Treća stavka: Razgovarati u zajedništvu o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala (Prvi dio)

Lažni vođe mogu samo govoriti riječi i doktrine da bi poticali ljude

Zatim ćemo razgovarati u zajedništvu o trećoj odgovornosti vođa i djelatnika – razgovarajući o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala. Ovo je važan i temeljan rad vođa i djelatnika, a mi ćemo na temelju te odgovornosti razgovarati i raščlaniti očitovanja lažnih vođa. Sposobnost vođe ili djelatnika da jasno razgovara u zajedništvu o istina-načelima koja ljudi trebaju razumjeti kako bi dobro obavljali svoje dužnosti najbolji je pokazatelj posjeduju li istina-stvarnost i ključ je za utvrđivanje mogu li dobro obavljati stvaran rad. Sada, pogledajmo kako lažni vođe obavljaju taj posao. Jedna od karakteristika lažnih vođa je njihova nesposobnost da temeljito objasne ili pojasne bilo koja pitanja koja uključuju istina-načela. Ako netko nešto traži od njih, mogu mu reći samo neke prazne riječi i doktrine. Kad se suoče s problemima koje treba riješiti, često odgovaraju izjavom poput: „Svi ste vi stručnjaci za obavljanje ove dužnosti. Ako imate problema, trebali biste ih sami dokučiti. Ne pitajte mene; ja nisam stručnjak i ne razumijem. Riješite to sami.” Neki bi mogli odvratiti: „Pitamo te jer ne možemo riješiti problem; ne bismo te pitali da možemo. Ne razumijemo ovaj problem koji uključuje istina-načela.” Lažni vođe odgovaraju: „Nisam li ti već rekao načela? Dobro obavljajte svoje dužnosti i ne stvarajte smetnje ili prekide. Što još pitaš? Riješite to kako mislite da je najbolje! Riječi Božje su već izgovorene: Dajte prednost interesima kuće Božje.” Ti ljudi ostaju potpuno zbunjeni, misleći: „Ovo nije rješenje problema!” Tako se lažni vođe odnose prema poslu; oni ga samo nadziru, obavljaju formalnosti i nikada ne rješavaju probleme. Bez obzira na probleme koje ljudi iznose, lažni vođe im govore da sami tragaju za istinom. Često pitaju ljude: „Imate li kakvih problema? Kakav vam je ulazak u život? Obavljate li svoje dužnosti na površan način?” Ti ljudi odgovaraju, govoreći: „Povremeno se nađem u površnom stanju i kroz molitvu to riješim i promijenim se, ali još uvijek ne razumijem istina-načela obavljanja svoje dužnosti.” Lažni vođe kažu: „Nisam li na posljednjem okupljanju razgovarao s tobom o konkretnim načelima? Čak sam ti dao nekoliko odlomaka riječi Božjih. Zar ne biste trebali do sada razumjeti?” U stvari, oni razumiju svu doktrinu, ali još uvijek ne mogu riješiti svoje probleme. Lažni vođe čak sipaju visokoparne riječi: „Zašto to ne možete riješiti? Samo nisi dovoljno temeljito čitao riječi Božje. Ako se više molite i više čitate riječi Božje, tada će svi vaši problemi biti riješeni. Morate naučiti raspravljati i zajedno pronaći način, tada će vaši problemi na kraju biti riješeni. Što se tiče stručnih pitanja, ne pitajte mene; moja je odgovornost nadzirati posao. Završio sam svoj zadatak, a ostalo uključuje stručne stvari, koje ne razumijem.” Lažni vođe često koriste razloge i izgovore poput „Ne razumijem, nikad to nisam učio, nisam stručnjak” kako bi se riješili ljudi i izbjegli pitanja. Mogu izgledati prilično ponizno; međutim, to razotkriva ozbiljan problem s lažnim vođama – nedostaje im bilo kakvo razumijevanje problema koji uključuju stručno znanje u određenim zadacima, osjećaju se bespomoćno i izgledaju krajnje neugodno i posramljeno. Što onda čine? Mogu samo prikupiti nekoliko odlomaka riječi Božjih kako bi u zajedništvu razgovarali sa svima tijekom okupljanja, govoreći o nekim doktrinama kako bi poticali ljude. Vođe s malo dobrote mogli bi pokazati brigu za ljude i s vremena na vrijeme ih pitati: „Jeste li se nedavno suočili s kakvim poteškoćama u životu? Imate li dovoljno odjeće za obući? Je li među vama bilo onih koji se loše ponašaju?” Ako svi kažu da nemaju tih problema, oni odgovaraju: „Onda nema problema. Nastavite sa svojim poslom; ja imam drugih poslova”, i žurno odlaze, bojeći se da bi netko mogao postaviti pitanja i tražiti da ih riješe, što bi ih dovelo u neugodnu situaciju. Tako rade lažni vođe – ne mogu riješiti nijedan stvaran problem. Kako mogu učinkovito obavljati rad crkve? Kao rezultat toga, gomilanje neriješenih problema na kraju ometa rad crkve. Ovo je istaknuta karakteristika i očitovanje načina na koji lažni vođe rade.

