Prvo se osvrnimo na glavni sadržaj našeg razgovora u zajedništvu s posljednjeg okupljanja. (Prošli put, Ti si naveo petnaest odgovornosti vođa i djelatnika, i uglavnom si razgovarao o prve dvije: Prva je voditi ljude da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost Božjih riječi; druga je poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu. Na temelju ove dvije stavke, Ti si raščlanio relevantna očitovanja lažnih vođa.) Jeste li ikada razmišljali o tome koju od ove dvije odgovornosti biste mogli izvršiti kad biste bili vođa? Mnogi ljudi uvijek osjećaju da imaju nešto kova, inteligencije i osjećaj tereta, te se posljedično žele boriti za položaj vođe i ne žele biti obični sljedbenici. Dakle, prvo pogledaj možeš li izvršiti ove dvije odgovornosti, za koju si od njih sposobniji i koju si u stanju preuzeti. Ostavimo za sada po strani imaš li kov da postaneš vođa, ili posjeduješ li tu radnu sposobnost ili osjećaj tereta, i prvo pogledajmo možeš li dobro izvršiti ove dvije odgovornosti. Jeste li ikada razmišljali o ovom pitanju? Neki će možda reći: „Ne planiram biti vođa, pa zašto bih o tome razmišljao? Samo trebam dobro obavljati svoj dio posla – ovo pitanje nema nikakve veze sa mnom. U ovom životu, nikada ne želim biti vođa i nikada ne želim preuzeti odgovornosti vođe ili djelatnika, tako da nikada ne trebam razmišljati o takvim pitanjima.” Je li ova izjava točna? (Ne.) Čak i ako ne želiš biti vođa, zar ne trebaš znati kako dobro osoba koja te vodi izvršava ove dvije odgovornosti, je li ispunila svoje odgovornosti, ima li potreban kov, sposobnosti i osjećaj tereta, te udovoljava li ovim dvama zahtjevima? Ako ne razumiješ ili ne možeš prozrijeti te stvari, i on te odvede u jamu, hoćeš li toga biti svjestan? Ako ga samo smeteno slijediš i samo si smušenjak, ako ne znaš da je on lažni vođa, ili da te vodi na krivi put ili kamo te vodi, tada ćeš biti u opasnosti. Jer ne razumiješ opseg odgovornosti vođa i djelatnika i nedostaje ti rasuđivanje o lažnim vođama, slijedit ćeš ga smeteno i činiti sve što od tebe zatraži, ne znajući je li ono o čemu on s tobom u zajedništvu razgovara u skladu s istinom u Božjim riječima, ili je li to stvarnost. Mislit ćeš da je on vođa u skladu s mjerilom, jer je entuzijastičan, jer žuri i naporno radi od zore do mraka i sposoban je platiti cijenu, te zato što, kad je netko u poteškoći, on pruža ruku pomoći da mu pomogne i ne ignorira ga. Ne znaš da lažnim vođama nedostaje sposobnost da shvate Božje riječi, da bez obzira na to koliko dugo rade, neće razumjeti Božje namjere niti znati koji su Božji zahtjevi, neće čak moći ni razlučiti što su doktrine, a što istina-stvarnosti, neće znati kako na čist način shvatiti Božje riječi i istinu, niti će znati kako jesti i piti Božje riječi – to očito pokazuje da su oni lažne vođe. Lažni vođe ne postižu nikakve rezultate u radu koji obavljaju. Oni će s tobom razgovarati u zajedništvu i obaviti formalnost, ali neće im biti jasno u kakvom si stanju, s kakvim se poteškoćama suočavaš i jesu li one uistinu riješene, a ni ti sâm nećeš znati te stvari. Naizgled, oni će ti pročitati Božje riječi i s tobom razgovarati o istini, ali ti ćeš i dalje živjeti u pogrešnom stanju bez ikakvog preokreta. Bez obzira na to na kakve poteškoće nailaziš, činit će se da oni izvršavaju svoje odgovornosti, ali nijedna od tvojih poteškoća neće biti riješena kroz njihovu besjedu ili pomoć, i problemi će i dalje postojati. Je li takav vođa u skladu s mjerilom? (Ne.) Dakle, koje istine trebaš razumjeti kako bi razlučio te stvari? Trebaš razumjeti izvršavaju li vođe i djelatnici svaki zadatak i rješavaju li svaki problem u skladu sa zahtjevima Božjih riječi, je li svaka riječ koju izgovore praktična i podudara li se s istinom u Božjim riječima. Pored toga, trebaš razumjeti, kad se suočavaš s raznim poteškoćama, vodi li te njihov pristup rješavanju problema k razumijevanju Božjih riječi i stjecanju puta primjene, ili ti samo govore neke riječi i doktrine, izvikuju parole ili te opominju. Neki vođe i djelatnici vole pomagati ljudima kroz poticanje, neki kroz motivaciju, a drugi kroz razotkrivanje, optuživanje i orezivanje. Bez obzira na metodu koju koriste, ako te ona uistinu može odvesti da zakoračiš u istinu-stvarnost, riješiti tvoje stvarne poteškoće, učiniti da razumiješ koje su Božje namjere i time ti omogućiti da spoznaš sebe i pronađeš put primjene, tada ćeš, kad se u budućnosti suočiš sa sličnim situacijama, imati put koji ćeš slijediti. Stoga, najosnovnije mjerilo za procjenu je li vođa ili djelatnik u skladu s mjerilom jest mogu li oni koristiti istinu za rješavanje ljudskih problema i poteškoća, omogućujući im da razumiju istinu i steknu put primjene.

