Prošli put smo razgovarali u zajedništvu o trinaestoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Zaštititi Božji izabrani narod od toga da ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca.” Sada se prisjetimo: o kojim smo konkretnim točkama u vezi s konkretnim sadržajem trinaeste odgovornosti vođa i djelatnika razgovarali u zajedništvu? (Razgovarali smo o pet točaka: razotkrivanju, orezivanju, raščlanjivanju, ograničavanju i nadziranju.) Ovih pet točaka su konkretni zadaci koji su uključeni u ovu odgovornost vođa i djelatnika; ovo su konkretni zadaci koje vođe i djelatnici trebaju izvršiti u vezi s antikristima. Dakle, koja očitovanja imaju lažni vođe u pogledu ovih zadataka? Jesmo li prošli put također razgovarali o nekim detaljima? (Jesmo.) Očitovanja lažnih vođa su sljedeća: prvo je da se boje uvrijediti ljude i ne usuđuju se ukloniti ili izbaciti antikriste. Drugo je da ne mogu razlučiti antikriste. Treće je da djeluju kao zaštitni kišobran za antikriste. Četvrto je da su neodgovorni prema Božjem izabranom narodu. Kako izgleda neodgovornost? Kada se suoče s ometanjima i navođenjem na pogrešan put od strane antikrista, lažni vođe ne mogu zaštititi braću i sestre, ne mogu razotkriti zla djela antikrista, ne mogu razotkriti Sotonine spletke i ne mogu u zajedništvu govoriti o istini kako bi pomogli braći i sestrama da razluče antikriste – oni ne obavljaju takav posao. Osim toga, kad je riječ o onima koji su malenog rasta i kojima nedostaje razlučivanje, a koje su antikristi naveli na pogrešan put, lažni vođe ne samo da ne uspijevaju učiniti ništa kako bi ih vratili na pravi put, već govore i neljudske stvari poput: „Zaslužili su to.” Ovo je konkretno očitovanje neodgovornosti, koje ukazuje na to da lažni vođe nemaju osjećaj bremena za crkveni rad. Ova očitovanja su konkretne radnje i pristupi lažnih vođa kada antikristi navode na pogrešan put i ometaju Božji izabrani narod. Njihov specifičan stav prema tom radu je neodgovornost i nelojalnost. Oni iznose razne izgovore i koriste razne metode kako bi antikristima dali zeleno svjetlo, djelujući kao zaštitni kišobran za antikriste, dok istovremeno ne uspijevaju zaštititi rad crkve te prava i interese Božjeg izabranog naroda. Kad bi lažni vođe mogli pravovremeno riješiti takve probleme kao što je ometanje, zaluđivanje, kontroliranje i teško nanošenje štete Božjem izabranom narodu od strane antikrista, a zatim ograničiti, izolirati i ukloniti ili izbaciti antikriste, tada bi Božji izabrani narod primio najveću zaštitu. Međutim, kao vođe, oni su nesposobni za ovo djelo. S određene točke gledišta, može se reći da oni potiho štite antikriste i utiru im put, omogućujući im da nastave navoditi na pogrešan put, kontrolirati i teško škoditi Božjem izabranom narodu, te ometati normalan crkveni život i obavljanje dužnosti Božjeg izabranog naroda. Ovo su različita očitovanja lažnih vođa.

Četrnaesta stavka: Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista (Prvi dio)

Završivši razgovor u zajedništvu o trinaestoj odgovornosti vođa i djelatnika, danas ćemo razgovarati o četrnaestoj. Sadržaj četrnaeste odgovornosti na neki je način sličan trinaestoj. Konkretan posao koji vođe i djelatnici trebaju obaviti u četrnaestoj odgovornosti ne odnosi se samo na antikriste, već uključuje i razne zle ljude, čime njezin opseg postaje širi od opsega trinaeste odgovornosti. Prije nego što počnemo razgovarati o četrnaestoj odgovornosti, pročitajmo njezin sadržaj. (Četrnaesta odgovornost vođa i djelatnika: „Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista.”) Ova rečenica nije duga, ali kada je riječ o konkretnom poslu koji vođe i djelatnici trebaju obaviti, on nije tako jednostavan kao što se na površini čini. Koje su točno odgovornosti vođa i djelatnika spomenute