Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Sedmi dio)

Razni ljudi, događaji i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni život

Načela za postupanje s onima koji se upuštaju u neprimjerene odnose

Što se tiče raznih ljudi, događaja i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, podijelili smo ih u ukupno jedanaest točaka. Prethodno smo razgovarali u zajedništvu o šestoj točki – upuštanju u neprimjerene odnose. Na što se to uglavnom odnosi? Na bezobzirno zavođenje drugih i upuštanje u pohotne veze. O čemu se razgovaralo u zajedništvu u vezi s tim aspektom? Kada se takvi ljudi pojave u crkvi, kako bi se trebalo pozabaviti s njima? Koja rješenja postoje? Trebamo li zažmiriti na jedno oko i pustiti da to prođe bez kontrole ili bismo trebali riješiti problem u skladu s istina-načelima? Trebamo li ga izbjegavati ili s ljubavlju utjecati na uključene? Trebamo li s njima razgovarati u zajedništvu o istini ili ih upozoriti i ukloniti? Koji je najprikladniji način za rješavanje toga? (Upozoriti i ograničiti uključene. Ako ih se ne može ograničiti, ukloniti ih.) Kako bi ih trebalo ograničiti? Je li to lako učiniti? Kada se takve stvari dogode, općenito nije tako lako ograničiti uključene. Neki ljudi primijete takvu situaciju i smatraju je neprimjerenom, ali im je neugodno progovoriti. Neki ljudi to mogu neizravno natuknuti, ali uključeni ne moraju nužno slušati. Kakva je ljudskost svih ljudi koji mogu bezobzirno zavoditi druge? Jesu li to dostojanstveni i čestiti ljudi? Jesu li to ljudi s pristojnošću svetaca? Jesu li to ljudi s dostojanstvom i osjećajem srama? (Ne.) Ako ih netko samo riječima podsjeti ili s njima normalno razgovara u zajedništvu o istini, može li to riješiti problem? Ne može. Kada se takva stvar dogodi, to znači da se zapravo već dugo kuhala u njihovom srcu. Je li je u tom trenutku lako kontrolirati? Može li pomaganje i pokušaj da se na njih s ljubavlju utječe riješiti problem? (Ne.) Dakle, koje je najbolje rješenje? Ukloniti takve ljude, izolirati ih od onih koji iskreno vjeruju u Boga i vrše svoje dužnosti i ne dopustiti im da nastave ometati druge i nanositi im štetu.

Trenutno se u nekim crkvama neprestano događa da muškarci i žene zavode jedni druge. Ti ljudi, čim im se ukaže prilika, zavode jedni druge, ponašajući se posebno razvratno i bez ikakvog osjećaja srama. Čuo sam za čovjeka koji je zaveo više žena; nije se upuštao u ozbiljnu vezu, već je samo bezobzirno zavodio i prianjao uz svaku ženu koju je sreo. Neki ljudi kažu: „On se samo normalno ophodi; to je samo njegov način interakcije.” Većina ljudi smatra da takva interakcija nije duhovno izgrađujuća, da je odvratna i gnusna. Nije li to problem? Može li to dokazati da su takvi odnosi neprimjereni? Ako veza dvoje ljudi ne utječe samo na vršenje njihovih dužnosti, već i na dužnosti drugih, trebalo bi ih ograničiti. Neće im biti dopušteno da budu u vezi unutar crkvenog života, a pogotovo ne u crkvi sa punim radnim vremenom, jer to utječe na vršenje dužnosti drugih i štetno je za crkveni rad. Kada se budu mogli usredotočiti na svoje dužnosti, mogu se vratiti u crkvu sa punim radnim vremenom kako bi vršili svoje dužnosti. Neki se ljudi ne upuštaju u ozbiljnu vezu, već radije bezobzirno zavode i prianjaju uz druge, igrajući se požudom, ometajući crkveni život, utječući na raspoloženje ljudi i ometajući druge. Takva situacija predstavlja ometanje crkvenog rada i trebalo bi je riješiti i s njom se pozabaviti u skladu s načelima; te bi ljude trebalo pravovremeno izolirati i ukloniti. Je li ovaj problem lako riješiti? Nikome se ne bi smjelo dopustiti da prekida i ometa crkveni život i crkveni rad, a takva bi se pitanja trebala rješavati u skladu s načelima. Neki ljudi kažu: „U situacijama u kojima neće biti nikoga tko će preuzeti njihove dužnosti ako se s njima obračuna, ne može se s njima obračunati; trebalo bi im dopustiti da samo nastave i zavode druge kako žele. Kako god