Lažni vođe ne obavljaju stvaran posao niti se bave svojim pravim poslom

Neki lažni vođe nisu u stanju obaviti nikakav konkretan posao, ali se bave nekim nevažnim općim poslovima i misle da je to obavljanje konkretnog posla, da to spada u djelokrug njihovih odgovornosti. Povrh toga, tim se poslovima bave na vrlo ozbiljan način i ulažu zaista mnogo truda, obavljajući ih na vrlo korektan način. Primjerice, u crkvi je bio jedan pojedinac koji je prethodno radio kao slastičar. Jednog dana, on je iz dobrote srca svoga odlučio da Mi jednostavno mora ispeći kolače i pripremio se to učiniti, a da Me o tome nije obavijestio. Pitao je svoje vođe je li to dopušteno, a oni su rekli: „Samo izvoli. Ako budu ukusni, prinijet ćemo ih Bogu. Ako ne, možemo ih svi mi pojesti.” Dobio je odobrenje vođa, što je taj posao učinilo legitimnim i ispravnim, pa je brzo prikupio sastojke i ispekao jednu turu, govoreći: „Ne znam hoće li biti ukusni, niti hoće li moći zadovoljiti Boga, niti hoće li odgovarati Njegovom ukusu.” Vođe su odgovorili: „To je u redu. Žrtvovat ćemo nešto našeg vremena i zdravlja i preuzeti mali rizik za Boga. Prvo ćemo ih mi kušati i provjeriti za Boga. Ako zaista ne budu ukusni, a mi zatražimo od Boga da ih jede, On će se osjećati iznervirano i bit će vrlo razočaran u nas. Stoga, kao vođe, imamo odgovornost i obvezu provesti provjere u vezi s tom stvari. To je obavljanje konkretnog posla.” Potom, svaki glavar skupine koji je imao imalo „osjećaja odgovornosti” kušao je kolače. Nakon što su ih kušali, dali su svoju ocjenu, govoreći: „Pećnica je za ovu turu bila prevruća, temperatura previsoka, a vjerojatno će izazvati žgaravicu – usto su i pomalo gorki. To ne valja! Moramo zauzeti odgovoran stav te ispeći još jednu turu i ponovno je kušati!” Nakon što su kušali ovu turu, rekli su: „Ova je otprilike kako treba. Ima okus maslaca, jaja, a i sezama. Zaista dostojno jednog slastičara! Budući da ih ima toliko, a Bog ih ne može sve sam pojesti, stavimo 10 ili 20 komada u malu staklenku i ponudimo Bogu da kuša kao uzorak. Ako Bog zaključi da su ukusni, možemo ih nastaviti peći u većim količinama.” Predali su Mi staklenku, a Ja sam kušao dva komada. Smatrao sam ih podnošljivima kao novinu, ali ne i prikladnima kao glavni obrok, pa sam ih prestao jesti. Neki su ljudi čak mislili da ih je ispekao član Božje kuće, da su puni ljubavi, odanosti i strahopoštovanja te da nose veliko značenje iako su bili tek osrednjeg okusa. Kasnije sam im vratio staklenku s kolačima. Mene takve stvari ne zanimaju i nemam apetita za njih. Povrh toga, ako Mi se jedu kolači, mogu ih kupiti na tržnici u raznim okusima i iz različitih zemalja, a da ne potrošim mnogo novca. Potom sam im rekao: „Cijenim gestu, ali molim vas, nemojte ih više peći za Mene. Neću ih jesti, a ako ih poželim, Ja ću ih sam kupiti. Ako se za tim ukaže potreba, onda ih napravi tek kad te zamolim; ako ti ne kažem da ih praviš, onda ih više