V. Pitanja u vezi sa žudnjom za udobnostima tijela

Žudnja za udobnostima tijela također je ozbiljan problem. Što mislite, koja su neka očitovanja žudnje za udobnostima tijela? Koje primjere možete navesti iz onoga što ste vidjeli u vlastitim iskustvima? Računa li se uživanje u povlasticama statusa? (Da.) Još nešto? (Davanje prednosti lakim zadacima u odnosu na teške pri vršenju dužnosti i uvijek željeti birati lakši posao.) Pri vršenju dužnosti, ljudi uvijek biraju lakši posao, posao koji nije naporan i koji ne uključuje izlaganje vremenskim nepogodama vani. To je biranje lakih poslova i izbjegavanje teških, i to je očitovanje žudnje za udobnostima tijela. Što još? (Uvijek se žaliti kada je dužnost malo teška, malo naporna, kada uključuje plaćanje cijene.) (Biti zaokupljen hranom i odjećom, i tjelesnim užicima.) Sve su to očitovanja žudnje za udobnostima tijela. Kada takva osoba vidi da je neki zadatak previše naporan ili rizičan, podvali ga nekom drugom; ona sama obavlja samo lagodan posao i izgovara se govoreći da je slabog kova, da joj nedostaje radna sposobnost i da ne može preuzeti taj zadatak na sebe – a zapravo je to zato što žudi za udobnostima tijela. Ne želi patiti, bez obzira na to koji posao obavlja ili koju dužnost vrši. Ako joj se kaže da će, kad završi posao, biti pirjane svinjetine za jelo, obavi ga vrlo brzo i učinkovito, i ne treba je požurivati, tjerati ili nadzirati; ali ako nema pirjane svinjetine za jelo, a mora raditi prekovremeno na svojoj dužnosti, odugovlači i pronalazi svakakve razloge i izgovore da to odgodi, a nakon što to radi neko vrijeme, kaže: „Osjećam vrtoglavicu, noga mi je utrnula, iscrpljen sam! Svaki dio tijela me boli, mogu li se malo odmoriti?” O čemu se tu zapravo radi? Oni žude za udobnostima tijela. Također, dok obavljaju dužnost, uvijek se žale na poteškoće i ne žele uložiti nikakav napor, te čim imaju malo slobodnog vremena, odmaraju, besposleno čavrljaju ili se prepuštaju slobodnom vremenu i zabavi. A kada se posao zahukta i to naruši ritam i rutinu njihovih života, oni su nesretni i nezadovoljni time. Gunđaju i žale se, i postaju površni u obavljanju svojih dužnosti. To je žudnja za udobnostima tijela, zar ne? Primjerice, kako bi održale svoju figuru, neke žene svakodnevno u određeno vrijeme rade vježbe i paze na svoj san radi ljepote. Međutim, čim posao postane naporan i te rutine budu ugrožene, postaju nesretne, govoreći: „Ovo nije dobro; obavljanje ovog posla previše odgađa stvari. Ne mogu dopustiti da utječe na moje osobne poslove. Neću obraćati pažnju ni na koga tko me pokušava požurivati; držat ću se svog vlastitog tempa. Kada je vrijeme za jogu, radit ću jogu. Kada je vrijeme za moj san za ljepotu, imat ću svoj san za ljepotu. Nastavit ću raditi te stvari kao i prije. Nisam tako glupa i marljiva kao vi svi. Za nekoliko godina, sve ćete se pretvoriti u stare, neugledne žene, tijela će vam propasti i nećete više biti vitke. Nitko vas neće htjeti pogledati i nećete imati nimalo samopouzdanja u životu.” Radi zadovoljavanja svojih tjelesnih užitaka, radi ljepote, da bi se svidjele drugima i da bi živjele s više samopouzdanja, one se odbijaju odreći užitaka i sklonosti svoga tijela, bez obzira na to koliko su zaposlene obavljanjem dužnosti. To je prepuštanje udobnostima tijela. Neki kažu: „Bog je zabrinut i trebali bismo biti obzirni prema Božjim namjerama.” Ali te žene kažu: „Nisam vidjela da je Bog