III. Lažni vođe ne razotkrivaju i ne zaustavljaju zle ljude

Nadalje, razgovarat ćemo u zajedništvu o trećem očitovanju lažnih vođa, a to je ignoriranje i neispitivanje ljudi koji prekidaju i ometaju rad crkve – čak i kada otkriju da zli ljudi i antikristi ometaju rad crkve, oni na to ne obraćaju pozornost. Ovo je po prirodi ozbiljnije od prva dva očitovanja. Zašto se kaže da je ozbiljnije? Prva dva očitovanja tiču se kova lažnih vođa, ali ovo očitovanje tiče se ljudskosti lažnih vođa. Neki lažni vođe imaju toliko loš kov da ne mogu proniknuti u prirodu prekidanja i ometanja rada crkve. Neki lažni vođe, iako mogu otkriti probleme prekidanja i ometanja rada crkve, nažalost ne razumiju istinu i ne mogu se pozabaviti tim problemima i riješiti ih. Uvijek postupaju prema vlastitim idejama i entuzijazmu, radeći ono što vole, misleći u svom srcu: „Sve dok obavljam crkveni rad, to je u redu; a tko prekida i ometa, to je njegova osobna stvar i nema nikakve veze sa mnom.” Postoje i neki lažni vođe koji imaju nešto kova i mogu obaviti nešto posla, i koji znaju ponešto o načelima za postupanje sa svakom vrstom osobe. Međutim, boje se uvrijediti ljude, pa kada otkriju zle ljude i antikriste kako uzrokuju prekide i ometanja, ne usuđuju se razotkriti ih, zaustaviti ili ograničiti. Žive po sotonskim filozofijama i zatvaraju oči pred stvarima za koje smatraju da nemaju veze s njima. Uopće ih nije briga kakvi su rezultati rada crkve, niti koliko je pogođen ulazak u život Božjeg izabranog naroda; misle da takve stvari nemaju nikakve veze s njima. Dakle, tijekom mandata takvog lažnog vođe, ne održava se normalan red u crkvenom životu, a dužnosti i ulazak u život Božjeg izabranog naroda nisu zaštićeni. Koja je priroda ovog problema? Nije slučaj da ti lažni vođe ne mogu obavljati rad jer im je kov loš; to je zato što im je ljudskost loša, i nedostaju im savjest i razum, pa ne obavljaju stvarni posao. U čemu su lažni vođe lažni? Nedostaju im savjest i razum ljudskosti; stoga, tijekom njihovog razdoblja rada kao vođa, pitanje zlih ljudi i antikrista koji prekidaju i ometaju rad crkve uopće se ne rješava. Nekoj braći i sestrama se nanosi ozbiljna šteta, a rad crkve također trpi ogromne gubitke. Kada ovakav lažni vođa primijeti problem, kada vidi zlu osobu ili antikrista kako uzrokuje prekidanje ili ometanje, on zna koja je njegova odgovornost, što bi trebao učiniti i kako bi to trebao učiniti, ali ipak ne čini apsolutno ništa, pa se čak i pravi lud, potpuno to ignorira i ne prijavljuje stvar svojim nadređenima. Pretvara se da ništa ne zna i ništa ne vidi, dopuštajući zlim ljudima i antikristima da prekidaju i ometaju rad crkve. Nije li to problem s njegovom ljudskošću? Nije li on iz iste družine kao zli ljudi i antikristi? Koje načelo usvaja kao vođa? „Ja ne uzrokujem prekide ni ometanja, ali neću raditi ništa što vrijeđa, niti išta što povrjeđuje dostojanstvo drugih. Okarakterizirajte me kao lažnog vođu, ja i dalje neću raditi ništa što bi ikoga uvrijedilo. Moram si ostaviti izlaz.” Kakva je to logika? To je logika Sotone. A kakva je to narav? Nije li vrlo lukava i prijevarna? Takva osoba nije ni najmanje iskrena u svom odnosu prema Božjem poslanju; uvijek je lukava i prepredena u obavljanju svoje dužnosti, s toliko podmuklih planova, misleći na sebe u svemu. Ni najmanje ne razmišlja o radu crkve i nema nimalo savjesti ni razuma. Ona je u osnovi nedostojna služiti kao crkveni vođa. Takvi ljudi nemaju ni najmanje breme za rad crkve ili ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Brinu se samo o vlastitim interesima i užitku; usredotočeni su isključivo na uživanje u povlasticama statusa, bez ikakve brige o tome u kakvom je stanju Božji izabrani narod. Nije li ovo najsebičnija i najviše prezira vrijedna osoba? Čak i kada otkriju zle ljude i antikriste kako ometaju rad crkve, ne obraćaju pozornost na to, kao da te stvari nemaju nikakve veze s njima. To je kao pastir koji vidi vuka kako jede ovce, ali ne čini ništa, brinući se samo o očuvanju vlastitog života. Takva osoba nije kvalificirana da