ne trebaš peći.” Zar to nije bilo dovoljno lako za razumjeti? Da su bili dobrog ponašanja i poslušni, upamtili bi Moje riječi i suzdržali bi se od toga da ih ponovno prave. Kad Bog govori, da znači da, ne znači ne, a „nemojte više peći” znači „nemojte više peći”. Međutim, nakon što je prošlo neko vrijeme, poslali su Mi još dvije staklenke kolača. Rekao sam im: „Zar vam nisam rekao da ih više ne pravite?” Odgovorili su: „Ovi su drugačiji od prošlog puta.” Odgovorio sam: „Čak i da su drugačiji, to su i dalje kolači. Uopće nema potrebe praviti ikakve kolače. Ne govorim to iz pristojnosti – ako ih budem želio, dat ću vam do znanja. Zar ne razumiješ ljudski jezik? Nemoj ih više peći.” Jesu li ove riječi razumljive? (Jesu.) Pa ipak, zašto se činilo da ih osoba koja ih je pravila uvijek zaboravlja? Da su ga njegovi vođe mogli kontrolirati, da nisu aktivno surađivali s njim ili ga poticali da to čini, te da su ga mogli pravovremeno obuzdati, bi li se osoba koja pravi kolače i dalje usuđivala to činiti? U najmanju ruku, ne bi to činio tako drsko i bezobzirno. Dakle, kakav su učinak ti vođe imali u ovoj situaciji? Petljali su se u svaku sitnicu, gurali su svoj nos u sve i preuzeli su na sebe da vrše provjere za Mene. Bili su toliko „puni ljubavi” da se to riječima ne može opisati. Je li to djelo koje su trebali obavljati? Unutar načela djela Božje kuće nije bilo nikakvih uputa da se to čini i Ja im nisam povjerio taj zadatak; to su pokrenuli ljudi, Ja to nisam tražio. Pa zašto su onda ti vođe tako proaktivno izvršavali taj zadatak? Ovo je očitovanje lažnih vođa: ne bave se svojim pravim poslom. U crkvi je bilo toliko zadataka koje su trebali pratiti, nadgledati i poticati, i toliko stvarnih problema koje su trebali riješiti kroz prisni razgovor o istini, ali oni nisu obavljali ništa od tog posla. Umjesto toga, bili su dovoljno besposleni da u kuhinji kušaju kolače za Mene. Po tom su pitanju bili prilično ozbiljni i uložili su mnogo truda. Zar to nije ono što lažni vođe čine? Zar to već nije vrlo odvratno? Nikada nisam očekivao da će, nakon što je prošlo neko vrijeme, ta stvar ponovno isplivati na površinu. Osoba koja je pravila kolače htjela ih je ponovno početi praviti za Mene. Posebno sam rekao jednom vođi: „Idi i riješi to. Moraš mu to jasno objasniti. Ako to ponovno učini, tebe ću smatrati odgovornim!” Uz toliko posla u crkvi, bilo koji zadatak zaokupio bi ih na neko vrijeme. Zašto su bili tako besposleni? Jesu li bili ovdje da se udebljaju ili da se bave praznim brbljanjem? Ovo nije mjesto za takve stvari. Nakon toga, o toj stvari više nije bilo nikakvih vijesti. Nakon što sam dao tu uputu, vođa nije podnio nikakav izvještaj. U svakom slučaju, nitko Mi više nije slao te male kolače, što je bilo pravo olakšanje. Sudeći po ovom događaju, možemo li reći da se ovi vođe nisu bavili svojim pravim poslom? (Da.) Ova stvar čak i nije toliko ozbiljna; postoje i ozbiljniji slučajevi.