u ovoj rečenici? Tko su mete posla koji vođe i djelatnici trebaju izvršiti? (Razni zli ljudi i antikristi.) Koji je konkretan posao koji treba obaviti? (Pravovremeno ih razlučiti. Jednom kada su razlučeni, ukloniti ih ili izbaciti.) Pravovremeno razlučivanje, bez odugovlačenja; jednom kada se znakovi prepoznaju, treba donijeti točne prosudbe i karakterizacije, a zatim se pozabaviti pojedincima koji su uključeni u to i ukloniti ih. Zapravo, konkretan posao koji vođe i djelatnici trebaju obaviti sastoji se od dva zadatka: razlučivanja ljudi i rješavanja problema. Na prvi pogled, čini se da je to jednostavno: prvo razlučiti, zatim pravovremeno izraditi rješenja i mjere, ciljajući na razne zle ljude i antikriste za koje Božja kuća zahtijeva da budu uklonjeni ili izbačeni. S ove točke gledišta, čini se da je vođama i djelatnicima lako dobro obaviti ovaj posao i ispuniti ovu odgovornost bez mnogo poteškoća, jer se u Božjoj kući prethodno opsežno razgovaralo u zajedništvu o detaljima razlučivanja i uklanjanja raznih ljudi, i mnogo je toga rečeno o toj temi. Na prvi pogled, posao uključen u četrnaestu odgovornost čini se na neki način sličnim konkretnom sadržaju dvanaeste i trinaeste odgovornosti o kojima se prethodno razgovaralo, ali u četrnaestoj odgovornosti, mete posla koji obavljaju vođe i djelatnici nisu samo antikristi, već i razni zli ljudi. To proširuje opseg tako da uključuje razne vrste zlih ljudi, što zahtijeva sustavan i konkretan razgovor u zajedništvu. Budući da se ne radi o očitovanjima jedne vrste zle osobe, već raznih vrsta, kada budemo razgovarali o četrnaestoj odgovornosti vođa i djelatnika, usredotočit ćemo se na preciziranje tko su mete ovog posla. To je jedan aspekt. Osim toga, kako točno postupati s tim ljudima – hoćemo li ih ograničiti, izolirati, ukloniti ili izbaciti – to je sljedeće o čemu ćemo detaljno razgovarati.

Što je crkva

Prije nego što detaljno razgovaramo u zajedništvu o ovom poslu, prvo porazgovarajmo o jednoj sporednoj temi. Ova sporedna tema možda vam je dobro poznata, ili je možda tema o kojoj nemate konkretno razumijevanje. Koja je to tema? To je „Što je crkva?” Kako vam zvuči ova tema? Neki bi mogli reći: „Ti razgovaraš u zajedništvu o odgovornostima vođa i djelatnika, pa samo konkretno o tome i razgovaraj. Zašto razgovarati o tome što je crkva? Je li to povezano s ovom temom?” Na prvi pogled može se činiti nepovezano, a neki bi čak mogli reći: „Ovo je potpuno nepovezana tema. Zašto otvarati tu temu za razgovor u zajedništvu?” Bez obzira na to kako vi razmišljate, ostavite te misli po strani i prvo promislite o tome što je crkva. Jednom kada se u zajedništvu jasno porazgovara o definiciji naziva „crkva”, znat ćete zašto razgovaramo o ovoj temi.

I. Nekoliko shvaćanja crkve

Razgovarati u zajedništvu o tome što je crkva znači pružiti jasno i točno objašnjenje naziva „crkva”; znači priopćiti konkretnu i točnu definiciju pojma „crkva”. Prvo, vi možete raspraviti o tome kako razumijete i shvaćate pojam „crkva”. Što je crkva? Krenimo s teorijskim objašnjenjem, a zatim prijeđimo na konkretniju i relativno praktičniju definiciju. (Moje shvaćanje je da se mjesto gdje se braća i sestre koji iskreno vjeruju u Boga i teže istini okupljaju kako bi obožavali Boga naziva crkvom.) Ova definicija se odnosi na to kakvo je mjesto crkva; to je u osnovi opipljiv, fizički entitet. Ovo je teorijska definicija. Je li ova definicija točna? Postoji li u njoj kakva netočnost? U smislu teorije, ova definicija je prihvatljiva. Ima li netko nešto dodati? (Ja ću dodati nešto. Zbog Božje pojave i djela i Njegovog izražavanja istine, postoji skupina ljudi koja slijedi Boga; kolektiv koji oni tvore naziva se crkvom.) Ova definicija opisuje koja je vrsta kolektiva crkva. Ovo je također formalna, teorijska