Sažetak raznih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja

Dvanaesta odgovornost vođa i djelatnika obuhvaća razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Podijelili smo ih u jedanaest točaka za razgovor u zajedništvu. Problemi ili slučajevi prekidanja i ometanja navedeni u svakoj točki uključuju obavljanje dužnosti ljudi i njihovu istinsku vjeru u Boga. Zašto su podijeljeni tako detaljno? Zašto ja iznosim svaku točku radi razgovora u zajedništvu i raščlambe? Sudeći po naslovu svake točke, ljudskost ljudi koji čine te stvari nije dobra. Izuzev prve točke – često skretanje s teme tijekom razgovora u zajedništvu o istini, što se ne smatra ozbiljnim – sve ostale su po svojoj prirodi prilično ozbiljne. Sva ta očitovanja imaju prirodu uzrokovanja prekida i ometanja, i sva ona predstavljaju prekide i ometanja rada crkve, zbog čega ih iznosimo radi razgovora u zajedništvu i raščlambe, jedno po jedno. Kada se ti problemi pojave u crkvenom životu ili u procesu obavljanja dužnosti, ljudi bi trebali biti posebno oprezni te ih razlučiti i prozreti. Kada ljudi vide da se takvi događaji koji uzrokuju prekidanje i ometanje događaju, trebali bi ustati da ih zaustave i ograniče. Što se tiče prve točke, „često skretanje s teme tijekom razgovora u zajedništvu o istini”, ljudi to ponekad čine nenamjerno, a okolnosti i priroda toga nisu previše ozbiljni; ali ako često skreću s teme i govore potpuno nepovezano, uzrokujući iritaciju svojim slušateljima, i tako se ne postižu dobri rezultati u crkvenom životu, onda to za posljedicu ima prekidanje i ometanje rada crkve. Preostale točke ne treba ni spominjati; bilo koja od njih je dovoljna da predstavlja prekidanje i ometanje rada crkve i reda crkvenog života. Stoga je o svakoj od ovih točaka nužno detaljno razgovarati u zajedništvu, analizirati je i raščlaniti. Kada se dogode zlonamjerni incidenti, ako imaš sposobnost razlučivanja i znanje o zlim djelima koja ometaju crkvu, trebao bi ustati da ih zaustaviš i ograničiš. U širem smislu, to je obavljanje dužnosti stvorenog bića; u užem smislu, u najmanju ruku, to je ispunjavanje dužnosti i odgovornosti člana crkve. Nije li to ono što bi ti trebao biti u stanju učiniti? (Da.) Ako to nisi u stanju učiniti, kakve su posljedice? Kako bismo trebali okarakterizirati to što nisi u stanju to učiniti? U najmanju ruku, to znači da si ti smušenjak; nadalje, ti si beskorisna kukavica, bojiš se Sotone. Uz to, kada se Sotone i đavli pojave da ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi, ti ostaješ ravnodušan i nemoćan, ne pokazuješ nikakvu reakciju i nedostaju ti vjera i hrabrost da ustaneš i boriš se protiv Sotone i postojano svjedočiš za Boga. U tom slučaju, ti si beskorisna osoba, nedostojna da bude sljedbenik Božji.

Dvanaesta odgovornost vođa i djelatnika navodi razne vrste događaja u crkvi koji prekidaju i ometaju djelo Božje. Svaki događaj uključuje stavove vođa i djelatnika, kao i obične braće i sestara, prema Bogu. Također uključuje stav svake osobe prema svojoj dužnosti i odgovornostima, kao i njezin stav i gledište prema tim negativnim događajima i stvarima koje ometaju rad kuće Božje. Naravno, također uključuje i to ima li osoba koja dugi niz godina vjeruje u Boga i sluša propovijedi dovoljno rasta i vjere da se bori protiv Sotone i svjedoči za Boga kada se ti negativni događaji i stvari pojave. Dotiče li se ovo ključnih pitanja? Dotiče se stava osobe i puta kojim hoda, kao i njezinog stava prema Bogu, prema istini i prema svojoj dužnosti. Stoga biste, nakon što čujete ove riječi, trebali razumjeti da su to Božji zahtjevi za ljude. Nemojte se prema njima odnositi kao prema doktrinama, pravilima ili propisima koje treba izvršavati i provoditi, već više promišljajte o njima kako biste razumjeli istinu, a zatim ih primjenjujte i ulazite u njih, ispunjavajući tako Božje zahtjeve. Kada zli ljudi prekidaju i ometaju rad crkve, nemojte stajati skrštenih ruku, nemojte se izvlačiti od svojih odgovornosti raznim izgovorima, govoreći da vjerujete u Boga tek kratko vrijeme, da imate malen rast, ili da ste još mladi, itd. Kada Bog ispituje djelo, kada On postavlja okruženja da vidi tvoj stav, On ne gleda na tvoje godine, koliko godina vjeruješ u Njega, niti koju si cijenu nekad platio i koje si zasluge postigao; Bog želi tvoj stav u tom trenutku. Ako obično nikada nisi promišljao o tim stvarima niti tragao za njima, i prolaziš kroz svaku stvar u smušenom stanju ne zadržavajući ništa, ne tragajući za istinom, ne izvlačeći pouku, niti ozbiljno shvaćajući različita okruženja koja je Bog postavio, ako bježiš kada vidiš zle ljude kako uzrokuju ometanja i prekide, i nikada to ne prijavljuješ kući Božjoj niti pokazuješ svoj stav, tada je, iako nisi sudjelovao u zlodjelu, tvoje ponašanje u toj stvari