zavodili druge, to bi trebalo biti dopušteno.” Ima li Božja kuća takvo pravilo? Je li postojalo takvo načelo u razgovoru u zajedništvu na posljednjem okupljanju o tome kako postupati s takvim ljudima? (Ne.) Kada se susretnu s takvim situacijama, crkveni vođe i nadzornici postanu zbunjeni i ne znaju kako postupiti, dopuštajući tim ljudima da bezobzirno zavode druge u crkvi, zbog čega se većina ljudi osjeća nelagodno i ostaje duhovno neizgrađeno, osjećaju odbojnost u srcu, ali se ne usuđuju progovoriti i moraju to trpjeti. Vođe i nadzornici vjeruju da crkveni rad i Božja kuća ne mogu bez tih ljudi, da će, ako se ti bezobzirni zavodnici otjeraju, biti manje ruku za obavljanje posla. Je li ta logika ispravna? (Ne.) U čemu je neispravna? (Ti ljudi ne mogu raditi; nije im ni na kraj pameti da rade.) To pogađa u centar. Što vi mislite, kakvi su ljudi sposobni bezobzirno zavoditi druge? Nemaju nimalo suzdržanosti; oni su bezvjernici, nevjernici. Nije samo da ne ljube istinu, da osjećaju odbojnost prema istini, da imaju malo vjere, da su mladi i da imaju plitak temelj – nije samo to. Jesu li svi nevjernici koji ne vjeruju u Boga sposobni bezobzirno zavoditi druge? Jesu li svi sposobni upuštati se u razvratne aktivnosti? Samo jedan njihov dio; manjina još uvijek cijeni integritet i dostojanstvo, brine o svom ugledu i ima granicu u svom vladanju. Ovi takozvani vjernici u Boga nisu ništa bolji od nevjernika, pa je li pretjerano nazivati ih nevjernicima i bezvjernicima? (Ne.) Iako ti ljudi mogu obaviti neki posao u Božjoj kući, u smislu svoje prirode, oni su bezvjernici i nevjernici. Nemaju načela ni u čemu što rade i vladaju se bez granica, bez dostojanstva i bez osjećaja srama. Nevjernici čak zastupaju ideju da „ljudima treba njihov ponos kao što drvetu treba njegova kora”; a ti ljudi ne žele čak ni sačuvati svoj ponos, pa mogu li onda željeti istinu? Mogu li se iskreno dati za Boga? Mogu li u svojoj dužnosti postupati u skladu s načelima? Apsolutno ne! Oni samo službuju. Ljudi koji samo službuju ne posjeduju nikakvu istinu; njihovo službovanje prekida i ometa i ne ispunjava mjerilo vršenja dužnosti. Iako se izvana čini da vrše svoju dužnost, bez obzira na to kako s njima razgovaraš u zajedništvu o načelima, oni jednostavno ne slušaju. Rade što god žele, ne postupajući u skladu s načelima. Kada ti ljudi slušaju propovijedi, njihovo držanje i izrazi lica razotkrivaju njihovu bit bezvjernika. Drugi sjede uspravno, slušajući ozbiljno i pažljivo, ali kako ti ljudi slušaju? Neki se naslanjaju na stol, često se protežući i zijevajući, ne sjede pravilno, ne izgledaju nimalo kao ljudi. Kakvi su to ljudi koji ne izgledaju nimalo kao ljudi? Oni uopće nisu ljudi; samo nose ljudsku ljušturu. Kako se osjećate kada vidite skupinu tih „gmazova” kako dolaze slušati propovijedi? Ne osjećate li se nelagodno? (Da.) Ova skupina izgleda odvratno i kad ih vidim, gubim volju da govorim. Ja govorim ljudima, a ne „gmazovima”. Mogu li se stanja ljudi koji ovako slušaju propovijedi poboljšati dok vrše svoju dužnost? Može li njihova vjera u Boga rasti i mogu li jasnije razumjeti istinu što više vrše svoju dužnost? Apsolutno ne! Bez obzira na to kako vrše svoju dužnost, njihov stas i vjera ne rastu. Sve rade razuzdano i bez suzdržanosti, živeći u pohotnosti tijela i iskvarenim naravima bez ikakve svijesti, samoprijekora ili discipline – oni su neljudi! Za takve ljude, čak ne uzimajući u obzir druge loše stvari koje su učinili ili njihove postupke kojima su prekršili načela i naštetili interesima Božje kuće, samo upuštanje u neprimjerene odnose dovoljno je da budu uklonjeni. To je vrlo jednostavna stvar, a ipak se crkveni vođe i nadzornici samo hvataju za glavu, ne znajući kako to riješiti. Ovu je stvari vrlo lako riješiti; o tome se već prije razgovaralo u zajedništvu. Trebalo bi postupiti u skladu s načelima, a one koje treba ukloniti, treba ukloniti. Ne razmišljajte previše o tome; rad Božje kuće nastavit