Kroz povijest, čovječanstvo je neprestano klevetalo Boga i hulilo na Boga, a u posljednjim danima, snage među cijelim čovječanstvom koje se opiru Bogu još su ojačale, s više glasova koji kleveću i osuđuju Boga. Čovječanstvo koristi različite metode, putem novina, televizije, interneta i drugih medija, da kleveće i napada Boga. Ali jesmo li ikada analizirali te glasine na svim našim okupljanjima? (Ne.) Zašto ne? Neki ljudi kažu: „Je li to zato što nevini ostaju nevini, a glasine umiru kod mudrih?” Je li to razlog? (Te glasine u osnovi ne mogu utjecati na djelo Božje. Bez obzira kako Sotona ometa, ne može sabotirati ili ometati napredak djela i plana Božjeg.) Sotona je baš takvo biće; sve dok Bog djeluje, sve dok Bog radi, on dolazi ometati. To je upravo uloga koju igra. Je li u redu da ga ti zaustaviš u njegovom nastupu? Moraš mu dati dovoljno prostora, dovoljno pozornice, dovoljno prilike da nastupa. Nakon što dovoljno učini, kad se umori od svog divljanja i kad učini dovoljno zla, dolazi mu kraj. Ne trebamo gubiti dragocjeno vrijeme analizirajući i raščlanjujući njegove razne glasine i zla djela kako bismo pobili te glasine; to je beskorisno i bezvrijedno. Kakva je korist od analiziranja toga? Može li to predstavljati ljudsko razumijevanje istine? Previše je istina koje bi ljudi trebali razumjeti; ne mogu ni saslušati sve te istine, a kamoli pobijati te glasine. Imaju li ljudi toliko slobodnog vremena? Da budem iskren, Mene te stvari stvarno ne zanimaju, niti ih želim spominjati niti im pridavati pažnju. Neki ljudi kažu: „Zar se ovih godina ne usuđuješ ići nikamo? Je li to zato što ima toliko glasina koje kolaju uokolo da si uvijek tjeskoban i uplašen kamo god ideš?” Ja kažem da ne osjećam apsolutno ništa. Neki ljudi kažu: „Zar se ne želiš braniti od stvari koje nisi učinio?” Što tu ima za braniti? Ne mogu ni stići obaviti Svoj pravi posao! Ja razgovaram s ljudima, sa stvorenim bićima, ne s đavlima. Neki ljudi pitaju: „Zar Te ne ljuti kad čuješ te glasine?” Ja kažem da ne osjećam ništa prema njima, ne izazivaju u Meni nikakav osjećaj; ne zamaram se tim stvarima. Neki ljudi pitaju: „Zar ne osjećaš da Ti je učinjena nepravda?” Ja kažem da ne osjećam da mi je učinjena nepravda, zbog čega bih osjećao nepravdu? Činiti ono što mogu, činiti ono što trebam, dobro činiti ono što mogu i trebam, ispuniti Svoje odgovornosti – to je najbolja stvar, to je smisleno. Neću dopustiti da Me ometaju te besmislene, bezvrijedne stvari niti da na njih trošim vrijeme. Nemam vremena zamarati se tim stvarima. Neki ljudi kažu: „A što kad budeš imao slobodnog vremena, hoćeš li se onda zamarati njima?” Ne, čak ni kad budem imao slobodnog vremena. Radije bih razgovarao sa Svojim psom nego s đavlima. Ako jasno znaš da je to đavao koji izgovara svoj đavolji govor, zašto se zamarati njime? Uopće se ne bi trebao zamarati; pustiti da đavao bude potpuno osramoćen je ispravna stvar. Ukratko, Božji stav prema tim glasinama je sljedeći: čineći bilo što ili govoreći svaku rečenicu, Bog Sebe ne opravdava, ne dokazuje Sebe čovječanstvu, a zasigurno Sebe ne opravdava Sotoni, Svom neprijatelju, govoreći da je čist i nevin, i bez krivnje. Sve što Bog čini je za Njegovo upravljanje, da spasi ljude koje namjerava spasiti. On slijedi Svoj plan upravljanja korak po korak; On to ne čini da bi bilo kome išta demonstrirao, niti da bi potvrdio Svoj identitet. Ljudskim rječnikom rečeno, sve što Bog čini, čini instinktivno bez ikakvog pretvaranja ili pasivnosti. To što Bog instinktivno izvršava sve te zadatke potvrđuje Njegov identitet i Njegovu bit. Čovječanstvo ne može promijeniti plan Božji, niti može nadmašiti