Odgovornosti vođa i djelatnika (18) Peti odjeljak
E. Šteta koju uzrokuju neutemeljene glasine
Glasine koje se šire unutar crkve ne odnose se samo na nijekanje Boga ili osuđivanje Božjeg djela; postoje i druge vrste glasina. Te glasine treba razlučiti i raščlaniti, a također ih treba zaustaviti i ograničiti. Ukratko, glasine zasigurno nisu ništa dobro; one ljudima ne donose nikakvu korist. Neki ljudi kažu: „Želim slušati glasine samo da vidim što govore, da iz njih steknem sposobnost razlučivanja i mudrost.” Ako uistinu imaš sposobnost razlučivanja i ne bojiš se da će te glasine omesti, možeš slušati, ali kakve će biti posljedice? Ako postaneš zbunjen i počneš sumnjati u Boga i Božje djelo, onda je to opasno; to znači da si zaluđen. Ako ne možeš razlučivati i umjesto toga budeš zaluđen, nije li to problematično? Imaš li ti taj rast? Misliš da imaš vjeru, ali razumiješ li ti istinu? Ako ne razumiješ istinu, tvoja vjera nije istinska i svejedno ćeš biti zaluđen. Ako razumiješ nešto istine, imaš nešto istinskog znanja o Bogu te možeš razlučiti te glasine i oduprijeti im se, onda slušajući ih možeš steći mudrost. Ako misliš da samo imaš vjeru, ali zapravo ta vjera još nije istinski rast i još ne razumiješ istinu, onda kažem da će ti biti vrlo teško doista steći sposobnost razlučivanja i mudrost iz glasina. Odakle dolaze glasine? Dolaze od Sotone. Sotona iskorištava svaku pukotinu i koristi svaku priliku da cjepidlači oko izraza upotrijebljenih u Božjim riječima i da pronađe nešto za što se može uhvatiti u Božjim riječima, vadeći ih iz konteksta. Čini se kao da to ima osnovu, ali zapravo se to radi izvan konteksta kako bi se ljude zaludilo. Nakon što čuju te glasine, oni koji ne razumiju istinu u sebi misle: „Ono što govore ima osnovu u Božjim riječima. Trebalo bi biti ispravno. Ne može biti glasina, zar ne?” Kao rezultat toga, bivaju zaluđeni. Neke su glasine očite i lako ih je razlučiti. Međutim, neke glasine je teško razlučiti; na površini se čini da su u skladu s činjenicama, ali njihova bit nije takva. Nemoj misliti da su te glasine ispravne samo zato što se površno podudaraju s doslovnim značenjem Božjih riječi. Zapravo, mnoge od tih izjava su prazne teorije, one su zamke i ne donose ljudima nikakvu duhovnu pouku ni korist. Sve te izjave treba odbaciti. Budući da se stupanj u kojem ljudi razumiju riječi Božje razlikuje, a i konteksti u kojima Bog govori također su različiti, slijepo primjenjivanje i tumačenje Božjih riječi najvjerojatnije će uzrokovati pogreške. Sotona često zaluđuje ljude vadeći Božje riječi iz konteksta i pogrešno ih tumačeći. Sve osude Božjeg djela koje se temelje na Bibliji ili riječima Božjim Sotonino su lukavstvo, njegova sredstva za navođenje ljudi na pogrešan put; to su zamke i sve takve izjave treba odbaciti. Na površini, glasine su samo jedna ili dvije opaske, ili nekoliko opaski; nisu dovoljne da bi ih se bojalo i nisu nešto čega se treba bojati. Ono čega se treba bojati jesu glasine koje donose zaključke na temelju Biblije ili istine izvađene iz konteksta. To je ono što najviše može navesti ljude na pogrešan put; to je ono što najviše ometa ljudski um. To će navesti ljude bez razlučivanja da posrnu. Samo oni koji razumiju istinu mogu razlučiti takve zaluđujuće đavolje riječi. Na primjer, neki ljudi pronađu neke riječi Božje koje koriste kao temelj da kažu kako Bog voli ovu vrstu ljudi, a ne voli onu vrstu, da Bog spašava ovu vrstu ljudi, a ne spašava onu vrstu, da ovu vrstu ljudi Bog eliminira, a ona vrsta