će se sasvim dobro i bez njih. Recite Mi, što bi netko trebao učiniti ako negdje pronađe pseći izmet? Trebao bi ga odmah očistiti; ako se ne očisti na vrijeme, odmah će doći muhe i komarci, a ljudi na takvom mjestu ne mogu imati mira. Što želim reći svim ovim? (Da bi se riješio problem upuštanja u neprimjerene odnose u crkvi, prvi je korak ukloniti te podle bezvjernike.) Da, točno to mislim. Ako u crkvi postoje ljudi poput „smrdljivog psećeg izmeta”, sigurno će privući neke „smrdljive muhe”. Uklanjanjem smrdljivog psećeg izmeta, te će muhe prirodno nestati. Nije li to rješenje? Je li ovo rješenje razumno? (Da.) Kada se bave takvim pitanjima, neki crkveni vođe uvijek su zabrinuti, govoreći: „Ako uklonimo one koji bezobzirno zavode druge, neće li biti manje ljudi za obavljanje posla?” Je li to problem? (Ne.) Zašto ne? Kako bi trebalo riješiti tu zabrinutost? Čak i kad bi njihova zabrinutost imala smisla, jer misle da ako su zahtjevi prema ljudima prestrogi i ako se uklone oni koji bi mogli raditi posao, ne bi bilo nikoga da obavi taj dio posla, ne bi li bilo lako pronaći neke druge sposobne ljude da ih zamijene? (Da.) Pa čak i da se zamjene ne mogu odmah pronaći, posao bi se mogao obaviti kasnije kada se pronađu prikladni ljudi, bez utjecaja na rad Božje kuće. Božja kuća ne uzdržava te ljude koji ne rade pravi posao. Ako se mogu pokajati i posvetiti se pravim zadacima, mogu nastaviti raditi, ali ako se ne pokaju, onda bi trebali biti diskvalificirani iz vršenja svoje dužnosti. Nije li to opravdano i razumno? Božja kuća radije će uzdržavati službenike nego bezvjernike i nevjernike. Je li ovo načelo ispravno? (Da.) U kojem je smislu ispravno? Čak i ako službenik ne teži istini, on je i dalje voljan službovati i može to činiti na pristojan i poslušan način u Božjoj kući. Iako samo ulažu trud, odani su i, u najmanju ruku, nisu loši ljudi. To su ljudi koje Božja kuća zadržava. Ako je osoba loša i podla, uvijek se upušta u nepoštene i podle rabote, i ako ne može čak ni dobro službovati i ne ispunjava mjerila za službenika, onda su takvi ljudi nevjernici i Božja kuća ih ne zadržava. Stoga, Božja kuća ih ne zadržava, ne zato što su službenici, već zato što njihovo službovanje nije čak ni u skladu s mjerilom, i zato što je čak i njihov rad stvar trgovine. To je zato što uvijek žele činiti zlo i izazivati ometanja, uvijek pokušavajući upuštati se u nepoštene i podle rabote u crkvi, remeteći red u crkvenom radu i utječući na vršenje dužnosti većine ljudi. Oni kvare atmosferu u crkvi i sramote Božje ime – ništa ne bi moglo biti prikladnije nego da ih se ukloni. Gdje god postoje ljudi poput „smrdljivog psećeg izmeta”, trebalo bi ih odmah ukloniti. Je li jasno? (Da.)

XI. Manipuliranje izborima i njihovo prekidanje

Danas ćemo nastaviti razgovarati o dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Koja je jedanaesta točka ove dvanaeste odgovornosti? (Manipuliranje izborima i njihovo prekidanje.) Već smo nešto prije razgovarali o manipuliranju izborima i njihovom prekidanju, kada smo razgovarali o razotkrivanju različitih očitovanja antikrista, zar ne? (Da.) Radni aranžmani Božje kuće uključuju pravila za crkvene izbore. Izbori se mogu održavati jednom godišnje, a mogu se održavati i pod određenim posebnim okolnostima. Sve bi crkve trebale odabrati vođe i djelatnike na svim razinama u skladu s načelima koja je postavila Božja kuća. Pravila za izbore uključuju načela izbora, kriterije za odabir ljudi, metode i pristupe izborima te razne napomene kojih braća i sestre trebaju biti svjesni tijekom izbora. Naravno, prije svakih izbora, vođe i djelatnici na svim razinama trebali bi razgovarati o svim aspektima izbornih načela kako bi osigurali da ih Božji izabrani narod može jasno razumjeti. Na taj način, rezultati izbora bit će bolji. Danas nećemo razgovarati o pojedinostima izbora; glavna tema današnjeg razgovora jesu neka očitovanja manipuliranja izbora i njihovog prekidanja.

