Odgovornosti vođa i djelatnika (20) Prvi odjeljak
Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Osmi dio)
Na posljednjem smo okupljanju završili s razgovorom u zajedništvu o dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika. Jeste li usporedili sebe sa sadržajem tog razgovora? Jeste li razmišljali o tom razgovoru? Nakon što čuju Moju besjedu, oni koji ljube istinu i oni koji imaju osjećaj za pravdu i nešto ljudskosti mogu primjenjivati neke istine kad ih razumiju. Prvo, oni mogu istine koje razumiju povezati sa svojom situacijom, ispitati sebe u svjetlu istine, prepoznati svoje probleme, a zatim koristiti neke stvari i okruženja u stvarnom životu i u vršenju dužnosti kako bi riješili te probleme. Postupno, s obzirom na istine koje razumiju, oni shvaćaju načela koja bi ljudi trebali primjenjivati i kojih bi se trebali pridržavati. S jedne strane, stječu dublje razumijevanje i spoznaju o sebi, a s druge strane, praktičnije i točnije razumiju što istina doista govori i sadrži. Međutim, oni koji ne ljube istinu, već im je ona mrska, nemaju svijesti i u njima nema promjene, bez obzira na to koliko istine čuju. Njihovo stanje, stav pri vršenju dužnosti, ciljevi kojima teže, način života i načela po kojima se vladaju uopće se ne mijenjaju. Nastavljaju postupati kako žele i živjeti kako im se prohtije; te istine nemaju nikakvog utjecaja na njih, niti ih mogu potaknuti da promisle o sebi i spoznaju sebe do te mjere da mogu mrziti sebe. Ako ne mogu doći do točke da zamrze sebe, zasigurno ne mogu postići istinsko pokajanje. Bez istinskog pokajanja, nema stvarnog ulaska; bez stvarnog ulaska, zasigurno nema promjene naravi. Stoga, mnogi ljudi koji vjeruju u Boga dugi niz godina, iako se također okupljaju, vrše dužnosti, godinama slušaju propovijedi i često su u doticaju s braćom i sestrama, nemaju nikakvo razumijevanje o sebi, ne pokazuju nikakvu promjenu, a njihova vjera u Boga nimalo ne raste. Oni slijede Boga sa svojim početnim predodžbama i uobraziljama te s namjerom i željom da steknu blagoslove. Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, njihova gledišta o vjerovanju u Boga, njihovi pogledi na stvari, načini na koje teže i ciljevi kojima teže, te njihovi stavovi pri vršenju dužnosti nimalo se nisu promijenili. Njihova sadašnja razotkrivanja i očitovanja koja proživljavaju rezultat su toga što ne teže za istinom. Razgovarali smo u zajedništvu o dvanaest odgovornosti vođa i djelatnika, no ponašanje nekih vođa i djelatnika nimalo se nije promijenilo. Njihovi stavovi pri vršenju dužnosti i prema Božjim zahtjevima nimalo se nisu promijenili. Sadržaj o kojem se razgovaralo poslužio je kao podsjetnik, nadzor i poticaj onima koji relativno teže istini, i onima koji imaju nešto ljudskosti i čija savjest ima malo svijesti. Međutim, nije imao nikakvog učinka na neke koji su nepopustljiviji, lukaviji i koji uopće ne prihvaćaju istinu. Zašto je to tako? Zato što je stav tih ljudi prema istini stav otpora i gnušanja. Bez obzira na to o koliko se istine razgovaralo, njihov stav ostaje isti: „Bilo kako bilo, ja vršim svoju dužnost i slijedim Boga; ja se istinski dajem za Boga. Bez obzira na to kako se ponašam, sve dok ustrajem do kraja, mogu steći blagoslove!” Ima li u takvom razmišljanju imalo razuma? Oni su potpuno nepopravljivi i bez imalo srama, zar ne? Nije li to tvrdoglavost i odbijanje pokajati se bez obzira na sve? (Da.)
