II. Lažni vođe ne postupaju u skladu s načelima s ljudima koji prekidaju i ometaju crkveni rad

U pogledu drugog zadatka navedenog u dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika, razotkrit ćemo i raščlaniti očitovanja lažnih vođa. Drugi zadatak jest da vođe i djelatnici trebaju koristiti istina-načela kako bi brzo riješili probleme čim ih uoče. Međutim, lažni vođe su nesposobni i u ovom zadatku. Stoga, drugo očitovanje lažnih vođa koje ćemo raščlaniti jest da oni ne poznaju načela za postupanje s raznim ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red crkvenog života. Kada lažni vođe sudjeluju u crkvenom životu, oni jedu i piju Božje riječi i molitveno čitaju Božje riječi, a ipak nikad ne razumiju što Božje riječi znače, nikad ne dokučuju načela svega što Bog govori i ne poznaju načela i mjerila koja Bog zahtijeva za razne stvari. To dodatno dokazuje da lažnim vođama nedostaje sposobnost razumijevanja istine i da imaju izuzetno loš kov. Neki ljudi kažu: „Kako možeš reći da je njihov kov loš? Jako dobro kuhaju, odijevaju se sa stilom i ugodno govore u komunikaciji s drugima; svi ih vole slušati.” Može li vanjski izgled osobe predstavljati njezinu bit? Znači li to što netko umije dobro raditi neke vanjske stvari da ima dobar kov? Za procjenu, mjerenje i karakterizaciju bilo čega uvijek mora postojati točno mjerilo. Mjerilo za procjenjivanje kova neke osobe jest je li njezino razumijevanje Božjih riječi čisto. Tvrdnja da ti ljudi imaju loš kov uglavnom se odnosi na njihov nedostatak sposobnosti razumijevanja istine. Kov osobe procjenjujemo na temelju njezine sposobnosti razumijevanja Božjih riječi. Nije li to vrlo objektivno i pravedno? (Da.) Kao stvoreno biće, ako ne možeš razumjeti riječi Stvoritelja, kakvog si ti kova? Imaš li ti uopće mozga? Takva osoba nema ljudski kov; njezin je kov toliko loš da ne može čak ni razumjeti Božje riječi – može li takva osoba zadobiti istinu kao vjernik u Boga?

Sada ćemo u zajedništvu razgovarati o drugom očitovanju lažnih vođa i raščlaniti ga. Lažni vođe ne znaju kako postupati s onima koji prekidaju i ometaju crkveni rad i ne mogu razlučiti razne ljude, događaje i stvari. To je dovoljno da pokaže kako lažni vođe imaju loš kov, nedostaje im sposobnost razumijevanja istine i ne posjeduju kov da bi razumjeli Božje riječi. Na primjer, netko je uvijek prkosan prema bilo kome tko je vođa. Lažni vođe također mogu primijetiti da ta osoba ima problema i osjetiti da se čini kao zla osoba i antikrist. Mogu otkriti neke naznake o stvarima, što nije sasvim loše. Ali ako ih upitaš: „Na temelju čega kažeš da se čini kao antikrist i zla osoba? Postoje li konkretna očitovanja kao dokaz? Možeš li utvrditi da je antikrist i zla osoba samo zato što je uvijek prkosna prema bilo kome tko je vođa? Samo to nije dovoljno da je se tako okarakterizira; to je samo pitanje naravi, problem oholosti i samopravednosti. Ima li prirodu antikrista? Je li to netko tko osjeća odbojnost prema istini i mrzi istinu? Je li ometala crkveni rad? Je li osudila sve vođe i djelatnike kao lažne vođe i antikriste? Je li učinila išta od toga?”, oni odgovaraju: „Čini se da jest.” Ako ti tada upitaš: „Kako bismo je onda trebali okarakterizirati i postupati s njom?”, oni kažu da ne znaju. Ako upitate: „Kad je u pitanju ova vrsta osobe, trebamo li joj dati upozorenja i razotkriti je kako bismo pomogli braći i sestrama da zadobiju sposobnost razlučivanja?”, oni i dalje ne znaju. To je slučaj potpunog neznanja i nesposobnosti da se išta prozre. Mogu primijetiti neke naznake, ali ne znaju kako okarakterizirati takve ljude ili kako s njima postupati u skladu s načelima. Mogu li oni riješiti stvarne probleme? Mogu li pomoći Božjem izabranom narodu da nauči lekcije? Budući da su takvi pojedinci zli ljudi i antikristi, prije ili kasnije bit će izbačeni. Međutim, ako ih ukloniš ili izoliraš prije nego što