već otkrilo tvoj stav i gledište – ti si promatrač koji staje na Sotoninu stranu. Bog sve ispituje i ti Ga ne možeš prevariti. Stoga, kada se te negativne stvari dogode, kada otkriješ razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju rad crkve i normalan red crkvenog života, to jasno otkriva tvoj stav prema Bogu. Može biti da vjeruješ u Boga tek kratko vrijeme, da si prilično mlad i da je tvoj rast malen, ali ako, kada se te stvari dogode, postupaš u skladu s načelima, i pokušavaš zaustaviti, ograničiti ili čak razotkriti zle ljude, preuzimajući rizike i zanemarujući vlastitu sigurnost kako bi ustao i zaštitio interese kuće Božje – ako imaš takvo srce, tada će tvoj stav prema Bogu, kao i tvoja odlučnost da svjedočiš za Boga i boriš se protiv Sotone, postati svjedočanstvo koje vide i ljudi i Bog. Zla djela ljudi, njihovo zavaravanje i skrivanje od Boga, njihovo izbjegavanje odgovornosti, njihovo popuštanje Sotoni i pravljenje kompromisa s njim kada on čini zlo – Bog će sve to vidjeti, i za ta zla djela će jednog dana biti položen račun i dobit će se presuda. Ali isto tako, ako, kada Sotona prekida i ometa, netko može ustati da govori za kuću Božju i za braću i sestre, te se bori protiv Sotone kako bi zaštitio interese kuće Božje, tragajući za istinom s odlučnošću da svjedoči za Boga, čak i ako se ponekad osjeća nemoćno i usamljeno, i osjeća da mu nedostaje mudrosti i da ima samo plitko razumijevanje istine, te iako želi razgovarati u zajedništvu o istini, ne može se jasno izraziti, zbog čega ga neki ismijavaju i gledaju svisoka, u Božjim očima On vidi njegovu iskrenost i On smatra te postupke i ponašanja dobrim djelima. Zla djela će jednog dana dobiti presudu i imati svoj zaključak pred Bogom, a tako će i dobra djela – ali konačni zaključak za svaku od te dvije vrste ponašanja bit će potpuno drugačiji. Zla djela će dobiti svoju zasluženu odmazdu, a na dobra djela će biti uzvraćeno dobrim. Bog je to odavno odredio za svaku osobu, čekajući samo da različita očitovanja ljudi tijekom razdoblja Božjeg djela postanu utvrđene činjenice prije nego što nagradi dobro i kazni zlo.

Dvanaesta odgovornost vođa i djelatnika navodi jedanaest pitanja u vezi s ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju rad crkve. Jesu li tih jedanaest pitanja važna? Razotkrivaju li ona ljude jasno? Kada razgovarate u zajedništvu o svakom pitanju, trebali biste uložiti više truda kako biste jasno razumjeli istinu. To uključuje kako ljudi podržavaju pravdu i pozitivne stvari, te kako podržavaju svjedočanstvo Božje; također uključuje kako ljudi ustaju boriti se protiv Sotone, razotkriti i otkriti lice Sotone, te zaustaviti i ograničiti zla djela Sotone – to su dva uključena aspekta. Kada Sotona prekida i ometa rad crkve, igraš li ti ulogu? Koju ulogu igraš? Jesi li učinio ono što Bog od tebe zahtijeva? Jesi li ispunio obveze i odgovornosti koje sljedbenik Božji treba ispuniti? Kada se ta pitanja pojave, praviš li kompromise, izglađuješ stvari i zauzimaš srednji put kao netko tko ugađa drugima, ili ustaješ da zaustaviš i ograničiš zla djela Sotone, radeći jednodušno s više istinske braće i sestara kako bi zaštitio interese kuće Božje? Što ti štitiš? Štitiš li interese zlih ljudi, interese Sotone, ili štitiš interese kuće Božje? Ako se dogodi bilo što što prekida ili ometa rad crkve, a ti ne učiniš ništa, samo se ponašaš kao netko tko ugađa drugima i čuvaš samoga sebe, osiguravajući da uspješno održavaš svoje međuljudske odnose i ostaneš neozlijeđen, a da se nikada ne osjećaš zabrinuto ili tjeskobno zbog toga što se ometa rad crkve, bez ikakve mržnje ili gnjeva prema zlim djelima zlih ljudi, bez ikakvog bremena za interese kuće Božje i sve braće i sestara, bez ikakvog osjećaja duga prema Bogu i bez ikakvog samoprijekora, tada si u opasnosti. Ako si, u Božjim očima, u potpunosti netko tko ugađa drugima, te promatraš skrštenih ruku što god se događa i izbjegavaš to, i ne ispunjavaš nikakve svoje odgovornosti ili obveze, tada si uistinu u opasnosti i podložan si tome da te Bog eliminira. Ako Bog ima misao u kojoj ne ostaje namjera čak ni da te pusti da službuješ, i ako si Mu dojadio, tada ti je, u tom trenutku, suđeno da budeš eliminiran, što je nevjerojatno opasno! Kada Bog kaže da više ne želi vidjeti ljude poput tebe i da ne cijeni ljude poput tebe, koji obavljaju bilo kakvu dužnost ili službuju u kući Božjoj, tada te crkva može eliminirati jednog dana, u jednom trenutku u ne tako dalekoj budućnosti, što će promijeniti tvoju sudbinu. To je zato što tvoj odnos s Bogom više nije normalan ili si se udaljio od Boga i izdao Ga, i to je dovelo do određenog ishoda. Možeš li vidjeti tu činjenicu? Kada shvatiš tu činjenicu, bez obzira na to možeš li je prihvatiti, sve lijepe nade u tvom srcu nestat će u trenu.