Bogu ne znači ništa, i tako dalje i tako dalje. Nisu li te izjave zaključci? Ti zaključci zapravo nisu u skladu s Božjim riječima. Osnove koje pronalaze zapravo su izvađene iz konteksta; pripadaju različitim kontekstima i to su različite izjave. To je apsolutno pogrešno tumačenje. Oni ne proziru bit i proizvoljno primjenjuju pravila. Ali oni bez sposobnosti razlučivanja bivaju zatrovani i zaluđeni nakon što čuju te zablude, postajući negativni u svom srcu, misleći da, budući da se ono što je rečeno temelji na riječima Božjim, mora biti točno. Oni nakon toga ne čitaju pažljivo Božje riječi kako bi pronašli nedostatke u tim zabludama, već u potpunosti vjeruju da su one istinite. Nisu li navedeni na pogrešan put? Ako nitko tko razumije istinu s njima ne razgovara u zajedništvu, to je vrlo opasno. U najmanju ruku, ti ljudi mogu postati negativni na šest mjeseci do godinu dana; to ne samo da odgađa njihov ulazak u život, već ako se povuku i prestanu vjerovati, bit će potpuno uništeni i potpuno će izgubiti Božje spasenje. Stoga su ljudi malog rasta koji ne razumiju istinu u velikoj opasnosti da ih Sotona zaludi! Samo oni koji razumiju istinu sigurni su i stabilni. Ako jednog dana uistinu naiđeš na nekoga tko širi glasine kako bi zaludio ljude, najučinkovitiji način je brzo pronaći nekoga tko razumije istinu da s njim razgovaraš u zajedništvu; samo tada možeš biti spašen iz te situacije. Traženje pomoći od onih bez duhovnog razumijevanja, koji slijepo primjenjuju pravila, ne samo da neće riješiti problem, već će te i dodatno zaluditi. Dakle, biti zaluđen nije nešto što se događa samo u religiji – čak i ako vjeruješ u Boga i živiš crkveni život, ako ne težiš istini, i dalje možeš lako biti zaluđen. Čak i ako vjeruješ tri do pet godina, ili sedam do osam godina, ako nisi zadobio istinu, i dalje si u opasnosti da budeš zaluđen; osobito oni koji često imaju predodžbe i često su negativni najskloniji su tome da budu zaluđeni i mogu izdati Boga u bilo kojem trenutku. Jer Sotona obilazi zemlju kao ričući lav, tražeći ljude da ih proždere; to je činjenica. Tko je taj Sotona? To su svi oni koji osjećaju odbojnost prema istini i mrze istinu, uključujući antikriste, lažne vođe, te apsurdne ljude i one koji zaluđuju druge – svi su oni Sotone. Ti ljudi lutaju posvuda, zaluđujući i ometajući Božji izabrani narod kamo god pošli, stoga su svi oni đavli koji se opiru Bogu. Božji izabrani narod trebao bi biti posebno na oprezu kako bi osigurao da ne bude zaluđen i da može ostati postojan.
Neosporno je da su u crkvi neki novi vjernici ili oni izrazito lošeg kova, koji nemaju sposobnost razumijevanja Božjih riječi, često zaluđeni, pod utjecajem i ometeni raznim glasinama. Oni koji izmišljaju glasine mogu lako srušiti skupinu ljudi nekim usputnim zaključkom. Riječi i izjave koje nepromišljeno izlanu mogu neke ljude učiniti negativnima, slabima i nespremnima da vrše svoju dužnost. Kada Božja kuća pozove, ti su ljudi puni strahova, pronalaze razne razloge i izgovore da odbiju i izbjegnu. Očito, kakvu ulogu u crkvi imaju oni koji izmišljaju glasine? Igraju ulogu Sotoninih slugu, bez sumnje. Na primjer, neki ljudi kažu: „Moraš imati rezervni plan kada vršiš svoju dužnost. Božja kuća te poziva da vršiš dužnost, a ako je ne vršiš dobro, božja kuća te u bilo kojem trenutku može prestati upotrebljavati. U tom trenutku, ako se vratiš kući, teško ćeš se snalaziti. Nitko te tada neće uzdržavati!” Zvuči li ovo „dirljivo”? U skladu je s ljudskim osjećajima i zvuči prilično puno