stvarno počine neka zla djela, oni će izraziti prkos, a braća i sestre neće moći razumjeti zašto si to učinio. Stoga je nužno pustiti ih da neko vrijeme djeluju. Kada njihova zla djela postanu sve očitija i počnu širiti zablude i neutemeljene glasine, zaluđivati i pokušavati pridobiti braću i sestre, boriti se za moć i utjecaj, uspostavljati neovisno kraljevstvo i pokušavati razoriti crkveni rad, većina ljudi moći će jasno prepoznati njihovu priroda-bit te će prirodno moći ustati da ih razotkriju, razluče i odbace. Tada ih možeš ukloniti i postupiti s njima u skladu s istina-načelima. Samo takav rad pomoći će braći i sestrama da razviju sposobnost razlučivanja. Mogu li se lažni vođe nositi s problemima i rješavati ih na ovaj način? Lažnim vođama nedostaje taj kov i ta mudrost. Vidiš li ijednog lažnog vođu koji se može brzo pozabaviti zlim ljudima i antikristima? Niti jednoga. Stoga, lažni vođe apsolutno neće zaštititi braću i sestre od toga da ih zli ljudi ometaju i da ih antikristi zaluđuju. Većina lažnih vođa ne samo da ne spozna sebe nakon što ih se smijeni, već se i mnogo žale, gunđajući da je Božja kuća nepravedna prema njima, govoreći da je to kao da se „ubije magarac nakon što se istovari žrvanj”, tvrdeći da su uložili trud, ali nisu dobili priznanje i da im je nanesena nepravda. Ako ih razotkriješ kao lažne vođe, oni ostaju prkosni, misleći: „Služio sam kao vođa nekoliko godina; čak i ako nisam ništa postigao, barem sam podnio teškoće. Zašto sam smijenjen? To je kao da se ubije magarac nakon što se istovari žrvanj!” Bez obzira na to kako ih ti razotkriješ, oni ostaju prkosni. Čak kažu: „Kada bih otkrio antikrista, postao bih toliko tjeskoban da bi mi često izbijao herpes na usni i ne bih mogao dobro spavati. Kako bih mogao imati takvo breme da sam lažni vođa?” Nisu obavili nijedan od nužnih poslova, bili su nesposobni obaviti ijedan od njih i čak nisu ni znali što da rade, a ipak se uspijevaju diviti sami sebi. Nije li to problematično? Kako je to odvratno!

U pogledu raznih problema koji se javljaju u crkvi, lažni vođe jasno znaju da su oni po prirodi takvi da uzrokuju prekide i ometanja crkvenog rada, a ipak ih ignoriraju. Kada vide očite probleme, samo obavljaju formalnosti i ne usuđuju se razotkriti ključni, suštinski problem. Samo daju neke insinuacije i nude neke poticaje propovijedajući doktrine, ne baveći se problemima suštinski, i to je to. Kada se susretnu sa zlim ljudima i antikristima, bespomoćni su i zauzimaju stav ravnodušnosti, kao da se to njih ne tiče. Ne znaju najprikladniji način da se nose s tim problemima, ne znaju što reći kako bi riješili probleme, ne znaju kako zaštititi braću i sestre i nemaju nikakvo breme. Sve što imaju jest malo dobre volje: „Znam da si ti zla osoba. Neću ti dopustiti da ometaš braću i sestre i nanosiš im štetu. Dok god sam na ovom položaju, moram štititi braću i sestre i ispunjavati svoju dužnost do kraja.” Kakva je korist od toga? Jesi li ti riješio problem? Dok si ti zaokupljen tjeskobom, hoće li antikristi mirovati? Hoće li prestati ometati crkveni rad? Kada vide da si ti beskoristan i kukavički vođa, ništarija, bez mudrosti i zasigurno bez radne sposobnosti, uopće te neće shvaćati ozbiljno. Većina antikrista i zlih ljudi posebno su lukavi i podmukli. Oni zaluđuju i ometaju braću i sestre, a ti nemaš načina da ih zaustaviš ili ograničiš. Niti znaš od koga tražiti pomoć da riješiš probleme; samo si tjeskoban i uznemiren, plačeš dok se moliš. Izgledaš tako jadno; čini se kao da toliko vodiš računa o Božjim nakanama i da toliko brineš za braću i sestre. Ne možeš se nositi čak ni s tako očito zlim ljudima poput antikrista. Nisi u stanju raščlaniti postupke i ponašanja antikrista u skladu s istinom, niti si u stanju javno razotkriti nakane, motive i ponašanja antikrista kako bi pomogao braći i sestrama da razviju sposobnost razlučivanja. Ne možeš učiniti