Raščlanjivanje očitovanja lažnih vođa u pogledu dvanaeste odgovornosti

I. Lažni vođe imaju loš kov i nisu u stanju prepoznati probleme prekidanja i ometanja

To su zadaci koje vođe i djelatnici moraju obavljati kako je navedeno u dvanaestoj odgovornosti; sada nećemo u zajedništvu razgovarati o konkretnijim primjerima. Tema današnjeg razgovora je razotkriti specifična očitovanja lažnih vođa dok obavljaju te zadatke i utvrditi koja ponašanja odražavaju bit lažnih vođa i mogu se koristiti da se osoba okarakterizira kao takva. To je glavna tema današnjeg razgovora. Prvo, zahtjev za vođe i djelatnike u ovom poslu je da pravovremeno i točno identificiraju razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi. Pravovremeno prepoznavanje je zahtijevano mjerilo za vođe i djelatnike. Kad god se nešto pojavi, čim postoji i najmanji nagovještaj da nešto nije u redu, kao što su znakovi da zli ljudi počinju spletkariti, ili da netko pokazuje naznake izazivanja nevolja, vođe i djelatnici bi to trebali osjetiti i biti na oprezu. Ako su otupljeni i tupavi, bit će problematično. Pogotovo u situacijama gdje zli ljudi uzrokuju ometanja, čim se taj problem počne pojavljivati, a nejasno je što točno ti ljudi namjeravaju učiniti ili kako će se situacija razvijati – to jest, kada vođe i djelatnici još ne mogu prozreti tu stvar – ne bi trebali postupati slijepo ili ih preuranjeno uznemiriti, kako bi izbjegli pogrešnu procjenu. Međutim, to ne znači ne primijetiti i ne biti svjestan situacije. Umjesto toga, to znači čekati i promatrati kako bi se vidjelo kako se stvari razvijaju i koje su namjere, ciljevi i motivi tih ljudi. To je posao koji vođe i djelatnici trebaju obaviti. Kada se situacija razvije do određene mjere, i ti ljudi počnu izbacivati negativnost i širiti zablude, uzrokujući ometanja Božjem izabranom narodu, vođe i djelatnici bi trebali pravovremeno djelovati. Trebali bi ustati bez oklijevanja da razotkriju, raščlane i ograniče zla djela tih pojedinaca, pomažući drugima da nauče lekcije te da razluče i prozru zle ljude. To je proces pravovremenog i točnog prepoznavanja različitih ljudi, događaja i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja – to znači da vođe i djelatnici obavljaju ovaj posao. Glavni cilj ovog posla je prepoznati različite ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni rad, a zatim ih pravovremeno riješiti. To je ono što vođe i djelatnici mogu postići. Dakle, koja su očitovanja lažnih vođa u ovom poslu? Kako možemo raščlaniti i razlučiti lažne vođe? Očito, lažni vođe ne mogu pravovremeno i točno prepoznati ometanja koja zli ljudi uzrokuju u crkvenom radu. To je najočitiji problem u obavljanju crkvenog rada od strane lažnih vođa – oni ne mogu razlučiti ometanja koja zli ljudi uzrokuju u crkvenom radu. Zašto reći da lažni vođe ne mogu prepoznati probleme ili prozreti bit problema? Postupci nekih ljudi očito prekidaju i ometaju crkveni rad, ali lažni vođe ne mogu razlučiti ili uočiti probleme; oni su slijepi. Neki ljudi u crkvi izbacuju negativnost, zaluđuju i ometaju druge. Drugi formiraju klike, tajno se upuštajući u mutne poslove, često osuđujući određene pojedince iza njihovih leđa. Treći pak bezobzirno zavode jedni druge i koketiraju jedni s drugima. Lažni vođe se prave da ne vide te stvari; potpuno su nesvjesni ozbiljnosti tih problema te toga na koliko će ljudi koji teže istini i vršenju dužnosti utjecati ako se ti problemi ne riješe, kao i kakve će posljedice donijeti, pa ih ignoriraju. Kada neki ljudi primijete probleme i prijave ih lažnom vođi, lažni vođa može reći: „Svi su oni braća i sestre – tko ne otkriva neku iskvarenost? Tko nema osjećaje i želje? Nemojte olako suditi ili osuđivati druge!” Bez obzira na to koliko je nešto u crkvi apsurdno, opako ili suprotno istini, lažni vođe to jednostavno ne vide. Neki ljudi, tijekom okupljanja, uvijek govore negativno, govoreći stvari poput: „Stalno govore da je Božji dan blizu – kada zapravo dolazi?” Neka braća i sestre su nesvjesno pogođeni time, ali kakav je odgovor lažnog vođe? On to smatra normalnom slabošću i ne uspijeva vidjeti da je to izbacivanje negativnosti, zaluđivanje i ometanje drugih. Neka braća i sestre su očito pogođeni u vršenju svojih dužnosti. Više ne žele propovijedati evanđelje i više se ne pridružuju okupljanjima pozitivno ili proaktivno. Svaki put kada je okupljanje, moraju biti pozvani da prisustvuju. Ipak, lažni vođa to ne vidi kao problem. On ne primjećuje kakve se promjene događaju među svima u crkvi kada se ovaj problem pojavi. On jednostavno mehanički održava okupljanja, držeći se pravila, nesvjestan što se događa iza kulisa, promjena u stanjima ljudi, koje probleme ljudi imaju, tko ih je uzrokovao, tko su glavni krivci, od koga su problemi potekli i koja točno pitanja treba riješiti – on ne može uočiti ništa od toga. Je li to zato što je slijep pa ne može uočiti te stvari? (Ne.) Budući da mu ne nedostaje vid, zašto onda, kada se tako ozbiljni prekidi, ometanja i očite zablude pojave unutar crkve, on ih ne uspijeva vidjeti ili prepoznati? Očito, ovaj vođa je slijep i nedostaje mu duhovno razumijevanje. Neki ljudi kažu: „Iako ne može prepoznati te probleme, može čitati Božje riječi ljudima tijekom okupljanja. Bez obzira na to kako ljudi razumiju njegovo čitanje ili donosi li ono ikakve rezultate, on ustrajno čita Božje riječi. Samo iz tog razloga, mogu se smatrati dobrim vođom.” On se usredotočuje samo na čitanje Božjih riječi – ako to ne dovodi do nikakvih rezultata, nije li to samo formalnost? Ako ne može rješavati probleme, kakvu korist ljudi mogu imati od okupljanja? Je li onda ovaj vođa lažni vođa? (Da.) Jedno očitovanje lažnog vođe prilikom obavljanja ovog posla je sljepoća. Oni su slijepi – bez obzira na to koliko je problem očit ispred njih ili se događa oko njih, oni ga ne mogu vidjeti niti prepoznati. Izvana se može činiti da cijene Božje riječi više od prosječne osobe, ali ne razumiju o čemu govore Božje riječi, na koje se ljude odnose ili kojim se situacijama bave – ne mogu primijeniti Božje riječi na stvarni život. Dakle, kakvo je razumijevanje o kojem oni razgovaraju u zajedništvu? Je li u skladu s istinom? Mogu li riješiti stvarne probleme? (Ne.) Kada propovijedaju, sipaju prazne fraze, kao da imaju veliko razumijevanje istine, ali ne mogu prepoznati očita ometanja koja uzrokuju zli ljudi u crkvi, ponašajući se umjesto toga kao da se ništa nije dogodilo. Pokazuje li to da razumiju istinu i imaju sposobnost razlučivanja? Imaju li istinsko razumijevanje Božjih riječi? (Ne.) Ako mogu normalno čitati Božje riječi, zašto ih ne mogu koristiti za ispitivanje i rješavanje problema? Zašto im se um nikada ne otvara kada čitaju Božje riječi? Zašto nemaju pronicljivo srce kada čitaju Božje riječi? U čemu je korijen ovog problema? Zašto su slijepi? Što je uzrok njihove sljepoće? (To je zato što im nedostaje sposobnost razumijevanja Božje riječi i imaju izuzetno loš kov.) Točno. Nije da su im oči slijepe, već im je srce slijepo. Što znači imati slijepo srce? To znači imati izuzetno loš kov i nemati sposobnost razumijevanja Božjih riječi. Bez obzira na to koliko Božjih riječi pročitaju, razumiju ih samo na površnoj razini. Ne mogu ih povezati s različitim ljudima, događajima, stvarima i situacijama koje se pojavljuju u crkvi, niti mogu postupati, rješavati različite probleme i nositi se s njima u skladu s istina-načelima. To je korijen njihove sljepoće – imaju loš kov i nisu sposobni za ovaj posao. Stoga, bez obzira na to koliko marljivo uče i rigorozno se obučavaju, i bez obzira na to koliko se trude da marljivošću nadomjeste nedostatak sposobnosti, mogu li ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika? Ne mogu. Ti su ljudi vrijedni žaljenja. Bez obzira na to koliko se opreme riječima i doktrinama, ne mogu ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika niti obavljati ovaj posao.