Prošli put smo, više-manje, u zajedništvu razgovarali o prvoj i drugoj odgovornosti vođa i djelatnika, i raščlanili smo određena očitovanja lažnih vođa u vezi s te dvije odgovornosti. Njihova primarna očitovanja su plitko i površno shvaćanje Božjih riječi i neuspjeh u razumijevanju istine. Očito je da oni posljedično ne mogu voditi druge da razumiju Božje riječi i dokuče Njegove namjere. Kada se ljudi suoče s poteškoćama, lažne vođe ne mogu se osloniti na vlastitu iskustvenu spoznaju kako bi te ljude vodili da razumiju istinu i zakorače u stvarnost, tako da imaju put koji će slijediti, niti ih mogu navesti da promisle o sebi i spoznaju sebe usred raznih poteškoća, te da istovremeno riješe te poteškoće. Stoga, danas prvo razgovarajmo u zajedništvu o tome koje su poteškoće ulaska u život i koje sve uobičajene poteškoće povezane s ulaskom u život postoje, a na koje ljudi često nailaze u svom svakodnevnom životu. Napravimo konkretan sažetak tih stvari. Treba li o ovome razgovarati? (Da.) Sada ste donekle zainteresirani za ove teme povezane s ulaskom u život, zar ne? Kada sam prvi put bio u interakciji s vama i razgovarao s vama, bez obzira na to što je rečeno, bili ste otupjeli i tupi, tromi i spori u reakcijama. Činilo se kao da ništa ne razumijete i da nemate nikakav rast, a kamoli ulazak u život. Sada, kada govorimo o stvarima koje uključuju promjenu nečije životne dispozicije, većina vas je relativno zainteresirana za ovu temu i imate neke reakcije na nju. To je pozitivna pojava. Kad ne biste vršili svoje dužnosti, biste li mogli postići te stvari? (Ne, ne bismo mogli.) To je Božja milost; sve je to zbog Njegove naklonosti.

Druga stavka: Poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu (Drugi dio)