Često posjećujem neke crkve da malo pogledam kako stvari stoje, da se sastanem s vođama, dam upute za neki posao i riješim neka pitanja. Ponekad moram ručati u tim crkvama, što postavlja pitanje tko će pripremiti obrok. Vođe su bili toliko odgovorni da su izabrali nekoga tko je tvrdio da je kuhar. Rekao sam: „Je li on kuhar ili ne, nije važno; bitno je da Ja preferiram jednostavnu hranu. Volim kušati izvorni okus namirnica. Hrana ne bi trebala biti preslana, premasna ili previše jakog ukusa. Zimi trebam jesti nešto toplo. Također, hrana mora biti dobro skuhana, ne smije biti nedovoljno kuhana i mora biti lako probavljiva.” Nisam li jasno iznio ova načela? Je li ih bilo lako postići? Bilo ih je i lako zapamtiti i lako ispuniti. Domaćica koja je kuhala tri do pet godina mogla bi shvatiti ova načela i postići ih. Dakle, nije bilo potrebe inzistirati na pronalaženju kuhara da priprema obrok za Mene; netko tko zna spravljati domaća jela bio bi dovoljan. Međutim, ovi vođe bili su toliko „puni ljubavi” da su inzistirali na pronalaženju „kuhara” koji će pripremiti obrok kad su Me ugostili. Prije nego što je kuhar službeno kuhao za Mene, vođe su morali izvršiti provjere. Kako su to učinili? Naložili su kuharu da napravi turu okruglica i jelo s tjesteninom u umaku te da poprži nekoliko jela. Svi vođe i glavari raznih skupina su ih kušali i zaključili da su sva jela prilično dobra. Na kraju su zamolili kuhara da preuzme posao kuhanja za Mene. Ostavimo po strani rezultate testiranja okusa od strane vođe i prirodu problema koji su s tim povezani, razgovarajmo prvo o hrani koju je pripremao taj kuhar. Prvi put kad sam otišao, kuhar je ispržio nekoliko jela i svi su bili prilično zadovoljni. Drugi put, kuhar je napravio turu okruglica. Nakon što sam pojeo prvu, osjetio sam da nešto nije u redu – bila je pomalo ljuta. I drugi oko Mene su rekli da su okruglice pomalo ljute i osjetili su kako im jezici počinju otjecati. Međutim, budući da su okruglice bile jedino glavno jelo, morao sam ih pojesti do kraja iako su bile ljute. U nadjevu se nije vidio čili, pa sam jednostavno zanemario što god da je uzrokovalo ljutinu i završio obrok. Kao rezultat toga, Moje je tijelo te večeri počelo imati alergijsku reakciju. Mnoga područja po cijelom Mome tijelu počela su neprestano svrbjeti i morao sam se neprestano češati; češao sam se dok nisam prokrvario prije nego što sam se osjetio bolje. Svrbež me mučio tri dana prije nego što je osjećaj postupno popustio. Nakon ove alergijske reakcije, shvatio sam da je u okruglice definitivno bio dodan papar; inače ne bi bile tako ljute. Obavijestio sam ih da ne uključuju ljute sastojke poput papra jer ih ne podnosim. Međutim, oni su dodali značajnu količinu kako bi zadovoljili vlastiti ukus, što je premašivalo normalnu količinu; osjećao se ljuti okus dok su se jele te okruglice. Kuhar nije mogao ni pogoditi prave omjere u svom kuhanju, dodao je dovoljno papra da kod nekoga izazove alergijsku reakciju. Kasnije sam mu rekao: „Nikad više nemoj dodavati te ljute sastojke. Ne podnosim ih. Ako zaista imaš imalo ljudskosti, nemoj to više činiti. Ako kuhaš za sebe, neću se miješati u to što jedeš. Međutim, ako kuhaš za Mene, onda ih nemoj dodavati. Pridržavaj se Mojih zahtijevanih standarda.” Je li on to mogao učiniti? Nisu li se vođe trebali pozabaviti ovim