Maločas smo razgovarali u zajedništvu o jednom očitovanju tih lažnih vođa, a to je da ne mogu vidjeti da djela zlih ljudi i antikrista uzrokuju ometanja crkvi, niti mogu prozreti bit zlih ljudi i antikrista. Kad se susretnu sa stvarima u kojima zli ljudi uzrokuju prekide i ometanja, ponekad bi mogli primijetiti tračak naznake, ili, bilo kroz svoje iskustvo, osjećaj ili intuiciju, mogu tek osjetiti da nešto nije sasvim u redu, da su izraz lica te osobe, pogled u njezinim očima i njezine riječi pomalo nenormalni. Možda imaju neki osjećaj, ali ne mogu prozreti mnoge stvari i većinu problema ne uspijevaju prepoznati. Što je razlog tome da ne mogu prozreti bit problema? To uključuje još jedno pitanje. Tako su marljivi, borave u svojim sobama cijeli dan pišući propovijedi, praveći bilješke o svojoj duhovnoj posvećenosti, zapisujući svoja shvaćanja i iskustva Božjih riječi, učeći himne, postavljajući si ciljeve o tome koliko će se puta dnevno moliti, koliko će Božjih riječi pročitati i koliko će propovijedi poslušati te u kojem roku će napisati članak s iskustvenim svjedočanstvom – oni završe sve te zadatke, pa zašto onda i dalje ne mogu prozreti stvari kad se dogode? Oni ne razumiju istinu. Znaju samo sipati riječi i doktrine i ne mogu rješavati stvarne probleme. Neki ljudi uvijek govore riječi i doktrine kako bi zaluđivali druge, a lažni vođe to ne mogu prozreti. Iako ponekad osjete da nešto nije u redu, da bi mogao postojati problem, videći da ti ljudi ne izgledaju zli, oni ipak puste da stvar prođe na smušen način. Nisu u stanju tražiti istina-načela kako bi razlučili takve probleme, pa čak i ako su pročitali Božje riječi koje razotkrivaju stanja i bit takvih ljudi, ne znaju kako ih povezati s tim situacijama. Um im je smušen i ne mogu prozreti te stvari. Kad žele tragati, ne znaju kako to izraziti. Dugo govore, a da ne objasne bit problema niti da jasno opišu kakva su sveukupna očitovanja takvih ljudi, kakvi su njihova ljudskost, težnja, obavljanje dužnosti i odlučnost da se daju za Boga, ili kakav je njihov stav prema istini i jesu li oni ljudi koji prihvaćaju istinu. Ti lažni vođe ne mogu prozreti niti jasno objasniti te stvari. Čak i ako osjete da postoji problem, oni nadugo brbljaju, govoreći hrpu stvari, a da ne kažu jasno što žele reći. Njihovi slušatelji moraju biti u stanju razlučiti, izdvojiti ključne točke i analizirati njihove riječi kako bi znali koja pitanja postavljaju, kakvo je sveukupno stanje osobe koju opisuju i kako bi na kraju okarakterizirali bit te osobe – je li zla ili dobra, je li netko tko teži istini ili tek službenik. Kad lažnog vođu zamoliš da opiše problem ili postavi pitanje, on nikada ne može jasno opisati korijen i bit problema ili njegovu srž. Ukratko, lažni vođe nemaju nikakav poseban stav prema problemima koje ne mogu prozreti, a kod stvari gdje mogu primijetiti neke naznake, i dalje ne mogu prozreti bit tih problema. Čak i kad neki ljudi izbacuju negativnost i šire predodžbe, uzrokujući štetan utjecaj na crkveni život, oni to ne mogu prozreti. Ne mogu prozreti niti okarakterizirati bit problema s njegove površine ili u njegovu začetku. Naravno, prozreti bit problema nije jednostavna stvar. Najvažnija stvar u crkvenom radu jest prozreti bit različitih ljudi na temelju Božjih riječi. Oni koji razumiju istinu mogu to postići, ali lažni vođe i lažni djelatnici ne mogu. Kad vide antikriste kako ometaju crkveni rad, ne mogu prozreti bit problema i čak brane antikriste, govoreći: „Oni samo razotkrivaju neke iskvarene naravi i pomalo su oholi, samovoljni i svojevoljni. I dalje mogu podnositi teškoće dok obavljaju svoje dužnosti. Zato im ne bismo trebali suditi i osuđivati ih; ne bismo trebali praviti od toga veliku stvar.” Drugi pitaju: „Ako mogu podnositi teškoće dok obavljaju svoje dužnosti, jesu li oni ljudi koji teže istini? Jesu li iza kulisa poticali, zaluđivali ili privlačili druge? Jesu li uzvisivali sebe i svjedočili o sebi?” Lažni vođe ne mogu prozreti te stvari. Postoje čak i neki ljudi koji, pod