Osam vrsta poteškoća s ulaskom u život

I. Poteškoće u vezi s vršenjem dužnosti

Što se tiče poteškoća s ulaskom u život, prvo šire promotrimo poteškoće povezane s vršenjem svojih dužnosti. Kada se pri vršenju svojih dužnosti suočavaš s problemima koji uključuju provođenje istine u djelo, a ne možeš postupati u skladu s načelima, nije li to poteškoća u ulasku u život? (Da, jest.) Prosto rečeno, to su različita stanja, ideje, gledišta i određeni neispravni načini razmišljanja koji se javljaju pri vršenju dužnosti. Dakle, koje konkretne poteškoće postoje u tom pogledu? Primjerice, uvijek postoji pokušaj da se pri vršenju dužnosti bude površan, izvrdljiv i da se zabušava – nije li to stanje koje se obično očituje i razotkriva tijekom vršenja dužnosti? Tu je i nebavljenje svojim pravim poslom i neprestano uspoređivanje s drugima tijekom vršenja dužnosti, tretiranje mjesta gdje se vrši dužnost kao igrališta ili bojnog polja, te razmišljanje o pronalaženju „mjerila” svaki put kad se vrši dužnost, govoreći u sebi: „Vidjet ću tko je bolji od mene i tko može probuditi moj borbeni duh, pa ću se natjecati s njima, boriti se s njima i uspoređivati se s njima, kako bih vidio tko postiže bolje rezultate i veću učinkovitost u vršenju svoje dužnosti, i tko je bolji u osvajanju srca ljudi.” Zatim, tu je i razumijevanje načela za vršenje dužnosti, ali bez želje da ih se pridržava, ili da se djeluje u skladu s istinom u Božjim riječima ili zahtjevima Božje kuće, i stalna tendencija da se vršenje dužnosti kvari osobnim sklonostima, govoreći: „Volim to raditi ovako, volim to raditi onako; spreman sam to raditi ovako, želim to raditi onako.” To je samovolja, uvijek željeti slijediti vlastitu volju i postupati kako se želi prema vlastitim sklonostima, oglušujući se na sve zahtjeve Božje kuće i radije skrećući s pravog puta. Nisu li to stvarna očitovanja koja većina ljudi pokazuje pri vršenju svojih dužnosti? Jasno je da svi ti problemi uključuju poteškoće u vršenju dužnosti. Molim vas, dopunite. (Neuspjeh u skladnoj suradnji s drugima pri vršenju dužnosti i uvijek biti sam svoj zakon.) I to se računa kao poteškoća. Neuspjeh u skladnoj suradnji s drugima pri vršenju dužnosti i uvijek željeti biti sam svoj zakon i imati posljednju riječ; željeti se poniziti da bi se potražio savjet i poslušalo mišljenje drugih kad se suoči s problemima, ali ne biti u stanju to primijeniti i osjećati se nelagodno kad se to pokuša primijeniti – to je problem. (Uvijek štititi vlastite interese pri vršenju dužnosti, biti sebičan i podao, i zapravo znati kako riješiti problem kad se pojavi, ali osjećati da to nema nikakve veze sa samim sobom, bojati se preuzeti odgovornost ako pođe po zlu, i posljedično se ne usuditi istupiti.) Ne riješiti problem kad ga se vidi, smatrati ga nepovezanim sa samim sobom i ignorirati ga – i to se računa kao vršenje dužnosti bez odanosti. Bez obzira na to jesi li odgovoran za neki zadatak ili ne, ako možeš prozrijeti i riješiti problem, trebao bi izvršiti tu odgovornost. To je tvoja dužnost i posao koji ti pripada. Ako nadzornik to može riješiti, možeš to ostaviti, ali ako ne može, trebao bi istupiti i riješiti ga. Ne dijelite probleme prema tome u čiji opseg odgovornosti spadaju – to je neodanost Bogu. Ima li još što? (Oslanjanje na vlastitu inteligenciju i darove za obavljanje posla tijekom vršenja dužnosti, a ne traganje za istinom.) Mnogo je ljudi koji su takvi. Uvijek misle da posjeduju inteligenciju i kov, i ravnodušni su prema svemu što ih snađe; uopće ne tragaju za istinom i postupaju isključivo prema vlastitoj volji, i kao rezultat toga, ne mogu pravilno izvršiti nijednu dužnost. Sve su to poteškoće s kojima se ljudi suočavaju pri vršenju svojih dužnosti.