ništa od toga. Neki lažni vođe čak kažu: „Nitko ne bi trebao razotkrivati antikriste. Ako braća i sestre saznaju da su oni antikristi i izbjegavaju ih, antikristi će se osvetiti.” Ne znači li to biti beskorisna kukavica? Mogu li se takvi ljudi nositi s crkvenim radom? Mogu li zaštititi braću i sestre kako bi mogli živjeti normalnim crkvenim životom? Kakva je to metoda rješavanja problema? Kada se ništa ne događa, mogu beskrajno propovijedati doktrine, ali kada se nešto dogodi, zbunjeni su i smušeni, samo znaju plakati. Nisu li oni beskorisne kukavice? Gledajući kako braću i sestre zaluđuju antikristi i ometaju ih zli ljudi, oni su unezvijereni, bez ikakvog načina da odgovore. Čak ne znaju učiniti ni najosnovniju stvar: ujediniti se s braćom i sestrama u crkvi koji donekle imaju osjećaj za pravdu, posjeduju ljudskost i mogu prihvatiti istinu kako bi skupa razgovarali u zajedništvu, koristili Božje riječi za rješavanje tih problema te razotkrili i razlučili antikriste. Nije li takva osoba ništarija? (Da.) Neki lažni vođe su pretjerano oprezni, kukavice i beskorisni. Do koje mjere su kukavice i beskorisni? Kada se zli ljudi pojave da prekidaju i ometaju crkveni rad, govoreći posebno grubo i drsko, oni se toliko uplaše da drhte, misleći: „Ne usuđujem se imati posla s njima. Opasni su; oni su zli ljudi u svijetu. Ako ih razotkrijem da bih zaštitio braću i sestre, sigurno će naći nešto protiv mene i osvetiti se. Kako onda mogu nastaviti biti vođa? Znaju gdje živim. Hoće li nauditi mojoj obitelji? Hoće li me prijaviti zbog vjerovanja u Boga?” Takvi lažni vođe ne mogu preuzeti crkveni rad. Toliko se boje svega da ostaju ukočeni; prirodno, ne mogu razumjeti načela za rješavanje takvih problema i postupanje s takvim ljudima. Svatko tko je okarakteriziran kao onaj tko prekida i ometa crkveni rad nije netko tko samo povremeno pogriješi. Dapače, njihova je ljudskost toliko zla da uvijek čine bezobzirna nedjela i brojna zla djela. Takvi pojedinci nedvojbeno imaju bit zlih ljudi. Nositi se sa zlim ljudima također zahtijeva neke mudre metode. Treba uzeti u obzir pozadinu i okruženje te koje bi radnje zli ljudi mogli poduzeti nakon što se s njima obračuna, i hoće li to donijeti nevolje crkvi. Samo pažljivim razmatranjem ovih aspekata može se to pitanje riješiti na odgovarajući način, u skladu s istina-načelima i uz primjenu mudrosti. Oni koji razumiju istinu nesvjesno će dokučiti načela dok rješavaju takve probleme. Dok obavljaju taj posao, postupno će razumjeti kako se odnositi prema raznim ljudima, razviti načine i metode i imati mudrost u svom srcu. Ali lažni vođe uopće nemaju te načine, metode i mudrost. To je zato što ne vode računa o Božjim nakanama; ne razmatraju hoće li rad Božje kuće biti pogođen ili hoće li se vođe i djelatnici suočiti s opasnošću. Budući da ne razmatraju te stvari, postupaju bez načela, a još više bez mudrosti. Lažni vođe ne mogu riješiti te probleme i ne uče lekcije iz njih, što dokazuje da su neuki i nesposobni, da zanemaruju svoje prave dužnosti i da nisu u stanju obaviti nikakav posao. Kada vide zle ljude i antikriste kako čine zlo i uzrokuju ometanja, niti ih razotkrivaju niti rješavaju probleme. Samo razmišljaju o zaštiti vlastitih interesa, bez ikakvog obzira prema crkvenom radu ili ulasku u život Božjeg izabranog naroda. Neki lažni vođe tlače slabije, a boje se jačih od sebe; nemilosrdno tlače i pokazuju svoju moć nad onima koji su relativno krotki, ali kada se susretnu sa zlim ljudima i antikristima, puni su osmijeha i laskanja. Mogu li se Bogu svidjeti takvi lažni vođe i lažni djelatnici koji nemaju načela? Apsolutno ne. Može li Božja kuća odgajati ljude koji tlače slabe a boje se jakih, i nemaju osjećaj za pravdu, da budu vođe i djelatnici? Apsolutno ne! Ti su ljudi svi bezvjernici i nevjernici koji nemaju savjesti ni razuma i uopće ne prihvaćaju istinu, i Božja kuća ih ne želi.