A. Očitovanja manipuliranja izborima i njihova prekidanja

Crkveni izbori moraju strogo slijediti izborna načela koja je postavila Božja kuća kako bi se odabrali kandidati najprikladniji za vođe i djelatnike. Ako se izborna načela prekrše i koriste se druge izborne metode, to je djelo lažnih vođa i antikrista. Božja kuća mora zabraniti takve prekršaje te istražiti i pozabaviti se s glavnim pojedincima koji su manipulirali izborima. Tijekom crkvenih izbora, razni će se ljudi razotkriti, a i razni načini razmišljanja ljudi bit će razotkriveni. Neki ljudi iza kulisa povlače mnogo mutnih poteza kako bi bili izabrani za vođe ili kako bi bili izabrani ljudi koji su njima od koristi. Na primjer, neki se ljudi boje da će za vođe biti izabrani oni koji teže istini i da će ugroziti njihov status, pa se svim silama trude iza leđa osuđivati te ljude zbog slabosti koje su pokazali i grešaka koje su napravili, osuđujući ih kao ohole i samopravedne te s naravi antikrista, i tako dalje, sve u pokušaju da učine da oni izgube na izborima. Drugi, kako bi bili izabrani za vođe, kupuju lijepe stvari da bi podmićivali ljude tijekom izbornog razdoblja ili daju obećanja lijepim riječima, a također koriste razna sredstva da potiču i nagovaraju druge za koga da glasaju ili protiv koga. Bez obzira na to koja sredstva i metode koriste, sve je to radi manipuliranja izborima i utjecanja na rezultate izbora. Unatoč tome što crkva opetovano razgovara o načelima izbora – kao što su odabir onih s dobrom ljudskošću, koji teže istini i koji mogu voditi braću i sestre da normalno vrše svoje dužnosti, normalno čitaju Božje riječi, ulaze u istina-stvarnost i druga takva načela – ti ljudi jednostavno ne slušaju i žele povlačiti mutne poteze. Što znači povlačiti mutne poteze? To znači da uvijek žele varati. Nikada otvoreno ne procjenjuju tko je dobar, a tko nije, uvijek želeći iza kulisa povlačiti mutne poteze i upuštati se u lukave spletke i smicalice. Čak se i iza kulisa dogovaraju o tome koga izabrati, a koga ne, pokušavajući navesti sve da se slože oko toga. Nisu li to mutni potezi? Nije li to varanje? (Da.) Je li to zaštita izbora na otvoren i pošten način u skladu s istina-načelima? Ne, nije – oni koriste ljudske spletke i metode u drskom pokušaju da manipuliraju izborima. Koji je njihov cilj u manipuliranju izborima? Žele kontrolirati rezultate izbora, žele sami biti izabrani, a ako ne mogu biti izabrani, onda žele odlučiti tko će biti izabran, pa iza kulisa povlače mutne poteze. Nije im stalo do rada crkve ili ulaska u život braće i sestara. Ne razmišljaju o interesima Božje kuće ili braće i sestara; uzimaju u obzir samo svoje osobne interese. Kada se održavaju izbori, njihove vlastite namjere i želje njihov su glavni prioritet. Pa zašto žele manipulirati izborima? Kad bi netko uistinu želio dovesti braću i sestre pred Boga i u istina-stvarnost, bi li se tako ponašao? Bi li imao takve ambicije? Bi li pokazivao takvo ponašanje? Ne, ne bi. Na taj način bi se ponašali samo oni sa skrivenim motivima, ambicijama i željama koji žele manipulirati crkvenim izborima. Oni unutar crkve privlače neke ljude koji se prilično dobro slažu s njima, koji dijele njihove stavove i koji imaju iste motive i ciljeve, a također vrbuju neke ljude koji su obično slabi, ne teže puno istini, te su smeteni, neuki, lakovjerni i lako podložni tuđem manipuliranju, formirajući snagu koja ometa rad crkvenih izbora. Njihov cilj u suprotstavljanju