zastavom svjedočenja o Bogu, namjerno kleveću i hule na Boga te hotimice šire neutemeljene glasine dok analiziraju i govore o spoznaji vlastitih predodžbi o Njemu. Nakon što ih čuju kako to čine, lažni vođe mogu osjetiti da to što su rekli zvuči pomalo čudno, ali ne mogu prozreti ozbiljnost problema, a još manje mogu vidjeti negativan utjecaj i teške posljedice koje te riječi donose. Stoga, različiti prekidi i ometanja koji se događaju točno pred njihovim nosom ili im prođu potpuno nezapaženo, ili ako ih i primijete, ne znaju kako ih okarakterizirati ili kako povući veze između Božjih riječi i tih situacija. Te vrlo jasne stvari za njih postaju potpuna zbrka. Lažni vođe su smušenjaci. U crkvi ne mogu razlučiti koji ljudi teže istini i koji su istinski vjernici koji mogu prihvatiti istinu. Ne mogu razlučiti koji ljudi ne teže istini, ali su i dalje u stanju službovati te su uglavnom voljni platiti cijenu i postupati u skladu s načelima te su relativno poslušni i pokorni, unatoč tome što povremeno izgovore neke negativne riječi. Također ne mogu razlučiti koji ljudi isključivo igraju negativne uloge, izbacuju negativnost i osuđuju druge te uvijek imaju predodžbe o svim radnim aranžmanima Božje kuće i o pravilima i zahtjevima u vezi sa svim aspektima rada u Božjoj kući, gajeći stav otpora, a ne prihvaćanja, i koji su posebno prezrivi prema tim stvarima, čak do te mjere da ih osuđuju. Ukratko, lažni vođe ne mogu prozreti nijednu vrstu ljudi. Što je još gore, u crkvi postoje neki ljudi koji često šire predodžbe, izbacuju negativnost i čak ni ne čitaju Božje riječi tijekom okupljanja. Uvijek formiraju klike, upuštajući se u ljubomoru i sukobe. Neki ljudi uvijek žele biti vođe, uvijek žele živjeti na račun crkve i uvijek žele prigrabiti imovinu Božje kuće. Postoje i neki ljudi koji se izvana naizgled dobro ponašaju, ali ne igraju nikakvu pozitivnu ulogu u svojim dužnostima. Lažni vođe ne mogu prozreti te negativne likove i ne mogu ih kategorizirati. Ne mogu prozreti kojim putem ti ljudi idu, koja je njihova bit i jesu li oni ljudi koji prihvaćaju istinu. Nije li to problem s kovom lažnih vođa? Ti lažni vođe imaju izuzetno loš kov. Što god da rade, potpuni je nered, a svaki posao koji poduzmu završi u potpunom rasulu.

Neki ljudi troše prinose bez načela kad kupuju stvari za Božju kuću, kupujući stvari proizvoljno bez dobivanja dopuštenja. Lažni vođe, vidjevši to, čak kažu: „Iako su potrošili malo više novca, namjere su im bile dobre. Kad kupujemo stvari za Božju kuću, trebali bismo kupiti najbolje; to nije bacanje novca. Zar se prinosi ne bi trebali tako koristiti?” Ima li načela u njihovim riječima? (Ne.) Dakle, kakve su to riječi? Nisu li smušene? Riječi bez načela su smušene riječi, a i neutemeljene riječi su smušene riječi. Neki ljudi često govore riječi i doktrine tijekom crkvenog života; posebno su rječiti i govore na strukturiran način koji zvuči prilično organizirano te posjeduju izvrsne govorničke vještine. Što lažni vođe kažu o takvim ljudima? „Naš crkveni život u potpunosti ovisi o tome i tome. On je najrječitiji i ima najveće razumijevanje Božjih riječi. Bez njega bi naš crkveni život bio nevjerojatno suh i nezanimljiv.” Pritom ne znaju da ti ljudi govore samo riječi i doktrine. Bez obzira na to koliko ih osoba sluša, neće zadobiti nikakvo duhovno izgrađivanje, neće razumjeti istinu niti će znati kako povezati istinu sa sobom da bi razumjela vlastito stanje i riješila svoje probleme. Pod laskanjem i huškanjem lažnih vođa, ljudima koji govore riječi i doktrine, onima koji vole biti u središtu pozornosti, pa čak i onima koji često skreću s teme u svojim govorima te na svakom okupljanju trabunjaju o ekstravagantnim, besmislenim i širokim temama, svima je dan prostor za nastup. Lažni vođe ih ne mogu razlučiti i čak ih smatraju talentiranim ljudima, laskajući im riječima: „Vi tako dobro govorite; zašto ne pišete članke s iskustvenim svjedočanstvom? Kakva šteta!” U crkvi, te sveučilišne studente, profesore i intelektualce lažni