Kada se u radu lažnog vođe pojave problemi, njegova je reakcija uvijek izbjegavanje odgovornosti. Njegova najčešća izreka jest: „Razgovarao sam u zajedništvu s njima.” To podrazumijeva: „Rekao sam sve što sam trebao, pa je njihova odgovornost kada nešto pođe po zlu. Ja nemam ništa s tim.” Zato je rečenica „Razgovarao sam u zajedništvu s njima” talisman i geslo za lažne vođe. Ako lažni vođa vidi da je antikrist sam sebi zakon, da postupa samovoljno i uzrokuje ometanja u crkvi, on također koristi metodu razgovora u zajedništvu i pomaganja. Nakon što kaže nekoliko riječi poticaja i upozorenja, on pretpostavlja da će antikrist biti poslušan i pokoran te da više neće zaluđivati ljude ni ometati crkveni život. Nije li to glupa pretpostavka? Korištenje takvog glupog pristupa za ograničavanje ometanja od strane antikrista jest način na koji lažni vođa radi, i to je uistinu krajnje glupo! Lažni vođa ne radi ništa drugo nego se slijepo zaokuplja poslom. Samo se zaokuplja općim poslovima, a nije u stanju obavljati temeljni posao. Ne poji one koji su sposobni prihvatiti istinu, ne ograničava one koji prekidaju i ometaju i ne uklanja one koji bezobzirno čine nedjela i odbijaju se promijeniti unatoč opetovanim opomenama. Posebno ne obraća pozornost na to kako antikristi čine zlo i uzrokuju ometanja. Niti ih razotkriva niti razlučuje, niti ih uklanja niti izbacuje, dopuštajući antikristima da čine zlo i ometaju crkveni rad. Nije ga uopće briga i misli da zla djela antikrista nemaju nikakve veze s njim. Lažni vođe u svom radu mogu samo obavljati formalnosti; obave malo općih poslova i onda misle da su obavili stvarni posao i da su vođe i djelatnici koji su u skladu s mjerilom. Bez obzira na to tko prekida i ometa crkveni rad, oni im samo izdeklamiraju neke doktrine, daju nekoliko poticaja i podsjetnika i misle da je problem riješen. Zauzeti su cijeli dan, bave se i velikim i malim stvarima i smatraju da dobro rade svoj posao. Čak se i hvale, govoreći: „Pogledajte našu crkvu. Svatko je dobro upotrijebljen: oni koji mogu propovijedati evanđelje, propovijedaju evanđelje, oni koji mogu raditi videozapise, rade videozapise, oni koji mogu pjevati, snimaju himne – naš crkveni život cvjeta!” Međutim, uopće ne vide mnoge skrivene probleme u crkvi. Ne usuđuju se pozabaviti se onim zlim ljudima i bezvjernicima koji uporno prekidaju i ometaju crkveni život, pa ih ignoriraju. Prave se da ne vide antikriste koji rade po svome, od kojih svaki pokušava privući ljude i formirati vlastite male skupine. Nisu u stanju odgovoriti na mnoga pitanja koja postavljaju novi vjernici koji gladuju i žeđaju za pravednošću. Umjesto da pronađu načine za rješavanje tih stvarnih problema, lažni vođe ih uvijek pokušavaju izbjeći, a i dalje tvrde da „crkveni život cvjeta”. Nije li to upuštanje u pretvaranje i prijevaru? Lažni vođe ostavljaju te bezvjernike, zle ljude i antikriste u crkvi a da ih ne uklone niti da se njima pozabave, dopuštajući im bezobzirno činiti nedjela i pretvarati crkveni život u potpuni nered, a cijelo se vrijeme prave da to ne vide. Takvi lažni vođe su krajnje