C. Kako se odnositi prema neutemeljenim glasinama vlade KPK i vjerskog svijeta kojima se kleveće i napada Bog

Kineska komunistička vlada i vjerski svijet izmislili su mnoge neutemeljene glasine o Božjoj kući, lažno tvrdeći da braća i sestre prisiljavaju ljude da prihvate evanđelje, i tako dalje. Kako se vi osjećate nakon što čujete te glasine? (Ljutito, ogorčeno.) To su glasine o vama i vi se osjećate ogorčeno. Do koje mjere ste ogorčeni? Želite li pronaći ljude koji izmišljaju glasine i raspravljati se s njima, čak im i očitati lekciju? (Da.) Te glasine na površini ciljaju crkvu, ali zapravo se tiču svakog člana crkve te ugleda i integriteta svakog člana. Nakon što ih čujete, osjećate se ogorčeno i govorite: „Mi to nismo radili! Mi propovijedamo evanđelje u skladu s istina-načelima. One koji ne žele vjerovati u Boga nikada ne prisiljavamo. Vjera je dobrovoljna. Nikada nikoga ne primoravamo, a još manje nanosimo zlo ljudima ili im se osvećujemo. Naprotiv, nas koji propovijedamo evanđelje brutalno su premlaćivali vjerski ljudi i prijavljivali nas policiji, predavali su nas velikom crvenom zmaju da nas muči; toliko nas je zatvoreno, a nemali broj je čak bio zatočen u privatnim zatvorima koje su uspostavili vjerski ljudi. Nama je nanesena nepravda!” Nakon što čujete te glasine, osjećate se ogorčeno i uvijek se želite s njima raspravljati. Imate takvu reakciju jer te glasine izravno napadaju i ocrnjuju crkvu i Božji izabrani narod. Kako se osjećate kad čujete glasine koje ocrnjuju i osuđuju Boga? One se ne tiču vaših osobnih interesa niti vašeg integriteta i dostojanstva; to su glasine koje se tiču Boga. Na primjer, kad si prije vjerovao u Isusa, neki su ljudi govorili da je Isus rođen od djevice i da nije imao oca. Kako si se osjećao kad si to čuo? Jesi li se htio raspravljati s njima? „Mi vjerujemo u Boga!” Zatim si razmislio: „Marija je bila djevica, a Isus je rođen od djevice, začet po Duhu Svetom. To je činjenica, ali nevjernici o tome govore prostački i ne volim to slušati!” U najbolju ruku, možda si imao takve osjećaje, ali u svom si srcu i dalje osjećao da začeće po Duhu Svetom snažno proturječi ljudskim predodžbama. Nisi mogao vjerovati u tu stvar jer vjeruješ u znanost; ne vjeruješ u Božju svemoć iz srca, niti vjeruješ da je sve što Bog kaže i čini istina, pa stoga nećeš ići pobijati đavolje riječi bezvjernika. Budući da ne posjeduješ istinu i ne razumiješ istinu, u najbolju ruku, smatraš da su glasine o kojima ljudi govore neugodne za čuti i misliš da ljudi ne bi trebali tako govoriti jer se te glasine tiču tvog ugleda; misliš: „Nevjernici su tako odvratni i podli! Usuđuju se koristiti bilo kakve prljave riječi; oni su uistinu bezvjernici! Oni su uistinu đavli!” To je sve, i to je najviše što možeš postići. Zašto se osjećaš isprovocirano i smatraš nevjernike podlima i odvratnima nakon što ih čuješ da govore takve glasine? Zato što se tiču tvog ugleda; te glasine pogađaju te u srce, zbog čega se osjećaš osramoćeno, pa potiču tvoju ljutnju i ustaješ reći neke pozitivne riječi da ih pobiješ. Stoji li takvo pobijanje u potpunosti na Božjoj strani? Je li to radi obrane Božjeg svjedočanstva? Ne, to je u potpunosti radi obrane tvojeg vlastitog obraza i dostojanstva. Zašto to kažem? Zato što nisi proniknuo u bit problema; štoviše, ne razumiješ Božje namjere niti što Bog od tebe zahtijeva. Ono što razumiješ i osjećaš nije u skladu s Božjim namjerama; to je samo ljudska naglost i ljudsko dobro ponašanje. Ljudsko dobro ponašanje ne predstavlja svjedočanstvo koje daješ za Boga. Nisi bio postojan u svom svjedočanstvu; ti samo braniš svoj obraz i dostojanstvo, pobijaš glasine kako bi ti savjest bila malo mirnija – ne stojiš na Božjoj strani da govoriš za Njega, niti koristiš istinu ili činjenice da pobiješ glasine i svjedočiš za Boga. Ne govoriš za Boga, a ono što govoriš zasigurno nije u skladu s istinom; to je samo u skladu s tvojim tjelesnim interesima – samo da se tvoje srce manje uzrujava i da ne osjećaš da je vjerovanje u Gospodina Isusa sramotno. To je sve. Stoga, kad čujete da netko napada i osuđuje Boga, kleveće i osuđuje Božju crkvu, ili čak osuđuje vas, osjećate se posebno ogorčeno i želite se s njima raspravljati i prepirati, kako biste povratili svoj ugled i razjasnili te stvari. Ali znači li to da ste bili postojani u svom svjedočanstvu? To ne doseže tu razinu; bez razumijevanja istine, nema svjedočanstva!