poslom? Nažalost, nitko na to nije obraćao pažnju i nisu obavili nimalo posla koji su trebali. Jednom prilikom, kad se kuhar spremao ponovno kuhati, uzeo je malo papra da doda u jelo, a netko u blizini je to vidio i zaustavio ga. Pod njihovim strogim nadzorom, nije dobio priliku da ga doda. Vođe nisu mogli riješiti ovako malen problem – što su onda mogli učiniti? Kad je kuhar kuhao, bili su prilično proaktivni u kušanju. Nekoliko ljudi je otišlo kušati. Bilo je to obično domaće jelo; što je tu bilo vrijedno kušanja? Jeste li vi svi kulinarski stručnjaci? Razumijete li odjednom sve nakon što ste postali vođe? Razumijete li načela zdravlja? Je li vam Božja kuća naložila da to činite? Kada sam vam Ja povjerio ili vas zadužio da kušate hranu za Mene? Previše vam nedostaje razuma, nemate nimalo srama! Svatko s imalo srama ne bi učinio nešto tako drsko, tako odvratno, tako bezumno. To pokazuje da ovi pojedinci nemaju nimalo srama – kušali su hranu za Mene! Vi ne slijedite niti ispunjavate nijedno od načela koja sam vam rekao. Što god je vama ukusno i odgovara vašim nepcima, to tražite od kuhara da skuha. Je li to kuhanje za Mene? Nije li to kuhanje za vas same? Zar se tako ponašate kao vođe? Iskorištavate svaku priliku, iskorištavate rupe u pravilima i pokušavate Mi se umiliti – ako Mi se želite umiliti, nemojte Mi nanositi štetu! Nije li to nedostatak vrlina? Nije li to gajenje nečasnih namjera? Besramni su i imaju nečasne namjere, a ipak su mislili da su vrlo odani! Je li išta od onoga što su učinili bilo ono što vođe zaista trebaju činiti? (Ne.) Ništa što su radili nije imalo nikakve standarde. Nisu čak ni znali koja je hrana zdrava ili nezdrava, a ipak su mislili da mogu doći ovamo i glumiti stručnjake za zdravlje i hranu za Mene! Tko je propisao da vi morate vršiti provjere kad se radi o kuhanju za Mene? Ima li crkva taj propis? Je li Božja kuća napravila takav dogovor? Toliko se propusta pojavilo u raznim segmentima crkvenog rada, toliko je ljudi imalo pogrešna shvaćanja o Bogu i uopće nije razumjelo istinu, a vi se niste time bavili. Umjesto toga, uložili ste svoj trud u tako maleno područje kao što je kuhinja, ispunjavajući svoju „odgovornost”. Vi ste pravi pravcati lažni vođe, vi ste licemjeri! Bili ste točno ispred Mene i provjeravali stvari – što ste vi razumjeli? Jeste li se savjetovali sa Mnom? Jeste li iznosili svoju ideju ili Moju? Da ste iznosili Moju ideju i da sam vas Ja zamolio da je prenesete, onda bi ono što ste činili bilo ispravno. To bi bila vaša odgovornost. Ako ste iznosili svoju ideju, a ne Moju, i inzistirali na tome da je drugi slušaju i prihvate, koja je priroda toga? Recite Mi, ne bih li se Ja zgadio nad time? Bio sam točno ondje, a oni nisu utrošili nijednu jedinu riječ da Me pitaju što jedem ili koji su Moji zahtjevi – samo su donosili odluke bez Mog odobrenja i samovoljno izdavali naredbe iza Mojih leđa. Jesu li pokušavali predstavljati Mene? To su lažni vođe koji haraju i čine zlo, pretvaraju se da su duhovni, pretvaraju se da uzimaju u obzir Božje breme, pretvaraju se da razumiju istinu i samo čine licemjerne stvari. Nije li to već pretjerano? Nije li to već vrlo odvratno i gnusno? (Da.) Jeste li stekli ikakav uvid? Jeste li naučili ikakve lekcije iz ovoga? Svaka od ovih stvari je odvratnija od prethodne, a postoji još jedna koja je još odvratnija.