Dvanaesta je odgovornost vođa i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Prethodno smo naš razgovor u zajedništvu o ovoj odgovornosti podijelili na dvanaest točaka. Sadržaj tih dvanaest točaka uglavnom se bavi time kako bi se vođe i djelatnici trebali nositi s tim problemima i rješavati ih kada se u crkvi pojave razne vrste ljudi, događaja i stvari koje uzrokuju prekidanja i ometanja, kako bi se postigao učinak zaštite rada Božje kuće i normalnog reda u crkvi, ispunivši time uloge koje bi vođe i djelatnici trebali igrati i odgovornosti koje bi trebali izvršavati. Detaljno smo razgovarali u zajedništvu o svakoj od točaka unutar ove odgovornosti vođa i djelatnika, razgovarajući o nekim specifičnim očitovanjima svake od njih i navodeći neke konkretne primjere. Što se tiče načela, sadržaj o kojem se razgovaralo prilično je praktičan. Iako navedeni primjeri možda ne pokrivaju sve, o bitnim pitanjima koja se tiču raznih ljudi, događaja i stvari jasno se razgovaralo u zajedništvu. Posebno vi, kao vođe i djelatnici, trebali biste razumjeti ovaj aspekt istine kako biste riješili razne probleme koji se javljaju u crkvi. Prvo, iz sadržaja o kojem se razgovaralo trebate pronaći riječi koje raščlanjuju bit problema i povezati ih s problemima. Razumijevanje biti problema olakšava pronalaženje odgovarajućih rješenja i rješavanje problema u skladu s istina-načelima. Razumijevanje biti problema je ključno prije njegovog rješavanja. Jednom kad razumijete bit problema, trebali biste također razumjeti i dokučiti načela za rješavanje tog problema. Oba su aspekta neizostavna: jedan je bit problema, a drugi su načela za rješavanje takvih problema. To su stvari koje bi vođe i djelatnici trebali jasno razumjeti. Samo shvaćanjem ova dva načela možete točno riješiti sve probleme i ispravno se nositi s ljudima, događajima i stvarima uključenima u razna pitanja, umjesto da slijepo primjenjujete propise i od problema pravite veliku stvar. Trenutno, kada neki vođe i djelatnici rješavaju određena pitanja, djelomično se samo drže pravila, a djelomično ne uspijevaju shvatiti bit pitanja, zbog čega lako mogu učiniti nepravdu ljudima i odstupiti od pravog puta. To zahtijeva jasno razumijevanje detalja, pojedinosti i konteksta pitanja. Nadalje, važno je promotriti nečije dosljedno ponašanje kako bi se utvrdilo kojoj točno kategoriji pripada. Samo ovladavanjem tim aspektima mogu se pitanja rješavati u skladu s načelima. Neki vođe i djelatnici, kada obavljaju svoj posao, samo primjenjuju pravila na probleme i preuveličavaju ih, a ne mogu proniknuti u stvarnu bit ljudi koji su uključeni, jesu li dobri ili loši ljudi, je li njihovo ponašanje uobičajeno ili samo povremeni prijestup. Oni ne mogu razlučiti te aspekte, pa su vrlo skloni činjenju pogrešaka. U takvim slučajevima, ako crkva može provesti glasovanje, time se mogu učinkovito izbjeći neke pogreške. Prisutnost tih odstupanja i pogrešaka u radu vođa i djelatnika može najjasnije otkriti imaju li oni sposobnost razlučivanja i rješavaju li stvari u skladu s načelima. To također otkriva posjeduju li vođe i djelatnici istina-stvarnost. Ako se vođa ili djelatnik koji dugi niz godina vjeruje u Boga ne može nositi s tim stvarnim problemima, to je dovoljan dokaz da taj vođa ili djelatnik nije netko tko teži istini.