autoritet Božji i silu Božju; to je činjenica. Stoga, Bog zanemaruje glasine i đavolje riječi koje Ga napadaju i kleveću s bilo koje strane unutar čovječanstva. Recite Mi, ne bi li Bogu bilo prelako izgovoriti poglavlje riječi ili napisati osudu da se suprotstavi napadima i otporu ateističkih vladajućih stranaka u svijetu i vjerskog svijeta protiv Boga? Ali Bog neće tako postupiti prema Sotoni. Bog djeluje po načelima; kad se radi o tome da Bog uništi Sotonine zle sile, On ima Svoje vrijeme. Bogu je djelovati previše lako. Bog bi mogao izvesti neka čudesna djela na nebu, i odjednom bi se nebo rascijepilo i začuo bi se glas koji govori: „Ja sam jedini istiniti Bog kojeg vi klevećete, napadate i na kojeg hulite; Ja sam Svemogući kojeg vi trenutno klevećete i na kojeg hulite!” Čuvši to, čovječanstvo bi odmah bilo zapanjeno i smeteno, sposobno samo da se prostre na zemlju, plačući i škrgućući zubima. Ta jedna rečenica riješila bi sve, dokazala sve; bi li se itko onda usudio vrijeđati Boga? Ne bi li se oni đavli u vjerskom svijetu uplašili i nestali bez traga? Sotona izmišlja glasine o Bogu, kleveće Ga i napada, čineći one koji vjeruju u Boga ljutima i punima mržnje, nesposobnima jesti ili spavati, želeći pisati članke i stvarati emisije da to pobiju, dok Bog djeluje jednostavno – mogao bi samo izgovoriti nekoliko rečenica i cijelo bi se čovječanstvo tada potpuno predalo, ne usuđujući se više napadati Ga ili huliti na Njega. Kako je Pavao postao poslušan? (Bog mu se pojavio na putu za Damask.) Bog mu se pojavio. Zapravo, nije vidio ništa; bilo je to samo svjetlo koje je toliko uplašilo Pavla da je pao ničice na zemlju i više se nije usuđivao progoniti Isusa. Obračun sa Sotonom je tako jednostavan; zapravo, Bogu je to previše lako. Bog bi to mogao riješiti samo jednom riječju. Učiniti to bilo bi mnogo lakše nego provesti desetljeća razgovarajući s vama i ulažući sav ovaj trud u vas, ali Bog ne postupa na taj način. Zašto? Postoji tajna koju vam moram reći: Bog spašava ljude, to jest, one ljude koje je Bog izabrao; ostali, koje Bog nije izabrao, ne smatraju se ljudima, već su zvijeri, đavli, nedostojni čuti glas Božji, vidjeti lice Božje, a još manje znati bilo kakve informacije o Bogu. Stoga, Bog ne postupa na taj način. Identitet Božji je častan; ne može Ga vidjeti bilo tko tko to poželi, i On se neće pojaviti nekome zato što taj uvijek pažljivo, željno i svesrdno gleda u određeno mjesto na nebu. Misliš li ti da Ga može vidjeti bilo tko tko želi vidjeti Boga? Bog ima dostojanstvo; Bog se ukazuje onima koji Ga se boje i klone se zla, On se pojavljuje na svetim mjestima i skriva se od nečistih mjesta. O tome je li cijelo čovječanstvo nečisto ili sveto ne treba ni raspravljati. Ovo čovječanstvo ne zaslužuje vidjeti Boga; ono ne priznaje da postoji Bog, pa zašto bi mu se Bog pojavio? Nije dostojno! Bog je sposoban činiti stvari, ali ih ne čini; to potvrđuje poniznost i skrivenost Božju te uzvišenost Njegovog identiteta. Recite Mi, da Sotona može činiti te stvari, koliko bi ih puta dnevno činio, koliko bi se razmetao? Kad ljudi koje je Sotona iskvario dobiju neku sitnu funkciju i malo moći, tko zna koliko će se razmetati tom moći – a da ne govorimo o Sotoni, koji će na nezamislive načine zloupotrebljavati svaki djelić moći koji posjeduje i razmetati se njome. Bog ne postupa na taj način; ne procjenjujte Boga Sotoninom logikom, to bi bila teška pogreška. Što se tiče onoga što Bog može učiniti, ovisi o Bogu želi li On to učiniti; ako Bog želi, to bi se moglo učiniti u tren oka, a ako ne želi, nitko Ga ne može prisiliti. Božji stav prema glasinama je upravo ovakav – On