zabrinut; dobro mi je sve dok ja nisam zabrinuta. Ako ja pokažem obzir prema Božjim namjerama, tko će pokazati obzir prema mojima?” Imaju li takve žene imalo ljudskosti? Nisu li one đavli? Postoje i određeni ljudi koji, bez obzira na to koliko je njihov posao naporan i hitan, neće dopustiti da to utječe na to kako se odijevaju i što nose. Svakodnevno troše sate na šminku i pamte jasno kao vlastitu adresu koju odjeću nositi svaki dan uz određeni par cipela, te kada ići na kozmetičke tretmane i masaže, a da se pritom nimalo ne zbunjuju. Međutim, kada je riječ o tome koliko istine razumiju, koje istine još ne razumiju ili u koje nisu zakoračili, s kojim se stvarima još uvijek nose na površan način i bez odanosti, koje su iskvarene naravi razotkrili, i o drugim takvim pitanjima koja se odnose na istinu i uključuju ulazak u život, oni o tim stvarima ne znaju apsolutno ništa. Kada ih se o tome pita, potpuno su neuki. Ipak, kada je riječ o temama vezanim za tjelesne užitke – jelo, piće i zabavu – mogu brbljati bez prestanka, nemoguće ih je zaustaviti. Bez obzira na to koliko je užurban crkveni rad ili koliko su naporne njihove dužnosti, rutina i uobičajeno stanje njihovih života nikada nisu narušeni. Kad je u pitanju i najmanja pojedinost uvezi sa životom tijela, nikada nisu nemarni, savršeno uređuju te stvari i vrlo su strogi i ozbiljni u pogledu toga. Ali kada je u pitanju rad Božje kuće, bez obzira na to koliko je stvar velika, pa čak i ako uključuje sigurnost braće i sestara, postupaju s tim nemarno. Čak ih nije briga ni za one stvari koje uključuju Božje poslanje ili dužnost koju bi trebali obavljati. Ne preuzimaju uopće nikakvu odgovornost. To je prepuštanje udobnostima tijela, zar ne? Jesu li ljudi koji se prepuštaju udobnostima tijela pogodni za vršenje dužnosti? Čim netko spomene temu vršenja dužnosti, ili govori o plaćanju cijene i podnošenju teškoća, oni neprestano odmahuju glavom. Imaju previše poteškoća, puni su pritužbi i ispunjeni su negativnošću. Takvi su ljudi beskorisni, nisu kvalificirani za vršenje svojih dužnosti i trebaju biti eliminirani. Što se tiče žudnje za udobnostima tijela, zadržimo se na ovome.

VI. Poteškoće u vezi sa spoznavanjem samoga sebe

Spoznavanje samoga sebe najključniji je aspekt ulaska u život. Ali za većinu ljudi, jer ne ljube istinu niti joj teže, spoznavanje sebe postaje njihova najveća poteškoća. Stoga je sigurno da oni koji ne ljube istinu ne mogu istinski spoznati sebe. Koji aspekti postoje u samospoznaji? Prvi je spoznati koje se iskvarene naravi razotkrivaju u nečijem govoru i djelima. Ponekad je to oholost, drugi put podlost, ili možda opačina, nepopustljivost ili izdaja, i tako dalje. Osim toga, kada nešto snađe osobu, ona bi trebala ispitati sebe da vidi ima li ikakve namjere ili motive koji nisu u skladu s istinom. Trebala bi također ispitati postoji li išta u njezinu govoru ili djelima što se opire Bogu ili se buni protiv Njega. Posebno bi trebala ispitati ima li osjećaj tereta i je li odana kada je riječ o njezinoj dužnosti, daje li se iskreno za Boga, te postupa li iz koristi ili površno. Samospoznaja također znači znati ima li netko predodžbe i uobrazilje, pretjerane zahtjeve, ili pogrešna razumijevanja i pritužbe u vezi s Bogom, te ima li namjeru pokoriti se. To znači znati može li netko tragati za istinom, prihvatiti od Boga i imati srce pokornosti Bogu kada pristupa situacijama, ljudima, događajima i stvarima