Nakon što smo razumjeli odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali izvršavati, načela koja bi trebali slijediti i opseg njihovog posla, trebali bismo se vratiti temi ove faze razgovora: razotkrivanju lažnih vođa. To je glavna tema. S obzirom na dvanaestu odgovornost vođa i djelatnika, tema o kojoj ćemo danas razgovarati u zajedništvu su područja u kojima su lažni vođe nemarni u svojoj odgovornosti i njihova očitovanja neobavljanja stvarnog posla. Prvo, pročitajmo sadržaj dvanaeste odgovornosti. (Dvanaesta stavka: pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.) Dvanaesta odgovornost jasno spominje tri aspekta posla koje bi vođe i djelatnici trebali razumjeti. Kako je to povezano s razotkrivanjem lažnih vođa? (Prvo, moramo razumjeti nekoliko odgovornosti vođa i djelatnika u ovom poslu. Zatim, uspoređujemo da vidimo jesu li lažni vođe ispunili te odgovornosti i kakva su očitovanja lažnih vođa; procjenjivanje prema ovom mjerilu je relativno točno.) Točno. Razlučivanje je li neka osoba lažni vođa ili ne, ne postiže se gledanjem u njezino lice da bi se vidjelo jesu li joj crte lica dobre ili zle, niti se postiže gledanjem koliko se izvana čini da je pretrpjela ili koliko je trčala uokolo. Nego, morate gledati ispunjava li ona odgovornosti vođa i djelatnika i može li koristiti istinu za rješavanje stvarnih problema. To je jedino točno mjerilo po kojem je treba procjenjivati. To je načelo raščlanjivanja, razlučivanja i utvrđivanja je li neka osoba lažni vođa. Samo na taj način procjena može biti pravedna, u skladu s načelima, u skladu s istinom i poštena prema svima. Karakterizacija nekoga kao lažnog vođe ili lažnog djelatnika mora se temeljiti na dovoljnim činjenicama. Ne smije se temeljiti na jednom ili dva incidenta ili prijestupa, a još manje se kao osnova za to može koristiti trenutačno razotkrivanje iskvarenosti. Jedina točna mjerila za karakteriziranje nekoga jesu sposobnost obavljanja stvarnog posla i korištenja istine za rješavanje problema, kao i je li to ispravna osoba, je li netko tko ljubi istinu i može se pokoriti Bogu, te posjeduje li djelo i prosvjetljenje Duha Svetoga. Samo na temelju tih čimbenika netko može biti ispravno okarakteriziran kao lažni vođa ili lažni djelatnik. Ti čimbenici su mjerila i načela za procjenu i utvrđivanje je li netko lažni vođa ili lažni djelatnik.
Tri zadatka koje vođe i djelatnici trebaju obaviti unutar dvanaeste odgovornosti
I. Pravovremeno i točno identificiranje raznih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja
Dvanaesta odgovornost vođa i djelatnika uključuje tri zadatka, ili tri koraka. Ako slijedite ova tri koraka da biste dovršili ovaj posao, pridržavat ćete se načela ovog posla i ispunit ćete njegove odgovornosti. Koja su to tri zadatka? (Prvo, pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Drugo, zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju. Treće, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.) Ova tri zadatka su zahtjevi za vođe i djelatnike u dvanaestoj odgovornosti. Za početak, prvi zahtjev za vođe i djelatnike je da pravovremeno i točno identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i crkveni život. Treba ih identificirati pravovremeno i točno, a ne reagirati tromo i neosjetljivo, niti donositi slijepe i nepromišljene karakterizacije – nepromišljene karakterizacije nisu prihvatljive. Neki vođe i djelatnici, zbog svog lošeg kova i smušenosti, bezobzirno orezuju ljude i drže im lekcije zbog trivijalnih stvari, donoseći proizvoljne karakterizacije i slijepo definirajući stvari bez pridržavanja načela. Takav način rada krši istina-načela. Stoga, vođe i djelatnici u Božjoj kući moraju barem biti u stanju razlučiti razne ljude, događaje i stvari. Samo s razlučivanjem mogu pravovremeno i točno identificirati razne probleme koji se javljaju u crkvi. Da bi se postigla sposobnost razlučivanja raznih ljudi, događaja i stvari, koji je prvi zahtjev? Prvo, potrebno je razumjeti Božje zahtjeve za različite vrste ljudi, kao i kako Bog definira razne ljude i različita stanja koja oni razvijaju. Dodatno, važno je raščlaniti kako nastaju razna negativna stanja i koji su njihovi uzroci. Nadalje, treba razumjeti utjecaj raznih ljudi, događaja