ih ignorira. Bog i dalje čini ono što treba činiti, što namjerava činiti; nijedna osoba, nijedna sila ne može poremetiti ili promijeniti Njegov plan. Te glasine koje napadaju, kleveću i ocrnjuju Boga ne mijenjaju ništa. Glasine su, na kraju krajeva, samo glasine i nikada ne mogu postati činjenice. Čak i ako se podudaraju s ljudskom filozofijom, znanošću, moralom, teorijom i tako dalje, čak i ako se cijelo čovječanstvo digne da napadne Boga, istina neće stati na stranu čovječanstva, niti će čovječanstvo postati posjednik istine. Bog je zauvijek Bog; Njegov identitet i status nikada se ne mijenjaju. Stoga, bez obzira kako Sotona ometa, djelo Božje i dalje se uredno odvija, jer je to djelo Božje. Da je to ljudsko djelo, uz Sotonin režim koji uzrokuje takva ometanja i razne društvene sile koje pokreću takve napade i klevete, ono bi se već srušilo i prestalo postojati. Samo kad Bog govori i djeluje, samo kad Duh Sveti djeluje, crkva sve više napreduje. Nije li to činjenica? Jeste li vi vidjeli tu činjenicu? (Da, jesmo.) Što ste vidjeli? (Evanđelje kraljevstva već se proširilo na desetke zemalja, a te glasine koje je Sotona izmislio i proširio uopće nisu zaustavile one koji ljube istinu da se okrenu Bogu.) To je Božje djelo; djelo Božje može postići taj učinak, riječi Božje mogu postići taj učinak – to je izvan Sotoninih očekivanja. Riječi Božje imaju tako ogromnu silu; evanđelje se širi u dobrom smjeru i sve se odvija uredno prema planu Božjem, bez ikakvog odstupanja. Djelo Božje i riječi Božje šire se među Božjim izabranim narodom, kao što je odavno predodređeno. Broj ljudi pridobivenih propovijedanjem evanđelja i broj ljudi koji istražuju istiniti put rastu iz mjeseca u mjesec. Ne pokazuje li to kako se rad na evanđelju proširio? Da to nije djelo Božje, bez obzira na to koliko ljudi platilo koliku god cijenu, ne bi mogli postići taj učinak. To je moć Božja, učinak postignut silom riječi Božjih.

Vratimo se razgovoru o tome kako se ljudi odnose prema raznim glasinama. Ljudi ne mogu postići isti stav kao Bog prema raznim glasinama. Oni ne razumiju Božje namjere i, nakon što čuju glasine, uvijek osjećaju: „Ako nešto ne poduzmem, iznevjerio bih svoju savjest. Ako ljudi koji izmišljaju glasine prevladaju, osjećat ću nemir, nezadovoljstvo i ogorčenje, osjećajući neravnotežu, stoga ih moram opovrgnuti. Moram snimiti video ili napisati članak da razjasnim glasine.” Vrijedi razmisliti je li raditi stvari s takvim mentalitetom u skladu s Božjim namjerama, je li u skladu s istina-načelima. Ako su vaš cilj i motivacija u obavljanju crkvenog rada i vaših dužnosti samo razjasniti glasine i jasno objasniti da je istiniti Bog onaj u kojeg vjerujete, da ste na ispravnom putu u životu i da je sve što ste učinili kako bi propovijedali evanđelje i svjedočili o Bogu bilo pravedno – i da vas je svijet optužio za mnoge neosnovane zločine samo zato što ne zna ili ne razumije istinu o svim tim činjenicama – i vi se stoga nadate da će vas, kad se sve razjasni, svijet priznati kao nevine, da će sve strane u svijetu univerzalno priznati da je „istiniti Bog onaj u kojeg vjerujete, da ste na ispravnom putu u životu i da je sve što je Bog od vas tražio da učinite ispravno i pravedna stvar”, i što onda? Hoćete li se tada osjećati spokojno i opravdano u svojoj vjeri? Hoćete li stupiti na pravi put u vjerovanju u Boga? Hoćete li stupiti na put spasenja bez ikakvog vanjskog uplitanja? Hoćete li razviti bogobojazno srce? Možete li tada postići pokornost Bogu? Možete li tada primiti Božje odobravanje? (Ne.) Je li moguće da ljudi nemaju nikakvih pogrešnih shvaćanja o tebi i da te samo hvale i štuju, nakon