Kada ljudi prvi put povjeruju u Boga, svi imaju vatreno srce. Iako ne mogu vidjeti svoje buduće odredište ili izglede, uvijek osjećaju neku vrstu oslonca u Bogu. Uvijek teže lijepim i pozitivnim stvarima. Odakle dolazi ta snaga? Ljudi ne znaju; ne mogu to dokučiti: „Svi su ljudi isti, svi žive u istom zraku i pod istim suncem. Pa zašto onda nevjernici nemaju te stvari u svom srcu, a mi ih imamo?” Nije li to otajstvo? Ta snaga dolazi od Boga. To je iznimno dragocjena stvar; nije nešto s čime se ljudi rađaju. Da je svatko ima od rođenja, svi bi bili isti; među čovječanstvom ne bi bilo razlika između visokog i niskog, plemenitog i prostog, i ne bi bilo razlike između onih koji vjeruju u Boga i onih koji ne vjeruju. Ono što oni nemaju, ti možeš posjedovati; ti možeš imati najdragocjeniju stvar koja postoji među čovječanstvom. Zašto se naziva najdragocjenijom stvari? Upravo zbog te nade i očekivanja, ti možeš smirena uma obavljati svoje dužnosti u kući Božjoj. To je najosnovniji uvjet da bi osoba mogla postići spasenje. Zbog tog očekivanja ti imaš priliku i malo odlučnosti da se daješ za Boga, da obavljaš svoju dužnost kao stvoreno biće i da budeš dobra osoba, spašena osoba. Koristi koje to donosi su jednostavno tako velike. Dakle, odakle ta stvar dolazi? Dolazi od Boga; dana je od Boga. Međutim, kada Bog nekoga više ne želi, ta stvar biva oduzeta. Oni više ne čeznu za lijepim stvarima niti ih očekuju; više ne polažu svoje nade u njih. Njihovo srce potamni i počne tonuti. Gube entuzijazam da teže bilo čemu lijepom ili pozitivnom, kao i prema obećanjima Božjim. Postali su baš poput nevjernika. Jednom kada se ta stvar izgubi, mogu li ostati u kući Božjoj i nastaviti vjerovati u Boga i slijediti Ga? Nije li njihov put vjere u Boga došao do kraja? Kada izgubiš taj preduvjet da imaš odlučnost težiti, pretvaraš se u hodajući leš. Što znači biti „hodajući leš”? Znači da više ne možeš razumjeti riječi Božje. Kada imaš taj preduvjet, ti možeš razumjeti riječi Božje, imaš nadu, tvoja vjera može biti nadahnuta i taj preduvjet ti može dati motivaciju da težiš istini. Međutim, kada izgubiš taj temeljni preduvjet, ta motivacija nestaje. Nemaš entuzijazma ni interesa za slušanje riječi Božjih. Obećanja i očekivanja te više ne zanimaju niti motiviraju. Za tebe su riječi Božje postale uzvišena teorija. Više ne stremiš prema njima i Bog te više ne prosvjetljuje. Ne možeš zadobiti nikakvu istinu iz riječi Božjih. Nije li taj put vjere u Boga došao do kraja za tebe? Kada dođe do te točke, Bog te je već odbacio s prezirom; možeš li još uvijek natjerati Boga da se predomisli? Neće biti lako. Kada je Bog odlučio da određenu osobu više ne želi, to je ono što ona osjeća u sebi. Kada je ta stvar oduzeta, tvoj stav prema raznim stvarima kao što su vjerovanje u Boga, obavljanje svojih dužnosti i spasenje bit će potpuno drugačiji nego prije. Razmišljajući o svojoj nekadašnjoj strastvenoj težnji, smatrat ćeš je neobjašnjivom, neshvatljivom i nevjerojatnom. Kada je smatraš nevjerojatnom, uspoređujući to kakav si sada sa svojim prijašnjim ja, tvoje unutarnje stanje je pretrpjelo kvalitativnu promjenu; bit ćeš potpuno drugačija osoba, nećeš biti ista osoba kao što si bio prije. Zašto će se to dogoditi? Neće to biti zato što se okruženje promijenilo; neće biti zato što si ostario i postao lukaviji; neće biti zato što si stekao više iskustava i životnih spoznaja, mijenjajući svoje misli i gledišta. Umjesto toga, bit će zato što se Bog predomislio, Njegove misli su se promijenile i Njegov stav i očekivanja prema tebi su se promijenili. Tako si, protiv svoje volje, postao drugačija osoba. Gledajući na to sada, ako osoba izgubi ono što joj Bog daje, a što ona smatra najmanjom, najbeznačajnijom stvari, u tom trenutku, ta će osoba biti zarobljena u patnji bez imalo sreće. Zato, nikada nemoj doći do te točke. Ako dođeš, možda ćeš osjetiti kao da ti je teret pao s ramena, da si oslobođen, opušten, da više ne moraš vjerovati u Boga niti obavljati svoje dužnosti, i da možeš živjeti slobodno i razvratno poput nevjernika, poput ptice puštene iz kaveza. Ali to je samo trenutna utjeha, radost i samozadovoljstvo. Dok nastavljaš dalje, pogledaj put pred sobom – hoćeš li i dalje biti tako sretan? Ne, nećeš. Teška vremena te čekaju! Kada živiš pod vlašću Stvoritelja, bez obzira na to kako