U svom radu, lažni vođe su entuzijastični samo oko propovijedanja i najviše vole govoriti riječi i doktrine te izgovarati riječi kako bi poticali i tješili ljude, misleći da je to što ljude čine punima energije i zaposlenima u obavljanju njihovih dužnosti isto kao da su dobro obavili posao. Osim toga, lažni vođe se strastveno brinu o stanju svakodnevnog života svake osobe. Često pitaju ljude susreću li se s kakvim poteškoćama u tom pogledu, a ako se netko doista susreće, voljni su pomoći u rješavanju tih poteškoća. Oni se doista zaokupljaju tim općim poslovima, ponekad čak i odgađajući obroke, a često ostajući budni do kasno i rano se budeći. S obzirom na njihovu zaposlenost i naporan rad, zašto problemi u radu crkve i poteškoće s kojima se suočava Božji izabrani narod u obavljanju svojih dužnosti ostaju neriješeni? To je zato što lažni vođe nikada ne mogu jasno objasniti istina-načela povezana s obavljanjem dužnosti. Riječi i doktrine te poticaji koje izgovaraju potpuno su neučinkoviti i uopće ne mogu riješiti stvarne probleme. Bez obzira na to koliko govore ili koliko su zaposleni ili iscrpljeni, rad crkve nikada ne napreduje. Iako se izvana čini da svi obavljaju svoje dužnosti, ne postižu mnogo stvarnih rezultata, jer lažni vođe nisu u stanju razgovarati u zajedništvu o istina-načelima povezanima s obavljanjem dužnosti, niti koristiti istinu za rješavanje stvarnih problema – stoga ne mogu riješiti mnoge probleme koji postoje u obavljanju dužnosti. Na primjer, kuća Božja je jednom trebala tiskati knjige riječi Božjih, a vođa je morao odabrati dvije osobe da budu zadužene za taj zadatak. Koji su standardi za odabir ljudi? Njihova ljudskost bi trebala biti relativno dobra, trebali bi biti pouzdani i sposobni preuzeti rizike. Nakon što su osobe odabrane, taj im je vođa rekao: „Danas sam vas dvoje pozvao da vam povjerim jedan zadatak: kuća Božja ima knjigu koju treba tiskati i trebam da nađete tiskaru, a nakon što se svi primjerci otisnu, morate ih brzo razdijeliti u ruke Božjeg izabranog naroda, kako bi oni mogli bez odgode jesti i piti riječi Božje. Jeste li odlučni izvršiti taj zadatak? Jeste li voljni preuzeti taj teret i taj rizik?” Te dvije osobe su vjerovale da ih Bog uzdiže, pa su rekle da. Vođa ih je zatim upitao: „Imate li odlučnost ispuniti poslanje Božje? Jeste li se voljni zakleti?” Te dvije osobe su se zatim zaklele, govoreći: „Ako ne možemo ispuniti poslanje Božje i upropastimo ovaj zadatak, uzrokujući da djelo kuće Božje pretrpi gubitke, neka nas udari grom i munja s neba. Amen!” Vođa je rekao: „Također, trebamo razgovarati u zajedništvu o istini. Obavljajući sada ovaj posao, vodite li biznis?” „Traži li se od vas da radite kao zaposlenici?” Te dvije osobe su odgovorile: „Ne, ovo