crkvi jest da sami budu izabrani, da imaju zadnju riječ u rezultatima izbora. Žele izabrati svoje unaprijed određene ljude, one koji su njima od koristi. Ako ti ljudi budu izabrani, onda je njihova urota uspjela. Bi li rezultat takvih izbora bio ispravan ili neispravan? (Neispravan.) Definitivno bi bio neispravan. Oni izabrani na izborima koje su namjestili zli ljudi sigurno bi bili od koristi zlim ljudima. Zašto bi bili od koristi tim zlim ljudima? Zato što bi zli ljudi tada mogli postupati samovoljno i bezobzirno te divljati u crkvi, a da se nitko ne usudi razotkriti ih ili ograničiti. Ne bi bili uklonjeni, dok bi oni koji teže istini bili isključeni i potlačeni od njih, a crkva bi postala carstvo zlih. Jasno je da je krajnji rezultat izbora kojima su manipulirali zli ljudi zasigurno neispravan; on se sigurno protivi volji većine i krši načela. Crkveni vođe i braća i sestre trebali bi biti svjesni i na oprezu prema svim ponašanjima i postupcima tih ljudi tijekom izbora. Ne bi trebali biti zbunjeni u vezi s tim. Jednom kada se otkriju znakovi manipuliranja i prekidanja izbora, trebalo bi odmah poduzeti mjere da se uključenima ograniči djelovanje, a ako se ti ljudi ne mogu ograničiti, trebalo bi ih izolirati. Ti su ljudi posebno drski, neobuzdani i teško ih je kontrolirati. Da bi prekidali izbore i manipulirali rezultatima, sigurno će iza kulisa spletkariti, govoreći i čineći mnoge stvari. Što bi trebalo učiniti u vezi s tim? Stvar je laka za riješiti. Ako crkveni vođe otkriju problem, trebali bi ga razotkriti i objaviti javno, te potaknuti braću i sestre da razgovaraju u zajedništvu o ozbiljnosti i posljedicama te stvari, te o tome kakva je točno priroda takvih postupaka. Konačno, trebali bi poduzeti određene mjere. Koje bi mjere trebalo poduzeti? Tko god iza kulisa stalno spletkari i pokušava manipulirati i prekidati izbore, s njim bi trebalo postupiti bez uglađenosti i isključiti ga iz sudjelovanja na izborima. Što to znači? To znači da se njihov glas ne računa. Bez obzira na to koliko je ljudi uključeno u manipuliranje i prekidanje izbora, njihovi bi glasovi trebali biti poništeni i ne bi im se smjelo dopustiti da sudjeluju na izborima. Bez obzira na to tko je zaluđen i ometen, sve dok su slijedili načine onih koji manipuliraju izborima i urotili se sa zlim ljudima da namjerno naštete izborima, Božji izabrani narod trebao bi ustati da ih razotkrije i oduzme im pravo na sudjelovanje na izborima. Je li to dobar pristup? (Da.) To se čini isključivo radi zaštite rada crkve. Zar ti odbijaš prihvatiti ograničenja? Zar ti odbijaš prihvatiti izborna načela Božje kuće? Zar ti ne želiš imati zadnju riječ? Ako ti imaš zadnju riječ, onda je Sotona taj koji odlučuje. Božja kuća i crkva su mjesta gdje vlada istina; Sotoni se ne može dopustiti da odlučuje. Budući da ti želiš spletkariti i namjerno manipulirati i prekidati ove izbore, jednostavno je – tvoj je glas poništen. Bez obzira za koga ti glasaš, nema koristi; nijedno tvoje mišljenje se ne računa, pa čak i ako ti inzistiraš na kandidiranju na izborima, to neće uspjeti. Božja kuća ima upravne odluke i propise, a tvoje pravo na sudjelovanje na ovim izborima oduzeto je i poništeno. Ako ti i dalje budeš ometao sljedeće izbore, onda će tvoje pravo na sudjelovanje na izborima biti potpuno oduzeto i apsolutno ti više neće biti dopušteno sudjelovati. Ovako bi trebalo postupati s onima koji uvijek spletkare kako bi manipulirali i prekidali izbore.