vođe smatraju blagom. Kažu: „Ovi intelektualci i profesori su talentirani pojedinci. Imaju golemo iskustvo i ugled u društvu. Ako postanu vođe i djelatnici u crkvi, može se obaviti više posla, a Božji izabrani narod može imati više koristi i više dobiti. U budućnosti će crkveni rad u potpunosti ovisiti o njima. Ako nas ovi intelektualci vode, naša vjera u Boga sigurno će donijeti blagoslove.” Stoga, u crkvama gdje su prisutni lažni vođe, oni koji imaju status u društvu, oni koji su obrazovani, oni koji su rječiti, oni koji na prazan način govore o riječima i doktrinama, oni koji imaju neki ugled, i tako dalje – svi ti ljudi koji nemaju nimalo istina-stvarnosti – drže dominantne položaje u crkvi i lažni vođe se prema njima odnose kao da su glavne snage, pa čak i takozvani stupovi crkve. Kad se nešto dogodi u crkvi, lažni vođe kažu: „Idite pitati toga i toga; on je bio direktor tvrtke”, ili „Idite pitati tu i tu; ona je bila profesorica na tom i tom sveučilištu”, ili „Idite pitati toga i toga; on je bio glavni odvjetnik u odvjetničkom uredu.” Lažni vođe odnose se prema tim ljudima kao prema stupovima i glavnim snagama crkve. Može li crkveni život biti dobar u takvim okolnostima? (Ne.) Dakle, koji je rezultat? Te takozvane glavne snage i stupovi potajno ili čak otvoreno bore se za status i formiraju klike te često šire predodžbe i neutemeljene glasine. Braća i sestre u crkvi koji su istinski vjernici, vole istinu, mogu prihvatiti istinu i imaju čisto razumijevanje istine često su od njih isključeni i potiskivani. Te takozvane ugledne društvene ličnosti, bilo da obavljaju svoje dužnosti ili poduzimaju bilo koji posao, nemaju nimalo odanosti i nikada ne postupaju u skladu s istina-načelima – one u potpunosti slijede puteve nevjerničkog društva. Stoga, u takvoj crkvi, oni koji istinski teže istini, oni koji imaju čisto razumijevanje i oni koji posjeduju nešto ljudskosti i imaju osjećaj za pravdu, nemaju prostora za govor, nemaju pravo govoriti, i zasigurno nemaju pravo donositi odluke. Bez obzira na to što se dogodi u crkvi, konačni donositelji odluka uvijek su ta skupina takozvanih ključnih članova. Lažni vođe idoliziraju te ljude i slijepo im vjeruju, pa se na kraju oslanjaju na njih za rješenja kad god se nešto dogodi. Da ti ljudi teže istini i postupaju u skladu s istina-načelima, to bi bila dobra stvar. Međutim, većina tih ljudi ne teži istini. Posjeduju nešto znanja i obrazovanja, imaju društveni status, a povrh toga, imaju lažljivu i podmuklu ljudskost te su slatkorječivi i vješti u zaluđivanju drugih. To je upravo priroda-bit antikrista. Koji je rezultat toga što se lažni vođe oslanjaju na te ljude? Oni potpuno poremete rad crkve i red crkvenog života te unište ulazak u život Božjeg izabranog naroda, uzrokujući da crkva potpuno izgubi svoje svjedočanstvo. Neki lažni vođe se nadaju da će u crkvi imati neku veliku zvjerku koja razumije politiku i aktualna događanja, misleći: „Kad bi postojala takva osoba da proširi razmjere crkve, ojača njezin utjecaj i poboljša njezin ugled, rad na širenju evanđelja imao bi nade. To bi uistinu bio razlog za slavlje!” U crkvama koje kontroliraju lažni vođe, tijekom crkvenog života neki ljudi opširno govore o politici, aktualnim događanjima, međunarodnoj situaciji i unutarnjim poslovima; raspravljaju o privatnim životima visokih političkih ličnosti i čak na jasan i logičan način analiziraju zavjere i otvorene spletke tih političkih ličnosti. Lažni vođe, slineći od zavisti, kažu: „Konačno, naša crkva ima veliku zvjerku da nam diže ugled! Uvijek sam se osjećao obeshrabreno, frustrirano i kao da ne mogu držati glavu visoko, jer je našoj crkvi nedostajala takva velika zvjerka. Ali sada imamo takvu osobu u našoj crkvi. Dakle, trebali bismo pustiti tu osobu da radi što god želi i govori što god želi te joj dati slobodu. Zar Božja kuća ne primjenjuje slobodu i ljudska prava? Zar Doba kraljevstva ne naglašava ljudska prava?” Lažni vođe se odnose prema onima koji vole govoriti o politici i komentirati poznate