čega ti možeš vjerovati u Boga čiste savjesti? Apsolutno ne! Naravno, ljudi ne mogu postići isti stav prema glasinama kao Bog, ali čovjek treba imati ispravnu perspektivu, točan stav i stajalište, govoreći: „Ove su glasine doista mrske i odvratne. Iz ovih se glasina vidi da je ovo iskvareno čovječanstvo doista neprijatelj Božji; to je apsolutno točno! Ne smijem suditi je li djelo Božje istinito ili lažno na temelju Sotoninih glasina. Čitajući riječi Božje i kroz iskustva u vršenju svoje dužnosti, potvrđujem da su sve riječi Božje istina i da sve što On čini omogućuje ljudima da budu spašeni. Došavši danas pred Boga da prihvatim Njegovo spasenje, trebam vršiti svoju dužnost i ispuniti svoje obveze i odgovornosti da širim riječi Božje, naviještam ime Njegovo i svjedočim o djelu Božjem i namjerama Njegovim, kako bi se oni koje Bog izabere mogli što brže i što prije vratiti u kuću Božju, čuti glas Njegov i primiti opskrbu riječima i životom od Njega. To je moja obveza, moja odgovornost. Ja surađujem s djelom Božjim, ali ne da bih opravdao da je put kojim idem ispravan ili da je stvar koju poduzimam pravedna – ne zbog tih stvari. Ne vršim svoju dužnost da bih se osvetio za Sotonine napade i klevete protiv Boga. Umjesto toga, ispunjavam vlastite obveze i odgovornosti, i naravno, vlastitu odanost, da uzvratim ljubav Božju, da prihvatim poslanje Božje i surađujem s djelom Božjim.” Je li ovo ispravna perspektiva? Je li ovo perspektiva koju bi ljudi trebali imati? (Jest.) Iz ove perspektive, pri stvaranju raznih programa, bilo da se radi o pjevanju himni, plesanju, snimanju filmova ili produkciji scenskih predstava o iskustvenim svjedočanstvima, ne bi li se stav ljudi, stajalište koje zauzimaju i neke specifične izjave koje daju trebali donekle promijeniti? (Bi.) Međutim, većina ljudi, dok je obavljala sve te zadatke, činila je to s naprasitošću i mržnjom, i pomiješano s ljudskim osjećajima. Stoga su previše otkrivali djela i ponašanja nevjernika, vladajuće stranke i vjerskog svijeta, a njihove su riječi bile preoštre, ostavljajući donekle negativan utjecaj na druge nakon što pogledaju takve programe. Razlog je jednostavan: ljudi poduzimaju sve te aktivnosti s određenim osjećajem, iz ne baš ispravnog kuta. A ljudi i dalje osjećaju da je to prilično pravedno, govoreći: „Oni nas napadaju, ocrnjuju i izmišljaju glasine o nama; što je loše u tome da ih razotkrijemo? Ovo je legitimna samoobrana! Legitimna samoobrana nije protuzakonita, niti mi izmišljamo stvari; mi sve raščlanjujemo na temelju činjenica. Oni izmišljaju glasine o nama ni iz čega; je li pogrešno da ih mi razotkrivamo i raščlanjujemo? Zar se ne možemo osvetiti?” Kakva je korist od osvete? Đavli su puni laži i nikada ne govore ni jednu jedinu istinitu izjavu; stalno raščlanjivati njihove laži kako bi ih natjerali da prepoznaju da je ono što govore laž i kako, nakon što priznaju da lažu, više nikada ne bi lagali – ima li u tome ikakve vrijednosti? Mogu li oni to postići? (Ne.) Nije li takav pristup glup i neuk? Odavno sam rekao da je naš glavni zadatak svjedočiti o djelu Božjem, o učincima postignutim Njegovim djelom, o riječima Njegovim i o učincima Njegovih riječi na ljude, te da je, što se tiče represije i progona od strane vladajuće stranke, te otpora i osude od strane vjerskog svijeta, dovoljno samo ukratko spomenuti dio te pozadine. Ali ljudi ne mogu razumjeti bez obzira na to kako ovo čuju. Oni se uvijek odnose prema tim pitanjima s naprasitošću i žele se raspravljati. A kakav je rezultat? To ne donosi nikakav učinak, jer se sa zlim silama Sotone ne može rezonirati. Nije li to glupost i neukost ljudi?