Stvoritelj orkestrira stvari za tebe, što ti On čini i kako to čini, koliko kušnji i nevolja donosi, koliko patnje podnosiš, ili čak ako se pojave neshvaćanje, pogrešna razumijevanja i druge stvari, u najmanju ruku, osjećat ćeš da si u Božjim rukama, da je Bog tvoj oslonac, i tvoje srce je u miru. Ali kada te Bog više ne želi, i više nisi u stanju opaziti kako se Bog odnosi prema tebi, i izgubiš taj oslonac, to je kao da se cijeli svijet ruši oko tebe. To je kao kad si bio dijete, i mislio si samo: „Mama je najdraža, mama se najviše brine za mene i najviše me voli, mama ne smije umrijeti.” Nisi mogao podnijeti kada si čuo da ti je majka bolesna. Mislio si da bi se, ako bi tvoja majka zaista umrla, nebo srušilo, i ne bi imao načina da nastaviš živjeti. Isto razmišljanje vrijedi i za vjerovanje u Boga. Najveći mir i radost u vjeri osobe u Boga dolaze iz oslanjanja na Boga, iz vjerovanja da je njezina sudbina u rukama Stvoritelja. Osjećaj postojanosti osobe dolazi iz posjedovanja tog istinskog povjerenja i oslonca. Kada osjetiš da tog povjerenja i oslonca više nema, i tvoje srce se osjeća prazno, poput svježe iskopane rupe, nije li se tvoje nebo srušilo? Imaš li snage nastaviti živjeti kada izgubiš svoj oslonac? Takvi su ljudi poput hodajućih leševa, žive samo da bi jeli, čekajući svoj kraj.

Sada, neki ljudi dosljedno pokazuju loše ponašanje i dok obavljaju svoje dužnosti neprestano čine zlo, prekidaju i ometaju rad crkve te mu nanose štetu, čak do te mjere da uzrokuju velike gubitke interesima kuće Božje. Oni nikada nisu pokazali iskrenost ili odanost Bogu, a kamoli bilo kakvu pokornost. Stoga ih Bog nikada nije priznao. Oni su zli ljudi koji su se infiltrirali u kuću Božju s namjerom stjecanja blagoslova. Bog im dopušta da uđu kako bi izabrani narod Božji mogao naučiti lekcije i rasti u razlučivanju. Iako i oni pripadaju onima koji su pozvani, nisu izabrani, zbog ponašanja koje dosljedno pokazuju. Kakvo je njihovo stanje? Možete se raspitati; nijednom od njih život ne ide dobro. Kvaliteta života onih koji se oslanjaju na Boga i primaju Njegovu opskrbu bilo kada i bilo gdje radikalno je drugačija od onih koji ne primaju Božju opskrbu i pomoć i uvijek padaju u bezdan kada se suoče sa situacijama. Oni koji ne primaju Božju opskrbu nemaju mira ni radosti, cijeli dan doživljavaju strah, nelagodu, nemir i brigu. Kakve dane oni provode? Je li lako provoditi dane u bezdanu? Ne, nije lako. Ostavimo li bezdan po strani, čak i ako provedeš nekoliko dana zaredom u negativnosti, neizmjerno ćeš patiti. Stoga, cijeni sadašnje vrijeme i ne propusti ovu veliku priliku. Čast je obavljati svoju dužnost u Božjem šesttisućljetnom djelu upravljanja. To je čast za svaku osobu. To nije stvar poniženja; ključno je kako se ti odnosiš prema toj časti koju si primio od Boga i kako na nju uzvraćaš. Bog te je uzvisio; nemoj biti nezahvalan na Njegovoj dobroti. Trebao bi znati uzvratiti na Božju milost. Kako bi trebao uzvratiti? Bog ne želi tvoj novac ni tvoj život, i ne želi nikakva naslijeđena blaga prenesena kroz tvoju obitelj. Što Bog želi? Bog želi tvoju iskrenost i odanost. Kako se ta iskrenost i odanost očituju? Očituju se tako da, bez obzira na to što Bog kaže, ti trebaš dati sve od sebe da pružiš iskreno srce i postupaš u skladu s riječima Božjim. Što su riječi Božje? One su istina. Jednom kada priznaš i prihvatiš istinu, kako bi je trebao primjenjivati? Trebao bi je primjenjivati u skladu s istina-načelima. Čini točno onako kako Bog kaže. Nemoj da ti primjenjivanje istine ostane samo na riječima, a da onda postupaš po vlastitoj volji kada se suočiš sa situacijama, kasnije izmišljajući izgovore i govoreći prikrivene i obmanjujuće riječi – to je nedostatak iskrenosti i odanosti, i Bog to ne želi vidjeti. Najdragocjenija stvar u osobi je iskrenost. Kako bi se trebala ponašati osoba s iskrenošću? Ti bi trebao činiti točno onako kako Bog zahtijeva, ustrajno slijedeći riječi Božje. Čak i ako pretjeraš i ponašaš se kao da slijediš propise – dok te drugi smatraju pomalo budalastim kada to vide – tebe i dalje nije briga, i nastavljaš postupati u skladu s riječima Božjim, to je iskrenost koju Bog želi od ljudi. Ako si uvijek sitničav u računicama i prepreden, i nikada nisi spreman da te drugi vide kao budalu, da pretrpiš i najmanji gubitak vlastitih interesa, tada nisi