ljubavi i obzirno, ali primjećuješ li ti u tim riječima imalo obzira prema Božjem srcu? Nude li one ikakav oslonac, opskrbu, pomoć ili ohrabrenje ljudima? (Ne.) Govoriti ljudima da pripreme rezervni plan – ne koči li ih to? Što oni time misle? „Moraš biti oprezan; bog bi se mogao okrenuti protiv tebe!” To je otrov koji usađuju u ljude. Nakon što to čuju, ljudi misle: „Tako je, kako sam mogao biti tako glup? Skoro sam prodao kuću – da nisam dobro vršio svoju dužnost i da sam smijenjen, ne bih se imao ni kamo vratiti. Srećom, podsjetili su me, inače bih napravio nešto glupo.” Kakav „ljubazan” podsjetnik, ali u njemu ima poprilično otrova, koji prodire duboko! Jeste li vi čuli takve glasine? Zvuče kao da su tako dobri prema ljudima, tako obzirni, s tako velikom „ljubavlju”. Ti ljudi nisu ni rođaci ni prijatelji onima s kojima razgovaraju, među njima nema nikakve krvne veze – samo zato što svi vjeruju u Boga, ti ljudi mogu imati tako veliku „ljubav” prema onima s kojima razgovaraju. Ljudi misle: „Ovo je uistinu Božja zaštita! Bolje da prvo dobro razmislim. Ako uvijek budem površan kada idem vršiti svoju dužnost, što ću ako me pošalju natrag? Dakle, kada vršim svoju dužnost, moram biti oprezan; trebao bih raditi više posla koji čini da izgledam dobro, izbjegavati pogreške, a čak i ako pogriješim, ne smijem dopustiti da drugi saznaju za to. Na taj način me neće poslati natrag, zar ne? Čak i ako me pošalju natrag, u redu je; imam rezervni plan, imam ušteđevinu, a moja kuća je još uvijek tu. Nije li jednostavno stvar u tome što Bog nije obziran prema ljudskim osjećajima i ne ravna se prema tjelesnim osjećajima? Bez obzira na to, čega se treba bojati? Ljudi se ravnaju po svojim osjećajima, ljubav je posvuda u ljudskom svijetu!” Ova jedna „dirljiva” izjava stvara „prijateljstvo” među ljudima, ali gdje stavlja Boga? Stavlja Boga na treće ili četvrto mjesto, čini Ga autsajderom, kao da Bog nije pouzdan i da su samo ljudi vrijedni povjerenja, da su samo ljudi obzirni prema drugima. Ova jedna izjava proizvodi tako značajan učinak, tako je „pravovremena”! Volite li vi čuti takve riječi? Iako znate da se u njihovim riječima krije zloba, ipak se nadate da vam netko može dati znak, može vam pomoći, može vam dati upozorenje od nekoga tko je to već prošao kada ne znate što je pred vama, može vam reći iskrenu riječ. Ta je izjava tako „ključna”, tako „važna”! Nije li to potpuno prihvaćanje njihovih riječi? „Nepromišljene” riječi ovog fabrikanta glasina kupile su ljude i prodale Boga. Kakav je to postupak? Je li pristojan? (Ne.) Kakva mislite da je to osoba? U očima ljudi, to je dobra osoba, ljubazna osoba, ali u očima onih koji razumiju istinu, ta je osoba smetenjak. Sudeći po njenim postupcima i ponašanju, ona u potpunosti djeluje kao Sotonin sluga, ona je istinski đavao! Je li ova izjava točna? (Da.) Vrlo je točna! Nimalo ne odstupa od istine. Ona navodi svakog da se čuva Boga, da se protivi Bogu, i ne govori ni jednu jedinu riječ koja može duhovno izgraditi ljude. Zašto ne govori? Jer je njezino srce puno neprijateljstva i mržnje prema Bogu, njezina priroda-bit je Sotonina, i urođeno joj je opirati se Bogu i stajati u suprotnosti s Njim. Neki ljudi kažu: „Urođeno joj je da stoji u suprotnosti s Bogom, pa zašto i dalje slijedi Boga?” Da bi dobila blagoslove! Želi iskamčiti ishod primanja blagoslova iz Božje kuće, a ipak ne želi platiti nikakvu cijenu niti težiti istini. Također želi potkopavati Boga, ometati Božji izabrani narod i natjerati ih da se