Očitovanja koja lažni vođe pokazuju kada antikristi uzrokuju ometanja

Završili smo razgovor u zajedništvu o trinaestoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Zaštititi Božji izabrani narod od toga da ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca.” Zatim ćemo raščlaniti i razotkriti očitovanja jedne vrste ljudi koji ne mogu ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika – lažnih vođa – uspoređujući ih s radom koji bi vođe i djelatnici trebali obavljati. U obavljanju ovog rada, postoji mnogo zadataka koje vođe i djelatnici trebaju poduzeti, što od njih zahtijeva da imaju određeni kov, da budu pažljivi, pedantni, ozbiljni, odgovorni, da vode računa o Božjem bremenu, da imaju srce puno ljubavi koje štiti Božji izabrani narod, i tako dalje. Samo s tim kvalitetama mogu ispuniti svoje odgovornosti i obveze. Lažni vođe su, međutim, potpuna suprotnost tome; njima nedostaju te kvalitete u njihovoj ljudskosti. Oni mogu imati određeni kov, uz sposobnost da shvate istinu i razluče antikriste, ili mogu imati nešto niži kov, te biti u stanju barem razlučiti neke očite antikriste koji čine brojna zla djela, čak i ako ne mogu u potpunosti razlučiti priroda-bit antikristâ; ili, njihov kov može biti toliko loš da ne mogu razlučiti ili prozrijeti razlike između onih s biti antikrista i onih s naravi antikrista. U svakom slučaju, lažni vođe pokazuju ova dva očitovanja: jedno je da ne obavljaju stvarni rad; drugo je da se bave samo površnim, općim poslovima, dok su potpuno nesposobni rješavati stvarne probleme ili obavljati stvarni rad. U poslu vezanom za trinaestu odgovornost, ova dva karakteristična očitovanja lažnih vođa ostaju istaknuta. Nadalje, razgovarat ćemo o tome koja konkretna očitovanja imaju.

I. Ne usuđuju se razotkriti antikriste i obračunati se s njima iz straha da ih ne uvrijede

Kada antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju Božji izabrani narod ili mu nanose tešku štetu, prvo očitovanje lažnih vođa je nedjelovanje. Što znači nedjelovanje? Znači neobavljanje stvarnog rada. Postoje razlozi iza neobavljanja stvarnog rada, prvenstveno strah da ne uvrijede ljude i nedostatak hrabrosti za pridržavanje načela. Nakon što postanu vođe, ti ljudi se počinju šepuriti svojom moći, misleći: „Sada imam status i službenik sam crkve. Moram upravljati hranom, odjećom, stanovanjem i prijevozom braće i sestara; moram razlučiti je li ono što braća i sestre govore u skladu s istinom i odgovara li svetačkoj pristojnosti. Moram vidjeti jesu li iskreni prema Bogu, je li njihov duhovni život normalan, obavljaju li jutarnje i večernje molitve, jesu li njihova uobičajena okupljanja normalna – moram upravljati svim tim.” Lažni vođe brinu samo o tim pitanjima. U pogledu forme, čini se da ispunjavaju odgovornosti vođa i djelatnika, ali kada se pojave suštinska pitanja načela, ili čak kada se pojave antikristi, lažni vođe se skrivaju u sjeni ne puštajući ni glasa, šute i prave se da su nesvjesni i da ništa ne primjećuju. Bez obzira koje zablude antikristi šire, oni se prave da ne čuju. Kada antikristi ometaju, zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, oni se također prave da su nesvjesni, kao da sve te informacije nestaju kada dođu do njih. Prave se da ne mogu razlučiti antikriste koje čak i obična braća i sestre mogu razlučiti, govoreći: „Ne mogu ih prozrijeti. Što ako izbacim pogrešnu osobu? Što ako pogrešno procijenim braću i sestre? Osim toga, Božja kuća još uvijek treba ljude da služe!” Koristeći sve vrste izgovora da bi izbjegli odgovornosti vođa i djelatnika, oni se izbjegavaju obračunati s antikristima i ne štite braću i sestre od štete koju nanose antikristi. Neki lažni vođe čak kažu: „Ako uvijek budem razotkrivao antikriste, što ako oni potaknu braću i sestre da me napadnu? Onda nitko neće glasati za mene na sljedećim izborima i više neću moći biti vođa. Moj utjecaj nije jak kao njihov!” Kako bi zaštitili svoj status i osobnu sigurnost, lažni vođe uopće ne ispunjavaju svoju odgovornost da zaštite Božji izabrani narod, niti u najvećoj mogućoj mjeri sprječavaju antikriste da štete braći i sestrama. Oni se ponašaju i kao osoba koja ugađa drugima i kao kornjača koja se skriva u svom oklopu, a istovremeno su sebične i prezira vrijedne osobe. Ne štite braću i sestre, ali su vrlo temeljiti u razmišljanju o tome kako zaštititi sebe. Kada je riječ o postupanju s antikristima ili njihovom orezivanju i razotkrivanju radi toga da bi braća i sestre mogli steći sposobnost razlučivanja, oni su smrtno uplašeni, zabrinuti zbog gubitka statusa i osjećaju da je to štetno za njih. Potpuno zanemaruju interese Božjeg izabranog naroda, uzimajući u obzir samo vlastite interese, ugled, osobnu sigurnost i sigurnost svoje obitelji, bojeći se da će se antikristi nemilosrdno okrenuti protiv njih ako ih slučajno uvrijede, te da će to izazvati odmazdu. Ova vrsta lažnih vođa zapravo ima nešto kova. Sa svojim kovom i uvidom, oni su potpuno svjesni tko su antikristi, ali problem leži u njihovom strahu da ne uvrijede antikriste. Vidjevši zlobnu narav antikrista, ne usuđuju se uvrijediti ih. Međutim, kako bi zaštitili sebe, ne ustručavaju se žrtvovati interese Božje kuće i Božjeg izabranog naroda; ravnodušno gledaju kako braća i sestre bivaju predati antikristima, dopuštajući antikristima da ih po volji zaluđuju, kontroliraju