u stanju primjenjivati istinu jer ti nedostaje iskrenost. Ljudi kojima nedostaje iskrenost i još uvijek pokušavaju izvoditi prijevarne trikove previše mudruju, i Bog ih ne voli. Kada primjenjuju riječi Božje, oni biraju, primjenjujući samo ono što im donosi korist, a izbjegavajući ono što ne donosi korist. Obično govore ugodno, iznoseći samo grandiozne ideje, ali kada se pojave problemi, oni se sakriju, nestanu bez traga, i ponovno se pojave tek nakon što su drugi riješili probleme. Kakav je to bijednik! Kada im je nešto isplativo, oni preuzimaju inicijativu i istupaju naprijed, proaktivniji su od bilo koga drugog. Međutim, kada su njihovi osobni interesi ugroženi, oni se povlače i postaju negativni. Gube sve svoje ugodne riječi, svoj stav i svoja gledišta. Bog ne voli takvu vrstu osobe. On bi radije imao nekoga tko se u očima drugih čini budalastim nego takvog lukavca.

XII. Raspravljanje o politici

Završili smo s razgovorom u zajedništvu o jedanaest pitanja sadržanih u dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika. Pored tih jedanaest pitanja, dodajmo još jedno. Iako se ne viđa često u crkvenom životu, treba ga ovdje spomenuti, čineći ga dvanaestim pitanjem – raspravljanje o politici. Je li raspravljanje o političkim temama prikladno u crkvenom životu? (Ne.) Crkveni život je za čitanje riječi Božje, štovanje Boga i dijeljenje svojeg razumijevanja Boga i iskustvenog znanja o Božjim riječima. Tijekom tog vremena, međutim, neki ljudi nadugo i naširoko govore o politici, o pitanjima kao što su političke situacije, političke ličnosti, politička scena, politička gledišta i politički stavovi. Je li to prikladno? Kada raspravljaju o temama o Bogu koji ima suverenost nad svim stvarima i čovječanstvom, neki ljudi mehanički primjenjuju ideju da su i političke ličnosti u Božjim rukama, govoreći da određene političke ličnosti također vjeruju u Boga i slijede Ga, pa čak i pišu bilješke o duhovnoj posvećenosti i štošta drugo. Ne zbunjuje li to druge? Postoje čak i neki ljudi koji kažu: „Mi kršćani bismo trebali podržati ovog političara jer on nije samo vjernik, već štiti i interese nas vjernika. On je jednog srca s nama i trebali bismo ga podržati i izabrati.” U crkvenom životu, oni čak opsežno promoviraju tu političku ličnost. Je li to prikladno? Sudjeluju li kršćani u politici? (Ne.) Što učiniti kako bi se izbjeglo sudjelovanje? Prvo, bez obzira na to koju stranku podržavaš, ili kakvi su tvoji politički stavovi, nemoj ih unositi u crkveni život radi rasprave. Naravno, još je ključnije da se ni rasprave između ljudi s različitim političkim stavovima ne bi trebale pojavljivati u crkvenom životu. Na primjer, ako ti i netko drugi imate različite stavove i podržavate različite političke ličnosti, možda želite o tome raspravljati kada se vidite; to je dopušteno, ali apsolutno to ne smijete činiti na okupljanjima. Vas dvoje možete slati privatne poruke, možete se naći i razgovarati, ili se čak možete svađati dok vam lica ne pocrvene, i nitko se neće miješati; to je pravo građanina u demokratskom sustavu. Ali tijekom crkvenog života, ti nisi samo građanin neke zemlje; što je još važnije, ti si član Crkve Svemogućeg Boga. U tom okruženju, to je tvoj identitet. Nemoj unositi političke teme ili teme koje se tiču političkih ličnosti u crkvu. Ono o čemu raspravljaš predstavlja samo tvoj osobni stav i gledišta, a ne stav crkve. Crkva nije zainteresirana za politiku, niti za bilo koje političke sustave, ličnosti, vođe ili skupine, jer te stvari ne uključuju istinu i nebitne su za vjerovanje u Boga. Bilo koje teme koje se tiču politike ne bi se trebale iznositi u crkvenom životu. Neki kažu: „Pa je li u redu da se svi nađu i raspravljaju o tome izvan crkvenog života?” Najbolje je ne činiti to. Ako se želiš pridružiti raspravi među nevjernicima s različitim političkim stavovima, to ovisi o tebi; to je tvoja sloboda, i kuća Božja se neće miješati. Ali sve dok se članovi crkve okupljaju, ili tijekom formalnih vremena okupljanja, nemoj iznositi ta politička gledišta ili argumente kao glavne teme, i nemoj se lažno pretvarati da tvoji politički stavovi imaju bilo kakve veze s riječima Božjim, istinom ili suverenošću Božjom. Tvoji politički stavovi nemaju nikakve veze s istinom, ne postoji čak ni najmanja veza među njima, zato se ne pretvaraj da je drugačije!