Neki ljudi propovijedaju evanđelje, uče neku tehničku struku ili obavljaju određenu vrstu dužnosti s jedinim motivom da razjasne glasine i objasne ljudima što je istina, objavljujući rat mračnom svijetu i zlim ljudima koji se opiru Bogu. Je li to čin pravde? Bio ti u pravu ili u krivu čineći to, moraš razumjeti: može li Bog spasiti one opake ljude koji su neprijateljski nastrojeni prema Njemu? Ima li ikakve vrijednosti u tome što ti to činiš? Ako ne razumiješ kakve ljude Bog spašava i uvijek iznosiš neka gledišta koja se čine ispravnima, ali su zapravo pogrešna, ne ometa li to tvoje vlastito spasenje? Neki ljudi vrše svoju dužnost samo da bi se borili protiv zlih sila koje se opiru Bogu i da bi se suprotstavili svjetskim trendovima. „Kažu da zanemarujemo svoje obitelji i ne živimo normalnim životom, pa se želim dokazati tako što ću dobro vršiti svoje dužnosti. U budućnosti, kad odem u nebo i uđem u kraljevstvo, i kad se njima bude sudilo, vidjet će da sam ja u pravu!” Kakva je korist od takvog dokazivanja? Čak i da si se dokazao, što dobroga to može donijeti? Što to predstavlja? Koja je vrijednost toga? Kad bi ti to doista moglo omogućiti da uđeš u kraljevstvo i dobiješ Božje odobravanje, onda bi bilo vrijedno truda i tvoj bi put bio ispravan. Ali nažalost, ovaj put nije izvediv. To nije put koji je Bog predodredio ljudima i Bog ne zahtijeva od ljudi da tako postupaju. Ljudi su uvijek glupi, misleći da, zato što stoje na strani istine i imaju istinu, moraju se zalagati za pravedne stvari, objavljujući rat ovom zlom svijetu i svima onima koji izmišljaju glasine: „Mi vjerujemo u Boga i slijedimo Boga, vršimo svoju dužnost – pokazat ćemo vam tko je na pravom putu!” Nije li to naprasitost? Ima li ikakve koristi od raspravljanja oko tih stvari? To nema nikakve vrijednosti. Ako doista imaš vremena i energije, bilo bi bolje da naučiš nešto više o nekoj struci, da proučiš još znanja i općeg znanja vezanog za struku. To je korisno i podupire tvoje obavljanje dužnosti. Zašto se uvijek nadmećeš sa zlim silama svijeta? Zašto se uvijek nadmećeš s glasinama? Nije li to uzaludno trošenje snage? Bez obzira na to kako te drugi napadaju, nema potrebe obraćati pažnju na njih. Oni su đavolje prirode i zvijeri su, oni su jednostavno takvi; Bog ih ne spašava, ne mijenja ih i ne govori im. Bog ih ignorira, pa trebaš li ti obraćati pažnju na njih? Ako ljudi ustraju u tvrdoglavom činjenju onoga što Bog ne čini, nije li to pomalo glupo i bez mudrosti? U najmanju ruku, ti si osoba koja nema srce pokorno Bogu i ne voliš ono što Bog voli, niti mrziš ono što Bog mrzi. Ti ne vidiš kakav je stav Božji prema tim stvarima – Bog ih ignorira; ti čak ni ne shvaćaš zašto je to tako. U svakoj od tri etape Svog djela, Bog je izgovorio mnogo riječi. Mnogo je dijaloga između Boga i čovječanstva, i iz tih se dijaloga mogu vidjeti namjere Božje, Božja narav i bit. Međutim, Bog nikada ne govori o tome kako On razgovara sa Sotonom u određenim specifičnim stvarima i tako razotkriva Sotonu, dopuštajući čovječanstvu da jasno vidi Sotonino pravo lice i da jasno vidi kako se Sotona odnosi prema Bogu. Toliko je takvih stvari, ali Bog ih ne spominje. Zašto ih Bog ne spominje? Zato što razgovor o tim stvarima nije od nikakve koristi za tebe. Ono što je tebi najkorisnije jesu riječi Božjeg života; ove riječi koje ti mogu omogućiti da