i teško im štete. Lažni vođe samo povremeno iza kulisa govore nekim relativno bezazlenim ljudima dobre ljudskosti koji im ne predstavljaju prijetnju: „Ta osoba je antikrist. Ona zaluđuje druge. Nije dobra osoba.” Međutim, pred svom braćom i sestrama i pred antikristima, nikada se ne usuđuju reći ni jedno „ne” antikristima. Nikada nemaju hrabrosti razotkriti bilo kakva zla djela ili bit antikrista. Čak i tijekom okupljanja, kada antikristi monopoliziraju riječ i govore sat ili dva, oni se ne usuđuju ni pisnuti. Ako antikristi lupaju šakom o stol i sijevaju očima na ljude, oni se ne usuđuju čak ni disati preglasno. U njihovom djelokrugu rada, oni malena rasta, oni kukavičke ljudskosti i oni koji žele težiti istini, ali još nisu stekli sposobnost razlučivanja, osjećaju se tjeskobno jer nema vođa ili djelatnika koji bi istupili da razotkriju i razluče zla djela antikrista. Bespomoćno gledaju kako se antikristi tiranski ponašaju u crkvi, postupajući samovoljno i bezobzirno i ometajući crkveni život, bez ikakvih sredstava da im se suprotstave. Lažni vođe, u međuvremenu, ne obavljaju nikakav stvarni rad i ne rješavaju stvarne probleme za Božji izabrani narod. Kada braća i sestre upadnu u poteškoće, lažni vođe ne samo da ne uspijevaju razotkriti i ograničiti zla djela antikrista, već se čak ne usuđuju izreći ni jednu riječ pravde. Čak i ako njihova savjest nešto osjeti i malo ih optuži, te proliju nekoliko suza u molitvi Bogu iza zatvorenih vrata, sljedećeg dana tijekom okupljanja, kada vide antikriste kako daju neodgovorne primjedbe o radu Božje kuće i proizvoljno ga osuđuju, čak i neizravno osuđuju Boga i šire predodžbe o Bogu, oni ne čine ništa po tom pitanju iako znaju da je to pogrešno. Čak i kada vide antikriste kako rasipaju prinose, zauzimaju stav da to ignoriraju. Uopće ne razotkrivaju niti ograničavaju antikriste, a ipak u srcu ne osjećaju ni trunku prijekora – to je krajnje neodgovorno! Svatko s imalo savjesti, čak i ako osjeća da je njegova vlastita snaga preslaba, trebao bi se ujediniti s braćom i sestrama koji imaju nešto rasta i sposobnosti razlučivanja kako bi u zajedništvu razgovarali o tom pitanju i raspravili kako postupiti s antikristima. Ali lažnim vođama nedostaje takva odlučnost i hrabrost, a još više im nedostaje takav osjećaj odgovornosti. Čak govore braći i sestrama: „Antikristi su previše zlobni. Ako ih uvrijedimo, prijavit će nas vladi, i onda nitko od nas neće moći vjerovati u Boga. Antikristi znaju lokacije crkvenih okupljanja, tako da ih ne možemo provocirati.” To je u potpunosti ružna slika polaganja oružja i predaje antikristima, pravljenja kompromisa sa Sotonom i moljenja Sotone za milost.

Osim što štite sebe, lažni vođe ne obavljaju nijedan posao koji bi vođe i djelatnici trebali obavljati, kao što je zaštita Božjeg izabranog naroda i pomaganje Božjem izabranom narodu da zadobije sposobnost razlučivanja antikristâ, i uopće ne ispunjavaju nikakve odgovornosti, a ipak neprestano žele da ih braća i sestre izaberu za vođe. Nakon što završe jedan mandat, žele biti izabrani i za sljedeći. Nije li to besramno i nepopravljivo? Jesu li takvi ljudi dostojni biti vođe? (Nisu.) Božja kuća tebi povjerava stado, ali kada dođu divlje zvijeri, u kritičnom trenutku, ti štitiš samo sebe i predaješ stado divljim zvijerima. Ti se ponašaš kao kornjača koja se uvlači u oklop, pronalazeći sklonište, sigurno mjesto, da se sakriješ. I kao rezultat toga, stado strada – neke ovce budu rastrgane, a neke se izgube. Pretpostavimo da vođa vidi kako antikristi beskrupulozno ometaju crkveni rad te zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, a ipak zauzima stav da to jednostavno ignorira kako bi zaštitio vlastiti obraz, status i egzistenciju te osigurao vlastitu sigurnost. Većina Božjeg izabranog naroda posljedično biva zaluđena, osjeća se bespomoćno i postaje negativna i slaba; neke čak zarobe antikristi, a neki ne žele obavljati svoje dužnosti. A ipak taj vođa ne osjeća ništa kada vidi ometanja koja uzrokuju antikristi; njegova savjest ne osjeća nikakav prijekor. Ima li takav vođa ili djelatnik imalo ljudskosti? Radi postizanja vlastitog cilja samoodržanja, ne ustručava se predati Božji izabrani narod antikristima i dopustiti im da ga zaluđuju, teško mu štete i zlostavljaju ga. Kakav je to vođa? (Lažni vođa.) Nije li to Sotonin suučesnik? Na čijoj je on zapravo strani? Iako je okarakteriziran kao lažni vođa, bit ovog problema mogla bi biti još ozbiljnija od toga da je lažni vođa. To ima prirodu izdaje braće i sestara antikristu, baš kao oni ljudi koji su uhićeni i mučeni pa postanu Jude, predajući braću i sestre velikom crvenom zmaju da im teško naudi. Dakle, kakva je priroda lažnog vođe koji predaje Božji izabrani narod antikristima? Nisu li takvi lažni vođe krajnje podli? U usporedbi s antikristima, izvana se čini da ti lažni vođe nemaju namjeru opirati se istini. Čini se da su sposobni razgovarati u zajedništvu o nekim istinama, da imaju određenu sposobnost shvaćanja i da su u stanju malo primjenjivati istinu, a neki od njih mogu čak podnijeti teškoće i platiti cijenu. A ipak, kada im Božja kuća povjeri Božje stado, i kada se pojave zli ljudi i demoni, oni ne koriste vlastiti život da učine sve što mogu kako bi zaštitili Božji izabrani narod. Umjesto toga, čine sve što mogu kako bi zaštitili sebe, gurajući braću