bude pastir. Ova vrsta lažnog vođe sve čini kako bi maksimalno zaštitila vlastiti ugled, status, moć i razne povlastice koje trenutno uživa. U srcu nema nikakvo breme za Božje poslanje, rad crkve ili ulazak u život Božjeg izabranog naroda, što su njezine dužnosti i odgovornosti; ona nikada o tome ne razmišlja. Ona misli: „Zašto vođa mora obavljati te zadatke? Zašto neobavljanje tih zadataka rezultira time da me se orezuje i osuđuje, i da me braća i sestre odbacuju?” Ona ne razumije i potpuno je ravnodušna. Bez obzira na to koliko se čini da se ova vrsta osobe ponaša pristojno, ili koliko se drži pravila, ili je šutljiva, ili marljiva i sposobna, u Mom srcu, činjenica da ona postupa bez načela i ne preuzima odgovornost za rad crkve tjera Me da je vidim u drugačijem svjetlu. Konačno, definirao sam ovu vrstu osobe ovako: možda ne čini velike greške, ali je vrlo lukava i prijevarna; uopće ne preuzima nikakvu odgovornost, niti uopće podržava rad crkve – ona nema ljudskosti. Osjećam da je poput neke vrste životinje – u svojoj lukavosti, pomalo je poput lisice. Ljudi kažu da su lisice lukave, ali zapravo, ti su ljudi još lukaviji od lisica. Na površini se čini kao da nisu učinili nikakvo zlo, ali zapravo, sve što govore i čine je radi vlastite slave, dobitka i statusa. Sve što čine je u svrhu uživanja u povlasticama svog statusa, i uopće ne uzimaju u obzir Božje nakane. Ni najmanje ne rješavaju probleme koji se javljaju u radu crkve, niti se bave stvarnim pitanjima koja se tiču ulaska u život Božjeg izabranog naroda. Ovi lažni vođe ne rade nikakav posao kako bi vodili Božji izabrani narod u istina-stvarnost. Koji je cilj svega što čine? Nije li to samo da ugode ljudima i navedu druge da ih visoko cijene? Pokušavaju navesti sve da misle dobro o njima a da oni nikoga ne uvrijede, uživajući tako u svom ugledu i povlasticama svog statusa. Ono što kod njih najviše potiče mržnju jest to što svi njihovi postupci ne donose nikakvu korist ulasku u život Božjeg izabranog naroda; umjesto toga, oni ljude navode na pogrešan put, navodeći druge da im se dive i idoliziraju ih. Nisu li ti ljudi još lukaviji i prijevarniji od lisica? Oni su tipični, istinski lažni vođe. Imaju status vođe i drže tu titulu, ali ne rade nikakav stvarni posao, brinući se samo o nekim vidljivim, površinskim općim poslovima, ili nevoljko obave djelić posla koji im je posebno dodijelio Višnji. Ako nema posebnog zadatka od Višnjeg, oni ne obavljaju nikakav bitan crkveni rad. Što se tiče stvari koje uključuju održavanje rada crkve i reda u crkvenom životu, boje se uvrijediti ljude i ne usuđuju se poštovati načela. Ne rješavaju nijedan od nagomilanih problema u radu crkve, pa čak i kada vide da antikristi i zli ljudi rasipaju imovinu Božje kuće, ne čine ništa da to zaustave ili ograniče. U svom srcu, jasno znaju da ti ljudi čine zlo i štete interesima Božje kuće, ali se prave ludi, ne govoreći ni riječi. To su lukavi i prijevarni ljudi. Nisu li ti ljudi lukaviji od lisica? Izvana su ljubazni prema svima i ne čine stvari da bi ikoga povrijedili, ali odgađaju veliku stvar ulaska u život Božjeg izabranog naroda, rad crkve i rad na širenju evanđelja. Jesu li takvi ljudi dostojni biti vođe i djelatnici? Nisu li oni Sotonine sluge? Nisu li oni ti koji prekidaju i ometaju rad crkve? Iako na površini nisu počinili nikakvo očito zlo, posljedice njihovog ovakvog rada još su teže od činjenja zla. Oni remete izvršenje Božje volje, opiru se Bogu, te prekidaju i ometaju rad crkve. Oni štete Božjem izabranom narodu i mogu čak uništiti nadu Božjeg izabranog naroda da će biti spašen. Recite Mi, nije li ovo činjenje zla? Upravo tako postupa osoba koja ugađa drugima i koja se uopće ne drži načela. Ljudi koji ne razumiju istinu ne mogu temeljito uočiti strašne posljedice ovakvog rada lažnih vođa, niti mogu shvatiti koje su njihove nakane, motivi i ciljevi. Ti nikada nećeš dokučiti što oni zaista u svom srcu žele učiniti – takvi su ljudi previše lukavi! Slikovito rečeno, oni su lukave lisice; točno rečeno, oni su živi đavli, živi đavli među ljudima!