Neki ljudi žele razgovarati o politici, ali kod kuće nemaju s kime raspravljati o toj temi, pa se razgovor nikada ne dogodi. Vidjevši da su braća i sestre svi odrasli, vjeruju da su pronašli način za raspravu o politici i iznošenje svojih političkih stavova. Uzbuđeni su što su pronašli ovu dobru priliku, želeći razgovarati o političkim gledištima, aktualnim događanjima i međunarodnoj situaciji. Kada raspravljaju o tome, počinju s: „Sve je to pod Božjom suverenošću. Politika čovječanstva i ti političari također su pod Božjom suverenošću. Oni su određeni od Boga.” Nakon ovog uvoda, počinju nadugo i naširoko raspravljati o politici i aktualnim događanjima, i zaključuju s: „Politika ne može izbjeći Božju suverenost; u svemu tome su Božje dobre namjere.” Ako ljudi ne mogu prozrijeti te stvari, ne bi trebali neoprezno govoriti o njima. Razgovor u zajedništvu o istini jest razgovor u zajedništvu o istini; nemojte raspravljati o politici ili političkim ličnostima. Raspravljanje o politici nije razgovor o istini, to je zaluđivanje ljudi. Ako želiš razgovarati o politici, pronađi skupinu ljudi koji vole politiku i idi razgovaraj s njima; moći ćeš razgovarati do mile volje. Što pokušavaš postići time što uvijek govoriš o tim temama u crkvi? Pokušavaš li namjerno natjerati ljude da ti se dive i izaberu te za vođu? To znači da imaš skrivene namjere! Ljudi koji vole razgovarati o politici su ljudi koji zanemaruju svoje prave dužnosti i sigurno ne teže istini. Nikada nemojte raspravljati o političkim temama na crkvenim okupljanjima. Neki ljudi kažu: „Ako ne možemo razgovarati o demokratskim izborima, političkim sustavima i politikama slobodnih zemalja, što je onda s politikom i skandalima visokih dužnosnika u zemlji velikog crvenog zmaja, kao, na primjer, koliko je zlata uzeo neki korumpirani dužnosnik i koliko ljubavnica ima? Možemo li raspravljati o tim stvarima?” Zar ti se te teme ne gade? Zašto te toliko zanimaju te odvratne stvari? Zašto ja osjećam da je zanimati se za te stvari i čitati o tim stvarima odvratno? Neki su ljudi posebno zainteresirani za te stvari, ne smatrajući ih nimalo odvratnima. Spremni su čitati o tim stvarima na internetu, čineći to kad god imaju vremena. Njihovo srce se osjeća ugodno, sigurno i ispunjeno kada čitaju o tim stvarima. Kako to da se ne osjećaju tako ispunjeno čitajući riječ Božju? Nije li to pomalo podlo? Nije li to zanemarivanje pravih dužnosti? U tako dobrim vremenima, čak i šetnja dvorištem, udisanje svježeg zraka i gledanje u daljinu bi ti popravilo raspoloženje. Ali neki odbijaju to činiti; umjesto toga, kad god imaju slobodnog vremena, samo zure u računalo, provjeravaju vijesti, skupljaju tračeve – koji je korumpirani dužnosnik uhvaćen da ima koliko ljubavnica, koliko je imovine kojeg korumpiranog dužnosnika zaplijenjeno iz njegove kuće, koji je visoki dužnosnik velikog crvenog zmaja srušio koga, ili tko je koga ubio. To su stvari kojima se oni obično bave. Osjećaju se puni znanja nakon što prikupe te informacije, koje zatim istresu na sve tijekom okupljanja. Nije li to širenje otrova? Nije li sasvim normalno da ti zli đavli čine zlodjela? Neki ljudi kažu: „Normalno je da čine zlodjela, ali ti ne bi mogao ni zamisliti neke od strašnih stvari koje čine.” Kakva je korist od zamišljanja toga? Je li ti mozak dan da možeš zamišljati kakve zle stvari oni čine? Nije li to zanemarivanje tvojih pravih dužnosti? Misliš li da te znanje o nekoj nezamislivoj opačini čini superiornim? Što ti možeš dobiti od toga? Neće li te to samo još više zgaditi? Ti ljudi koji zanemaruju svoje prave dužnosti uvijek se zanimaju za te razvratne, podle stvari političke scene. Nisu li oni plitkoumni? Zašto se uvijek brinuti o njihovim stvarima umjesto da samo živiš svoj