i sestre van da posluže kao zaštitni štit kako bi osigurali vlastitu sigurnost i interese. Kako su ti ljudi prezira vrijedni i sebični! Na površini, čini se da njihova ljudskost nema većih problema. Imaju ljubav prema ljudima, mogu pomoći drugima, voljni su platiti cijenu i mogu podnijeti svaku teškoću dok obavljaju svoje dužnosti. Međutim, kada se pojave antikristi, čine nešto neočekivano i neshvatljivo: bez obzira na to kako antikristi zaluđuju Božji izabrani narod ili ometaju crkveni život, oni ne čine ništa, i bez obzira na to koliko ljudi antikristi napadnu, isključe ili im naštete, oni to ignoriraju. Čineći to, ti vođe potpuno predaju Božji izabrani narod pod kontrolu antikrista, dopuštajući im da ih po volji zaluđuju i teško im štete, dok ti vođe sami ne obavljaju nikakav posao. Kada antikristi budu uklonjeni i problem riješen, ti vođe tada izlaze da razgovaraju u zajedništvu o samospoznaji, o tome kako su bili slabi, kukavice, uplašeni, sebični i prijevarni, te kako nisu bili odani, nisu dobro zaštitili Božji izabrani narod i razočarali su Boga i braću i sestre. Čini se da se jako kaju; čini se da su se promijenili i da su sposobni za pokajanje. Međutim, kada se antikristi ponovno pojave, oni guraju braću i sestre prema antikristima baš kao i prošli put, i pronalaze sigurno mjesto za sebe da se sakriju. Iako njih same antikristi nisu zaludili ili im naštetili, oni su zanemarili svoje odgovornosti i izdali Božje poslanje, a njihov stav prema dužnosti, njihov stav prema Božjem izabranom narodu i njihovo pravo ja potpuno su razotkriveni. Svaki put kada se pojave antikristi, oni ne biraju stati na Božju stranu i boriti se protiv antikrista do kraja, i ne govore ni djelić onoga što bi trebalo reći niti obavljaju djelić posla koji bi trebalo obaviti kako bi zaštitili Božji izabrani narod i time osjetili mir u savjesti, a još manje ispunjavaju odgovornosti vođa kako bi udovoljili Božjim nakanama. Svi izbori i postupci tih lažnih vođa u potpunosti su radi zaštite vlastitog statusa od štete. Ne mare za život ili smrt Božjeg izabranog naroda. Njima je sve u redu sve dok njihov vlastiti ugled, interesi i status ne trpe štetu. Tko razotkriva antikriste, tko izbacuje antikriste, kako bi se s antikristima trebalo obračunati – kao da te stvari nemaju nikakve veze s njima; niti mare niti se miješaju. Kada antikristi ometaju crkveni život, štete Božjem izabranom narodu te smještaju onima koji teže istini i zlostavljaju ih, oni to ignoriraju. Te im stvari nisu važne; njima je sve u redu, sve dok njihov status nije ugrožen. Što mislite o takvim ljudima? Obično se čini da njihova ljudskost nije loša i čini se da su sposobni obaviti neki posao. Kada se suoče s orezivanjem, čini se da su sposobni spoznati sebe i imati malo grižnje savjesti. Međutim, kada se susretnu s antikristima koji ometaju crkvu, potpuno izgube razum, nemaju osjećaj za pravdu, čak im nedostaje i hrabrosti da se bore protiv antikrista. Kada vide đavle i Sotone, oni pristaju na kompromis; kada vide zle ljude kako uzrokuju ometanja, zaobilaze ih u širokom luku. Sudeći po njihovom stavu prema zlim ljudima i antikristima, koji put oni zapravo slijede? Ne otkriva li to jasno njihov problem? (Da.) Takva se osoba na površini možda ne čini kao antikrist, ali stav koji pokazuje prema postupcima i ponašanju zlih ljudi i antikrista upravo je narav antikrista, a priroda toga je užasna. Može se reći da je to priroda odustajanja od svojih odgovornosti i izdaje Božjeg izabranog naroda. Nije li ta priroda vrlo ozbiljna? Pokazuju li imalo odanosti prema radu crkve i Božjem poslanju? Imaju li i trunku stava odgovornosti? Bez obzira na to kada im se povjeri poslanje ili zadatak, njihovo je načelo izbjegavati da uvrijede ljude i zaštititi sebe. To je njihovo najviše mjerilo vladanja i njihovo načelo postupanja, i to se nikada neće promijeniti. Ostavimo za sada po strani pitanje mogu li se takvi ljudi spasiti – samo sudeći u smislu rada na obračunavanju s antikristima, jesu li ti lažni vođe dostojni prihvatiti Božje poslanje? Jesu li dostojni biti vođe i djelatnici? (Nisu.) Ti ljudi nisu dostojni biti vođe i djelatnici. To je zato što im nedostaju savjest i razum i nisu dostojni preuzeti posao vođenja u crkvi; oni ne sprječavaju u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da štete Božjem izabranom narodu, a također ne daju sve od sebe da ispune tu odgovornost ili dobro obave taj posao kako bi zaštitili Božji izabrani narod – nije da imaju loš kov i da to ne mogu učiniti, već jednostavno to ne čine. Stoga, gledajući s tog stanovišta, ljudi koji se boje uvrijediti druge apsolutno su nedostojni biti vođe i djelatnici. Nema li podosta takvih vođa i djelatnika? (Da.) Kada se ništa nije dogodilo, trče naokolo više od bilo koga drugog; toliko su zauzeti da čak ne češljaju kosu niti umivaju lice, naizgled dostižući vrlo duhovnu razinu. Ali kada se pojave antikristi, oni nestanu; pronalaze svakakve izgovore da izbjegnu antikriste i jednostavno se ne obračunavaju s njima. Kakva je priroda takvog ponašanja? To je nedostatak odanosti u obavljanju dužnosti i nepouzdanost. U ključnim trenucima, mogu čak izdati Boga i stati na Sotoninu stranu, zatvarajući oči dok zli ljudi i antikristi ometaju crkveni rad i nanose mu štetu. Od njih je korisniji čak i pas čuvar. To je jedna vrsta lažnih vođa.