Kad god se u crkvi održavaju izbori, uvijek postoje neki zli ljudi koji postaju nemirni: neki iza kulisa spletkare u pokušaju da manipuliraju izborima i prekidaju ih, dok su neki željni otvorenog natjecanja s drugima za položaj vođe, svađajući se dok ne pocrvene u licu, čak i na rubu da postupe naglo, pribjegnu nasilju i potuku se, ostavljajući braću i sestre nesigurnima koga da slušaju ili izaberu. Tijekom izbora, oni ne razgovaraju u zajedništvu o istini, niti raspravljaju o tome kako bi obavljali crkveni rad, koji bi putovi postojali u radu, ili koje bi ideje i planove za rad predložili ako bi bili izabrani za vođu. Umjesto toga, oni se pobrinu da razotkriju nedostatke drugih kandidata i napadaju ih, dok također privlače jednu skupinu ljudi da formiraju opoziciju protiv druge skupine, stvarajući situaciju podjele u crkvi. U što se takvi izbori pretvaraju? Pretvaraju se u nešto što dijeli crkvu. Prije nego što su rezultati izbora uopće objavljeni, crkva je već podijeljena. Je li to pojava koja bi trebala nastati tijekom crkvenih izbora? Je li to normalna pojava? Ne, nije. Ako ti želiš biti vođa i vjeruješ da imaš neke sposobnosti i osjećaj bremena te da si podoban za ovaj posao, možeš sudjelovati na izborima u skladu s načelima Božje kuće. Naravno, također možeš iznijeti svoje jače strane i zasluge te razgovarati o svojim shvaćanjima i iskustvima, kako bi zadobio povjerenje braće i sestara i kako bi ti oni povjerili posao vođe u crkvi. Međutim, ne bi trebao doći do svog cilja da budeš izabran tako što ćeš napadati druge, jer to može lako zaluditi ljude i donijeti negativne posljedice. Braću i sestre malog stasa i bez sposobnosti razlučivanja možeš lako zaluditi i oni neće znati koga izabrati, a crkva također može biti bačena u kaos i zahvaćena podjelama. Ne bi li to bilo davanje Sotoni prilike koju će iskoristiti? Ukratko, svatko tko sudjeluje na izborima a ne slijedi načela, tko uvijek ima ambicije i želje te koristi prezira vrijedna sredstva za postizanje cilja da bude izabran, pokazuje narav manipuliranja izborima i njihovog prekidanja, i to je neprimjereno izborno ponašanje. Naravno, neki ljudi imaju ispravna ponašanja koja bi trebalo razlikovati od ovoga. Na primjer, ako kandidat razgovara o tome kako dobro obavljati razne segmente crkvenog rada, kao što su rad na evanđelju, rad na izradi tekstova i rad na općim poslovima, ili kako poboljšati crkveni život, rješavati poteškoće Božjeg izabranog naroda u njihovom ulasku u život, i tako dalje, sve je to ispravno. Pravilno izražavanje svojih stajališta i shvaćanja, dijeljenje svojih razmišljanja i planova u vezi s crkvenim radom, i tako dalje – sve je to dio normalnog govora i ponašanja, i u skladu je s izbornim načelima koja je postavila crkva. Osim toga, svako neprimjereno ponašanje koje je posebno očito tijekom izbornih razdoblja trebalo bi privući pozornost. Ljudi trebaju biti na oprezu prema njima i razlučiti ih – ne budite neoprezni.

Neki ljudi često navode zauzetost poslom, brojne obiteljske probleme ili neodgovarajuće okruženje kao izgovore za neizvršavanje svojih dužnosti i nesudjelovanje u crkvenom životu. Međutim, kad dođe vrijeme za izbor crkvenih vođa, te poteškoće odjednom prestaju postojati, te se oni pomno dotjeraju za tu prigodu i dođu sudjelovati u izborima. Dugo se nisu pojavljivali, ali čim su čuli sjajnu vijest o crkvenim izborima, pohrlili su. Zbog čega dolaze? Dolaze zbog izbora, zbog položaja crkvenog vođe, zbog tog „službenog položaja”. Takvi su ljudi posebno proračunati u svojim postupcima. U strahu da će drugi posumnjati da žele postati crkveni vođe, izbjegavaju spominjati izbore i usredotočuju se samo na razgovor u zajedništvu o svojim razumijevanjima i iskustvima kako bi zadobili divljenje ljudi. Također javno jedu i piju Božje riječi, vode sve da razgovaraju u zajedništvu o Božjim riječima i dijele vlastito iskustveno svjedočenje. U stvarnosti, oni općenito rijetko sudjeluju u crkvenom životu i rijetko razgovaraju u zajedništvu o istini, a nisu u stanju ni govoriti o bilo kakvim iskustvenim razumijevanjima. Međutim, kako se izbori približavaju, postaju posve drugačiji. Aktivno sudjeluju u crkvenom životu i željni su se moliti, pjevati himne i razgovarati u zajedništvu, djelujući posebno motivirano i proaktivno se ističući. Nakon okupljanja, traže prilike za razgovor s braćom i sestrama o obiteljskim stvarima i za građenje veza. Kad vide crkvenog vođu, kažu: „Ne izgledaš baš najbolje ovih dana. Imam