dođeš pred Boga i postaneš osoba koja se pokorava Bogu, i koja se boji Boga i kloni se zla, tebi su najkorisnije. Bog ti govori kako živjeti i kako govoriti, a također i kako razlučivati ljude i stvari te naučiti primjenjivati istinu i biti mudar u različitim okruženjima i situacijama – sve je to tebi korisno. Bog govori i čini sve što je tebi korisno. Bog ne izgovara ni jednu jedinu riječ koja ti nije od koristi. Ne bi li Bogu bilo i previše lako izgovoriti te riječi? Pa zašto ih onda On ne izgovara? Zato što iskvareno čovječanstvo ne treba te riječi. Ove su glasine jednake riječima đavala i Sotone, i Bog ih ignorira, pa se ni ti ne bi trebao nadmetati s njima. Razumiješ? (Shvaćeno.) Jednom kad razumiješ, znaš kako to primijeniti, zar ne? Nemoj ulagati trud u raščlanjivanje glasina, opovrgavanje glasina, traženje izvora glasina i tako dalje. Ako doista imaš srce da svjedočiš za Boga i želiš biti postojan u svom svjedočanstvu i steći Božje odobravanje, toliko je riječi koje možeš reći i toliko stvari koje možeš učiniti. Riječi i istine kojima Bog opskrbljuje ljude zahtijevaju da o njima razmišljaš i da ih iskusiš, kako bi postale tvoja vlastita načela i putovi primjene, i na kraju postale tvoj vlastiti život. Potrebno je da utrošiš vrijeme i energiju da to provedeš. Ako si budalast i glup, uvijek ulažeš trud u glasine, uvijek želiš obraniti svoju čast i razjasniti se pred svijetom, onda to znači nevolju; nećeš steći istinu i bit ćeš potpuno zapleten i iscrpljen tim svjetskim glasinama. Na kraju, nećeš moći jasno objasniti stvari. Zašto ih nećeš moći jasno objasniti? Zato što se suočavaš s đavlom, a on govori bezočne laži. Što đavao sada govori? Veliki crveni zmaj kaže: „Kina je branitelj svjetskog poretka, branitelj svjetskog mira, a njezina je uloga u održavanju svjetskog mira i poretka ključna.” Koje od riječi koje izgovara su činjenice? Jesu li te riječi činjenice? Kad čuješ te riječi, ne osjećaš li se ljutito? Nakon što to čuješ, misliš da je Sotona toliko besraman da uopće može izgovoriti takve stvari. Zašto bi se ti raspravljao s njim? Nisi li glup? On je jednostavno takav – Bog ga samo koristi da Mu služi, On ga apsolutno ne namjerava spasiti ili promijeniti. Nije li glupo raspravljati se s njim? Nemoj raditi takve gluposti. Mudri ljudi ne slušaju te glasine, niti su njima sputani. Neki ljudi kažu: „Nakon što čujem glasine, uznemirim se!” Onda bi se trebao moliti u svom srcu, koristiti istinu da razlučiš, a zatim prokleti te đavle i Sotonu, i te glasine više neće imati nikakvog utjecaja na tvoje srce. Postoji i drugi način: moraš prozreti bit. Ti kažeš: „Čak i ako se djela Božja ne podudaraju s mojim predodžbama i ako ih iskvareno čovječanstvo osuđuje i odbacuje, ja vidim da je On istina, a đavli i Sotona nemaju istinu. Čvrsto sam odlučio vjerovati u Boga! Samo me Bog može spasiti. On ima bit Božju, On je Bog, i Njegova se bit nikada ne mijenja. Bez obzira na to koliko se đavli i Sotona opiru Bogu, oni nemaju istinu, i ja ne vjerujem u riječi đavala i Sotone!” Imaš li ti tu vjeru? (Da.) Ako imaš tu vjeru, ne bi trebao biti uznemiren zbog bilo kakvih ljudi, događaja ili stvari, a još manje bi te Sotona trebao zaluditi ili napasti. Što bi onda trebao učiniti? Ignoriraj ga; samo se usredotoči na težnju za istinom i postojanost u svom svjedočanstvu, i Sotona će biti posramljen.