je naša dužnost.” Vođa je rekao: „Budući da je to vaša dužnost, morate vratiti ljubav Božju. Ne smijete uznemiriti Boga ili Ga zabrinuti. Biti voljan preuzeti rizike nije dovoljno; trebate obavljati svoju dužnost s odanošću. Kad se susretnete s problemima, trebali biste se više moliti i međusobno se savjetovati. Nemojte biti svojevoljni niti djelovati na svoju ruku. Zašto sam vas dvoje stavio da surađujete? Zato da možete raspravljati o stvarima kad se pojave, što vam olakšava djelovanje. Ako ne možete postići dogovor, onda se molite. Svaka osoba treba se odreći svojih mišljenja i djelovati tek kad postignete konsenzus. Nadam se da vas dvoje možete uspješno završiti ovaj posao!” Na kraju je taj vođa pronašao odlomak riječi Božjih o tome kako dobro obavljati svoju dužnost i njih troje su ga molitveno pročitali nekoliko puta. Time se smatralo da im je stvar povjerena, a odgovornost vođe ispunjena. Kako je vođa obavio taj posao? Vođa se osjećao prilično zadovoljno, kao i te dvije osobe. Promatrači su komentirali: „Ovaj se vođa stvarno razumije u obavljanje posla; govor mu je dobro organiziran i utemeljen, i radi stvari korak po korak. Prvo je zadatak dodijelio njima dvoma, zatim je riješio njihove probleme s mislima i stajalištima, i na kraju je izgovorio neke stroge riječi, natjeravši ih da se zakunu i daju obećanje. Doista je taj posao obavio na metodičan način i stvarno zaslužuje titulu vođe – iskusan je i nosi teret.” Na kraju im je vođa rekao: „Zapamtite ovo: tiskanje knjiga nije lak zadatak, to nije nešto što obična osoba može preuzeti. Ovaj posao vam nisam povjerio ja ili kuća Božja; to je poslanje od Boga. Ne smijete Ga iznevjeriti. Sve dok dobro završite ovaj posao, vaš će život napredovati i imat ćete stvarnost.” U teoriji, s tim riječima nije bilo nikakvih načelnih problema; mogle su se više-manje smatrati ispravnima. Dakle, analizirajmo tu stvar i vidimo gdje se „lažnost” očitovala u tom lažnom vođi. Je li vođa dao ikakve upute o raznim detaljnim pitanjima, kao što su stručni i tehnički aspekti povezani s tim zadatkom? Jesu li razgovarali u zajedništvu o bilo kojim konkretnim istina-načelima ili zahtijevanim standardima? (Ne.) Izgovorili su samo neke prazne i besmislene riječi – riječi koje većina ljudi često govori, riječi koje nemaju nikakvu težinu. Budući da je vođa osobno govorio i davao upute, ljudi su doživljavali te riječi kao da imaju veću težinu od normalne, ali u stvarnosti, to su bile neke nevažne prazne riječi i nisu imale nikakvog učinka na rješavanje bilo kakvih stvarnih problema vezanih za tiskanje knjiga. Dakle, koja su neka specifična pitanja vezana za tiskanje knjiga? Trebali bismo o njima raspraviti i vidjeti je li posao koji je taj vođa obavio bio posao lažnog vođe.