koje On orkestrira. To znači znati ima li netko savjest i razum i je li ljubitelj istine. To znači znati pokorava li se netko ili se pokušava prepirati kada ga nešto snađe, te oslanja li se u svom pristupu tim stvarima na predodžbe i uobrazilje ili na traganje za istinom. Sve je to opseg samospoznaje. Čovjek treba promisliti o tome ljubi li istinu i ima li istinitu vjeru u Boga u svjetlu svog stava prema različitim situacijama i ljudima, događajima i stvarima. Ako netko može spoznati svoju iskvarenu narav i vidjeti koliko je veliko njegovo buntovništvo protiv Boga, tada je narastao. Nadalje, kada je riječ o stvarima koje uključuju ophođenje s Bogom, treba promisliti o tome ima li se predodžbe, strah ili pokornost u ophođenju s Božjim imenom i utjelovljenjem, a posebno kakav je stav u pogledu istine. Čovjek bi također trebao znati svoje nedostatke, svoj rast i ima li istina-stvarnost, kao i jesu li njezina težnja i put kojim hoda ispravni i u skladu s Božjim namjerama. To su sve stvari koje bi ljudi trebali znati. Ukratko, različiti aspekti samospoznaje u suštini se sastoje od sljedećeg: spoznaja je li nečiji kov visok ili nizak, spoznaja nečijeg karaktera, spoznaja namjera i motiva koje netko ima u svojim djelima, spoznaja iskvarene naravi te priroda-biti koju netko otkriva, spoznaja nečijih sklonosti i težnje, spoznaja puta kojim netko hoda, spoznaja nečijih pogleda na stvari, spoznaja nečijeg pogleda na život i vrijednosti, te spoznaja nečijeg stava prema Bogu i istini. Samospoznaja se uglavnom sastoji od ovih aspekata.

VII. Različita očitovanja u ophođenju ljudi s Bogom

Sljedeći dio sadržaja o ulasku u život tiče se različitih očitovanja ljudi u njihovom ophođenju s Bogom. Primjerice, tu je imati predodžbe o Bogu, razvijati pogrešna razumijevanja o Njemu i postati oprezan prema Njemu, postavljati Mu nerazumne zahtjeve, uvijek Ga željeti izbjegavati, ne voljeti riječi koje On govori i neprestano Ga nastojati proučavati. Tu je i nemogućnost proziranja ili prepoznavanja Božje svemogućnosti, kao i stalno gajenje stava sumnje prema Božjoj suverenosti, uređenjima i autoritetu, te potpuni nedostatak znanja o tim stvarima. Nadalje, tu je ne samo neuspjeh u izbjegavanju ili osporavanju klevete i bogohuljenja koje nevjernici i svijet iznose protiv Boga, već, naprotiv, želja da se pita je li to istina ili činjenica. Nije li to sumnjanje u Boga? Osim ovih očitovanja, koja druga postoje? (Biti sumnjičav prema Bogu i iskušavati Boga.) (Pokušavati se ulagivati Bogu.) (Ne željeti prihvatiti Božju provjeru.) Tu je i ne željeti prihvatiti Božju provjeru, a istovremeno sumnjati da Bog može provjeravati dubine ljudskog srca. (Postoji i protivljenje Bogu.) I to je očitovanje – protiviti se Bogu i galamiti protiv Njega. Tu je i korištenje prezirnog i prezrivog stava u ophođenju s Bogom, u razgovoru s Njim i druženju s Njim. Još nešto? (Biti površan prema Bogu i varati Ga.) (Žaliti se na Boga.) Tu je i nikada se ne pokoravati niti tragati za istinom kada se suoči sa stvarima i uvijek raspravljati u vlastitu korist i žaliti se. (Tu je i osuđivanje i huljenje na Boga.) (Natjecati se s Bogom za status.) (Cjenkati se s Bogom i iskorištavati Ga.) (Nijekati Boga, odbacivati Boga i izdavati Boga.) Sve su to suštinska pitanja; to su različita stanja i iskvarene naravi koje se javljaju u ophođenju ljudi s Bogom. To su u osnovi različita očitovanja kako se ljudi odnose prema Bogu.