ljude, koji među ljudima često nadugo i naširoko raspredaju o uzvišenim, šupljim idejama, kao prema rijetkoj vrsti i žele ih odgojiti u stupove i oslonce crkve. Stoga ih često ohrabruju i hvale, bojeći se da će utjecati na crkveni rad ako postanu negativni. Ukratko, ti lažni vođe su obamrli i slijepi. Ne mogu pravovremeno prepoznati različite ljude koji prekidaju i ometaju crkveni rad. Čak i ako ih prepoznaju, ne mogu prozreti bit zlih ljudi. Ne mogu čak ni prozreti očite zle ljude koji spadaju u kategoriju antikrista, kao što su oni koji formiraju klike i uspostavljaju neovisna kraljevstva. Kad vide antikriste kako formiraju klike, šepure se i rade što ih je volja s golemom moći kojom raspolažu, kako ih lažni vođe procjenjuju? „Ova osoba je izvanredna, uistinu je izvanredna! Prije nisam primijetio ovaj talent; puno je bolja od mene, stvarno me je posramila. Pogledajte njezine sposobnosti – sposobna je preuzeti stvari na sebe i otpustiti stvari, govoriti sa stilom i držati se svoje riječi. Ja, s druge strane, nisam ni za što; ja sam poput plašljive curice.” Oni se silno dive antikristima, klanjaju im se i dragovoljno postaju njihovi sljedbenici. Jedna karakteristika ovog očitovanja lažnih vođa je sljepoća, a druga je obamrlost. Sve u svemu, bit ovog problema s lažnim vođama je loš kov.

Ljudi imaju oči da bi mogli vidjeti stvari. Nakon što osoba nešto vidi, njezin um će reagirati i donijeti sudove, a nakon što formira sud, razvit će stajalište i steći put primjene. To dokazuje da nisu slijepi – bez obzira na to što vide, imaju normalnu reakciju i znaju kako se suočiti s tim i kako to riješiti. To je osoba s normalnim razmišljanjem. Ljudi imaju proces reagiranja na ono što vide; oni će o tome promišljati i razmišljati u većoj ili manjoj mjeri. Kako se njihove misli razvijaju, slika te stvari postupno se formira u njihovoj glavi i oni razvijaju vlastita stajališta, stavove i pristupe. Dakle, koji je preduvjet za stvaranje tih stvari? Oči osobe moraju biti u stanju vidjeti stvari, a zatim prenijeti prikupljene informacije u njezin mozak i um na razmatranje. Ako osoba može vidjeti stvari svojim očima, onda nije slijepa, i tada može misliti i promišljati, imati svijest, stavove i stajališta te na kraju donijeti ispravne zaključke. Naravno, za dolazak do tih zaključaka potrebno je neko vrijeme. Što znači imati svijest, stajališta i stavove prije nego što se dođe do tih zaključaka? To znači da je um osobe aktivan, a ne obamro, što dokazuje da je ta osoba živa, a ne mrtva. Lažni vođe imaju loš kov. U čemu je loš? Lažnim vođama nedostaju obje te kvalitete. Oči su im otvorene, ali ne mogu vidjeti kako se stvari događaju ili odvijaju, što je sljepoća. Osim toga, kad vide stvari, njihov um nema nikakvu reakciju, ne formira nikakva stajališta ili misli i nema sredstva ili ispravne načine za donošenje suda i time donošenje zaključaka. To je obamrlost u duhu. Ljudi obamrli u duhu ne mogu ništa razlučiti, ne posjeduju ispravne procjene ili točne sudove i na kraju ne mogu donijeti ispravne zaključke te ne znaju kako pristupiti stvarima koje su pred njima, kako s njima postupiti ili ih razriješiti. To je biti obamro i tupouman. Kad je osoba obamrla i tupoumna u svom duhu do te mjere da uopće ne reagira kad se nešto dogodi, to znači biti mrtav – to opisuje stvar u samu bit. Ostavimo za sada po strani jesu li lažni vođe doista mrtvi i recimo samo da imaju loš kov. Koliko je loš? Bez obzira na to koliko se značajan događaj dogodi, oni ga ne mogu vidjeti, a čak i ako ga vide, ne mogu ga prozreti. Na primjer, bez obzira na to koliko dugo lažni vođe rade, ne mogu donijeti zaključke o tome koja je bit neke stvari, kako je kategorizirati, kako je okarakterizirati ili koja je osnova za karakterizaciju; ne znaju kako procijeniti te stvari i nemaju mjerila ili načela za njihovu procjenu. Oni su smušeni ljudi koji nemaju duhovno razumijevanje. To je primarno očitovanje lažnih vođa u prvom zadatku. Slijepi su, glupi, budalasti i obamrli, a ipak i dalje žele