II. Nesposobnost razlučivanja antikrista

Postoji još jedna vrsta lažnih vođa: kad se pojave antikristi, oni ne mogu razlučiti kakvu narav i bit antikristi imaju, što očituju i otkrivaju, kakva ometanja uzrokuju braći i sestrama, koje izjave, misli, gledišta i ponašanja mogu zaluditi i ometati braću i sestre, kojim se metodama antikristi koriste da bi kontrolirali ljude, pod kojim okolnostima antikristi mogu zaluditi i kontrolirati braću i sestre te im teško naštetiti, i tako dalje – sve su to pitanja koja lažni vođe ne mogu razlučiti. Antikristi zaluđuju braću i sestre; oni i zaluđena braća i sestre odvajaju se od crkve kako bi održavali vlastita okupljanja i formirali neovisna kraljevstva. Ne prihvaćaju vodstvo Božje kuće, ne prihvaćaju radne aranžmane Božje kuće i ne pokoravaju se nikakvim aranžmanima ili uputama iz Božje kuće, a još se manje pokoravaju bilo kojim Božjim zahtjevima za ljude. Ali sve takve postupke antikristâ kojima zaluđuju Božji izabrani narod lažni vođe ne smatraju problemima. Ne mogu vidjeti što u tim situacijama nije u redu, a još manje mogu vidjeti kako riječi, postupci, misli i gledišta antikristâ ometaju i zaluđuju ljude i štete im. Ne mogu vidjeti te negativne utjecaje i ne znaju kako ih razlučiti. Neka obična braća i sestre, budući da su mnogo toga vidjeli i čuli, mogu imati pomalo sposobnosti razlučivanja, zapažanja i svijesti, ali lažni vođe ne mogu prozrijeti te stvari. Čak i kad netko ukaže na to da taj i taj iza kulisa radi određene stvari kako bi zaludio ljude i stvarao klike, lažni vođe i dalje to sprječavaju, govoreći: „Ne možemo širiti takve izjave. Ne stvarajte ometanja. Oni imaju dobar odnos – što je loše u tome da skupa razgovaraju u zajedništvu? Moramo ljudima dati slobodu!” Oni to i dalje ne mogu prozrijeti. Ako ne mogu prozrijeti stvari, mogli bi promatrati i tražiti, te razgovarati u zajedništvu s braćom i sestrama koji razumiju istinu i imaju nešto sposobnosti razlučivanja. Međutim, lažni su vođe prilično samopravedni. Kad im braća i sestre upute podsjetnik, oni ga ne prihvaćaju, misleći: „Jesi li ti vođa ili sam ja? Budući da sam izabran za vođu, moram razumjeti istinu bolje od prosječne osobe. Inače, zašto bih bio izabran ja, a ne netko drugi? To dokazuje da sam bolji od svih vas. Bez obzira na to jesam li stariji ili mlađi od vas, moj je kov definitivno bolji od vašeg. Kad se pojavi antikrist, ja bih trebao biti taj koji će ga prvi prepoznati. Ako ga vi prvi prepoznate, neću se složiti s vašom procjenom. Čekat ćemo dok ga ja ne prepoznam prije nego što išta poduzmemo!” Kao rezultat toga, antikrist širi mnoge hereze i zablude među braćom i sestrama, otvoreno se opire radnim aranžmanima Božje kuće i otvoreno galami protiv crkve, Božje kuće i radnih aranžmana od Višnjega te im se protivi. Antikrist čak otvoreno privlači braću i sestre na svoju stranu da sudjeluju u zasebnim okupljanjima gdje sudionici slušaju samo propovijedanje samog antikrista i prihvaćaju njegovo vodstvo. Čak i oni najlošijeg kova u crkvi mogu vidjeti da je ta osoba antikrist. Tek u takvoj situaciji lažni vođe priznaju: „Jao, on je antikrist! Kako sam to tek sad shvatio? Ne, zapravo sam to shvatio i prije, ali nisam ništa rekao jer sam se bojao da su braća i sestre malenog rasta i da im nedostaje sposobnost razlučivanja.” Čak i smisle krasnu laž za sebe. Jasno je da su dopustili da braća i sestre pretrpe toliku štetu od antikrista zato što su oni sami obamrli, tupavi, lošeg kova i nesposobni razlučiti antikrista. Umjesto da osjećaju krivnju, oni krive braću i sestre za govorenje besmislica, širenje neosnovanih glasina, pogrešno razumijevanje ljudi i tako dalje. Kakav je to vođa? Nije li potpuno smušen? Takav vođa u osnovi nije sposoban preuzeti na sebe crkveni rad. Na površini, on često jede i pije Božje riječi, moli se, prisustvuje okupljanjima, sluša propovijedi, piše duhovne bilješke i članke o svjedočanstvima, i čini se da ulaže mnogo truda, ali kad se pojave problemi, ne može ih riješiti, ne može tragati za istinom u skladu s Božjim riječima, a zasigurno ne može razlučiti antikriste na temelju Božjih riječi. Lažni vođe obično mogu propovijedati sat ili dva, a kad razgovaraju u zajedništvu o Božjim riječima i vlastitim iskustvima, mogu brbljati