II. Pitanja u vezi s odnosom prema budućnosti i sudbini

Odnos prema budućnosti i sudbini također je značajno pitanje povezano s ulaskom u život. Neki su ljudi spremni platiti cijenu ako vjeruju da imaju nadu u spasenje, a postaju negativni ako misle da nade nema. Ako ih Božja kuća ne unapređuje i ne njeguje, nisu spremni platiti cijenu i svoje dužnosti obavljaju samo formalno, bez preuzimanja odgovornosti. Bez obzira na to što čine, uvijek razmatraju svoju budućnost i sudbinu, pitajući se: „Hoću li uistinu imati dobro odredište? Jesu li Božja obećanja spomenula kakva će biti budućnost i odredište nekoga poput mene?” Ako ne pronađu točan odgovor, nedostaje im entuzijazma da bilo što učine. Ako ih Božja kuća unaprijedi i njeguje, postaju puni energije i u svemu što čine posebno su proaktivni. Međutim, ako ne uspiju dobro izvršiti svoju dužnost i budu smijenjeni, odmah postaju negativni i dižu ruke od svoje dužnosti, gubeći svaku nadu. Kada se suoče s orezivanjem, misle: „Zar se Bogu više ne sviđam? Ako je tako, trebao je to reći ranije, umjesto da ometa moju težnju za svijetom!” Ako su smijenjeni, misle: „Zar me ne gledaju s visoka? Tko me je prijavio? Jesam li eliminiran? Ako je to slučaj, trebali su to reći ranije!” Štoviše, njihova su srca ispunjena transakcijama, zahtjevima i nerazumnim prohtjevima prema Bogu. Bez obzira na to što im crkva uredi da čine, kao preduvjete za to smatraju dobru budućnost i dobru sudbinu, uz Božje blagoslove. U najmanju ruku, njihovi preduvjeti za prihvaćanje i pokoravanje jesu da se prema njima postupa s lijepim izrazom lica i stavom te da budu priznati. Nisu li to očitovanja njihova odnosa prema budućnosti i sudbini? Dopunite. (Ako se pojave odstupanja ili problemi tijekom vršenja dužnosti i oni budu orezani, žale se na Boga i na oprezu su pred Njim; osjećaju strah da će biti razotkriveni i eliminirani, i uvijek si ostavljaju odstupnicu.) Strah od toga da će biti razotkriveni i eliminirani, i uvijek si ostavljati odstupnicu – to su također očitovanja njihova odnosa prema budućnosti i sudbini. (Kada netko vidi da se Božje riječi razotkrivanja i karakterizacije podudaraju s njim, ili kada se suoči s orezivanjem i osjeća se posramljeno, zaključuje da je smeten, đavao i Sotona, te da nije u stanju prihvatiti istinu. Zaključuje da nema nade u spasenje i postaje negativan.) Kada je riječ o njihovoj budućnosti i sudbini, ljudi se ne mogu u potpunosti odreći vlastitih namjera i želja. Oni ih dosljedno tretiraju kao najvažnije stvari i u skladu s tim teže za njima, smatrajući ih pokretačkom snagom i preduvjetom za sve čemu teže. Kada se suoče sa sudom, grdnjom, kušnjama, pročišćenjem ili razotkrivanjem, ili kada naiđu na opasne okolnosti, odmah pomisle: „Zar me Bog više ne želi? Odbacuje li me On s prezirom? Ton kojim mi se obraća tako je strog; zar me ne želi spasiti? Želi li me eliminirati? Ako me želi eliminirati, trebao bi to reći što je prije moguće, dok sam još mlad, kako ne bi ometao moju težnju za svijetom.” To u njima izaziva negativnost, otpor, protivljenje i nemar. To su neka stanja i očitovanja koja uključuju kako se ljudi odnose prema svojoj budućnosti i sudbini. To je značajna poteškoća koja se odnosi na ulazak u život.

III. Poteškoće u vezi s međuljudskim odnosima

Pogledajmo drugi aspekt – međuljudske odnose. To je također značajna poteškoća povezana s ulaskom u život. Kako postupaš s ljudima koji ti se ne sviđaju, ljudima čija se mišljenja razlikuju od tvojih, ljudima koji su ti poznati, ljudima koji su s tobom u obiteljskom odnosu ili koji su ti pokazali ljubaznost, i ljudima koji ti uvijek daju pravovremena upozorenja, govore ti istinite riječi i pomažu ti, i možeš li postupati pravedno prema svakoj osobi, plus kako provodiš u djelo kada se pojave sporovi s drugim ljudima, kao i ljubomora i sukobi koji se javljaju među vama, te kad niste u stanju skladno komunicirati, ili čak skladno surađivati u procesu vršenja svojih dužnosti – to su neka stanja i očitovanja povezana s međuljudskim odnosima. Ima li još što? (Biti netko tko ugađa drugima i ne usuditi se progovoriti nakon otkrivanja problema druge osobe, iz straha da je se ne uvrijedi.) To je stanje koje se javlja kada se netko boji uvrijediti druge. (Također, kako se netko odnosi prema vođama i djelatnicima, te onima s moći i statusom.) Kako postupaš s vođama i djelatnicima, ili ljudima s moći i statusom – bilo s laskanjem i ulizivanjem, ili ispravnim postupanjem s njima – to je specifično očitovanje tvog ophođenja s onima koji imaju moć i utjecaj. To su više-manje poteškoće u međuljudskim odnosima.