definicija. (Ja ću dodati da ova skupina ljudi ima djelo Duha Svetoga, i kada se okupe da čitaju Božje riječi, tu je prosvjetljenje Duha Svetoga i oni su u stanju primjenjivati istinu i rasti u životu. Crkva je okupljanje takvih ljudi.) Ovaj dodatak definiciji crkve opisuje kakvo je to okupljanje – odrednica za ovo okupljanje je jedenje i pijenje Božjih riječi, prisutnost djela Duha Svetoga i rast u životu. Ovo je također u osnovi formalna, teorijska definicija crkve. Ima li još netko nešto dodati? (To je skupina ljudi koja uzima Božje riječi kao načelo primjene i kojom upravljaju istina i Krist. Ova skupina može iskusiti Božje djelo, prihvatiti istinu, rasti u životu i biti spašena. Takva skupina se naziva crkvom.) Ova „skupina” je identična „kolektivu” spomenutom maloprije. Ima li još netko nešto dodati? Ako nema, možete ponoviti četiri gore spomenuta shvaćanja; naime, što ste točno smatrali definicijom crkve od početka svoje vjere u Boga do sada. Definirati je teorijski trebalo bi biti lako, zar ne? Na primjer, kolektiv ljudi koji iskreno slijede i obožavaju Boga može se nazvati crkvom; ili skupina koja slijedi Božju volju, teži pokornosti Bogu i obožava Boga može se nazvati crkvom; ili skupina koja ima djelo Duha Svetoga, vodstvo Duha Svetoga i Božju prisutnost, te je u stanju obožavati Boga, može se nazvati crkvom. Nisu li ovo teorijske definicije crkve? (Jesu.) Vi svi razumijete i znate sadržaj ovih odrednica u definiciji crkve, zar ne? (Da.) Onda, ponovite. (Crkva se odnosi na kolektiv ljudi koji iskreno vjeruju u Boga i slijede Krista. Prava crkva ima djelo Duha Svetoga i Božje usmjeravanje; njome upravljaju Krist i istina, to je zajednica u kojoj sljedbenici Božji jedu i piju Božje riječi, doživljavaju Božje djelo i imaju ulazak u život. Ovo je prava crkva. Crkva se razlikuje od vjerskih zajednica. Crkva se ne bavi vjerskim ritualima niti vanjskim oblicima obožavanja Boga.) Ovo je u osnovi teorijska definicija crkve. Na primjer, definiranje crkve kao mjesta gdje se okupljaju ljudi pozvani od Boga ili definiranje crkve kao kolektiva ljudi koji iskreno vjeruju u Boga, slijede Ga, pokoravaju Mu se i obožavaju Ga, ili definiranje crkve kao okupljanja skupine ljudi pozvanih od Boga, i tako dalje – ovi nazivi odražavaju neka osnovna shvaćanja ili definicije crkve od strane različitih skupina vjernika. Ne ulazimo sada u to kako točno različite religije i vjeroispovijedi definiraju crkvu – za nas koji slijedimo Boga, koja je definicija crkve? To nije ništa više od skupine ljudi koji iskreno vjeruju u Boga, imaju djelo Duha Svetoga, imaju Božje usmjeravanje i mogu jesti i piti Božje riječi, težiti istini, težiti pokornosti Bogu i obožavati Boga. Bilo da se definira kao mjesto, kolektiv, okupljanje, skupina, zajednica ili bilo što drugo – koji god se izraz koristi – odrednice za definiciju su u osnovi ove. Sudeći prema osnovnom razumijevanju crkve od strane ljudi, prema odrednicama koje vi koristite da definirate naziv „crkva”, jasno je da jednom kada ljudi slijede Boga i razumiju neke istine, njihovo shvaćanje crkve više nije da je to obična zajednica ili skupina. Umjesto toga, povezano je s iskrenom vjerom u Boga, čitanjem Božjih riječi, prisutnošću djela Duha Svetoga i sposobnošću pokornosti Bogu i obožavanja Boga, ili s aspektima koji uključuju ulazak u život, promjenu naravi, svjedočanstvo za Boga i drugo. Gledajući na ovaj način, nakon što je Bog počeo vršiti Svoje djelo, naziv „crkva” je u srcima većine ljudi dobio dublje, konkretnije značenje i shvaćanje, ono koje je uže usklađeno s Božjom idejom crkve. To više nije nešto tako jednostavno kao zgrada, društvena zajednica, odjel, institucija ili bilo što drugo, već je povezano sa stvarima poput vjerovanja u Boga, Božjih riječi, istine i štovanja Boga.