VIII. Stavovi i različita očitovanja ljudi u ophođenju s istinom

Drugi aspekt sadržaja o ulasku u život jest način na koji se ljudi odnose prema istini. Koja se očitovanja javljaju u tom pogledu? Tu je ophođenje s istinom kao s teorijom ili sloganom, kao s pravilom, ili kao s kapitalom za život na račun crkve i uživanje u statusnim povlasticama. Dopunite, molim. (Ophođenje s istinom kao s duhovnom hranom.) Tu je i ophođenje s istinom kao s duhovnom hranom radi zadovoljavanja vlastitih duhovnih potreba. (Neprihvaćanje istine i osjećanje odbojnosti prema njoj.) Ovo je stav prema istini. (Smatranje da su riječi Božje namijenjene razotkrivanju drugih, da se ne odnose na njih same, i smatranje sebe gospodarom istine.) Vrlo ste prikladno opisali to očitovanje. Ljudi koji iskazuju ovo očitovanje vjeruju da razumiju sve istine koje je Bog izgovorio i da se iskvarene naravi i biti čovjeka koje On razotkriva odnose na druge, a ne na njih. Oni sebe vide kao gospodare istine i često koriste riječi Božje da bi docirali drugima, kao da oni sami nemaju iskvarene naravi, kao da su već utjelovljenje istine i njezini glasnogovornici. Kakvo su oni smeće? Oni žele biti utjelovljenje istine – nisu li oni baš poput Pavla? Pavao je nijekao da je Gospodin Isus Krist i Bog. On je sâm želio biti Krist i Sin Božji. Ti su ljudi poput Pavla, istog su kova kao i on, oni su antikristi. Još nešto? (Ophođenje s riječima Božjim kao s riječima običnog čovjeka, a ne kao s istinom koju treba provoditi u djelo, te zauzimanje omalovažavajućeg i površnog stava prema riječima Božjim.) Ne ophoditi se s riječima Božjim kao s istinom koju treba prihvatiti i provoditi u djelo, već kao s ljudskim riječima – to je jedno od očitovanja. (Povezivanje riječi Božjih s filozofijama i teorijama nevjernika.) Tu je i povezivanje riječi Božjih s filozofijama, ophođenje s riječima Božjim kao s ukrasima ili praznim riječima, dok se istovremeno poznate izreke slavnih i velikih ljudi smatraju istinom, te ophođenje sa znanjem, tradicionalnom kulturom i običajima kao s istinom i zamjenjivanje riječi Božjih njima. Ljudi koji pokazuju ovo očitovanje neprestano govore o tome kako žele provoditi istinu u djelo te svjedočiti i širiti riječi Božje kad se suoče sa situacijama, ali u srcu se dive onim slavnim i velikim ljudima iz svjetovnog svijeta, pa čak i veličaju Bao Gonga iz drevne dinastije Song, govoreći: „On je doista bio strog i nepristran sudac. Nikad nije donio nepravednu presudu, nikad nije bilo sudskih pogrešaka u njegovim presudama, niti duša koje su nepravedno stradale od njegove krvničke oštrice!” Nije li to pretjerano laskanje i divljenje slavnoj osobi i mudracu? Pokušaj da se riječi i djela slavnih ljudi podmetnu kao istina jest klevetanje i huljenje istine! U crkvi, takvi ljudi mnogo govore o tome kako žele provoditi istinu u djelo i širiti riječi Božje, ali ono što misle u svojoj glavi i što obično govore samo su narodne izreke i poslovice, koje izražavaju na vrlo uvježban i tečan način. Te su im stvari uvijek na usnama i s lakoćom im silaze s jezika. Nikada nisu izgovorili ni riječ o svojem iskustvenom razumijevanju riječi Božjih, a još su manje ikada rekli koje su riječi Božje