bez kraja i konca, ali kad antikristi šire hereze i zablude, zaluđujući braću i sestre i ometajući crkveni rad, oni nemaju što reći i ne rade apsolutno ništa. Ne samo da ne uspijevaju poduzeti ikakve preventivne mjere ili voditi braću i sestre da razluče hereze i zablude antikristâ, nego čak i kad vide prekide i ometanja koje uzrokuju antikristi, oni ih ne razotkrivaju niti raščlanjuju, niti orezuju antikriste; ne rade apsolutno ništa. U čemu je problem s takvim ljudima? (Njihov je kov previše loš.) Unatoč svom lošem kovu, i dalje se hvale da su duhovni ljudi, dobri vođe te da su oni koji teže istini i ljube Božje riječi, i bestidno tvrde da su se odrekli obiteljskih i tjelesnih užitaka kako bi ispunili odgovornosti vođa i djelatnika. U stvarnosti, oni su istinski lažni vođe koji su neodgovorni, lišeni savjesti i razuma, te u visokoj mjeri obamrli i tupavi – oni su pravi licemjerni farizeji. Znaju samo propovijedati doktrine i izvikivati parole. Kad im ljudi postavljaju pitanja, mogu sasuti bujicu teorija kako bi ih zaludili, ali u stvarnosti uopće ne mogu jasno objasniti istina-načela. Unatoč tome, smatraju da imaju sposobnost razumijevanja i da shvaćaju istinu. U svom srcu jasno znaju da, kad ljudi od njih traže rješenja za probleme, ne mogu pružiti odgovore koji su u skladu s istinom, a ipak se i dalje pretvaraju da su dobri vođe i duhovni ljudi. Nije li to pomalo besramno? (Jest.) Većina lažnih vođa dijeli zajedničku osobinu i zajednički problem: besramnost. Misle da ih status i titula vođe te sposobnost da govore o duhovnim teorijama čine duhovnom osobom. Provode više vremena od drugih jedući i pijući Božje riječi, slušajući propovijedi i gledajući videozapise iz Božje kuće, te više u zajedništvu razgovaraju s drugima o Božjim riječima, pa vjeruju da mogu obavljati posao vođa i djelatnika i ispunjavati odgovornosti vođa i djelatnika. Ali činjenica je da, kad se pojavi veliki problem bezobzirnog zaluđivanja i ometanja Božjeg izabranog naroda od strane antikristâ, oni samo gledaju, ali su bespomoćni da išta poduzmu, i ne znaju koje dijelove Božjih riječi upotrijebiti da bi ih povezali s antikristima te ih raščlanili, kako bi braća i sestre zadobili sposobnost razlučivanja, odbacili antikriste iz svojih srca i izbjegli da budu zaluđeni i kontrolirani od njih. Iako ih ponekad u sebi uhvati pomalo panike, i dalje misle da vjeruju u Boga već dugo vremena i da su poslušali mnoge propovijedi, te da razumiju istinu bolje od prosječne osobe i da mogu rječito govoriti. Često se hvale: „Ja sam duhovan. Znam propovijedati. Iako ne mogu riješiti problem zaluđivanja i ometanja Božjeg izabranog naroda od strane antikristâ, i ne mogu povezati Božje riječi s antikristima te ih razlučiti, obavio sam posao koji sam trebao obaviti i rekao sam što sam trebao reći. Sve dok braća i sestre mogu razumjeti, to je u redu!” A što se tiče konačnog rezultata, je li Božji izabrani narod zaštićen, to im u srcu nije jasno. Također misle da su pametni i pretvaraju se da rješavaju probleme, ali na kraju samo izgovore mnogo riječi i doktrina, a da zapravo ne riješe probleme. Ne mogu razgovarati u zajedništvu o istini kako bi razotkrili i raščlanili antikriste. Umjesto toga, samo sipaju riječi i doktrine kako bi se opravdali i obranili, govoreći sat ili dva i ostavljajući ljude potpuno zbunjene te da im je nejasno čak i ono što su izvorno razumjeli. Ne uspijevaju spasiti braću i sestre od zaluđivanja antikristâ, a također im ne uspijevaju omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz svog srca – nikada ne postižu rezultat da zaštite braću i sestre. Čak i ako vide ovu posljedicu, i dalje se drže identiteta vođe i ne čine sebe poniznima da bi tragali za istinom s drugima, niti prijavljuju problem Višnjem kako bi potražili rješenja. Nisu li takvi ljudi gadovi? Ti nisi ništa, a ipak se i dalje pretvaraš. Zašto se pretvaraš? Budući da ne možeš biti vođa, trebao bi odstupiti i otići se pretvarati negdje drugdje. Ne smiješ nauditi Božjem izabranom narodu! Dok se ti pretvaraš, antikristi koriste priliku da učine toliko zlih stvari kojima ometaju i kontroliraju ljude, zaluđujući mnoge i nanoseći im štetu! Tko će preuzeti odgovornost za to? Božja kuća će zasigurno otkriti tko je odgovoran!