Kada je riječ o tome kako bi ove lažne vođe trebalo okarakterizirati, na temelju njihove narav-biti, ne mogu se proizvoljno smjestiti u kategorije zlih ljudi, antikrista, licemjera i tako dalje. Međutim, sudeći po onome što očituju, poput očitovanja njihove ljudskosti i njihovog stava prema radu crkve, kao i po tome što ne rješavaju probleme koje otkriju, oni su najizopačenija vrsta lažnih vođa. Sudeći po njihovim različitim očitovanjima, iako ne stvaraju proaktivno klike niti uspostavljaju vlastita neovisna kraljevstva, i rijetko svjedoče o sebi, te iako se mogu dobro slagati s braćom i sestrama, podnositi teškoće, plaćati cijenu, suzdržavati se od krađe prinosa, pa čak i strogo se obuzdavati od traženja posebnih povlastica, ipak, kada se suoče s različitim ljudima, događajima i stvarima koji prekidaju i ometaju rad crkve, ili s različitim ljudima koji rasipaju prinose i oštećuju imovinu Božje kuće, oni ih ne zaustavljaju niti se njima pozabave, ne govore ništa niti rade ikakav posao. Takvi su ljudi zastrašujući! Oni su najviše prezira vrijedna vrsta lažnih vođa; oni su nepopravljivi! Zašto kažem da su nepopravljivi? Nije slučaj da imaju loš kov ili da ne mogu shvatiti Božje riječi – oni imaju određenu sposobnost shvaćanja i radnu sposobnost, ali kada otkriju nekoga tko prekida i ometa rad crkve, oni se time ne pozabave time i ne rješavaju to. Oni samo nevoljko obave djelić tog posla kada se susretnu sa strogim nadzorom i čestim propitivanjem svojih nadređenih vođa, ili kada ih se oreže. Bez obzira na to rade li taj posao ili ne, ili kako ga rade, zaštita samih sebe njihov je glavni prioritet. Uopće ne ispunjavaju odgovornosti vođa i djelatnika. Osim što štite sebe i održavaju vlastite interese, ne obavljaju nikakav suštinski posao, i obavljaju samo djelić površnog posla koji su primorani raditi. Ništa ih drugo ne zanima osim da zaštite sebe. Nisu li lukaviji i prepredeniji od lisice? Neki ljudi kažu: „Lisičji je instinkt jesti male životinje, pa nije li i instinkt lažnih vođa štititi sebe?” Je li to instinkt? To je njihova priroda! Ovi lažni vođe štite vlastiti status, ugled i obraz, održavaju odnose s ljudima i izbjegavaju uvrijediti bilo koga, po cijenu nanošenja štete interesima Božje kuće i nanošenja štete radu crkve. Čak se osobno ne bave smjenjivanjem ili premještajem osoblja, već zadužuju druge da to učine umjesto njih. Misle: „Ako se ta osoba bude osvećivala, neće ciljati mene. Moram prvo sebe zaštititi u svakoj situaciji s kojom se susretnem.” Ti su ljudi odveć lukavi! Kao vođa, ti čak ne možeš preuzeti tu odgovornost, pa jesi li dostojan biti vođa? Ti si samo beskorisna kukavica! Bez te mrvice hrabrosti, jesi li ti još uvijek vjernik u Boga? Jesu li ljudi koji pribjegavaju prijevari kako bi izbjegli svoje odgovornosti u obavljanju svojih dužnosti sljedbenici Božji? Bog ne želi takve ljude. Ovi lažni vođe su lukavi i prepredeni poput lisica. Kada vide nekoga kako uzrokuje prekidanje ili ometanje, oni se time ne pozabave i ne rješavaju to – jednostavno ne rade stvarni posao. Bez obzira na to kako ih se razotkriva i orezuje, oni ne čine ništa. Budući da ti ne