kriterij ili temelj za njihovo djelovanje i vladanje. Sve što izgovaraju jesu zablude, poput: „Čovjek ostavlja ime za sobom gdje god da boravi, kao što guska ostavlja svoj zov gdje god da leti”, „Smaknuće je samo odrubljivanje glave”, „U jadnim ljudima uvijek ima nečeg vrijednog prezira”, „Uvijek si ostavi odstupnicu”, „Čak i ako nisam imao nikakvih postignuća, podnio sam teškoće; ako ne teškoće, onda umor”, „Ne pali most kad prijeđeš rijeku; ne ubij magarca kad istovariš mlinski kamen”, „Strogo kazni jednoga da bude primjer drugima, da im posluži kao upozorenje” i „Novi dužnosnici žarko se žele dokazati”, između ostalog – ništa od onoga što govore nije istina. Neki će ljudi napamet naučiti riječi suvremenih pjesnika i čak ih objaviti u odjeljku za komentare ispod videozapisa Božje kuće. Nije li to očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja? Jesu li te riječi istina? Jesu li povezane s istinom? Neki ljudi često govore stvari poput: „Postoji bog iznad nas” i „Dobro i zlo na kraju će biti naplaćeni; samo je pitanje vremena.” Jesu li te izjave istina? (Ne.) Odakle dolaze? Nalaze li se u riječima Božjim? Dolaze iz budističke kulture i nemaju nikakve veze s vjerovanjem u Boga. Unatoč tome, ljudi ih često pokušavaju uzdići na razinu istine; to je očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja. Neki ljudi imaju malo odlučnosti da se daju za Boga pa kažu: „Božja kuća me je promaknula, Bog me je uzdigao, stoga moram živjeti u skladu s izrekom: ‚Plemenit čovjek žrtvovat će svoj život za one koji ga razumiju.’” Ti nisi plemenit čovjek i Bog od tebe nije tražio da žrtvuješ svoj život. Je li potrebno imati tako uzvišen osjećaj junaštva pri obavljanju dužnosti? Ne možeš ispuniti svoje dužnosti ni sada dok si živ, pa ima li ikakve nade da ćeš to učiniti u smrti? Kako ćeš tada obavljati svoje dužnosti? Drugi kažu: „Ja sam prirodno odan, ja sam hrabra i srčana osoba. Spreman sam ići kroz vatru i vodu za svoje prijatelje. Isto je i s Bogom: budući da me je Bog izabrao, promaknuo i uzdigao, moram uzvratiti Božju milost. Definitivno ću ići kroz vatru i vodu za Boga, čak i do smrti!” Je li to istina? (Ne.) Bog je izgovorio toliko riječi, zašto oni nisu upamtili nijednu od njih? U svakom trenutku, ono o čemu razgovaraju u zajedništvu jest samo: „Nema potrebe išta drugo govoriti. Plemenit čovjek žrtvovat će svoj život za one koji ga razumiju, i čovjek mora ići kroz vatru i vodu za svoje prijatelje i biti odan.” Ne mogu čak ni izustiti izraz „uzvratiti Božju ljubav.” Nakon što su toliko godina slušali propovijedi i čitali riječi Božje, ne znaju nijednu jedinu istinu i ne mogu čak ni reći nekoliko duhovnih izraza – to je njihovo unutarnje razumijevanje i definicija istine. Recite Mi, nije li to jadno? Nije li to smiješno? Nije li to očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja? Nakon što su odslušali toliko propovijedi, oni ne razumiju istinu i ne znaju što je istina, a ipak drsko koriste te đavolje, besmislene, apsurdne i krajnje smiješne riječi da bi zamijenili istinu. Ne samo da je njihovo unutarnje razmišljanje i shvaćanje takvo, već to neprestano šire i podučavaju drugima, čineći da drugi imaju isto shvaćanje