II. Vrijednost postojanja crkve i djelo koje ona vrši

Što se tiče konkretnog koncepta i definicije crkve, nećemo sada žuriti sa zaključcima. Nakon što steknete osnovni koncept naziva „crkva” ili njezine definicije, jesu li vam jasne stvari kao što su vrijednost postojanja crkve, djelo koje proizlazi iz postojanja crkve i uloga koju crkva ima među ljudima? Odnosi li se sadržaj ovih aspekata također na definiciju crkve? Jednostavno rečeno, ono što crkva čini jest vrijednost njezina postojanja. Uzmimo za primjer kuću – koja je svrha ove kuće? Koja je njezina vrijednost i značaj za ljude koji u njoj žive i koriste je? U najmanju ruku, pruža zaklon od vjetra i kiše, što je jedna od njezinih vrijednosti; druga vrijednost je da kada si iscrpljen i umoran i nemaš kamo otići, dom je mjesto gdje se možeš odmoriti i boraviti u miru i zadovoljstvu. Ova kuća se zove dom, ali koja je njezina funkcija za tebe? Pruža zaklon od vjetra i kiše, odmor, opuštanje, mogućnost uživanja u slobodi i tako dalje; ove funkcije su vrijednost ove kuće za tebe. Sada, još jednom, koja je uloga crkve? Koja je vrijednost i značaj njezina formiranja i postojanja? Jednostavno rečeno, što crkva čini, koju ulogu igra? Je li vam to jasno? Koji konkretan posao ili vrstu posla bi crkva trebala činiti i što opseg njezina posla mora obuhvaćati da bi se mogla nazvati crkvom, da bi taj posao bio ono što prava crkva treba činiti? Ovo je dio konkretnog sadržaja o kojem bi trebalo razgovarati u vezi s definicijom crkve. Prvo, koji točno posao crkva obavlja? (Uglavnom, širi Božje riječi, svjedoči o Božjem djelu i širi evanđelje, omogućujući većem broju ljudi da dođu pred Boga i prihvate Njegovo spasenje.) Je li ovo konkretan zadatak? (Da.) Ovo je značaj postojanja crkve i jedan od konkretnih zadataka koje treba obaviti, ali to nije sve. Širenje Božjih riječi i svjedočenje o Božjem djelu je konkretan zadatak. Tko je odgovoran za ovaj zadatak? Odgovoran je sadašnji tim za evanđelje. Koji drugi posao crkva čini? (Organizira okupljanje braće i sestara, da jedu i piju Božje riječi i razgovaraju u zajedništvu o Božjim riječima, omogućujući im da neprestano razumiju istinu i normalno obavljaju svoje dužnosti.) Ovaj konkretan zadatak je voditi ljude da jedu i piju Božje riječi, razumiju istinu i normalno obavljaju svoje dužnosti. Širenje Božjih riječi je glavni i važan zadatak crkve. Vođenje ljudi da jedu i piju Božje riječi, razumiju istinu i normalno obavljaju svoje dužnosti je suštinski posao crkve; ovo je usmjereno prema unutra. Ova dva zadatka, jedan vanjski i jedan unutarnji, poslovi su koji proizlaze iz postojanja crkve. Može se reći i da su to dva važna zadatka koja bi crkva trebala obavljati. Ima li još kojih? (Drugi zadatak je voditi ljude da iskuse Božji sud kako bi bili pročišćeni i postigli promjenu naravi.) Ovo je konkretan unutarnji zadatak crkve. Svi ovi zadaci koje ste vi spomenuli u osnovi su reprezentativni. Iskustvo Božjeg djela, kao što je iskustvo različitih okruženja, iskustvo suda, grdnje, orezivanja i tako dalje, te na kraju postizanje promjene naravi i zadobivanje spasenja, jest konkretan zadatak. To je učinak i utjecaj koji formiranje i postojanje crkve imaju na ljude. Rad na širenju Božjih riječi i svjedočenja o Bogu ne provodi samo tim za evanđelje; on se također ostvaruje kroz razne članke s iskustvenim svjedočanstvima, himne, razne videozapise i filmove i tako dalje, što su također konkretni sadržaji i projekti uključeni u rad na širenju Božjih riječi. Osim toga, postoje zadaci vezani za crkveni život: jedenje i pijenje Božjih riječi kako bi se razumjela istina, kako bi se moglo pokoriti Bogu i poznavati Boga, te iskustvo Božjeg djela i različitih okruženja koja Bog postavlja tijekom obavljanja dužnosti kako bi se postigla promjena naravi i zadobilo spasenje. Ovo je nekoliko zadataka koji nastaju na temelju postojanja crkve nakon što je formirana. Osim ovih glavnih zadataka, postoje li i sporedni zadaci? Koji