ispunjavaš odgovornosti vođa i djelatnika, zašto zauzimaš taj položaj? Je li to da bi služio kao ukras? Je li to da bi uživao u povlasticama statusa? Ti za to nisi kvalificiran! Ne radiš stvarni posao, a ipak želiš da te braća i sestre poštuju i idoliziraju – nije li to đavolji način razmišljanja? To je tako bestidno! Neki ljudi kažu da uopće ne žele biti vođe. Zašto onda čuvaš svoj ugled i status? Koji je tvoj cilj u zaluđivanju ljudi? Ako ne želiš biti vođa, možeš samoinicijativno podnijeti ostavku. Zašto ne podneseš ostavku? Zašto zauzimaš taj položaj i ne odstupaš? Ako ne želiš podnijeti ostavku, onda moraš savjesno obaviti neki stvarni posao. Nema drugog izbora – to je tvoja odgovornost. Ako ne možeš obavljati stvarni posao, bilo bi najbolje da preuzmeš odgovornost i podneseš ostavku; ne bi trebao odgađati rad crkve, niti štetiti Božjem izabranom narodu. Ako ti nedostaje čak i ta mrvica savjesti i razuma, imaš li ti i dalje imalo ljudskosti? Ti si nedostojan da te se naziva čovjekom! Bez obzira na to mogu li biti vođe ili djelatnici, ljudi koji vjeruju u Boga zaslužuju da ih se naziva ljudima samo ako imaju barem mrvicu savjesti i razuma.

Da bi netko bio vođa ili djelatnik, treba posjedovati određenu razinu kova. Kov osobe određuje njezinu radnu sposobnost i mjeru u kojoj shvaća istina-načela. Ako je tvoj kov donekle manjkav i nemaš dovoljno duboko razumijevanje istine, ali si u stanju primjenjivati onoliko koliko možeš razumjeti i možeš provesti u djelo ono što razumiješ, i u srcu si čist i pošten, i ne spletkariš ni za što u svoju korist niti težiš slavi, dobitku i statusu, i možeš prihvatiti Božje ispitivanje, onda si ti ispravna osoba. Međutim, lažni vođe ne posjeduju te kvalitete. Ne bave se raznim problemima prekidanja i ometanja koji se javljaju u crkvi; čak i ako primijete te probleme, ne obraćaju na njih pozornost. Ako ih se pita jesu li svjesni situacije, kažu: „Mislim da znam ponešto o tome, ali ne sve.” To se dogodilo tebi pred nosom – zašto kažeš da ne znaš za to? Zar ne pokušavaš prevariti ljude? Budući da znaš za to, jesi li razmišljao o tome kako to riješiti? Jesi li obavio ikakav posao? Jesi li pokušao smisliti kakva rješenja? Oni odgovaraju: „Ta osoba ima bolji kov od mene i rječita je i dobro govori; ne usuđujem se miješati. Što ako se pozabavim nečim što zapravo nije problem i uvrijedim ih? To bi mi poslije otežalo posao!” Budući da se ne usuđuješ, ti si beskorisna kukavica i zanemaruješ svoje odgovornosti, i nedostojan si biti vođa! Kada se susretneš s takvom situacijom, znaš li kako je riješiti? Kažu: „Iako znam kako to riješiti, ne usuđujem se. Nije li Višnji tu za to? A tu je i grupa za odlučivanje. Kako bih ja mogao biti taj na koga taj zadatak pada?” Budući da si to vidio i znaš za to, ti bi trebao riješiti tu situaciju. Ako je tvoj rast premalen i ne možeš se nositi s tim problemom, jesi li rekao svojim nadređenima za problem? Jesi li ga prijavio? Jesi li učinio ono što spada u opseg tvojih odgovornosti i posao koji ti pripada? Jesi li ispunio imalo svojih odgovornosti? Nimalo! U svom srcu, oni znaju vrlo dobro: „Znao sam za ovaj problem, ali