biti vođe. Ne odgađa li to stvari? Nije li to vrlo problematično? Ako netko nikada prije nije služio kao vođa i ako se s nečim susreće po prvi put, a ta se stvar ne spominje u Božjim riječima i za nju se nije čulo među ljudima – to jest, ako nema iskustva ili znanja o toj stvari – u takvim će okolnostima toj osobi trebati vremena da razvije ispravne uvide, stavove i stajališta. Ali zašto se za lažne vođe kaže da su obamrli i slijepi? Zato što sam izgovorio toliko riječi, ali bez obzira na to koliko razotkrivam i analiziram stvari ili koliko primjera dajem, lažni vođe nakon što čuju Moje riječi tek znaju za same te stvari, ali iz njih ne razumiju istina-načela. Osim toga, što više govorim, to postaju zbunjeniji. Kažu: „Uz toliko stvari, toliko riječi, toliko priča, tko ih sve može zapamtiti i povezati sa stvarnim životom? Ne govori toliko, malo mi je teško sve to prihvatiti i razumjeti. Samo mi reci kako postupiti s ovom osobom: treba li je izbaciti ili zadržati?” Nije li to obamrlost? To je krajnja obamrlost! Zapravo, reći da su obamrli znači biti blag prema njima, jer ta osoba može biti mlada, ili možda neobrazovana, ili je možda vrlo stara i pomalo smušena – reći to na ovaj način čuva im obraz. Ali zapravo, to je loš kov i nedostatak sposobnosti shvaćanja istine. Ovo objašnjenje to razjašnjava.

Ako se u crkvi događaju ozbiljni prekidi i ometanja, a lažni vođe ne mogu prozreti bit tih problema, jesu li oni sposobni za posao vođenja? Mogu li braća i sestre biti zaštićeni pod njihovim vodstvom? Mogu li se crkveni rad, okruženje u kojem braća i sestre obavljaju svoje dužnosti i normalan red crkvenog života zaštititi i održati? To su najosnovnije stvari koje bi vođe i djelatnici trebali postići. Mogu li lažni vođe postići te stvari? Ne, ne mogu. Ne mogu čak ni prepoznati ili prozreti ljude, događaje i stvari koji uzrokuju prekide i ometanja, pa kako bi mogli nastaviti sa sljedećim koracima svog posla? Ne mogu čak ni razlučiti najosnovnije stvari, poput toga što je dobra osoba, što je loša osoba, što je lažljiva osoba ili što je licemjer – kako se mogu nositi s crkvenim radom? Oni su za to nesposobni. Nije da namjerno ne rade stvarni posao, ili da su lijeni i uživaju u statusnim povlasticama; stvar je samo u tome što imaju loš kov i nesposobni su za obavljanje svog posla. To je bit problema. Ljudi s vrlo lošim kovom znaju samo sipati riječi i doktrine i pridržavati se pravila; tijekom okupljanja znaju samo nagovarati i poticati druge, govoreći stvari poput: „Vjerujte u Boga kako treba! Kako se možete prepuštati tjelesnoj udobnosti u vrijeme kao što je ovo? Kako još uvijek možete žudjeti za novcem i svjetovnim stvarima? Bog mora da je tako slomljenog srca!” Znaju samo držati propovijedi te vrste. Kad se dogode različita zla djela poput prekidanja, ometanja i izbacivanja negativnosti, oni ih ne mogu vidjeti niti prepoznati. Braća i sestre žele živjeti normalan crkveni život, ali to ne mogu, i žele imati prikladno okruženje za obavljanje svojih dužnosti, ali ni to ne mogu. Lažni vođe ne mogu riješiti te probleme, pa kakva je onda korist od njih? Braća i sestre žele živjeti crkveni život, razumjeti istinu i riješiti svoje poteškoće i negativna stanja. Željno se nadaju da vođe i djelatnici mogu jasno i temeljito razgovarati u zajedništvu o istini kako bi riješili ta stvarna pitanja. Ako je neka crkva ona u kojoj lažni vođe drže vlast, mogu li se ta stvarna pitanja riješiti? Lažni vođe ne razumiju srca Božjeg izabranog naroda, niti mogu vidjeti njihove poteškoće. Umjesto toga, nastavljaju govoriti riječi i doktrine i nadugo i naširoko raspredati o uzvišenim, šupljim idejama, što uzrokuje veliko razočaranje kod Božjeg izabranog naroda. Tko bi još želio redovito dolaziti na okupljanja? Mogu li lažni vođe voditi računa o Božjim nakanama i, u skladu s Božjim riječima i zahtjevima, očistiti iz crkve te zle ljude, bezvjernike, oportuniste i promiskuitetne ljude koji su opaki i vole svjetovne stvari, sprječavajući ih da se miješaju i ometaju Božji