su to sporedni zadaci? Oni se odnose na manje važan posao ili rad na općim poslovima, koji, međutim, također ima neke koristi za Božji izabrani narod u težnji za istinom i obavljanju dužnosti; ovaj posao može pozitivno utjecati na rast života ljudi i preobrazbu njihovih pogleda na stvari. U posebnim okolnostima, računa li se rad na općim poslovima vezan za fizički opstanak ljudi, a koji proizlazi iz crkvenog rada, kao nužan posao crkve? Na primjer, poljoprivreda, uzgoj stoke i druge aktivnosti koje osiguravaju nešto potrebne hrane za one koji obavljaju svoje dužnosti – računaju li se te aktivnosti kao suštinski posao crkve? (Ne.) Što je s osiguravanjem računala, opreme i drugih stvari za one koji obavljaju svoje dužnosti – računa li se to kao suštinski posao crkve? (Ne.) Na što se onda odnosi suštinski posao crkve? To uključuje definiciju crkve. Vaše prethodne definicije crkve bile su dobre; bio sam prilično zadovoljan njima jer su odrednice u vašim definicijama povezane s takvim višim istinama kao što su ulazak ljudi u život, njihova istinska vjera u Boga i slijeđenje Boga, poznavanje Boga, pa čak i promjena naravi, pokornost Bogu i obožavanje Boga. S ove točke gledišta, postojanje crkve apsolutno nije radi stvari vezanih za tjelesni život i interese ljudi, kao što je da im bude toplo i da su siti, da budu zdravi ili da se brine o njihovoj budućnosti. Crkva ne postoji da bi podržala fizički opstanak ljudi ili da bi im omogućila da bolje uživaju u tjelesnom životu. Neki ljudi kažu: „To nije točno. Naš fizički život i opstanak spominju se u Božjim riječima, koje nam govore da naučimo neke moderne umjetnosti i znanja o očuvanju zdravlja. Nije li to povezano s našim opstankom?” Smatra li se to suštinskim poslom crkve? (Ne.) Budući da se crkva sastoji od vjernika u Boga i životi ljudi prirodno uključuju hranu, odjeću, sklonište, prijevoz i svakodnevne potrepštine, crkva uzgred pomaže ljudima da riješe ta pitanja. Nakon što se ta pitanja riješe, ljudi misle: „Crkva je također odgovorna za naše svakodnevne potrebe. To je redovan i suštinski posao crkve.” Nije li to pogrešno shvaćanje? (Jest.) Što uzrokuje to pogrešno shvaćanje? (Nije im jasno što je suštinski posao crkve.) Zašto im to još uvijek nije jasno? Nije li problem u njihovom shvaćanju? (Jest.) Zašto postoji problem s njihovim shvaćanjem? To je pitanje kova. U konačnici, svodi se na loš kov.

Što se tiče suštinskog posla crkve, upravo su spomenute tri stavke: jedna je svjedočenje i širenje Božjih riječi. Druga je vođenje ljudi da jedu i piju Božje riječi, uđu u stvarnost Božjih riječi, te pomaganje ljudima da razumiju istinu, primjenjuju Božje riječi i bolje obavljaju svoje dužnosti. I još jedna je vođenje ljudi da iskuse Božje djelo, iskuse Božju suverenost i odbace svoju iskvarenu narav kako bi na temelju razumijevanja Božjih riječi postigli promjenu naravi. Sve ovo ima za cilj da ljudi zadobiju spasenje. Dobro ste saželi ove tri stavke; one su posao koji crkva treba vršiti te vrijednost i značaj postojanja crkve za čovječanstvo, za članove crkve i za Božji izabrani narod. Ali ovo nije dovoljno sveobuhvatno. Osim ovih suštinskih zadataka, razmislite ponovno koje druge suštinske koristi ljudi stječu osim iskustva ovog posla koji crkve vrše. (Ljudi uče razlučivati razne ljude, događaje i stvari.) Razlučivanje raznih ljudi, događaja i stvari je donekle blizu; povezano je sa suštinskim poslom crkve. Kada govorimo o suštinskom poslu, govorimo o reprezentativnim zadacima. Ono o čemu smo maloprije razgovarali jesu pozitivni dobici koje ljudi postižu ili dio posla koji provode crkve, a koji ljudi obavljaju ili doživljavaju. Osim ovih suštinskih zadataka, još jedna vrijednost postojanja crkve jest pomaganje ljudima da razumiju čovječanstvo, svijet i utjecaj tame. Je li ovo suštinski zadatak crkve izvan tri zadatka o kojima ste vi razgovarali u zajedništvu? Je li ovo konkretan zadatak? (Da.) U usporedbi s prva tri zadatka, ovo se smatra