Kad čujete glasine koje se šire u vanjskom svijetu i kleveću i napadaju Boga, bilo da napadaju Boga na nebu ili utjelovljenog Boga na zemlji, kako se vi osjećate? Jeste li ravnodušni ili osjećate malo boli? Ne možete to podnijeti i ne mirite se s tim, ili ste bespomoćni? Neki ljudi, nakon što čuju te glasine, misle: „Bog je nevin; Bog nije učinio te stvari. Zašto Ga svijet i vjerski svijet ovako napadaju i kleveću? Moramo se marljivo davati i vršiti svoje dužnosti te braniti Božje ime. Kad se Božje veliko djelo dovrši, istina o svemu će izaći na vidjelo i svi narodi svijeta vidjet će da je utjelovljeni Bog u kojeg vjerujemo jedini istiniti Bog, Bog na nebu, i da to uopće nije pogrešno!” Drugi misle: „Bog je izrazio toliko istina, a ovi nevjerujući zli ljudi i đavli dobro znaju da su Božje riječi istina, a ipak i dalje kleveću i napadaju Boga. Koliko dugo Bog mora patiti?” Treći pak kažu: „Ljudi mogu govoriti što god žele; mi se ne obaziremo na njih. Bog nikada nije pobijao glasine koje Ga kleveću; On na njih ne odgovara. Što onda mi, kao sićušna ljudska bića, možemo učiniti? Nije li Bog oduvijek bio neshvaćen, napadan, huljen i odbačen od strane čovječanstva na ovaj način? Bog nema nikakvih pritužbi i još uvijek spašava ljude. Neka vrijeme sve otkrije; Bog će dati Svoje vlastito svjedočanstvo!” Koje je vaše stajalište? Maloprije sam spomenuo nepopustljivost, ogorčenje, nepomirenost, bespomoćnost – što od toga vi osjećate? Koji je osjećaj najispravniji? Kako se prema tim stvarima treba odnositi u skladu s istina-načelima? Kako se osjećate kad čujete te glasine? (Ogorčeno.) Osjećate se ogorčeno, i onda želite napisati javnu osudu da napadnete te proizvođače glasina, te vjerske varalice i zle ljude iz religije. Imate li takve misli? Nećete osjećati da je dovoljno samo stisnuti šake od bijesa, zar ne? Osjećate li poriv da nešto poduzmete? Ili je to samo prazno ogorčenje? (Postoji i mržnja i odbacivanje.) Ogorčenje, mržnja, odbacivanje – to su emocije koje proizlaze iz mentalnih aktivnosti, bez određenih riječi, ponašanja ili postupaka; to su samo emocije, i naravno, one također predstavljaju određene stavove. (Osim što osjećamo ogorčenje, ponekad pišemo članke ili stvaramo programe kako bismo razjasnili činjenice i razotkrili da je bit njihovih postupaka mržnja prema istini i Bogu, kako bi ljudi mogli vidjeti prave činjenice.) Hoće li ti ljudi to prihvatiti nakon što vide prave činjenice? Čak i ako prihvate da je ono što vi kažete točno i daju pošten komentar, govoreći: „Vaša je vjera ispravna; nastavite vjerovati, mi vas podržavamo!” i vjerske se varalice posrame i kažu: „Oprostite, pogriješili smo, ono što smo rekli nije bilo činjenično; od sada vi vjerujte na svoj način, a mi ćemo na svoj”, biste li zbog toga bili mirne savjesti? Je li to jedini cilj kojem težite? (Također želimo svjedočiti za Boga kako bi oni koji istražuju istiniti put i koji žeđaju za istinom mogli jasno razlučiti ispravno od pogrešnog i prihvatiti istiniti put.) To je jedan put; to je pozitivan način primjene. Je li samo ljutnja i mržnja korisna? Koji je razlog vaše ljutnje i mržnje? Zašto biti ljut i mrziti? (Bog se utjelovio da spasi ljude, što je najpravednija stvar, ali oni šire glasine da Ga osuđuju i ocrnjuju. Osjećamo se vrlo ogorčeno, misleći da oni doista izvrću istinu i govore gluposti.) Mislite li vi da su odbacivanje Boga od strane čovječanstva i svijeta te njihov stav prema Bogu takvi samo tijekom razdoblja ovog Božjeg utjelovljenja? Stav čovječanstva i svijeta prema Bogu