izabrani narod te omogućujući Božjem izabranom narodu da živi normalan crkveni život? Mogu li lažni vođe to postići? Ne mogu. Kad netko postavi takav zahtjev, što kažu lažni vođe? „Baš si zahtjevan! Misliš da si ti jedini koji voli Boga i želi biti odan u obavljanju dužnosti? Tko to ne želi? I oni vjeruju u Boga i Bog ih je izabrao. Iako imaju nekih problema, trebali bismo se prema njima ispravno odnositi. Nemoj uvijek tražiti greške kod drugih. Iskoristi priliku da više promišljaš o sebi i upoznaš sebe; moraš naučiti biti tolerantan i strpljiv.” Lažni vođe su smušeni i slijepi i nemaju načela u tome kako se odnose prema različitim vrstama ljudi. Ne mogu prozreti one koje bi trebalo ograničiti ili ukloniti, već dopuštaju tim ljudima raditi što god žele i ponašati se kao tirani u crkvi, dajući im mnogo prostora za djelovanje, što unosi nered u crkvu, do te mjere da se razina raznolikosti u nekim crkvama može opisati jednom frazom: postaju prava mješavina žita i kukolja. Zli ljudi, nevjernici, promiskuitetni, lokalni tirani, pa čak i neki koji bi izdali crkvu i braću i sestre kad se susretnu s najmanjom opasnošću, svi su pomiješani u tim crkvama. Lažni vođe ne mogu prozreti te ljude i ne rješavaju ih niti se njima bave. Stoga, pod vodstvom takvih slijepih i obamrlih lažnih vođa, Božji izabrani narod ne može biti zaštićen, a crkveni rad i normalan red crkvenog života zasigurno se ne mogu održati. Kako oni koji vole istinu i voljni su prihvatiti istinu mogu razumjeti i steći istinu u takvom pomiješanom crkvenom životu? Neće li ti ljudi osjećati bol u svom srcu? Ako crkveni vođa ne može pravilno održavati crkveni rad, normalan red crkvenog života ili okruženja za braću i sestre da obavljaju svoje dužnosti, ili osigurati sigurnost tih stvari, onda je taj vođa nedvojbeno lažni vođa. Zašto su dobili titulu lažnog vođe? Zato što su slijepi i obamrli, što dovodi do opetovanih pojava da zli ljudi prekidaju i ometaju crkveni rad; štoviše, čak i kad je to već imalo posljedice, oni se i dalje ne mogu pravovremeno i točno nositi s problemima i riješiti ih, niti mogu pravilno održavati crkveni rad i crkveni život braće i sestara. Blago rečeno, takvi vođe nisu sposobni za svoj posao; točnije rečeno, oni ozbiljno zanemaruju svoje odgovornosti. Iako služe kao vođe, oni štite interese zlih ljudi i interese Sotoninih slugu, dok zanemaruju crkveni rad i ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Oni brane i toleriraju te zle ljude koji prekidaju i ometaju crkveni život po cijenu nanošenja štete braći i sestrama. Iako, sudeći po njihovom kovu i očitovanjima, oni tek imaju loš kov i nesposobni su za svoj posao te se ne mogu okarakterizirati kao antikristi, posljedice njihovih postupaka na crkveni rad su teške. Priroda njihovih postupaka ista je kao i priroda postupaka antikrista koji uspostavljaju neovisna kraljevstva i potiskuju braću i sestre. I jedni i drugi štite i toleriraju zle ljude i odobravaju Sotoninim slugama da se u crkvi ponašaju kako god žele. Stvar je samo u tome što lažni vođe ne čine zlo i ne ometaju crkveni rad otvoreno i drsko kao što to čine antikristi. Oni ne privlače namjerno ljude k sebi i ne navode ih da im se pokoravaju, ali krajnji rezultat je isti kao i kod antikrista koji uspostavljaju neovisna kraljevstva. Oboje rezultira time da braća i sestre koji vole istinu i iskreno obavljaju svoje dužnosti bivaju povrijeđeni i uništeni te ostavljeni bez ikakvog puta za život. U takvom okruženju i crkvenom životu, braći i sestrama koji iskreno obavljaju svoje dužnosti vrlo je teško napredovati u životu i vrlo im je teško normalno obavljati svoje dužnosti. Naravno, rad na širenju evanđelja i različiti aspekti crkvenog rada također su uvelike otežani i ne mogu se normalno razvijati. Ovo je prvo očitovanje lažnih vođa koje analiziramo u vezi s dvanaestom odgovornošću – ne primjećuju i ne mogu prozreti ljude, događaje i stvari koji se pojavljuju oko njih. Ovo očitovanje je dovoljno da se takvi ljudi okarakteriziraju kao lažni vođe.