sporednim zadatkom. Zašto se smatra sporednim? Zato što je to rezultat koji ljudi postižu kroz iskustvo prva tri zadatka – postiže se iskustvom Božjeg djela, jedenjem i pijenjem Božjih riječi, razumijevanjem istine, razumijevanjem vlastite iskvarene naravi i poznavanjem Boga. Rezultat je da ljudi dolaze do razumijevanja ovog opakog čovječanstva, ovog mračnog svijeta i utjecaja tame. Je li ovaj rezultat sada djelomično postignut? (Jest.) Nije li ovo vrijednost postojanja crkve? Nije li ovo funkcija i učinak koje bi postojanje crkve trebalo imati za one koji slijede Boga? (Jest.) S jedne strane, ima ovaj objektivan učinak; dodatno, crkve također pozitivno i aktivno provode ovaj posao. Koji su konkretni projekti uključeni u ovaj posao? Na primjer, filmovi o Božjem izabranom narodu koji doživljava uhićenje i mučenje – s jedne strane, to su svjedočanstva koja daju oni koji slijede Boga kada trpe Sotonino brutalno proganjanje; s druge strane, oni razotkrivaju kako se ovo opako čovječanstvo, ovaj mračni svijet i mračni utjecaji opiru Bogu i istini i osuđuju ih, kao i razne načine na koje brutalno progone one koji slijede Boga. Dok razotkrivaju te stvari, filmovi pomažu ljudima da razumiju čovječanstvo, svijet i utjecaj tame iz ove perspektive. Neki ljudi kažu: „Što Ti misliš pod ‚razumijevanjem čovječanstva i svijeta’?” Što vi svi mislite da to znači? (Razumijevanje tame i opačine čovječanstva i svijeta, kao i razumijevanje biti cijelog čovječanstva kao neprijatelja Božjih.) Točno. To znači razumijevanje opačine i tame čovječanstva, razumijevanje ružnih lica i pravog lica cijelog čovječanstva kao Božjeg neprijatelja. Videozapisi o mučenju ili osobna iskustvena svjedočanstva konkretni su primjeri ovog posla koji crkve obavljaju. Dodatno, razotkrivanje tradicionalne kulture, ljudskih moralnih pogleda, mišljenja određenih etničkih skupina ili rasa, kao i tradicionalnih doktrina daoizma i konfucijanizma u Kini, nekih pseudoistina, te obiteljskih pravila i odgoja koji vežu ljude i ograničavaju njihove misli – koja je svrha razotkrivanja ovoga? U koju kategoriju posla ovo spada? Nije li sadržaj koji sam prethodno raščlanio u priči „Spavanje na pruću i lizanje žuči” dio razumijevanja svijeta, čovječanstva i utjecaja tame? (Jest.) Ovo je primjer konkretnog sadržaja ovog posla. Dakle, ovaj posao je također konkretan zadatak koji bi crkva trebala obavljati. Ukratko, posao crkve je, s jedne strane, da pozitivno vodi ljude u istina-stvarnost kroz istinu, vodeći ih da postignu pokornost Bogu. S druge strane, njen je posao da razotkriva sotonski, mračni svijet, razotkriva Sotonine različite postupke neprijateljstva prema istini i Bogu i razotkriva zle trendove u ljudskom društvu, različite ideje i predodžbe iskvarenog čovječanstva, kao i njihove hereze, zablude i tako dalje, kako bi ljudi mogli razumjeti pravu prirodu i bit ovog opakog doba. Nije li ovo suštinski posao crkve? (Jest.) Zapravo, vi ste već mnogo dobili od crkvenog rada i stekli ste značajne koristi. Kada je riječ o ljudima u crkvi, bilo da su to oni koje zanima istina ili oni koje istina ne zanima, nakon što slijede Boga tri do pet godina, kroz okupljanja radi razgovora u zajedništvu o istini, molitveno čitanje Božjih riječi i iskustva proganjanja i ocrnjivanja od strane nevjernika, ometanja od zlih ljudi i antikrista i svih vrsta drugih ljudi, događaja i stvari, oni će, nesvjesno, doći do toga da razluče i razumiju ovaj mračni svijet, opako čovječanstvo, vlasti i mračni utjecaj cijelog svijeta. To su dobici koje oni postižu. A kako ti dobici nastaju? Nastaju li zahvaljujući postojanju crkava? Nastaju li zahvaljujući poslu koji crkva obavlja? (Da.) S jedne strane, ljudi su stekli neko razumijevanje Božjih riječi, djela i naravi; s druge strane, stekli su i odgovarajuću svijest i razlučivanje o svijetu, čovječanstvu i utjecaju tame. Rezultati i pozitivni učinci ova dva dobitka na ljude su ono što bi trebali postići da bi zadobili spasenje.