i stvari na Božje djelo i normalan red u crkvi. Što je osnova za ispunjavanje tih uvjeta? Koji posao bi vođe i djelatnici prije svega trebali poduzeti? Ako su vođe i djelatnici uvijek uzvišeno distancirani, ponašaju se kao birokrati, ne druže se s braćom i sestrama, nemaju uvid u različita stanja braće i sestara, nemaju bliski kontakt s različitim vrstama ljudi i nedostaje im detaljno promatranje i dubinsko razumijevanje, je li to prihvatljivo? To zasigurno nije prihvatljivo. Neki vođe i djelatnici često se skrivaju u svojim sobama, koristeći duhovnu posvećenost i pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima kao izgovore da ignoriraju i ne shvaćaju crkveni posao. Na površini se čini kao da rade na crkvenim poslovima dok se skrivaju u svojim sobama, ali zapravo su se već izolirali od crkvenog rada i od Božjeg izabranog naroda. Može li takav način rada riješiti probleme koji postoje u raznim segmentima crkvenog rada? Može li pomoći Božjem izabranom narodu da dobro vrši svoje dužnosti? Kada se skrivaju u svojim sobama da pišu članke sa svjedočanstvima, doživljavaju li oni Božje djelo? Stoga je takav pristup neprikladan. Prema dvanaestoj odgovornosti, prvi zadatak vođa i djelatnika je da pravovremeno identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni rad na temelju Božjih riječi i istina-načela. Neki ljudi pitaju: „Je li duboka uključenost vođa i djelatnika u crkveni život samo zato da bi mogli pravovremeno i točno identificirati ljude, događaje i stvari koji uzrokuju ometanja i prekide?” Je li takvo shvaćanje ispravno? (Ne.) To je iskrivljeno shvaćanje. Vođe i djelatnici moraju imati ispravan stav i pristup svom poslu i moraju također duboko zaći među braću i sestre. Samo na taj način mogu pravovremeno i točno identificirati i rješavati probleme. Ako ne zađu među braću i sestre i ne žive s Božjim izabranim narodom, bit će vrlo teško identificirati sve probleme u crkvenom radu. Ako mogu riješiti samo nekoliko problema nakon što su ljudi podnijeli izvještaje i tražili rješenja, učinak takvog posla bit će vrlo ograničen. Najpogrešniji način na koji vođe i djelatnici mogu raditi je da se zatvore, bez doticaja sa stvarnošću, poput drevnih učenjaka koji su se potpuno posvetili proučavanju knjiga mudraca i nisu obraćali pozornost na vanjske stvari. Takav stav i način života su neprihvatljivi za vođe i djelatnike. Ti ostaješ sam u svojoj sobi, slušaš propovijedi, čitaš Božje riječi, pišeš bilješke o duhovnoj posvećenosti i pišeš propovijedi, ali znači li stjecanje nekih doktrina i riječi da ti razumiješ istinu? Znači li to da ti razumiješ stvarne situacije i istinska stanja ljudi koje istina razotkriva? (Ne.) Dakle, iako je život duhovne posvećenosti bitan u poslu vođa i djelatnika, najvažnije je imati ispravne metode rada i način života.
II. Pravovremeno zaustavljanje i ograničavanje zlih ljudi
Drugi zahtjev za vođe i djelatnike naveden u dvanaestoj odgovornosti jest da, kada identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni rad, moraju biti u stanju pravovremeno i točno donositi sudove. Moraju jasno razlučiti prirodu raznih ljudi i događaja i razumjeti kako oni utječu na crkveni život, prijete li, ometaju li ili sabotiraju stanja, ulazak u život i vršenje dužnosti Božjeg izabranog naroda, te utječu li na rezultate vršenja dužnosti ljudi – vođe i djelatnici moraju pravovremeno i točno suditi o tim stvarima i procjenjivati ih. To je odgovornost vođa i djelatnika. Ako im nedostaje pameti za to i nemaju odgovarajući kov, neće moći obavljati crkveni rad. Dodatno, vođe i djelatnici trebaju imati oštroumnu reakciju i sposobnost razlučivanja prema raznim ljudima, događajima i stvarima. Na primjer, kada u crkvi nastanu sporovi i dogode se razni prekidi i ometanja, ti ne možeš prepoznati problem i misliš da je beznačajan, što rezultira time da mnogi ljudi budu pogođeni i ne vrše dobro svoje dužnosti. Nije li takav vođa ili djelatnik otupio i slijep? (Da.) To je problem sa vođama i djelatnicima. Što biste trebali učiniti kada otkrijete da netko prekida i ometa crkveni rad? Prvo, trebate utvrditi ozbiljnost problema te procijeniti i donijeti sud o biti takvih ljudi i utjecaju i posljedicama takvih stvari na crkveni rad i crkveni