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o nekim pitanjima vezanim za širenje glasina unutar crkve. Većina ljudi čula je neke glasine od kineske komunističke vlade i vjerskog svijeta; također smo upravo razgovarali o tome kako se odnositi prema tim glasinama i kako ih rješavati. Jednom kad ljudi razumiju istina-načela, glasine ih više neće zaluđivati niti ometati. Kad se u crkvi pojavi netko tko širi glasine, bez obzira na način ili ton kojim širi bilo kakve glasine, kako bismo trebali postupiti s njim? Trebamo li to pustiti da se događa bez uplitanja, ili tu osobu razotkriti, raščlaniti i pozabaviti se njome? Koja je metoda u skladu s načelima? Ima onih koji kažu: „Zar ne postoji sloboda govora? Zašto ne pustiti tu osobu da govori? Samo im dajte da govore. Nakon što poslušaju glasine, kad ih svatko bude mogao razlučiti onakvima kakve jesu, više neće vjerovati tim đavoljim riječima i glasine će se prirodno urušiti.” Drugi kažu: „Neprihvatljivo je da šire glasine i kleveću Boga. Ne možemo im dopustiti da čine stvari koje kleveću Boga. Trebali bismo ih naučiti lekciju da se probude. Bog je podnio toliko patnje da bi govorio i radio kako bi nas spasio, a oni ipak šire glasine. Nemaju savjesti! Samo ako ih proklinjemo, možemo iskaliti svoju mržnju; ako se ne pozabavimo njima, iznevjerit ćemo Boga.” Koji je način dobar? Svi ti pristupi nisu dobri. Kao što smo ranije razgovarali, oni koji šire glasine definitivno nisu dobri ljudi i takve pojedince treba razlučiti. Ako samo povremeno šire glasine, treba ih upozoriti. Ako dosljedno šire glasine, moraju biti razotkriveni, raščlanjeni, a zatim ih treba ukloniti iz crkve, kako više ne bi mogli zaluđivati ljude ili im nanositi štetu. Je li lako riješiti ovu stvar? Biste li vi postupili na ovaj način ili biste čekali da crkvene vođe daju naredbe? Jednom kad se otkrije da netko dosljedno širi glasine, i da svaki put kad dođe na okupljanje govori o tim stvarima, nikada ne čita riječi Božje, nikada se ne moli, ne uči himne, i još više, ne dijeli svoje iskustveno razumijevanje riječi Božjih, i kad god netko razgovara o riječima Božjim i dijeli iskustveno svjedočanstvo, osjeća odvratnost i odbojnost prema tome, ali ne osjeća takvu odbojnost prema glasinama nevjernika i jako se uzbudi zbog njih – jednom kad se sve to otkrije, zašto pokazivati bilo kakvu ljubaznost prema takvoj osobi? Jasno je da je on Sotonin sluga koji se infiltrirao u crkvu kako bi omeo Božji izabrani narod da slijedi Boga. Odobravaš li ti njegovo ometanje? (Ne.) Ako ti to ne odobravaš, onda ustani i reci: „Taj i taj dolazi u crkvu i uvijek širi glasine, ne čita riječi Božje i ne dijeli svoje iskustveno razumijevanje riječi Božjih. On je bezvjernik i treba ga ukloniti iz crkve. Ima li tko kakvih prigovora?” Ako svi kažu da nemaju prigovora i podignu ruke u znak slaganja, onda tu osobu treba ukloniti. Nije li zadovoljavajuće na ovaj način riješiti se onoga tko širi glasine? (Jest.) Ovako se treba postupati s takvim ljudima.