Rad crkve može se sažeti kao širenje Božjih riječi i djela i svjedočenje o njima, te vođenje ljudi da jedu i piju Božje riječi kako bi mogli razumjeti istinu, primjenjivati Božje riječi i bolje obavljati svoje dužnosti. Dodatno, na temelju razumijevanja istine, oni mogu iskusiti Božje djelo, odbaciti svoje iskvarene naravi i postići promjenu u naravi. Osim ova tri aspekta, on uključuje i pomaganje ljudima da razumiju opako čovječanstvo, mračni svijet i utjecaj tame. Iako stavke crkvenog posla nisu brojne, konkretan sadržaj je ogroman. Sav sadržaj se odnosi na Božje riječi, istinu, odbacivanje svoje iskvarene naravi i pokoravanje Bogu; naravno, još se više odnosi na spasenje. Ovo je funkcija crkve i vrijednost postojanja crkve. Svaki aspekt crkvenog posla usko je povezan s ulaskom u život Božjeg izabranog naroda jer uključuje kako se ljudi odnose prema Božjim riječima, njihov stav prema Bogu, njihovo spasenje, te njihove poglede i stavove prema svijetu, čovječanstvu i utjecaju tame. Ukratko, postojanje crkve usko je povezano sa svima, a posao kojim se crkva bavi, zajedno s vrijednošću i značajem njezina postojanja, neodvojiv je od svake osobe koja prihvaća Božje spasenje.

Nakon što smo u zajedništvu razgovarali o specifičnom poslu koji crkva treba obavljati, raspravimo o neprikladnim definicijama i gledištima koja ljudi imaju o nazivu „crkva” i o značaju postojanja crkve. Kao prvo, ljudi smatraju da je crkva relativno utješno mjesto, mjesto ispunjeno toplinom i suncem, relativno prijateljsko mjesto bez sukoba, rata, ubijanja ili krvoprolića – idealno mjesto ispunjeno srećom za kojim ljudska srca čeznu. Ovdje nema ljubomore ni svađe, nema spletkarenja, nema zlih trendova niti bilo kojih drugih pojava koje se nalaze u svijetu nevjernika. Ona se smatra idealnom lukom gdje ljudi mogu usidriti svoja srca. Bez obzira na to koliko su lijepe ljudske zamisli o nazivu „crkva”, sve u svemu, ljudi u crkvi pronalaze određenu duhovnu potporu. Ta duhovna potpora ima opipljiviju funkciju za ljude: kada naiđu na poteškoće, mogu doći u crkvu da izraze svoje nevolje, a crkva im može pomoći ublažiti brige i riješiti njihove poteškoće. Na primjer, ako naiđu na poteškoće na poslu ili u životu, ako su im djeca neposlušna, ako im muž ili žena ima aferu, ako postoje sukobi između svekrva i snaha, ako postoje sporovi s kolegama ili susjedima, ako su im djeca zlostavljana, ako im je zemlju preuzeo neki lokalni nasilnik, i tako dalje – kada se te stvari dogode, ljudi se nadaju da se netko u crkvi može zauzeti za njih i pomoći im riješiti i srediti ta pitanja. U ljudskim umovima crkva je takvo mjesto. Bez sumnje, u ljudskim umovima crkva je utočište, idealan raj, mjesto za ublažavanje briga i rješavanje poteškoća, za uklanjanje nasilja i omogućavanje dobrim ljudima da žive u miru, te za provođenje pravde. Ako život postane težak, crkva bi trebala pružiti pomoć; ako nema povrća za jelo i riže za kuhanje, crkva bi ih trebala dijeliti; ako nema odjeće, crkva bi je trebala kupiti; ako se netko razboli, crkva bi trebala platiti liječenje. Kada netko naiđe na poteškoće na poslu, braća i sestre u crkvi trebali bi pružiti ruku pomoći, povući veze, upotrijebiti poznanstva ili ponuditi smjernice. Kada im djeca polažu prijemne ispite za fakultet, obraćaju se crkvi kako bi pronašli više ljudi koji će se moliti za njih, nastojeći osigurati da im djeca uspješno upišu fakultet. Bez obzira na to na kakve poteškoće naiđe, čovjek kad dođe u crkvu, sve te poteškoće mogu biti riješene i sređene. Čak i ako netko trpi zlostavljanje od strane zlih ljudi, crkva, sa svojim mnogim ljudima i velikim utjecajem, može srediti stvari. Ohrabren i podržan od mnogih, čovjek više neće biti plašljiv niti se bojati da će ga nasilnici zlostavljati. Čak i kada je zlostavljan, izopćen i neprestano se bori u društvu bez načina da zaradi za život, čovjek od crkve može potražiti pomoć i dobar savjet te pronaći prikladan posao. Sve to, pa i više od toga, predstavlja ulogu za koju ljudi vjeruju da bi crkva trebala igrati i djelo koje bi trebala obavljati. Sudeći prema ljudskim mislima i predodžbama ili prema onome što zahtijevaju od crkve, jasno je da oni nedvojbeno gledaju na crkvu kao na socijalnu ustanovu, dobrotvornu organizaciju, agenciju za pronalaženje