uvijek je bio isti od početka do kraja, uvijek osuđujući, klevećući, napadajući i huleći. Otkako je Bog započeo Svoje djelo pa sve do sada, stav čovječanstva prema svemu što je Bog učinio i prema utjelovljenom Bogu nije se promijenio. Nije tek nakon prvog Božjeg utjelovljenja čovječanstvo počelo napadati i huliti na Boga te izmišljati razne glasine o utjelovljenom Bogu – sve se to događa otkako je Bog započeo Svoje djelo i otkako je čovječanstvo prvi put došlo u doticaj s Bogom i Njegovim djelom, i tako se nastavilo sve do danas. A oni koji slijede Boga uvijek su morali trpjeti ocrnjivanje, napade, osude, bogohuljenje, razne glasine i još mnogo toga protiv Boga i crkve od Sotoninih režima i vjerskih antikristovih sila. Je li moguće da sljedbenici Boga moraju trpjeti te stvari? Neki kažu: „Toliko smo zgroženi tim glasinama jer one potpuno izvrću činjenice i pretvaraju crno u bijelo. Pobjesnimo čim ih čujemo i duboko u srcu mrzimo one koji izmišljaju i šire glasine. Bez obzira dolaze li te glasine iz vjerskog svijeta ili od đavolske vlade KPK, imamo samo jedan stav, a to je stav mržnje i ljutnje; i onda ih želimo opovrgnuti i sve razjasniti.” Neki čak kažu: „Želimo imati raspravu s tim zlim đavlima, antikristima, kako bismo mogli osramotiti Sotonu i poniziti ga!” Je li to stajalište većine ljudi? Je li to stajalište ispravno? Ako se gleda iz perspektive normalne ljudskosti, to je razumno. Ljudi bi trebali imati nešto pravedničkog duha i normalan raspon osjećaja; trebali bi jasno voljeti i mrziti, voljeti ono što treba voljeti i mrziti ono što treba mrziti. Ljudi s normalnom ljudskošću trebali bi posjedovati te kvalitete. No je li gledati iz perspektive normalne ljudskosti dovoljno da bi se bilo u skladu s istina-načelima? Da to kažemo jasnije, je li taj pristup u skladu s Božjim namjerama? Ili bolje rečeno, je li to stav i pristup kojemu se Bog raduje? Kad ovo kažem, većina ljudi bi mogla nešto dokučiti, misleći: „Ti si rekao da je ovo samo gledanje na stvari iz perspektive normalne ljudskosti. Sudeći po implikacijama onoga što si rekao, očito je da je ovaj pristup odraz naglosti, nije u skladu s istina-načelima i nije u skladu s Božjim namjerama.” Što znači ne biti u skladu s Božjim namjerama? To znači da Bog ne želi da ljudi tako postupaju; Božje želje i Njegova zahtijevana mjerila za ljude nisu takvi. Ako ti postupaš na taj način, iako Bog to ne osuđuje, iz Njegove perspektive to ne znači da slijediš Njegovu volju i On to ne priznaje. Na površini, čini se da ti djeluješ razumno čineći te stvari, imajući i mržnju i ljubav, želeći razjasniti te činjenice za Boga kako bi cijeli svijet znao da je Bog Bog, da je Bog Bog cijelog čovječanstva i da bi svi trebali štovati Boga i prihvatiti Božje spasenje. Na površini, čini se da je ono što činiš besprijekorno, razumno, u skladu sa zakonom, s ljudskošću, s moralom i, štoviše, u skladu s ukusima svih ljudi. Ali jesi li pitao Boga o tome? Jesi li tražio od Boga? Jesi li u Njegovim riječima pronašao načela postupanja koja Bog zahtijeva od ljudi? Koje su točno Božje namjere? Neki ljudi kažu: „Ima toliko Božjih riječi; nije lako pronaći Božje specifične zahtjeve za ljude u svakoj stvari.” Budući da nisi pronašao Božje izričite riječi, možeš potražiti nagovještaje u Božjem stavu prema takvim glasinama. Ne možeš li onda na temelju Božjeg stava prema toj stvari odrediti kakav bi trebao biti stav ljudi prema njoj i koja su načela koja bi trebali primjenjivati? (Da.) Dakle, pogledajmo kakav je točno Božji stav prema toj stvari.