Ove zime, jedna osoba dobrog srca kupila Mi je „prekrasan” kaput punjen guščjim perjem. Njegova ljepota nije bila u boji ili stilu, već u njegovoj visokoj cijeni i vrhunskoj kvaliteti; bio je to vrijedan predmet. Među nevjernicima postoji izreka: „Guščje pero poslano s tisuću milja daljine: dar je možda skroman, ali osjećaj je dubok.” Ne samo da je ovaj kaput nosio osjećaj sa sobom, već je doista bio vrlo skup. Prije nego što sam vidio kaput, već sam čuo da je lijepog izgleda i crven, lijepog dizajna i da je na opip prilično solidan. Ja sam o tome samo čuo, što neizbježno znači da su neki ljudi već vidjeli stvarni predmet – to jest, prilično mnogo ljudi ga je već vidjelo, odoka ga izmjerilo i pažljivo ga promotrilo, govoreći stvari poput: „Znam ovu marku,” „Boja je lijepa, baš je prekrasan!” „Nakon što ga ti pogledaš, donesi ga meni da ga pogledam,” i tek tako vijest se proširila. Ne znam koliko je dugo trebalo da ta vijest dođe do Mojih ušiju i da Ja saznam ponešto o tome. Vidite li vi problem ovdje? A da Ja još nisam ni vidio kaput, njega su već vidjeli, išao je iz ruke u ruku i bio je izložen od strane mnogih drugih ljudi. Nije li to problem? Mogu li ljudi tek tako gledati, dodirivati i izlagati Moje stvari? (Ne.) Čije stvari ljudi mogu tek tako dodirivati i gledati? (Nitko ne bi želio da se to dogodi i nitko to ne bi trebao činiti.) Zar onda Moje ne bi trebale biti još više nedodirljive? Neki ljudi kažu: „Zašto bi bile nedodirljive? Ti si javna osoba. Zar se privatni životi slavnih i zvijezda ne izlažu stalno? Gdje se bave sportom, gdje idu na tretmane ljepote, s kim se druže, koje marke nose – zar se sve to ne izlaže? Zašto se Tvoje stvari ne bi izlagale?” Jesam li Ja slavna osoba? Ja nisam slavna osoba, a vi niste Moji obožavatelji. Tko ste vi? Vi ste obične osobe, stvorena bića i iskvareni ljudi. Tko sam Ja? (Bog.) Ja nisam javna osoba; nisam obvezan sve vam izlagati, sve vam prijavljivati ili vas o svemu obavještavati. Pa zašto onda dirate nešto što pripada Meni? Nije li to odvratno? Jesam li vas Ja zadužio da gledate i provjeravate ovu Moju stvar? Ne. Pa ipak, neki su se ljudi usudili uzeti je i tek tako je gledati na tako drzak način, pa čak i davati je iz ruke u ruku. Tko vam je dao pravo da je dajete iz ruke u ruku? Je li to vaša obveza? Ako ne vjerujete u Boga, onda smo jedno drugome stranci. Zato što vjerujete u Boga, Ja znam tko ste, ali ne znam kakva je vaša obiteljska situacija, svakodnevni život ili financijsko stanje, niti Me zanima da znam. Jesmo li bliski? Ja nisam vaša najbolja prijateljica, vaš prijatelj ili vaš suborac. Nismo bliski i nismo došli do točke gdje bi sve Moje trebalo biti otvoreno da vi pregledavate. Biste li vi Meni dopustili da pregledam sve vaše stvari i izložim ih da ih svi vide i dodiruju? Čak i kad nešto doneseš kući s tržnice, treba to oprati nekoliko puta da se dezinficira! Zar nisu odvratne stvari koje su drugi ljudi nehajno dirali? Zar se nisi prestao smatrati strancem? Tko te je zadužio da pregledavaš Moj kaput? Vjerujem li ti Ja? Jesi li oprao ruke prije nego što si bezobzirno dirao Moj kaput? Neću li se zgaditi nad tobom? Je li ti to jasno? Zašto si tako besraman? Toliko ti nedostaje razuma! Vjeruješ u Boga nekoliko godina i čuo si toliko propovijedi; kako to da ti nedostaje i trunka razuma? Tek tako otvarati prinose koji pripadaju Bogu, tek tako dodirivati Njegovu odjeću, stvari koje su pripadale Njemu – kakav je to problem? Kad vidim da je ambalaža ovih predmeta otvorena i odbačena, kako da se ne osjećam ljutito? Gade Mi se te stvari i prezirem te ljude. Ne želim ih više vidjeti, a zasigurno se ne želim družiti s tim ljudima koji su gori od svinja i pasa! Zapamtite, svaka osoba ima svoje dostojanstvo, a Ja ga imam još više. Ne petljajte se u stvari koje pripadaju Meni; inače, prezirat ću vas i gnušat ću se vas!