partnera ili zapošljavanje, ili društvo Crvenog križa. Neki čak misle da, bez obzira na to koliko su sposobni ili kakav je njihov status u društvu i među ljudima, uvijek im je potreban moćan entitet na koji se mogu osloniti. Kada naiđu na poteškoće u društvu ili se suoče s moćnicima, potrebna im je snažna sila da im pruži potporu, da govori u njihovo ime, da vodi glavnu riječ za njih i da se bori za njihova prava i interese. Po njihovom mišljenju, crkva može ispuniti tu ulogu i postići njihov željeni cilj, pa crkva postaje njihov jedini izbor. Jasno je da oni gledaju na crkvu kao na društveni sindikat ili udrugu, kao što su sindikat učitelja, sindikat prijevoznika, udruga poljoprivrednika, udruga žena, udruga starijih osoba i tako dalje – te vrste društvenih skupina i organizacija. Bez obzira na to kakve su zapravo ljudske definicije crkve, sudeći prema djelu koje crkva čini i točnoj definiciji crkve, jasno je da su stavovi i zahtjevi ljudi prema crkvi netočni i nevažeći i ljudi ih ne bi trebali imati. Crkva nije mjesto za „otimanje bogatima da bi se nahranili siromašni”, za uklanjanje nasilja i omogućavanje dobrim ljudima da žive u miru ili za provođenje pravde, a još manje je mjesto za pomaganje svijetu i spašavanje ljudi ili za ublažavanje briga i rješavanje poteškoća ljudi. Crkva nije dobrotvorna organizacija, nije socijalna ustanova i nije društvena zajednica. Uspostava i postojanje crkve nisu s ciljem da djeluje kao društvena skupina ili organizacija. Osim nekoliko suštinskih zadataka koje bi crkva trebala poduzeti, a to su svjedočenje o Božjim riječima i njihovo širenje, te vođenje ljudi da jedu i piju Božje riječi, da iskuse Božje djelo i odbace svoju iskvarenu narav kako bi postigli spasenje, crkva nema obveza pružati bilo kakve funkcije ili pomoć društvu ili bilo kojoj etničkoj skupini. Dodatno, crkva nije mjesto za borbu za prava i interese ljudi i nema obvezu osiguravati ljudima fizički život, društveni status, poslovne titule, plaće, socijalnu skrb i tako dalje. U svojim predodžbama, ljudi vjeruju da su funkcije crkve uklanjanje nasilja i omogućavanje dobrim ljudima da žive u miru, provođenje pravde, ublažavanje briga i rješavanje poteškoća, pomaganje svijetu i spašavanje ljudi, te borba za njihova prava i interese – u osnovi te funkcije. Stoga ljudi vjeruju da je crkva njihova neposredna pomoć i da svaka poteškoća može biti riješena i sređena od strane crkve. Jasno je da ljudi smatraju crkvu društvenom institucijom, organizacijom ili skupinom. Međutim, je li crkva takva institucija? (Ne.) Ako su funkcije i uloge za koje ljudi vjeruju da crkva postoji uklanjanje nasilja i omogućavanje dobrim ljudima da žive u miru, provođenje pravde, ublažavanje briga i rješavanje poteškoća, pomaganje svijetu i spašavanje ljudi, borba za njihova prava i interese, i tako dalje, onda se ta crkva ne može nazvati crkvom jer nema nikakve veze s Božjim riječima, djelom Duha Svetoga ili Božjim djelom spasenja ljudi. Takva skupina ili organizacija trebala bi se jednostavno zvati skupina ili organizacija, koja nema nikakve veze s crkvom niti s njezinim djelom. Ako se neka organizacija, pod izlikom vjere u Boga, bavi aktivnostima kao što su pohađanje službi, obožavanje Boga, čitanje Biblije, molitva, pjevanje himni i slavljenje, ili čak ako ima formalna okupljanja i bogoslužje, kao i takozvane sastanke proučavanja Biblije, molitvene sastanke, sastanke suradnika, sastanke razmjene, i tako dalje, bez obzira na vrstu članova i strukturu koju ima, to nema nikakve veze s pravom crkvom. Dakle, što je zapravo prava crkva? Kako ona nastaje? Prava crkva nastaje zbog Božje pojave, Njegovog djela i Njegovog izražavanja istine radi spasenja čovječanstva. Ona nastaje kada ljudi čuju Božji glas, okrenu se Bogu i pokore se Božjem djelu. To je prava crkva. Crkva nije organizirana i utemeljena od strane ljudi, već ju je Bog osobno uspostavio i On ju osobno predvodi i pastirski vodi. Stoga, Bog ima poslanja za Svoje crkve. Zadatak crkve je širiti Božje riječi, svjedočiti o Božjem djelu i pomagati ljudima da čuju Božji glas, da se vrate u Božju prisutnost, prihvate Božje spasenje te da kroz iskustvo Njegovog djela zadobiju to spasenje i svjedoče za Boga – tako je jednostavno. To je vrijednost i značaj postojanja crkve.