udalje od Boga i izdaju Boga. Takva je osoba nedvojbeno istinski đavao. Ali neki glupi ljudi nikako ne uspijevaju prozreti i prepoznati đavolja lica takvih ljudi. Oni mogu prihvatiti sve đavolje riječi koje ti ljudi govore, a koje su u skladu s ljudskim predodžbama i potrebama tjelesnih osjećaja. Pod utjecajem zaluđivanja od strane tih ljudi, mogli bi izdati i odbaciti Boga u svakom trenutku – čak i ako Ga ne žele odbaciti, to je izvan njihove kontrole. Sotona, đavli i Sotonine sluge tako su podmukli i prijevarni! Oni se sami opiru Bogu i stoje u suprotnosti s Njim, gnušaju se istine i ne prihvaćaju je, i čak žele spriječiti više ljudi da slijede Boga i teže istini. U Božjoj kući ti ljudi igraju ulogu kanala za Sotonu, govoreći i radeći za Sotonu. Oni služe kao kontrast, posebno se koriste da bi ljudi rasli u razlučivanju. Dakle, mnoge stvari koje govore možda se na površini ne čine pretjerano problematičnima. Čak često citiraju Božje riječi, pronalazeći neke dokaze i izreke u Božjim riječima, a zatim to ukrase svojim riječima, čineći da izgleda kako je ono što govore u velikoj mjeri u skladu s riječima Božjim. Ali jedno je sigurno: ono što govore suprotno je istini. Kada čuješ što govore, to se može činiti ispravnim, ali ako to pažljivo usporediš s Božjim riječima, možeš razlučiti da se u osnovi ne podudara s istinom. Sve te prividno istinite riječi koje oni govore dolaze od Sotone. Oni iskušavaju Boga, pokušavaju se uhvatiti za nešto unutar Božjih riječi, pogrešno tumače Božje riječi kako bi osudili Boga i zaludili Božji izabrani narod, uzrokujući da on nagađa o Bogu, pogrešno Ga razumije, izdaje i odbacuje, i tako dalje. Stoga su, osim antikrista i zlih ljudi, oni koji izmišljaju glasine kako bi zaludili druge također kategorija ljudi u crkvi koje treba razlučiti, čuvati se od njih i ukloniti ih.
F. Razlučivanje ljudi koji šire neutemeljene glasine i načela za postupanje s njima
Kako bismo trebali razlučiti one u crkvi koji izmišljaju glasine kako bi zaludili druge? Prvo, oni koji izmišljaju glasine apsolutno ne teže istini; osjećaju odbojnost prema njoj. Osim toga, često izmišljaju svakojake đavolje riječi i apsurdne izjave te ih koriste kako bi zaludili i privukli neku braću i sestre koji su malog rasta, imaju plitak temelj i ne razumiju istinu. Učinak koji postižu jest ometanje i narušavanje normalnog reda u crkvenom životu, ometanje normalne težnje ljudi i navođenje ljudi da skrenu s pravog puta, čineći ih negativnima i slabima, pa čak i uzrokujući da napuste svoje dužnosti i prestanu vjerovati u Boga – to ih čini još sretnijima. Stoga je savršeno točan opis nazivati one koji izmišljaju glasine Sotoninim slugama; to je pravo lice i suština takvih ljudi, i to je lako razlučiti. Neki ljudi imaju nešto razuma; iako sami ne vole istinu, ne izražavaju mišljenje o tome kako drugi teže istini niti se miješaju u to. Te ljude se može ignorirati. Ali neki ljudi zavide onima koji teže istini i mrze ih; uvijek ih osuđuju i napadaju gajeći pritom određene namjere, pa se čak i hvataju za uporište uz pomoć kojeg bi ih osudili. Takvih se ljudi treba čuvati. Iako ono što ti ljudi govore može zvučati prilično ispravno, logično i u skladu s doslovnim značenjem Božjih riječi, nakon pažljivog razlučivanja, pokazuje se da su to uglavnom laži i glasine, čista besmislica. Te prividno točne glasine i laži treba razlučiti. Neki ljudi kažu: „Vjerujem u Boga tek kratko vrijeme, malo sam čitao Božje riječi i ne razumijem istinu. Kako mogu razlučiti glasine i