Naizgled, lažni vođe možda ne čine velika zla niti su otvoreno podmukli zlikovci. Međutim, ono što je kod njih najodvratnije jest to da vide da postoji stvarni posao koji treba obaviti, ali ga ne obavljaju; vrlo dobro znaju da ne mogu riješiti probleme, ali ne tragaju za istinom; vide zle ljude kako izazivaju smetnje, ali se ne bave njima, već se samo brinu o vanjskim općim poslovima. Pomno paze i strogo kontroliraju sporedna pitanja i nevažne stvari, ali ne obavljaju nimalo posla povezanog s ulaskom u život Božjeg izabranog naroda, niti mare za razne stvari koje su u suprotnosti s istina-načelima. Umjesto toga, samo obavljaju posao koji nije povezan s istinom. To su pravi pravcati lažni vođe. Lažni vođe potpuno su neuki o istina-načelima koja su uključena u razne stavke crkvenog rada. Ako ih se mjeri prema načelima i standardima za vođe i djelatnike, lažni vođe su budale i idioti. Bez obzira na to koliko su ozbiljni problemi koji se pojavljuju u radu crkve, lažni vođe ih ne mogu vidjeti niti riješiti čak i ako se događaju točno ispred nosa, pa Višnji mora doći i osobno riješiti te probleme. Nisu li ti ljudi lažni vođe? (Da.) Oni su doista lažni vođe. Na primjer, u crkvenom radu na izradi tekstova, koje knjige treba lektorirati, a koje prevesti – to su ključni zadaci za crkvu. Postoje li ikakva načela o tome kako lektorirati i prevoditi knjige? Ovaj rad apsolutno ima načela, toliko se temelji na načelima i o njemu zaista posebno treba prisno razgovarati i usmjeravati ga; ali lažni vođe ne mogu obavljati taj rad. Kad vide braću i sestre zauzete svojim dužnostima, licemjerno kažu: „Rad na izradi tekstova i prevođenje posebno su važni. Trebali biste uložiti svoja srca u dobro obavljanje tog rada, a ja ću riješiti sve probleme koje imate.” Kad netko stvarno postavi pitanje, ti lažni vođe kažu: „Ne razumijem se u tu stvar. Ja sam laik za prevođenje stranih jezika. Molite se Bogu i tražite od Njega.” Kad netko postavi drugo pitanje, pitajući: „Ne možemo pronaći odgovarajuće ljude za prevođenje određenih jezika, što da radimo u vezi s tim?”, lažni vođe odgovaraju: „Ja sam laik u toj stvari. Vi to riješite sami.” Može li se time riješiti problem? Nađu izgovor i prikriju činjenicu da ne obavljaju svoj posao, govoreći: „Ja sam laik; ne razumijem se u tu struku,” i tako izbjegavaju problem koji bi trebali riješiti. Tako rade lažni vođe. Kad netko postavi pitanje, lažni vođe kažu: „Molite se Bogu i tražite od Njega; ja se ne razumijem u tu struku, ali vi se razumijete.” To se može činiti poniznim, jer priznaju da su nesposobni i da se ne razumiju u struku, ali u stvarnosti, oni uopće ne mogu obavljati posao vodstva. Naravno, biti vođa ne znači nužno da se trebaju razumjeti u svaku vrstu struke, ali trebali bi jasno prisno razgovarati o istina-načelima potrebnima za rješavanje problema, bez obzira na to na koju se vrstu struke ti problemi odnose. Sve dok ljudi razumiju istina-načela, problemi se mogu u skladu s tim riješiti. Lažni vođe koriste „Ja sam laik za to; ne razumijem se u tu struku” kao razlog da izbjegnu prisni razgovor o istina-načelima za rješavanje problema. To nije obavljanje stvarnog posla. Ako lažni vođe dosljedno koriste „Ja sam laik za to; ne razumijem se u tu struku” kao razlog da izbjegnu rješavanje problema, onda nisu podobni za posao vođe. Najbolje što bi trebali učiniti jest dati ostavku i pustiti da netko drugi preuzme njihovo mjesto. Ali posjeduju li lažni vođe takvu vrstu razuma? Hoće li moći dati ostavku? Neće. Čak misle: „Zašto govore da ne radim nikakav posao? Svaki dan održavam okupljanja i toliko sam zauzet da ne mogu ni jesti na vrijeme, a i manje spavam. Tko kaže da se problemi ne rješavaju? Održavam