život. Što bi trebala biti osnova za takav sud? Trebao bi se temeljiti na Božjim riječima i istini. Neki ljudi kažu: „Kako to temeljite na Božjim riječima? Meni se to čini kao prazna priča.” Zapravo, to nije prazna priča. Zašto to kažem? Kada se susretneš s takvim stvarima ili ih vidiš ili čuješ o njima, jednostavno ih moraš usporediti s problemima koje razotkrivaju Božje riječi. Pogledajte kako Božje riječi razotkrivaju i raščlanjuju takve ljude i stvari, i kako On karakterizira te probleme, kao na primjer kako razotkriva lažne vođe i antikriste, ili kako razotkriva iskvarene naravi raznih ljudi, i tako dalje. Zatim, uspoređujete i raščlanjujete te stvari u skladu s tim riječima, i kroz razgovor u zajedništvu s braćom i sestrama i vlastita zapažanja, možete konačno donijeti točnu procjenu i karakterizaciju ljudi, događaja i stvari koje vidite, te formulirati odgovarajuća rješenja. Kako treba postupati s onima za koje se utvrdi da su među raznim ljudima koji prekidaju i ometaju? Ne samo da ih treba razotkriti i raščlaniti kako bi se ljudima pomoglo da ih razluče, već ih se mora i zaustaviti i ograničiti, a one koji ostanu nepopravljivi unatoč opetovanim opomenama treba ukloniti. Koje su metode i specifični pristupi za njihovo zaustavljanje i ograničavanje? (Orezati ih i upozoriti.) Je li orezivanje dobra metoda? (Da.) Razotkrivanje njihovih postupaka, ukazivanje na srž njihovih problema, raščlanjivanje njihove biti i davanje upozorenja – nisu li sve to izvedive metode? Naravno, najvažnije je čitati im Božje riječi i koristiti Božje riječi kao osnovu da ih se uvjeri i raščlani. Ako ne prihvaćaju istinu i uporno odbijaju priznati svoje pogreške, tada su potrebne strože mjere. Prvo, dajte im upozorenje, a zatim upotrijebite crkvene upravne odluke da ih ograničite, ne dopuštajući im da bezobzirno čine nedjela i ometaju braću i sestre. Također bi ih trebalo orezati, a zatim nadzirati. Te su metode nužne, sve kako bi se osiguralo da se crkveni rad dobro obavlja i da se ljudi spašavaju, usmjeravajući ih na pravi put. Korištenje ovih metoda zasigurno će postići dobre rezultate. S jedne strane, koristite istinu koju ljudi razumiju da ih uvjerite i razotkrijete, raščlanjujući njihovu narav i bit, razotkrivajući prirodu njihovih postupaka i ozbiljne posljedice koje su uzrokovali – to je minimum koji ljudi mogu učiniti. Sljedeći korak je raščlaniti ih i razlučiti na temelju Božjih riječi te ih u skladu s tim okarakterizirati. Ako poslušaju savjet, prihvate ga i pokaju se, to bi naravno bilo najbolje. Međutim, ako ga ne prihvate i nastave ometati crkveni rad, što bi tada trebalo učiniti? U tom slučaju, nema potrebe biti ljubazan. Božja kuća ima upravne odluke i u tom trenutku osobu treba zaustaviti i ograničiti u skladu s upravnim odlukama Božje kuće. Ako je osoba novi vjernik malenog rasta koji ne razumije istinu, može joj se pomoći s ljubavlju; možete razgovarati u zajedništvu o istini kako biste joj pomogli da spozna samu sebe. Za one koji mogu prihvatiti istinu i pokajati se, nema potrebe zaustavljati ih, ograničavati ili orezivati. Ako ne prihvaćaju istinu, to nije pitanje plitkog temelja ili malenog rasta i nerazumijevanja istine; to je problem s njihovom ljudskošću. Za takve ljude treba koristiti administrativno upravljanje i administrativno kažnjavanje kako bi ih se zaustavilo i ograničilo. Krajnji postignuti učinak je očuvanje crkvenog rada i normalnog reda crkvenog života, omogućujući da se crkveni život odvija na uredan način. To se zove preokretanje situacije, i to je učinak koji bi vođe i djelatnici trebali postići u svom radu. Samo postizanjem tog učinka ispunjavaju svoju odgovornost. Ako vođe i djelatnici ignoriraju bilo kakve probleme koji se pojave, samo površno odgovaraju nekim riječima i doktrinama, ili jednostavno s nekoliko riječi izgrde i orežu one koji prekidaju i ometaju crkveni rad, može li to riješiti problem? Ne samo da to ne rješava problem, već dovodi i do većeg kaosa u crkvi – većina ljudi gubi volju za vršenjem svojih dužnosti i u različitoj su mjeri ometeni, što utječe na njihovo vršenje dužnosti. Jesu li takvi vođe i djelatnici ispunili svoju odgovornost? (Ne.) To pokazuje da ti vođe i djelatnici nisu sposobni za svoj posao.