laži?” Jedini način je da se od danas pa nadalje više usredotočiš na čitanje Božjih riječi i da više tragaš za istinom u Božjim riječima, dopuštajući da Božje riječi puste korijenje u tvom srcu. Uz usmjeravanje riječi Božjih i promatranje stvari u skladu s istinom, imat ćeš sposobnost razlučivanja. Glasine koje ovi ljudi šire neće imati nikakvog učinka na tebe i neće ometati tvoju normalnu težnju. Bez obzira o kakvim glasinama raspravljali ili kakve besmislice govorili, nećeš biti poljuljan nakon što to čuješ, niti ćeš postati negativan i slab, a još manje ćeš imati ikakvih pogrešnih shvaćanja o Bogu; samo ćeš se usredotočiti na težnju u ispravnom smjeru. To znači da imaš otpornost – takve Sotonine sluge više neće imati nikakvog učinka u crkvi. Nema prečaca za učenje kako razlučiti glasine. Jedini način je više slušati propovijedi, više čitati Božje riječi i više razgovarati u zajedništvu o istini. Kada postigneš razumijevanje istine, prirodno ćeš imati sposobnost razlučivanja. Koja je svrha čitanja Božjih riječi i razgovora u zajedništvu o istini? Svrha je razumjeti istinu i razlučiti te glasine i zablude kroz čitanje Božjih riječi. Ako vidiš da te glasine proturječe i protive se riječima Božjim, budući da su potpuno suprotne istini, te će se glasine srušiti same od sebe. Naravno, neki ljudi kažu: „Nisam se potrudio čitati Božje riječi i ne razumijem što je istina u Božjim riječima. Samo pamtim jednu stvar: što se tiče mog vladanja, moram slijediti gomilu. Što god većina ljudi odbaci, i ja odbacujem; što god većina ljudi prihvati, i ja prihvaćam. Samo slijedim gomilu.” Je li to ispravno? (Ne.) Ponekad je i gomila u krivu, a slijediti gomilu znači griješiti s njima. Moraš naučiti slijediti one koji razumiju istinu; samo je to dobar način.
Širenje neutemeljenih glasina je nešto što se često događa u crkvi. Iako ovo pitanje nije velik problem, ometanje i šteta od ovoga za Božji izabrani narod nisu mali. U najmanju ruku, to može učiniti ljude negativnima i slabima; u najgorem slučaju, može uzrokovati da se ljudi udalje od Boga pa čak i da Ga izdaju. Stoga se širenje glasina ne može ignorirati. Jednom kada se to dogodi u crkvi, treba ga odmah zaustaviti i ograničiti. Ako su crkveni vođe neosjetljivi i tupi, nesposobni obavljati stvarni rad i ne mogu otkriti ovaj problem, ali ga neki ljudi dobrog kova koji teže istini i razumiju istinu ipak otkriju, onda bi potonja skupina trebala istupiti kako bi riješila taj problem. Kroz traženje i razgovor u zajedništvu s mnogim ljudima kako bi se postigao konsenzus i dobila potvrda, jednom kada se utvrdi da se šire glasine, ljudi bi trebali tragati za istinom kako bi riješili problem. Ako nije jasno da je određena opaska zabluda, nemojte je slijepo okarakterizirati. Što se tiče opaski koje su očite i uočljive, koje se lako mogu razlučiti kao glasine i zablude, njih treba odmah razotkriti i raščlaniti kako bi ih svi mogli razlučiti. Ako se ne može razlučiti je li ono što netko kaže glasina ili zabluda nakon što se od njih čuju jedna ili dvije rečenice, treba postupiti oprezno i ne donositi zaključke na slijepo. Treba pričekati da završe s govorom kako bi se jasno razlučilo. Jednom kada se potvrdi da je riječ o glasini ili zabludi, tu osobu treba odmah zaustaviti i ograničiti. Ako je opetovane opomene i ograničenja ne zaustave, a ona i dalje uporno širi glasine, treba je ukloniti iz crkve. Jesu li jasni načelo i put o tome što činiti i kako primijeniti kada se u crkvi otkrije netko tko širi glasine? (Da.)