datulja kod kuće; dopusti da ti donesem.” Kad vide neku sestru, kažu: „Čuo sam da tvoja obitelj ima financijskih poteškoća. Treba li ti pomoć? Mogu ti dati nešto odjeće.” Posebno su aktivni na svakom okupljanju, posve drugačiji nego prije. U prošlosti bi se povremeno pojavili samo da se zabilježi da su bili, a tko god bi ih pozvao na okupljanje, ispričali bi se govoreći da su zauzeti. Ali tijekom izbornog razdoblja, odjednom se pojave i sudjeluju na svakom okupljanju bez iznimke. Na svakom okupljanju braća i sestre razgovaraju u zajedništvu o pitanjima i načelima vezanim za izbore, i naravno, i oni se uključe. Tijekom tog razdoblja, ulažu sav napor da izgrade dobre odnose s braćom i sestrama, nastojeći privući jedan dio njih. Čak i daju prinose više puta pred braćom i sestrama, zbog čega se većina ljudi osjeća zapanjeno, misleći: „Vjeruje u Boga toliko dugo, a nikad ga nismo vidjeli da daje prinose. Zašto je ovaj put tako velikodušan? Je li se stvarno promijenio nabolje i obratio?” Neki glupi i neuki ljudi koji ne mogu procijeniti stvari misle da se ta osoba doista promijenila nabolje, da su je prije krivo procijenili, te nesvjesno u srcu razvijaju povoljan dojam o njoj, misleći: „Obitelj te osobe je imućna; ima veze i pristup načinima da se stvari obave. Ako postane crkveni vođa, može mnogo toga učiniti za crkvu. Ne bi li to pružilo pomoć našoj crkvi u propovijedanju evanđelja i ugošćivanju neke braće i sestara koji su progonjeni i koji imaju poteškoća? Kad bi mogao ostati ovako aktivan, bilo bi sjajno, ali nisam siguran može li ustrajati u tome niti bi li bio voljan biti naš crkveni vođa.” Nisu li neki ljudi zaluđeni i prevareni? Sve što je ta osoba činila počinje donositi plodove, zar ne? Stvari sjedaju na svoje mjesto i rezultati će uskoro doći. Nije li to ono što želi? (Da.) Uz to, jednoj osobi da dva komada odjeće, drugoj košaru povrća, a trećoj neke dodatke prehrani, pazeći da se za svakoga pobrine. To navodi ljude na razmišljanje: „Kad bi ta osoba postala crkveni vođa, ne bi li bila sjajan pastir? Nije li to netko na koga se većina ljudi želi osloniti?” Nije li sada pravi trenutak? Neće li braća i sestre lako izabrati nekoga takvog? Ta je osoba obrazovana, rječita i ima određeni status u društvu. Ako se crkva suoči s uhićenjima, može zaštititi braću i sestre. Ako obitelj nekog od braće i sestara ima poteškoća, može pružiti ruku pomoći, a može pomoći i u crkvenom radu kad je potrebno više ruku. Međutim, postoji jedna stvar u koju većina ljudi nije sigurna: „Prije nije težio istini i dugo vremena je rijetko pohađao okupljanja. Ali sada, kad je vrijeme za izbore, na brzinu pohađa nekoliko okupljanja. Ako bude izabran za vođu, hoće li razumjeti istinu? Ako ne razumije istinu i može samo zaštititi te ljude ili im pružiti neke koristi, može li pomoći ljudima razumjeti istinu? Može li dovesti ljude pred Boga? To je upitno.” Neki sumnjaju u srcu, dok su drugi već pod utjecajem i kupljeni su koristima od te osobe. Nije li ova situacija vrlo opasna? Jedan jedini glas mogao bi presuditi u njihovu izboru. Bez obzira na konačni ishod izbora, jesu li postupci i ponašanje takvih ljudi ispravni? (Ne.) Oni u najzgodnijim trenucima daju milostinju, prinose i pomažu braći i sestrama u rješavanju nekih stvarnih poteškoća. Kad se neka braća i sestre preseljavaju, oni osiguravaju prijevoz, a kad obiteljima neke braće i sestara nedostaje novca, oni im ga posude. Kad nekima nedostaje telefon, kupe im ga, a kad neki nemaju računalo, daju im svoje… Te stvari čine u najzgodnijim trenucima, u najkritičnijim trenucima. Kakvo je to ponašanje? Zar činjenje tih stvari s namjerom natjecanja za vodstvo, sa skrivenim tajnama i ciljevima, ne predstavlja manipuliranje izborima i njihovo prekidanje? (Da.) Ne dolaze ni prije ni poslije, već se pojavljuju točno u vrijeme izbora za vođe. Ne kriju li skrivene tajne? To ne može biti očitije; sigurno kriju skrivene tajne. Nije da su imali iznenadni napadaj savjesti i žele učiniti neko dobro; njihov je cilj kandidirati se za crkveno vodstvo, postati osoba zadužena za crkvu, manipulirati crkvom i Božjim izabranim narodom. Žele li manipulirati tim ljudima kako bi doista nešto učinili za njih? (Ne.) Što onda žele učiniti? Žele kontrolirati Božji izabrani narod, kontrolirati crkvu i izboriti sebi položaj u crkvi gdje mogu postati dužnosnik i voditi glavnu riječ. Ne ubrajaju li se ove neuobičajene metode i postupci u manipuliranje izborima i njihovo prekidanje? (Da.)