slijepi! Djeluju kao zaštitnici bezvjernika, zlih ljudi i antikrista, pa čak i osjećaju ponos zbog toga, misleći da neuklanjanje tih izroda znači voljeti i štititi Božji izabrani narod. Ne prekida li to i ne ometa li to crkveni rad? Ne opire li se to namjerno Bogu i ne suprotstavlja li se to Njemu? Ali lažni vođe toga uopće nisu svjesni. Ako ih upitaš jesu li ti stvarni problemi riješeni, oni kažu: „Orezao sam ih; razgovarao sam u zajedništvu s njima”, podrazumijevajući da su problemi riješeni i da više nemaju nikakve veze s njima. Nije li to izbjegavanje odgovornosti? Za lažnog vođu, kad god netko počini bilo kakvo nedjelo, sve dok površno oreže počinitelja i ponudi mu neke podsjetnike i poticaje, njegov je posao gotov i kao da je riješio problem. Nije li to upuštanje u obmanu? Lažni vođe očito ne uspijevaju brzo ukloniti bezvjernike, zle ljude i antikriste, a onda iznose lažne izgovore, govoreći: „Razgovarao sam s njima u zajedništvu o Božjoj riječi, svi su prepoznali što su učinili i osjetili kajanje, i svi su plakali i rekli da će se definitivno pokajati i da više neće pokušavati uspostaviti vlastito neovisno kraljevstvo.” Ne zavaravaju li se ti lažni vođe, poput djece koja se igraju mame i tate? Ti bezvjernici, zli ljudi i antikristi svi su ljudi koji osjećaju odbojnost prema istini. Nitko od njih uopće ne prihvaća istinu i oni nisu mete Božjeg spasenja; umjesto toga, oni su mete Božjeg gnušanja i mržnje. Ali lažni vođe se prema tim bezvjernicima, zlim ljudima i antikristima odnose kao prema braći i sestrama i s ljubavlju im pomažu. Koja je priroda ovog problema? Je li to što ih sprječava da jasno vide te ljude glupost i neznanje ili im pokušavaju ugoditi iz straha da ih ne uvrijede? Bez obzira na razlog, najvažnije je da lažni vođe ne obavljaju stvarni posao i da ne prihvaćaju istinu niti priznaju svoje pogreške kada ih se oreže. To je dovoljno da pokaže kako lažni vođe uopće ne posjeduju istina-stvarnost. Ne rade prema radnim aranžmanima Božje kuće, a posebno površno postupaju kada je riječ o radu na čišćenju crkve. Samo obavljaju formalnosti uklanjajući nekoliko očito zlih ljudi. Kada ih se razotkrije i oreže, čak pronalaze razne razloge i izgovore da izbjegnu odgovornost i da se opravdavaju. Stoga je lažni vođa koji ne obavlja stvarni posao kamen spoticanja koji sprječava izvršenje Božje volje. Lažni vođe obavljaju samo malo površnog, općeg posla, koji nema nikakvu vrijednost. Nikada ne rješavaju razne probleme koji se javljaju u crkvi; jednostavno ih izbjegavaju. To ne samo da odgađa normalan napredak crkvenog rada, već utječe i na ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Nedvosmisleno, lažni vođe prekidaju i ometaju rad crkve i postupaju kao zaštitnici bezvjernika, zlih ljudi i antikrista. U kritičnom trenutku duhovnog rata, oni stoje na strani zlih ljudi i antikrista kako bi se opirali Bogu i obmanjivali Ga. Nije li to očitovanje izdaje Boga? Sudeći prema stavovima i ponašanju lažnih vođa, jasno je da oni jednostavno nisu ljudi koji teže istini, da uopće ne razumiju istinu i da su potpuno nesposobni obavljati posao vođenja.