život? Nije li to glupo? Zar nemaš pametnijeg posla? Neki ljudi kažu: „Vjernike progoni veliki crveni zmaj. Oni moraju mrziti velikog crvenog zmaja. Sigurno bi vjernike zanimali skandali, korupcija, zlostavljanje i promiskuitet visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja, kao i mutne stvari kojima se bave. Ne bi li vjernici trebali pljeskati rukama od radosti kada se ti skandali razotkriju?” Vjeruješ li ti u Boga i slijediš li Ga da bi dobio te stvari? Razgovor o političkim pitanjima u crkvi, posebno o razotkrivenim skandalima visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja, najodvratniji je. Apsolutno ne smiješ o tome raspravljati! I nemoj ni Meni o tome govoriti; to se Meni gadi! Ja ti kažem, nemoj o tome govoriti i nemoj čak ni čitati o tome, inače će prije ili kasnije doći dan kada ćeš požaliti što si te stvari čitao. Kada požališ, znat ćeš kakav je to osjećaj; nema kraja tome koliko te stvari mogu postati odvratne. Previše slušanja i čitanja o tim stvarima ne donosi nikakvu korist. Zašto Ja kažem da ne donosi nikakvu korist? Zato što će ti preplavljivanje uma tim odvratnim stvarima oduzeti svaku želju da slušaš riječi Božje. Iako te teme uključuju politiku, te su stvari još odvratnije. Ako želiš razgovarati o tim stvarima, idi i otvori dušu nekim nevjernicima, reci im što god želiš, ali ni u kom slučaju, nemoj o tome govoriti u crkvenom životu ili među braćom i sestrama. Neki ljudi kažu: „Razgovor o prljavim i zlim djelima visokih dužnosnika velikog crvenog zmaja pomaže braći i sestrama da rastu u razlučivanju i omogućuje im da daju oduška svojoj ljutnji.” Kakva je korist od davanja oduška? Je li davanje oduška svjedočenje? Je li to tvoja obveza ili dužnost? Razgovor o tim stvarima je beskoristan, bez ikakve vrijednosti. Bez obzira koliko ti razotkrio zla djela velikog crvenog zmaja, Bog to neće pamtiti. Nasuprot tome, ako govoriš o tome kako si u zemlji velikog crvenog zmaja iskusio progonstvo i kako si se oslobodio i nadvladao njegova zastrašivanja i prijetnje, i kako si se oslonio na Boga i ostao postojan u svom svjedočanstvu u takvom okruženju, Bog to prihvaća. Ali razgovor o politici nema nikakve veze s ulaskom u život i Bog to ne prihvaća. Neki ljudi kažu: „Ja razotkrivam korupciju dužnosnika velikog crvenog zmaja, kako troše desetke tisuća juana na jedan obrok, ili koliko troše na luksuzne hotele; je li to u redu?” Što se to tebe tiče? Nisu li ovaj svijet i ovo društvo jednostavno takvi? Za koga se ti zauzimaš? To nije svjedočenje za Boga, niti je razotkrivanje suštine velikog crvenog zmaja, niti je to očitovanje bunta protiv velikog crvenog zmaja. Nemoj zbunjivati ljude niti biti licemjeran; ništa od toga nije primjenjivanje istine. Korupcija dužnosnika i političara nas se ne tiče, niti je to nešto što mi trebamo razotkrivati. Ne brini se o tim stvarima. Te stvari postoje u Sotoninom režimu kroz cijelu povijest, i ono što oni čine nema apsolutno nikakve veze s našim iskustvom Božjeg djela ili svjedočenjem o Bogu. Zato, bez obzira na sve, nemoj miješati te teme u temu „bunta protiv velikog crvenog zmaja i njegovog razotkrivanja radi svjedočenja o Bogu”, i nemoj unositi te čudne, odvratne i opake stvari u crkveni život ili među braću i sestre radi rasprave. Ako ti zaista želiš raspravljati o politici, čini to s nevjernicima. Kako god ti o tome privatno raspravljao s onima koji imaju takve hobije i interese, u redu je. To je tvoj osobni hobi i interes; to je tvoja sloboda i pravo, i nitko se ne miješa. Ali za vrijeme okupljanja i pred braćom i sestrama, nemoj raspravljati o tim stvarima. Čak i ako je netko voljan slušati, nemoj o njima govoriti, jer to utječe na crkveni život i utječe na razumijevanje istine od strane Božjeg izabranog naroda.