Od početka susreta čovječanstva s djelom Božjim, ljudi su se žalili na Boga i bili su nezadovoljni Njime, čak su potajno izgovarali mnoge odvratne riječi sumnje, dvojbe, odbacivanja i drugog, prema Bogu. Tu su i razne glasine od vladajuće stranke i vjerskog svijeta, koje se apsolutno ne podudaraju s činjenicama niti su u skladu s istinom. Što te riječi znače Bogu? Bilo da su to sumnje, pogrešna shvaćanja ili pritužbe, one su ispunjene napadima, klevetama i hulom protiv Boga i ne odražavaju ni najmanje bogobojazno srce; tako je od samog početka. U crkvi uvijek ima nekih koji ne ljube istinu. To su bezvjernici, koji sumnjaju u riječi Božje i istinu, pokazujući takav stav prema Bogu. Još više to vrijedi za one nevjernike i ateističke vladajuće stranke, one ljude odbojne prema istini – njihov stav prema Bogu ne treba objašnjavati; oni bezobzirno napadaju i osuđuju, govoreći što god žele. Posebno oni farizeji u vjerskom svijetu još više koriste priliku da bezobzirno sude i osuđuju. Svi ti komentari nisu pozitivni i zasigurno nisu objektivni i točni. Koja je onda bit tih komentara? Za Boga te riječi nisu samo izjave ili stajališta, već ocrnjivanje, napadi, klevete i hula protiv Njega. Zašto kažem „za Boga”? Zato što Bog sve to mjeri najtočnije, pa možemo samo dodati tu naznaku. Kroz povijest, stav čovječanstva prema Bogu bio je ovakav; ljudskih riječi koje napadaju i vrijeđaju Boga bilo je previše, a nijedna jedina riječ nije bila dobronamjerna. Čak i danas, ono što vaše uši čuju i vaše oči vide je isto. Od početka, cjelokupni stav čovječanstva prema Bogu nije se promijenio. Kako se Bog nosi s tim stvarima? Ima li Bog uvjete ili sposobnost sazvati svjetski vjerski kongres da Sebe obrani, da razjasni stvarne činjenice Svog djela, da Sebe opravda pred čovječanstvom? Je li Bog to učinio? Ne, Bog šuti, On ne razjašnjava cijelu situaciju, niti Sebe ikada brani ili opravdava. Međutim, onima koji napadaju Boga na posebno podli način, Bog je dodijelio neku kaznu, dopuštajući da im se dogode neki stvarni događaji. A što se tiče javnih napada, kleveta i bogohuljenja, kakav je Božji stav? Kako Bog to rješava? On to ignorira; On čini ono što treba učiniti, čini to onako kako treba učiniti, birajući koga treba izabrati, usmjeravajući koga treba usmjeravati. Cijeli je svijet uredan u rukama Božjim; On nikada nije poremetio ili promijenio Svoje planove zbog ljudskih napada, kleveta ili bogohuljenja. Kad Sotonine zle sile tlače i uhićuju Božji izabrani narod, bez obzira koliko pomahnitale bile, Bog nikada nije promijenio Svoje planove ili Svoj um. Njegove misli i ideje ostaju potpuno nepromijenjene; On samo nastavlja kao i uvijek provoditi djelo koje namjerava učiniti, upravljajući Svojim čovječanstvom. Za Boga, ti napadi, klevete i bogohuljenja nikada nisu predstavljali nikakvu smetnju; Bog se na njih ne obazire. Zašto se Bog ne opravdava ili ne brani? Za Boga su te stvari posve normalne. Čovječanstvo je čovječanstvo, a Sotona je Sotona. Vrlo je normalno da ljudi, koji