Neki vođe i djelatnici ne obavljaju nikakav stvarni posao kad se bave slučajevima antikristâ, a također ne mogu razlučiti antikriste. Tijekom razdoblja kad antikristi zaluđuju i kontroliraju braću i sestre, oni nikada istinski ne razotkrivaju zla djela i bit antikristâ, niti ih mogu jasno objasniti. Kasnije, neki od Božjeg izabranog naroda koji imaju sposobnost razlučivanja razotkriju i izbace antikriste, a ti lažni vođe smatraju da je to njihovo vlastito postignuće. Nakon što su antikristi izbačeni, oni naprave sažetak i izgovore neku doktrinu: „Gledajte, kad antikristi govore i djeluju, crkveni život postaje nenormalan, ljudi su ometeni i trpe gubitke u svom životu. Da bismo izbjegli štetu od antikristâ, moramo razlučiti postupke, riječi, ljudskost, bit, itd., antikristâ – sve te stvari trebamo razumjeti. Bog dopušta pojavu antikristâ u crkvi, dopuštajući im da čine stvari i razotkriju vlastitu ružnoću, otkrivajući antikriste, kako bismo se mogli opremiti istinom, rasti u sposobnosti razlučivanja i što je brže moguće ubrzati svoj rast – u tome su Božje namjere! Sada smo razlučili antikriste i više nas ne sputavaju; svatko ih je u stanju odbaciti. To je stvar vrijedna slavlja!” Na kraju, lažni vođe poprime službeni ton i ponude svoj sažetak, govoreći kao da su obavili mnogo stvarnog posla, platili veliku cijenu i odigrali značajnu ulogu u izbacivanju antikristâ. Nije li to pomalo besramno? Jasno je da od početka do kraja nisu mogli razlučiti što je antikrist; ne razumiju kako antikristi zaluđuju ljude, što antikristi čine Božjem izabranom narodu, ili kakva je narav-bit antikristâ, a ipak se pretvaraju kao da su obavili mnogo posla. Očito je da su braća i sestre bili ti koji su razlučili antikriste i izbacili ih iz crkve; očito je da lažni vođe nisu odigrali ulogu koju bi vođe i djelatnici trebali igrati niti su ispunili odgovornosti vođa i djelatnika, a ipak i dalje prave sažetak i pripisuju zasluge sebi, kao da su sve isplanirali daleko unaprijed i sada govore braći i sestrama da su njihovi postupci donijeli rezultate i bili veliki uspjeh. Nije li to besramno? Zašto ti govoriš s takvim službenim tonom? Ne obavljaš nikakav stvarni posao, a ipak govoriš kao dužnosnik. Jesi li ti dužnosnik velikog crvenog zmaja? Nisu li takvi ljudi farizeji? (Jesu.) Znaju samo izvikivati parole i propovijedati doktrine. Kad se stvari dogode, ne samo da se ne uspijevaju ispravno postaviti prema njima, nego nemaju ni put primjene. Samo sipaju besmislice i slijepo primjenjuju pravila; u osnovi su nesposobni riješiti bilo kakve probleme. Nakon što stvari prođu, ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo, pretvaraju se da su dobri ljudi i s drskom bestidnošću pripisuju zasluge sebi. Ti su ljudi školski primjer farizeja. Mogu samo propovijedati doktrine, izvikivati parole, uložiti nešto truda i podnijeti nešto teškoća, a nesposobni su obaviti bilo kakav stvarni posao, no ipak se i dalje pretvaraju da su duhovni ljudi. Oni su farizeji. Takva je bit ove vrste lažnih vođa. Mogu propovijedati toliko doktrina pred svima, pa zašto ne mogu razotkriti antikriste i pozabaviti se njima? Mogu propovijedati satima bez prestanka i posjeduju veliku rječitost, pa zašto, kad se suoče sa stvarnim problemima – posebno kad se suoče sa zlim djelima antikristâ – nisu u stanju nositi se s njima, ostajući zapanjeni? Koji je razlog tome? To je zato što je njihov kov previše loš. Koliko je loš? Nemaju duhovnog razumijevanja. Obrazovani su i inteligentni, prilično pronicljivi u rješavanju vanjskih stvari i imaju nešto razumijevanja zakona. Međutim, kad se radi o pitanjima vjere u Boga, duhovnim pitanjima i raznim suštinskim problemima, nesposobni su razlučiti i ne mogu ništa prozrijeti, niti mogu pronaći bilo kakva istina-načela. Kad nema problema, sjede mirno kao ribič koji čeka svoj ulov, ali kad se problemi pojave, ponašaju se kao smiješne budale, poput mrava na vrućoj tavi, i odaju jadan dojam. Ponekad se ponašaju izuzetno ozbiljno i svečano. Kad nisu svečani, čine se normalnima, ali kad postanu svečani, to zapravo izaziva smijeh. To je zato što, kad su svečani, ne govore ništa osim lažnih stvari i riječi kojima nedostaje duhovnog razumijevanja, a sve su to amaterske opaske. Ipak, zadržavaju ozbiljan izraz lica – nije li to smiješno? Ako im netko postavi neka ključna pitanja na koja trebaju odgovoriti, postanu zbunjeni i zanijeme te izgledaju posebno posramljeno. Ima mnogo takvih lažnih vođa. Njihova su primarna očitovanja loš kov i nedostatak duhovnog razumijevanja; oni su smušeni ljudi. Što znači nemati duhovnog razumijevanja? Kad se radi o duhovnim stvarima i stvarima koje uključuju istinu, to su za njih španjolska sela – ništa od toga ne razumiju. Unatoč tome, i dalje se pretvaraju, govoreći: „Ja sam duhovan. Vjerujem u Boga već dugo vremena. Razumijem mnoge istine. Vi ste novi vjernici, tek ste počeli vjerovati u Boga i ne razumijete istinu. Vi niste pouzdani.” Uvijek sebe smatraju onima koji dugo vjeruju u Boga i razumiju istinu. Takvi su ljudi i mrski i smiješni. Ovime se završava razgovor u zajedništvu o očitovanjima takvih lažnih vođa.