Tijekom crkvenih izbora, neki ljudi koji se boje da neće dobiti dovoljno glasova, daju glas sami sebi. Ne zvuči li to smiješno i čudno? Kakva je priroda toga da netko glasa sam za sebe? Je li to očitovanje nedostatka samopouzdanja, besramnosti ili prekomjerne ambicije? Sve to. Boje se da neće biti izabrani, pa nemaju drugog izbora nego glasati za sebe – to je nedostatak samopouzdanja. Nemaju sposobnosti za to, ali i dalje žele biti vođa; bojeći se da drugi neće glasati za njih, glasaju sami za sebe. Nije li to besramnost? Nadalje, njihova prekomjerna ambicija zamagljuje im rasuđivanje do te mjere da odbacuju svaku trunku ponosa i postaju lišeni integriteta i dostojanstva: „Ako ne glasaš za mene, ne prihvaćam to; moram biti crkveni vođa. Ako ne mogu postati vođa, neću više vjerovati u boga!” Inzistiraju na tome da budu vođe, da djeluju kao dužnosnici, osjećajući se spokojno i zadovoljno u životu samo kad imaju status – kakve goleme ambicije i želje imaju! Previše cijene status, vjerujući u Boga samo da bi postali vođe. Što je tako sjajno u tome da se bude vođa? Kad ti ne bi cijenio statusne povlastice i ne bi uživao u povlaštenom tretmanu koji status donosi, bi li i dalje žudio za tim položajem? Bi li i dalje glasao sam za sebe? Bi li tvoje ambicije i želje i dalje bile tako velike? Bi li i dalje toliko cijenio status? Ne, ne bi. Takvi ljudi uvijek žele petljati i ulagati trud u izbore, pribjegavajući bilo kakvim nedopuštenim postupcima. Iako i sami osjećaju da je takvo postupanje sramotno, nije otvoreno ni pošteno, i donekle je ponižavajuće, nakon malo razmišljanja, pomisle: „Nije važno, bitno je biti izabran za vođu!” To je besramnost. Čak žele oponašati metode rasprave koje se koriste na izborima u demokratskim zemljama, gdje kandidati iznose međusobne nedostatke, osuđuju i napadaju jedni druge i upuštaju se u verbalne svađe, primjenjujući te taktike na crkvene izbore – nije li to teška pogreška? Nije li ovo pogrešno mjesto za takve taktike? Ako dođeš u crkvu baviti se tim nepoštenim i pokvarenim radnjama i pokušaš manipulirati izborima i prekidati ih, kažem ti, izabrao si krivo mjesto za to! Ovo je Božja kuća, a ne društvo; svatko tko manipulira izborima i prekida ih bit će osuđen. U crkvi, bez obzira na razloge, izgovore ili metode koje se koriste u pokušaju manipuliranja izborima i njihovog prekidanja, oni su neodrživi, i to predstavlja zlo djelo – to je zauvijek zlo djelo! Svi koji pokušaju manipulirati izborima i prekidati ih osuđeni su. Takvi ljudi ne samo da se ne priznaju kao članovi Božje kuće ili kao braća i sestre, već se karakteriziraju kao Sotonine sluge. Kakve stvari čine Sotonine sluge? Oni su specijalizirani za činjenje svakojakih stvari koje prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Oni koji manipuliraju izborima i prekidaju ih igraju te negativne uloge, čineći stvari koje čine Sotonine sluge. Bez obzira na to koji posao crkva poduzima, ti se ljudi dižu da ga prekinu i unište, zanemarujući radne aranžmane i propise Božje kuće, zanemarujući Božje upravne odluke, a još više zanemarujući Boga. Oni pokušavaju činiti što god žele u Božjoj kući, manipulirajući raznim crkvenim poslovima, a još više manipulirajući članovima crkve, idući toliko daleko da manipuliraju crkvenim izborima i prekidaju ih. Kojim metodama pokušavaju manipulirati crkvenim osobljem? Traže prilike da manipuliraju crkvenim izborima i prekidaju ih. Jednom kad su izmanipulirani i prekidani od strane tih Sotoninih slugu, izbori su propali. Ako te Sotonine sluge postignu što žele i postanu crkveni vođe, je li izborni rezultat ispravan ili neispravan? Neispravan je, naravno. Trebalo bi ponovno održati izbore, nakon što se razgovara u zajedništvu o istini i izvuku pouke.