Sadržaj glasina ne uključuje samo krupna pitanja koja sam spomenuo; postoje i neke glasine koje su samo svakojake sitnice, kao što su opaske o orezivanju, ili o tome koga Božja kuća koristi, a koga eliminira, i druge neistinite izjave. Prije nego što se crkva temeljito očisti, u njoj ima lažnih vođa, antikrista, raznih zlih ljudi, smetenih ljudi, bukvana koji nemaju duhovno razumijevanje – ima svakakvih ljudi. Lažljivci i tvorci glasina uobičajena su pojava, a među ljudima ima svakakvih glasina i đavoljih riječi. Što se tiče tih glasina, s jedne strane, ljudi trebaju imati normalno razumijevanje da o njima sude; s druge strane, za ozbiljnije glasine koje uključuju Božje djelo, Božji plan upravljanja, Samoga Boga, pa čak i upravne odluke Božje kuće i druga pitanja, ljudi trebaju imati istinu da bi ih razlučili. Za vanjske stvari, ljudi trebaju imati razum normalne ljudskosti da o njima sude. Za stvari koje uključuju Božje djelo i istinu, ljudi trebaju imati istina-stvarnost i rast da bi ih razlučili. Ukratko, bez obzira na vrstu glasina, ljudi bi ih trebali razlučiti i odbaciti, a ne prihvatiti. Naravno, neki ljudi ne teže istini i samo žive od tih glasina. Danas netko proširi neku izreku i to pokrene vjetar u jednom smjeru, i ti ljudi to slijede. Sutra, druga izreka pokrene vjetar u drugom smjeru, i oni onda slijede to. Na primjer, neki vođa ili djelatnik kaže da oni koji mogu pisati članke sa svjedočanstvima mogu biti usavršeni, pa oni vježbaju pisanje članaka, uče pisanje i traže izvore. Sljedećeg dana, drugi vođa ili djelatnik kaže da oni koji vrše svoju dužnost mogu biti spašeni, pa se oni počnu zaokupljati vršenjem dužnosti. Ali bez obzira na to koliko su zauzeti, nikada nisu zabrinuti niti zainteresirani za najvažniju stvar: težnju istini i ulazak u život. Različiti opaki trendovi koji nastaju među različitim skupinama u crkvi uvijek odvuku neke ljude. Različite glasine koje nastaju među članovima crkve uvijek zalude i utječu na neke ljude. Međutim, postoje i neki ljudi koji ostaju ravnodušni i ne obraćaju pažnju na te glasine koje čuju. Ne obaziru se na bilo kakav posao koji Božja kuća radi; nisu zainteresirani za vjerovanje u Boga i nisu pravi vjernici. Ti su ljudi samo po nazivu vjernici. Postoji i druga skupina ljudi koji su nešto bolji; oni mogu tragati za istinom i prihvatiti istinu, pa na njih ne utječu te negativne stvari i negativni ljudi. Jedino su oni malog rasta, bez temelja i koji uopće ne teže istini, uvijek pod utjecajem različitih izreka i opaski. Budući da ti ljudi uvijek slijede druge, uvijek postoje neki koji izmišljaju razne glasine kako bi raspirivali vatru. Oni osjećaju da samo to čini vjerovanje u Boga živahnim i uzbudljivim, a ne dosadnim, i to je jedini način da se osjećaju važnima. Te se stvari često događaju među novim vjernicima. Ako je crkva preplavljena širenjem glasina i zaluđivanjem ljudi, to znači da u toj crkvi zasigurno ima premalo ljudi koji razumiju istinu. Ovi prethodno spomenuti ljudi u crkvi slijede bilo kakve glasine i bilo kakva huškanja koja smisle oni sa skrivenim motivima, što je vrlo problematično. To je djelomično zbog lošeg kova, a također je i istinsko očitovanje nerazumijevanja istine. Većina onoga što kaže bilo tko tko ne razumije istinu nije praktično i pomiješano je s nečistoćama; strogo govoreći, sve se to svodi na laži. Ako sadrži motive i ciljeve, onda to nije samo laž, već još više Sotonina spletka i zavjera zlih ljudi. Stoga većina onoga što govore ljudi bez istine predstavlja đavolje riječi i ne treba im vjerovati.
Time zaključujemo razgovor u zajedništvu na temu širenja neutemeljenih glasina. Ovo pitanje širenja glasina najviše otkriva ljude i omogućuje da se ponašanja različitih ljudi jasno vide. Sada biste trebali razumjeti kakav stav treba imati prema glasinama i onima koji ih šire, te koje metode koristiti za postupanje s njima, zar ne? (Da.) Jednom kada razumijete, kada se ponovno susretnete s takvim stvarima, trebali biste ih usporediti s onim o čemu smo razgovarali u zajedništvu i koristiti najispravnije metode za rješavanje tih problema. To je u skladu s načelima.
17. srpnja 2021.