Bez obzira na to tiču li se one politike ili skandala iz privatnog života političara, nemojte unositi te teme u crkveni život radi rasprave. Ako nekoga ne zanima sadržaj okupljanja u crkvenom životu i uvijek voli raspravljati o tim stvarima, govoreći o njima na svakom okupljanju, što bi braća i sestre trebali učiniti? Trebali bi ograničiti takve ljude, govoreći: „Ovo je vrijeme okupljanja, nemoj govoriti o tom smeću. Ako želiš o njima govoriti, idi kući i čini to tamo!” Što ako ih se ne može ograničiti i oni i dalje govore o tome? Izbacite ih van, i recite im da se vrate kada prestanu. Postoji i drugi, još učinkovitiji način: čim otvore usta da govore o politici, braća i sestre ustanu i odu u drugu sobu, ostavljajući ih da govore sami. Ukratko, ljudi koji vole razgovarati o politici sigurno postoje. Takvi ljudi zanemaruju svoje prave dužnosti, ne teže istini, ne razmišljaju o tome kako dobro obavljati svoje dužnosti, ne razmišljaju o tome koje su poteškoće prisutne u radu crkve ili s kojima se suočavaju braća i sestre, i ne razmišljaju o tome koje stvarne vlastite probleme trebaju riješiti – oni ne razmišljaju o tim pravim stvarima. Umjesto toga, oni samo razmišljaju o onim podlim, nepoštenim stvarima, i posebno su entuzijastični oko njih. Pogotovo sada, kada su informacije široko rasprostranjene i dostupne iz svih vrsta kanala – to omogućuje tim ljudima da zadovolje svoje hobije i interese. Mi se ne miješamo u njihove hobije i interese, ali kuća Božja ima propis da se raspravljanje o političkim temama na okupljanjima svrstava u problem prekidanja i ometanja rada crkve. Stoga su te teme strogo zabranjene tijekom crkvenog života i kada se braća i sestre okupljaju. Neki ljudi kažu: „Te su teme zabranjene, ali što je s našim različitim političkim gledištima, koju stranku volimo ili ne volimo, za koga glasamo ili ne glasamo – miješa li se crkva u to?” Recimo jasno: glasaj za koga god ti želiš, voli koga god želiš – crkva se ne miješa u te stvari, to je tvoja sloboda. Nije li to nemiješanje već prilično popustljivo? Ti si u potpunosti uživao svoje obveze i ljudska prava kao građanin; nije li to dovoljno poštovanje? To je već sasvim u redu; a ipak ti i dalje želiš slobodno i do mile volje govoriti u crkvi? To je protiv pravila. Ako naiđete na takve ljude, pronađite način da ih ograničite. Prvo, jasno s njima razgovarajte u zajedništvu, govoreći: „Jesi li ti nov u vjeri? Je li ti ovo prvi put na okupljanju i ne znaš pravila kuće Božje? Onda ti moram reći: ovo mjesto je mjesto okupljanja i ovo vrijeme je vrijeme za okupljanje. Kakve god političke stavove ili ideje ti imao, apsolutno ih ne smiješ širiti u crkvi, i nemoj o njima raspravljati na okupljanjima. Mi to ne želimo čuti, niti smo obvezni slušati te kako govoriš o tim stvarima. Izabrao si pogrešno mjesto. Nakon okupljanja, kada napustiš ovo mjesto, možeš govoriti što god želiš; nitko se ne miješa. To je tvoja sloboda.” Ako razumiju i zapamte što ste rekli, i ne govore o tome sljedeći put, onda je to u redu, i pokazali su da imaju nešto razuma. Ali ako nakon razgovora u zajedništvu oni nastave tako govoriti, uvijek dijeleći političke stavove na svakom okupljanju, treba li ih ograničiti u govoru? (Da.) Bez obzira jesu li uključeni u politiku ili ne, sve dok netko govori o političkim temama, to treba svrstati zajedno s formiranjem klika, borbom za status, izbacivanjem negativnosti i drugim takvim ponašanjima, kao razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju rad kuće Božje. S takvim ljudima nema uljudnosti; moraju biti zaustavljeni i ograničeni. Naravno, ljudi koji govore o politici nisu nužno zli ili dobri; oni jednostavno možda vole ta pitanja i teme. Ali možemo biti sigurni da ti ljudi zapravo ne teže istini. Ukratko, o načelu za postupanje s tim ljudima već se jasno razgovaralo u zajedništvu: recite im propise kuće Božje. Ako nakon što im se jasno objasni oni nastave govoriti o političkim temama i ne poslušaju upozorenja, onda ih izolirajte. Mogu nastaviti živjeti crkveni život tek nakon što se pokaju. Ako se nikada ne pokaju, onda neka ne dolaze na okupljanja. Postupanje s tim pitanjem trebalo bi biti tako jednostavno. Nemojte komplicirati jednostavnu stvar, to nikome ne koristi.

24. srpnja 2021.