III. Djelovanje kao zaštitni kišobran antikrista

Postoji još jedna vrsta lažnih vođa koja je još mrskija. Ne samo da ne razotkrivaju antikriste, nego djeluju i kao njihov zaštitni kišobran, koristeći izgovor da im pomažu iz ljubavi kako bi povlađivali zlim djelima antikristâ koja ometaju crkveni rad. Bez obzira na to koliko zabluda antikristi širili kako bi zaludili ljude, ti lažni vođe ne samo da ih ne opovrgavaju niti razotkrivaju, nego im pružaju i prilike da slobodno izražavaju svoja gledišta i da govore. Bez obzira na to kakva ometanja, zaluđivanje ili štetu trpi Božji izabrani narod, oni ostaju ravnodušni. Čak i kad neki ljudi ukažu: „Ovi pojedinci su antikristi. Oni su ti koje bi Božja kuća trebala ograničiti; ne bi ih trebalo promicati niti odgajati, a zasigurno ih ne bi trebalo štititi. Dovoljno su naštetili braći i sestrama. Vrijeme je da s njima svedemo račune te da ih temeljito razotkrijemo i pozabavimo se njima”, lažni vođe istupaju kako bi govorili u obranu antikristâ. Uzimajući u obzir čimbenike poput dobi antikristâ, godina vjerovanja u Boga i prethodnih doprinosa, koriste razne izgovore kako bi govorili za njih i branili ih. Kad više vođe dođu provjeriti posao ili se pozabaviti antikristima, lažni vođe sprječavaju braću i sestre da njima prijave činjenice o zlim djelima antikristâ. Čak poduzimaju mjere da blokiraju crkvu kako više vođe ne bi saznali da antikristi ometaju crkvu, a također sprječavaju braću i sestre koji imaju sposobnost razlučivanja da razotkriju antikriste. Bez obzira na to koje izgovore lažni vođe koriste ili koje ciljeve imaju za djelovanje kao zaštitni kišobran antikristâ, čineći to, oni u konačnici štite interese antikristâ, dok izdaju interese crkve i Božjeg izabranog naroda. Koriste razne izgovore kako bi zaštitili antikriste, kao što su „i antikristi vjeruju u Boga i imaju pravo govoriti u Božjoj kući” i „prije su obavljali opasne dužnosti; Božja kuća bi trebala uzeti u obzir njihove prošle doprinose”. Sprječavaju braću i sestre da razluče antikriste i ne dopuštaju višim vođama da saznaju o njihovim raznim zlim djelima, dok istovremeno oni sami ne razotkrivaju i zasigurno ne orezuju antikriste. Ti antikristi mogu biti članovi njihove obitelji, bliski prijatelji, ili, što je još vjerojatnije, ljudi koje idoliziraju i koje im je emocionalno teško otpustiti. Bez obzira na situaciju, sve dok znaju da su ti ljudi antikristi a i dalje brane njihova zla djela, govoreći drugima da se prema njima odnose s ljubavlju, pa čak i koristeći razna sredstva kako bi antikristima pružili prilike da šire razne zablude kojima zaluđuju i ometaju Božji izabrani narod, ta očitovanja pokazuju da oni djeluju kao zaštitni kišobrani za antikriste. Neki lažni vođe možda su obavili nešto stvarnog posla u drugim područjima, ali kad se radi o tome da se pozabave antikristima, oni ne postupe s njima u skladu sa zahtjevima Božje kuće. Štoviše, ne ispunjavaju odgovornosti vođa i djelatnika kako to zahtijeva Božja kuća – ne sprječavaju u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da u crkvi šire predodžbe, negativne emocije, hereze i zablude kojima zaluđuju ljude. Umjesto toga, često podržavaju naizgled ispravne doktrine koje govore antikristi, kao i njihove izjave i primjedbe koje se temelje na znanju ili na Sotoninoj filozofiji, kao pozitivne stvari. Sve su to očitovanja njihovog djelovanja kao zaštitnih kišobrana za antikriste. Naravno, postoje i neki lažni vođe koji se ne obračunavaju s antikristima jer cijene njihov utjecaj u društvu. Kažu: „Većina braće i sestara potječe iz nižih slojeva društva i nema utjecaja. Iako je ova osoba antikrist sa zlom ljudskošću, ima moć i utjecaj u svijetu i sposobna je. Kad se braća i sestre ili crkva suoče s opasnošću, ne treba li nam moćna osoba da istupi i zaštiti nas? Zato zažmirimo na jedno oko na njezina nedjela i ne budimo tako ozbiljni oko toga.” Lažni vođe spremni su djelovati kao zaštitni kišobrani za antikriste kako bi antikristi istupili za njih i podržali ih – lažni vođe su sposobni čak i za to. Postoje i neki lažni vođe koji imaju pogrešno gledište. Kažu: „Neki antikristi imaju status i utjecaj u društvu; imaju ugled. Naša crkva ima dva takva pojedinca. Iako su antikristi, ako ih uklonimo, ljudi će misliti da naša crkva nema sposobnih ljudi, a oni u vjerskim krugovima će nas prezirati. Moramo ih zadržati da nam služe kao fasada. Stoga su te dvije osobe blago naše crkve; nitko ih ne smije razlučiti niti ukloniti. Moraju biti zaštićeni.” Kakva je to logika? Smatraju antikriste talentima, pa ih štite. Nisu li ti lažni vođe