ne razumiju istinu ili stvarne činjenice, čine takve stvari. Utječe li to na korake djela Božjeg? Ne utječe. Bog posjeduje veliku silu; On ima suverenost nad svime. Sve stvoreno i sve stvari funkcioniraju uredno unutar riječi Božjih, unutar misli Božjih i pod suverenošću Božjom; bez obzira što čovječanstvo kaže ili učini, to ni na koji način ne može utjecati na djelo Božje – to je ono što je Bog s božanskom biti sposoban učiniti. Bog djeluje kad dođe vrijeme, ispunjavajući Svoje planove bez i najmanjeg odstupanja, i nitko to ne može promijeniti. Ljudske primjedbe i bilo kakvi ljudski napadi na Boga ili klevete protiv Njega, bilo da su to namjerni pokušaji ometanja i uništavanja djela Božjeg ili nenamjerne smetnje i rušenje djela Božjeg, nikada nisu postigli svoje namjeravane ciljeve. Zašto? To je autoritet Božji; to potvrđuje da je autoritet Božji jedinstven, da ga ne može zamijeniti nijedna sila, da ga ne može nadmašiti nijedna sila. To je činjenica. Bog ima taj autoritet i tu silu, Bog ima Svoj istinski identitet i nikakva sila ne može ništa promijeniti, pa zašto bi se Bog zamarao manjim napadima i klevetama ljudi? Što se Boga tiče, bez obzira koliko važnih osoba ili koliko moćnih sila među čovječanstvom pokušalo ometati Ga, klevetati, napadati ili huliti na Njega, to ni najmanje ne može poremetiti djelo Božje. Dapače, ti postupci samo služe tome da još više dođe do izražaja pravedna narav Božja i Njegova svemoć. Ometanja od strane Sotoninih zlih sila samo su manja epizoda u tijeku ljudske povijesti. Ono što može imati suverenost nad cijelim čovječanstvom, utjecati na cijelo čovječanstvo i preobraziti cijelo čovječanstvo jesu djelo Božje, plan Božji te velika sila i autoritet Božji. To je činjenica. Suprotno tome, treba li se Bog zamarati ocrnjivanjem, napadima, klevetama i hulom ljudi protiv Njega? Ne. Budući da Bog ima autoritet, za Boga, Njegova izjava: „Stojim iza svojih riječi, što kažem, to će se i ostvariti, a što ostvarim, trajat će zauvijek”, uvijek će se obistiniti; ona se obistinjuje i ispunjava svaki dan. To je autoritet Božji. Neki ljudi pitaju: „Je li to Božje samopouzdanje, Njegova vjera?” U zabludi si! Ljudi imaju samopouzdanje, ljudi trebaju vjeru, ali Bog ne. Zašto? Zato što Bog ima autoritet i silu, i bez obzira kako Ga čovječanstvo kleveće ili osuđuje, bez obzira kako Sotonine neprijateljske sile ometaju i sabotiraju, ništa se neće promijeniti. Stoga, Bog ne treba eliminirati neprijateljske sile među iskvarenim čovječanstvom koje Ga napadaju, kleveću i hule na Njega, prije nego što izvrši Svoje djelo. Pod kojim okolnostima Bog radi? Pod kojim okolnostima On postiže pobjedu? Pod kojim okolnostima On dovršava Svoje djelo? Ono se obavlja usred buke napada, kleveta i bogohuljenja cijelog čovječanstva i svih neprijateljskih sila; u takvom okruženju i pozadini On dovršava Svoje djelo. Nije li to pokazatelj velike sile Božje? Nije li to autoritet Božji? (Jest.) Tko može poreći tu činjenicu? Usuđuješ li se ne priznati da je to činjenica?