Prvo, tiskanje knjiga uključuje slaganje teksta, a zatim lekturu teksta, formatiranje sadržaja i glavnog teksta, kao i gramaturu, boju i kvalitetu papira. Tu je i materijal za korice, trebaju li biti meke ili tvrde, te dizajn, boja, uzorak i font za korice. Na kraju, tu je uvez, treba li koristiti lijepljenje ili šivanje. Sve su to pitanja koja spadaju u djelokrug tiskanja knjiga. Je li vođa raspravljao o ičemu od toga? (Ne.) Drugo je pitanje traženje tiskare: jesu li strojevi za tisak i uvez najsuvremeniji, kakva je kvaliteta tiska i uveza, te cijene – nisu li trebali dati upute za sve te stvari, kao i načela i okvire? Da je vođa rekao: „Ne razumijem te stvari; samo tražite bilo što”, bi li on bio koristan vođa? Mogu li irelevantne riječi koje je izgovorio zamijeniti razna detaljna pitanja vezana za tiskanje knjiga? (Ne.) Pa ipak, taj lažni vođa je vjerovao da mogu. Mislio je: „Već sam u zajedništvu razgovarao o tolikim istinama i rekao sam im sva načela. Trebali bi razumjeti te stvari!” To „trebali bi” je logika i metoda rješavanja problema tog lažnog vođe. Na kraju, kad su knjige bile tiskane, budući da je papir bio tako loše kvalitete i previše tanak, tekst se vidio s obje strane, što je starijim osobama i onima sa slabim vidom činilo čitanje knjiga vrlo napornim i teškim. Tu je bio i problem posljednjeg koraka, procesa uveza – je li uvez u skladu s mjerilom ili ne utječe na cjelokupnu kvalitetu i vijek trajanja knjige. Budući da vođa nije dao upute, a oni koji su obavljali taj posao nisu imali načela ni iskustva te su se upustili u neodgovorno cjenkanje, tiskara je obavila traljav posao i koristila lošije materijale samo da pokrije troškove, i na kraju, kad su knjige podijeljene braći i sestrama, počele su se raspadati u roku od dva mjeseca. Korice i stranice su ispadale, i cijeli je posao tiskanja obavljen uzalud. Čija je to bila odgovornost? Da je netko trebao biti pozvan na odgovornost, izravna odgovornost bi ležala na dvjema osobama zaduženima za tiskanje knjiga, a neizravna odgovornost bi pripala lažnom vođi. Lažni vođa je čak imao izgovor, govoreći: „Ne možete mene kriviti što je ovaj posao loše prošao; ni ja to ne razumijem! Nikad nisam tiskao knjige i ne posjedujem tiskaru. Kako bih ja trebao znati o tim stvarima?” Drži li taj izgovor vodu? Kao vođa, taj posao spada u tvoj djelokrug odgovornosti. Bez obzira na to je li to posao koji se odnosi na profesiju, vještinu, neku vrstu znanja ili istinu, ne trebaš razumjeti svaki njegov dio, ali jesi li se potrudio naučiti o onome što ne znaš? Jesi li ispunio svoje odgovornosti na ozbiljan i savjestan način? Neki bi mogli reći: „Želim ispuniti svoje odgovornosti, ali ni ja to ne razumijem. Koliko god se trudio naučiti, jednostavno ne mogu to shvatiti!” To znači da, kao vođa, nisi u skladu s mjerilom; ti si pravi pravcati lažni vođa. Braća i sestre su osjećali određenu ogorčenost zbog loše kvalitete knjiga, govoreći: „Iako nas ove knjige ne koštaju novca, kvaliteta je previše loša! Kako je taj vođa obavio svoj posao? Kako je izvršio taj rad?” Kad je vođa to čuo, odgovorio je: „Možete li mene kriviti za to? Ne posjedujem tiskaru i nemam zadnju riječ. Štoviše, nije li ovo štednja novca za kuću Božju? Je li pogrešno štedjeti novac za kuću Božju?” Vođine riječi bile su točne, nisu bile pogrešne; vođa nije trebao preuzeti pravnu odgovornost. Međutim, postojao je jedan problem, a to je da je novac potrošen na tiskanje knjiga potrošen uzalud. Knjige podijeljene braći i sestrama počele su se raspadati i gubiti stranice u roku od dva mjeseca. Tko bi trebao snositi posljedice? Nije li to bila odgovornost vođe? To se dogodilo unutar djelokruga tvog rada, tijekom vremena dok si ti služio kao vođa, pa zar ne bi trebao preuzeti odgovornost? Moraš snositi krivnju; ne možeš se odreći svoje odgovornosti! Neki bi čak mogli govoriti nerazumno, govoreći: „Nikad prije nisam radio ovaj posao. Zar mi nije dopušteno griješiti na poslu koji nikad nisam radio?” Samo na temelju te izjave, ti si neprikladan za svoj posao i trebao bi biti smijenjen. Nisi stvoren da budeš vođa; ti si pravi pravcati lažni vođa. Govoriti mnoštvo ugodno zvučećih riječi, a ne raditi nikakav stvaran posao – to je najočitije očitovanje lažnog vođe.