nisam djelovao. Osjećam se krivim! Trebao sam prijaviti tu stvar, ali nisam. Ali ni drugi ljudi to nisu učinili – kakve to veze ima sa mnom?” Jesu li i drugi ljudi vođe? Bilo da drugi ljudi to čine ili ne, to je njihova stvar – zašto ti to nisi učinio? Ako drugi ljudi to ne čine, znači li to da ti to ne moraš činiti? Je li to istina? Čak i da su drugi ljudi to učinili, bi li to moglo biti zamjena za to da ti to učiniš? Ono što ti činiš tvoja je stvar. Jesi li ispunio svoje odgovornosti i obveze? Ako nisi, onda zanemaruješ svoje odgovornosti, nekvalificiran si da budeš vođa i trebao bi preuzeti odgovornost i podnijeti ostavku. Ti ne cijeniš to što si uzdignut, nedostojan si povjerenja braće i sestara, nedostojan si povjerenja Božje kuće, a još si nedostojniji uzvišenja od Boga. Ti si bezosjećajni bijednik. Treća vrsta lažnog vođe ima problem sa svojim karakterom. Bez obzira na to kakve su njezine osobne težnje i ulazak u život, samo sudeći po činjenici da tijekom svog mandata ne radi stvarni posao, ne nadoknađuje nikakve gubitke za crkvu, i zasigurno nije u stanju pravovremeno zaustaviti ili riješiti zla djela zlih ljudi, ova vrsta osobe ne samo da ima problem lošeg kova i problem neobavljanja stvarnog posla, već, što je najvažnije, nema ljudskosti. Njezina je savjest potpuno trula i nema nimalo razuma. Običnim jezikom rečeno, ona je moralno bankrotirala; do krajnosti je sebična i vrijedna prezira, i nije vrijedna povjerenja. Među tri vrste ljudi koje smo raščlanili, ljudskost ove vrste je najgora. Prve dvije vrste ljudi imaju loš kov, ne mogu raditi posao i ne zadovoljavaju načela i mjerila Božje kuće za odgajanje i promicanje ljudi, pa ih se ne može odgajati niti upotrebljavati. Njihov je kov izuzetno loš, slijepi su i otupjeli, i praktički su mrtvi ljudi – nisu vrijedni razotkrivanja i raščlambe. Treća vrsta osobe je najpodlija. Izuzetno su vrijedni prezira u pogledu svoje ljudskosti, i ovu vrstu karakteriziramo kao lukavu i prepredenu. Ti su ljudi čak lukaviji od lisica. Ne rade stvarni posao, a ipak imaju mnoštvo izgovora i osjećaju se potpuno spokojno. Bez obzira na to kako zli ljudi i antikristi ometaju rad crkve, oni se ne uzrujavaju niti brinu zbog toga i još uvijek žele nastaviti biti vođe. Zašto su toliko ovisni o moći? Ovi vođe kažu: „Čovjek teži višem, voda teče nizbrdo. Svatko voli moć!” Ne žele raditi nikakav stvarni posao, ali se i dalje žele držati svog položaja i uživati u povlasticama svog statusa. Kakva je to ništarija? Oni su čisti Sotonin soj, apsolutno nisu ništa dobro.

Danas smo u zajedništvu razgovarali o tri točke u vezi s dvanaestom odgovornošću vođa i djelatnika. Lažni vođe koje smo analizirali u dvanaestoj odgovornosti u osnovi su isti kao lažni vođe koje smo razotkrili prije. Iako smo analizirali tri točke, one uglavnom pokrivaju dva problema: jedan je da imaju loš kov i ne mogu raditi stvarni posao; drugi je da im je ljudskost podla, vrijedna prezira, lukava i prepredena, i ne rade stvarni posao. To su temeljni, suštinski problemi lažnih vođa. Sve dok netko ima jedan od ova dva problema, on je lažni vođa. To je izvan svake sumnje.

4. rujna 2021.