječima, osjećaju odbojnost i nemir, neprestano ustaju da popiju vode ili odu u kupaonicu, uvijek se u sebi osjećajući nelagodno – slušanje razgovora čini im se nevjerojatno teško kao podvrgavanje mučenju. Međutim, čim čuju Sotonine glasine ili đavolje riječi nevjernika, njihovo zanimanje poraste, ožive i počnu širiti te glasine i đavolje riječi s velikom inicijativom. Jesu li takvi ljudi braća i sestre? Ne. Oni osjećaju odbojnost prema istini i preziru istinu do srži. Što se tiče stvari vezanih za Boga i Njegovo djelo, bilo da se radi o Božjem identitetu i biti, Božjem statusu, Božjem dostojanstvu ili tijelu u kojem se Bog utjelovio, oni to u svom srcu preziru. Potpuno su lišeni bogobojaznog srca. Dakle, uvijek gaje predodžbe o Bogu i Njegovom djelu. Lako mogu ponoviti sve vrste Sotoninih glasina i đavoljih riječi, postižući tako svoj cilj njihova širenja, bez ikakve grižnje savjesti. Kakva je to hulja? Jesu li oni vjernici u Boga? (Ne.) To su postupci onih koji verbalno priznaju Boga i tvrde da slijede Boga, koji vjeruju da postoji Starac na nebu, vjeruju da postoji bog metar iznad njih i vjeruju da dobro i zlo imaju svoju naknadu. To je njihov stav prema Bogu. Kad bi netko vrijeđao njihove roditelje ili izmišljao glasine o njihovim roditeljima iza njihovih leđa, nedvojbeno bi se borili do smrti. Međutim, kada netko vrijeđa Boga, napada Boga ili kleveće Boga, ne samo da nisu uzrujani, već to mogu ponoviti kao šalu i čak širiti posvuda. Je li to nešto što bi sljedbenik Boga trebao činiti? (Ne.) Dakle, je li prikladno da se mnogi ljudi odnose prema tim bezvjernicima kao prema braći i sestrama? (Ne.) Stoga, kada se sumnja da su takvi ljudi Sotonine sluge, drugi bi trebali biti na oprezu. Vođe i djelatnici moraju odmah obavijestiti braću i sestre da budu oprezni s tim ljudima, kako bi ih svi mogli razlučiti. Jednom kada se potvrdi da su Sotonine sluge, da su đavli, svi bi ih se trebali kolektivno odreći i ukloniti iz crkve. Je li to u skladu s načelima? (Da.) Onda je to ono što treba učiniti.