Neki lažni vođe nisu u stanju pravilno i konkretno obavljati svaki segment stvarnog posla, čvrsto s nogama na zemlji. Mogu se baviti samo nekim općim poslovima, a onda vjeruju da su kao vođe u skladu s mjerilom, da su nevjerojatni, i često se hvale, govoreći: „Moram se brinuti o svemu u crkvi i moram rješavati svaki problem. Može li crkva funkcionirati bez mene? Da vam ne održavam okupljanja, ne biste li postali kao hrpa rasutog pijeska? Da ne pazim i ne pomažem u održavanju rada na filmskoj produkciji, ne bi li ga stalno netko ometao? Bi li se rad na filmskoj produkciji mogao odvijati glatko? Iako sam laik u radu na himnama, da ne dolazim često nadzirati vaš rad, pružati vam oslonac i organizirati vam okupljanja, biste li mogli proizvesti te himne? Koliko bi vam trebalo da shvatite stvari?” Te izjave mogu se činiti razumnima i ispravnima, ali ako bolje pogledaš, kako napreduju različiti stručni poslovi koje nadziru ti lažni vođe? Mogu li oni jasno razgovarati o istina-načelima? (Ne.) Jednom je jedan tim za filmsku produkciju tražio savjet o pitanju boja kostima. Snimili su nekoliko fotografija sa snimanja, a pozadine i ljudi na snimkama bili su različiti, ali boje kostima bile su u osnovi u jednoj shemi boja – sve su bile zemljano sive i žute. Pitao sam: „Što se događa? Zašto nose te boje?” Rekli su da su te boje namjerno odabrane, da su ih izvukli s tržnice uz veliki trud i napor. Rekao sam: „Zašto ste odabrali te boje? Je li vam Višnji dao upute o tome? Nije li vam Višnji naložio da koristite raznolikost boja i da boje budu dostojanstvene i pristojne? Kako je došlo do ovakvog rezultata?” Na kraju, nakon raspitivanja, neki su ljudi rekli: „Druge boje ne izgledaju dovoljno dostojanstveno i pristojno, niti kao one koje nose vjernici u Boga ili sveci. Samo ova shema boja više izgleda kao ono što bi vjernici trebali nositi. Stoga su svi dijelili mišljenje da nošenje odjeće u takvim bojama najviše slavi Boga i najbolje predstavlja sliku kuće Božje.” Rekao sam: „Nikad vam svima nisam rekao da nosite odjeću u tim bojama. Postoji mnogo dostojanstvenih i pristojnih boja. Razmislite o tome kako je lijepa duga koju je Bog uspostavio kao znak Svog saveza s čovječanstvom. Tu su crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo, ljubičasta – svaka je boja zastupljena, osim onih koje vi nosite. Zašto ste odabrali te boje?” Je li njihov vođa obavio konkretan posao provođenja provjere u vezi s tim stvarima? Usuđujem se reći da apsolutno nije. Da je vođa posjedovao čisto razumijevanje i doista razumio istinu i zahtjeve Božje, članovi tima za filmsku produkciju ne bi odabrali takve kostime i savjetovali se s Višnjim o njima. Pitanje kostima moglo se riješiti na nižoj razini, ali lažni vođa nije bio sposoban to riješiti. Umjesto toga, besramno su pitali Višnjeg o tome. Ne bi li takvu osobu trebalo orezati? Taj lažni vođa nije mogao riješiti ni taj najjednostavniji problem – kakva je korist od njega? Ti si jednostavno obično smeće! Od tebe se tražilo da slaviš Boga i svjedočiš za Njega, ali si na kraju osramotio Boga. Zar ne razumiješ prilično mnogo? Zar ne možeš izraziti bogatstvo znanja i doktrina? Zašto su onda sve te doktrine i sve to znanje bili neučinkoviti u ovoj situaciji? Kako si mogao čak i propustiti riješiti i provesti provjeru u vezi s pitanjem kostima? Jesi li imao učinak koji bi trebao imati kao vođa? Jesi li ispunio odgovornosti koje bi trebao imati kao vođa? Ovo je očitovanje lažnog vođe. U bilo kojem specifičnom zadatku, lažnim vođama nedostaje razumijevanje načela. Nisu u stanju pružiti pravovremenu ispravku i rješenje za bilo kakve probleme iskrivljenog razumijevanja istine, niti omogućiti ljudima da kroz to pronađu usmjerenje i put. Lažni vođe samo izgovaraju riječi i doktrine i viču parole; nisu sposobni obavljati nikakav konkretan posao.