IV. Pitanja u vezi s ljudskim osjećajima

Porazgovarajmo malo o ljudskim osjećajima. Koja se pitanja odnose na osjećaje? Prvo je kako procjenjuješ članove svoje obitelji i kako pristupaš onome što oni čine. „Ono što oni čine” ovdje prirodno uključuje kada prekidaju i ometaju rad crkve, kada osuđuju ljude iza njihovih leđa, kada se upuštaju u neke od praksi bezvjernika, i tako dalje. Možeš li pristupiti tim stvarima nepristrano? Kada je potrebno da napišeš procjenu članova svoje obitelji, možeš li to učiniti objektivno i nepristrano, ostavljajući po strani vlastite osjećaje? To se odnosi na to kako pristupaš članovima svoje obitelji. Nadalje, gajiš li osjećaje prema onima s kojima se slažeš ili koji su ti prethodno pomogli? Jesi li u stanju procjenjivati njihova djela i ponašanje na objektivan, nepristran i točan način? Ako oni prekidaju i ometaju rad crkve, hoćeš li ih moći pravovremeno prijaviti ili razotkriti nakon što to saznaš? Također, gajiš li osjećaje prema onima koji su ti relativno bliski ili koji dijele slične interese s tobom? Posjeduješ li nepristranu i objektivnu procjenu, definiciju i način ophođenja s njihovim djelima i ponašanjem? Pretpostavimo da s tim ljudima, s kojima imaš sentimentalnu vezu, crkva postupa u skladu s načelima, a ishod toga nije u skladu s tvojim vlastitim predodžbama – kako bi ti pristupio tome? Bi li mogao poslušati? Bi li potajno nastavio biti upetljan s njima i bi li te oni naveli na pogrešan put i čak potaknuli da se izgovaraš za njih, opravdavaš ih i braniš ih? Bi li priskočio u pomoć i primio udarac za one koji su ti pomogli, zanemarujući pritom istina-načela i ignorirajući interese Božje kuće? Nisu li to razna pitanja koja se tiču osjećaja? Neki ljudi kažu: „Zar se osjećaji ne odnose samo na rođake i članove obitelji? Nisu li u opsegu osjećaja samo tvoji roditelji, braća i sestre, i ostali članovi obitelji?” Ne, osjećaji uključuju širok krug ljudi. Zaboravite na nepristrano procjenjivanje vlastitih članova obitelji – neki ljudi čak nisu u stanju nepristrano procijeniti svoje dobre prijatelje i drugove, i iskrivljuju činjenice kada govore o tim ljudima. Primjerice, ako se njihov drug ne bavi svojim pravim poslom i uvijek se upušta u nepoštene i opake prakse u svojoj dužnosti, oni će ga opisati kao prilično zaigranog i reći da je njegova ljudskost nezrela i još nije stabilna. Nisu li te riječi prožete osjećajima? To je govorenje riječi koje su nabijene osjećajima. Ako netko tko s njima nema veze ne obavlja svoj pravi posao i upušta se u nepoštene i opake prakse, imat će oštrije stvari za reći o njemu, a možda će ga čak i osuditi. Nije li to očitovanje govorenja i djelovanja na temelju osjećaja? Jesu li ljudi koji žive po svojim osjećajima nepristrani? Jesu li čestiti? (Ne.) Što nije u redu s ljudima koji govore prema svojim osjećajima? Zašto ne mogu pravedno postupati s drugima? Zašto ne mogu govoriti na temelju istina-načela? Ljudi koji su dvolični i nikada ne temelje svoje riječi na činjenicama su opaki. Ne biti nepristran kada se govori, uvijek govoriti prema vlastitim osjećajima i za vlastitu korist, a ne prema istina-načelima, ne misliti na djelo Božje kuće i samo štititi vlastite osobne osjećaje, slavu, dobitak i status – to je karakter antikrista. Tako govore antikristi; sve što kažu je opako, ometajuće i remetilačko. Ljudi koji žive među sklonostima i interesima tijela žive među svojim osjećajima. Ljudi koji žive po svojim osjećajima su oni koji uopće ne prihvaćaju niti provode istinu u djelo. Oni koji govore i djeluju na temelju svojih osjećaja nemaju nimalo istina-stvarnosti. Ako takvi ljudi postanu vođe, nedvojbeno će biti lažni vođe ili antikristi. Ne samo da su nesposobni za obavljanje stvarnog djela, već se mogu upustiti i u razna zla djela. Oni će definitivno biti eliminirani i kažnjeni.