nitkovi? (Jesu.) Bez obzira na okolnosti, sve dok vođe i djelatnici dopuštaju antikristima da u crkvi rade što god žele i ometaju crkveni rad, oni su lažni vođe i djelatnici. Bez obzira na to kako antikristi i zli ljudi šire zablude, koliko je ljudi time zaluđeno, kako napadaju i isključuju pozitivne osobe i kolikom Božjem izabranom narodu naštete, lažni vođe to ignoriraju i prave se nevješti – sve dok mogu sačuvati sebe, njima je to u redu. To su primarna očitovanja lažnih vođa. Bez obzira na to što antikristi govore ili čine, lažni vođe ih ne razotkrivaju, ne raščlanjuju niti ograničavaju kako bi ih braća i sestre mogli razlučiti i odbaciti ih. Umjesto toga, njeguju antikriste kao svoje kućne ljubimce, služe im i štite ih kao dostojanstvenike, daju im zeleno svjetlo i stvaraju im razne prilike da izvode svoje predstave. Čiji se interesi žrtvuju dok oni dopuštaju antikristima da u potpunosti uživaju u svojoj slobodi? (Interesi Božjeg izabranog naroda.) Ne samo da lažni vođe ne štite Božji izabrani narod, nego također dopuštaju antikristima da preuzmu vodstvo u crkvi, tjerajući braću i sestre da služe antikristima kao volovi i konji, kao robovi, tjerajući ih da slijede naredbe antikristâ, prihvaćaju njihove pogrešne primjedbe, misli i gledišta, prihvaćaju njihovu kontrolu, pa čak i prihvaćaju tešku štetu koju nanose, i tako dalje. To je posao koji lažni vođe obavljaju. Zaustavljaju li oni u najvećoj mogućoj mjeri antikriste da teško naštete Božjem izabranom narodu? Jesu li ispunili odgovornosti vođa i djelatnika? Jesu li obavili posao zaštite Božjeg izabranog naroda? (Ne.) Ukratko, bez obzira na razlog, svaki vođa koji daje zeleno svjetlo antikristima da rade što ih je volja, a da pritom ne obavlja nikakav posao, lažni je vođa. Zašto kažem da su lažni vođe? Zato što, kad antikristi zaluđuju i kontroliraju Božji izabrani narod, oni dopuštaju da braća i sestre trpe razne štete od antikristâ, iznevjeravajući poslanje koje im je Bog dao. Božja kuća je tebi povjerila Božje ovce, Božji izabrani narod, a ti nisi ispunio svoju odgovornost. Ti nisi dostojan nositi Božje poslanje! Bez obzira na razlog ili bilo kakvo opravdanje koje možda imaš, ako si tijekom svoje službe kao vođa djelovao kao zaštitni kišobran za antikriste, uzrokujući da braća i sestre jako pate zbog ometanja, zaluđivanja, kontrole i teške štete od strane antikristâ, tada si ti grešnik za sva vremena. Razlog je u tome što nije da ti ne možeš razlučiti antikriste ili prozrijeti njihovu bit – ti u svom srcu jasno znaš da su antikristi Sotone i đavli, a ipak ne dopuštaš Božjem izabranom narodu da ih razotkrije i razluči. Umjesto toga, dopuštaš da ih braća i sestre slušaju, prihvaćaju i budu im poslušni. To je potpuno suprotno istini. Ne čini li te to grešnikom za sva vremena? (Čini.) Ne samo da nisi zaštitio one koji iskreno obavljaju svoje dužnosti i teže istini, nego si također promovirao antikriste na položaje vođa i djelatnika, njegujući ih kao kućne ljubimce i tjerajući braću i sestre da se pokoravaju njihovim naredbama. Božja kuća ti je povjerila Božji izabrani narod ne da bi oni služili kao robovi antikristâ ili kao tvoji robovi, nego da vodiš Božji izabrani narod u borbi protiv Sotone i antikristâ, tako da razluče i odbace antikriste, te da omogućiš Božjem izabranom narodu živjeti normalan crkveni život, normalno obavljati svoje dužnosti, ući u istina-stvarnost te se pokoravati Bogu i svjedočiti o Njemu pod Božjim usmjeravanjem. Ako ne možeš ispuniti ni tu odgovornost, zaslužuješ li uopće da te se naziva čovjekom? A ipak i dalje želiš štititi antikriste. Jesu li ti antikristi tvoji preci ili tvoji idoli? Čak i ako si s njima u krvnom srodstvu, trebao bi se pridržavati istina-načela i staviti pravdu ispred obitelji. Trebao bi se osjećati obveznim ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika – razotkrivati, razlučivati i odbacivati antikriste, te dati sve od sebe da u najvećoj mogućoj mjeri zaštitiš braću i sestre, da spriječiš da im antikristi naštete. To je odano obavljanje svoje dužnosti i dovršavanje Božjeg poslanja; samo čineći to možeš se nazvati vođom ili djelatnikom koji je u skladu s mjerilom. Ako ne ispuniš odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali ispuniti i svojevoljno djeluješ kao zaštitni kišobran za antikriste, što bi drugo mogao biti nego grešnik za sva vremena? Ovime se završava razgovor u zajedništvu o lažnim vođama koji djeluju kao zaštitni kišobrani za antikriste. Jasno je da smještanje takvih ljudi u redove lažnih vođa nije nimalo nepravedno; ovo je jedno od očitovanja pravih lažnih vođa.