kao i oni. Zar to nema prirodu ometanja i prekidanja? Čini se da su ti ljudi koji ne razumiju istinu i kojima nedostaje duhovno razumijevanje opasni; sposobni su izazvati prekidanja i ometanja te činiti besmislene i apsurdne stvari u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Koja su još neka očitovanja načina na koji se ljudi odnose prema istini? (Preziranje istine, prihvaćanje samo onoga što je u skladu s vlastitim predodžbama, te odbacivanje i odbijanje provođenja u djelo onoga što nije.) Prihvaćanje i provođenje u djelo samo onoga što je u skladu s vlastitim predodžbama te beziznimno opiranje i osuđivanje onoga što nije – to je jedan stav. (Nevjerovanje da istina može riješiti nečije iskvarene naravi ili ga promijeniti.) Nepriznavanje ili nevjerovanje u istinu također je jedan stav. Drugo očitovanje jest da se stav i gledište pojedinca prema istini mijenjaju u skladu s njegovim raspoloženjem, okruženjem i osjećajima. Kod tih ljudi, kad se jednog dana osjećaju dobro i puni su poleta, oni misle: „Istina je izvrsna! Istina je stvarnost svih pozitivnih stvari, najvrjednija stvar koju ljudi trebaju provoditi u djelo i širiti.” Kad su loše raspoloženi, misle: „Što je istina? Kakve koristi ima od provođenja istine u djelo? Može li ti donijeti novac? Što istina može promijeniti? Što se može dogoditi ako provodiš istinu u djelo? Neću je provoditi u djelo – i što onda?” Njihova demonska priroda izlazi na vidjelo. Ta očitovanja jesu naravi i različita stanja koja ljudi otkrivaju u načinu na koji se odnose prema istini. Koja su još neka specifična očitovanja? (Neophođenje s riječima Božjim kao s istinom ili životom, već analiziranje i pomno ispitivanje istih.) Jedno od očitovanja je i pristupanje riječima Božjim s akademskim stavom, uvijek analizirajući i pomno ispitujući istinu na temelju vlastitog znanja, bez ikakvog stava prihvaćanja i pokornosti. To su, više-manje, poteškoće u ophođenju ljudi s istinom koje se mogu definirati i oblikovati kao sažeti naslovi.

U našem sadržaju o poteškoćama ulaska u život postoji ukupno osam aspekata, i to su glavne poteškoće povezane s ulaskom u život i postizanjem spasenja. Stanja i naravi koje ljudi otkrivaju unutar tih osam aspekata sve su razotkrivene u riječima Božjim; Bog je postavio zahtjeve za ljude i ukazao im na put primjene. Ako ljudi mogu uložiti trud u riječi Božje, usvojiti ozbiljan stav i stav pun čežnje, te nositi teret za vlastiti ulazak u život, onda u riječima Božjim mogu pronaći relevantne istine za rješavanje tih osam vrsta problema i za svaki od njih postoje putovi primjene. Nijedan od njih nije nerješiv izazov ili bilo kakva tajna. Međutim, ako uopće ne nosite teret za vlastiti ulazak u život i nimalo vas ne zanima istina ili promjena vaše naravi, onda bez obzira na to koliko jasne i točne bile riječi Božje, one će za vas ostati puki tekstovi i doktrine. Ako ne težiš istini ili je ne provodiš u djelo, onda bez obzira na to koje probleme imaš, nećeš moći pronaći rješenje, što će ti vrlo otežati postizanje spasenja. Možda ćeš zauvijek ostati u fazi službenika; možda ćeš zauvijek ostati u fazi nemogućnosti postizanja spasenja te će te Bog odbaciti s prezirom i eliminirati.