okupljanja i prisno razgovaram s njima i pronalazim im odlomke Božjih riječi.” Pretpostavimo da ih vi pitate: „Netko je rekao da ne mogu pronaći odgovarajuće prevoditelje za neke jezike. Kako ste vi riješili taj konkretan problem?” Reći će: „Rekao sam im da ne razumijem tu struku i dao sam im da to rasprave i sami riješe.” Vi ih zatim pitate: „Ovaj problem uključuje trošenje prinosa i napredak crkvenog rada. Oni ne mogu sami donositi odluke, trebaju vas da donesete odluku i pronađete istina-načela da se to riješi. Jeste li to učinili?” Oni će odgovoriti: „Kako nisam? Nisam odgodio nikakav posao. Ako nema nikoga da prevodi taj jezik, onda neka jednostavno prevode drugi jezik!” Vidite, lažni vođe ne mogu obavljati stvaran posao, a ipak daju hrpu izgovora. To je zaista besramno i odvratno! Vaš je kov tako loš, ne razumijete se ni u jednu struku i nedostaje vam razumijevanje istina-načela uključenih u svaku stavku stručnog rada – koja je korist od vas kao vođa? Vi ste jednostavno budale i ništarije! Budući da ne možete obavljati nikakav stvaran posao, zašto i dalje služite kao crkveni vođa? Vama jednostavno nedostaje razuma. Budući da vam nedostaje samosvijesti, trebali biste poslušati povratne informacije od Božjeg izabranog naroda i procijeniti ispunjavate li standarde za vođu. Pa ipak, lažni vođe nikada ne razmatraju te stvari. Bez obzira na to koliko je crkvenog rada odgođeno i koliki je gubitak nanesen ulasku u život Božjeg izabranog naroda tijekom njihovih mnogih godina služenja kao vođa, njih nije briga. To je odvratno naličje pravih pravcatih lažnih vođa.

Razmislite o tome kako vođe i djelatnici obavljaju svoj posao – podudara li se to s onim što sam vam upravo rekao? Postoje li neki koji ne obavljaju stvaran posao i možete li ih vi razlučiti kao lažne vođe? Ako ih razlučite kao lažne vođe, od danas se više ne biste trebali odnositi prema njima kao prema vođama; trebali biste se prema njima odnositi kao prema bilo kojoj drugoj osobi. To je ispravno načelo primjene. Neki bi se mogli pitati: „Znači li to da ih diskriminiramo, omalovažavamo ili isključujemo zato što su lažni vođe?” Ne, ne znači. Oni ne mogu obavljati stvaran posao i mogu samo govoriti neke riječi i doktrine te neke prazne riječi da bi se izvlačili i da bi vas se otresli. To vam govori jednu činjenicu, a to je da oni nisu vaši vođe. Ne trebate tražiti njihove upute za bilo koji problem ili poteškoću s kojom se susretnete u svom poslu. Ako je potrebno, možete ih preskočiti tako da to prijavite Višnjem i savjetujete se s Višnjim o tome kako to riješiti. Poučio sam vas putu primjene, ali kako ćete postupiti ovisi o vama. Nikada nisam rekao da su svi vođe unaprijed određeni od Boga, da ih vi morate slušati i biti im poslušni, te da ih morate slušati čak i ako ih razlučite kao lažne vođe. Nikada vam to nisam rekao. Ono o čemu sada prisno razgovaram jest kako razlučiti lažne vođe. Kada nekoga razlučite kao lažnog vođu, možete prihvatiti i poslušati ono što govori ako je ispravno i u skladu s istinom. Međutim, ako ne mogu riješiti problem, pa se izvlače i vas se otresu, utječući na napredak posla, onda ne morate prihvatiti njihovo vodstvo. Ako vi sami možete shvatiti načela, onda biste trebali djelovati u skladu s njima. Ako ih ne možete shvatiti, ako ste nesigurni ili niste sigurni u načela, onda biste trebali tragati za istinom i međusobno raspraviti kako riješiti problem. Ako i nakon rasprave još uvijek ne možete donijeti odluku, prijavite problem Višnjem i savjetujte se s njim o tome. Sve su to dobri načini za rješavanje problema – nema poteškoća koje se ne mogu riješiti.

Završimo ovdje naš današnji razgovor u zajedništvu. Doviđenja!

16. siječnja 2021.