III. Definicija crkve

Nakon što smo u zajedništvu razgovarali o tome što je crkva, vi sada imate određeno razumijevanje o nastanku crkve, o radu koji crkva obavlja i rezultatima koje postiže. Također možete razumjeti nešto o vrijednosti i značaju postojanja crkve. Dakle, možemo li sada dati točnu definiciju što točno jest crkva? Kao prvo, crkva nije mjesto koje ljudima pruža emocionalnu utjehu niti je mjesto koje osigurava da su ljudi dobro nahranjeni i odjeveni ili im pruža utočište. Crkva nije mjesto koje osigurava tjelesna prava i interese ljudi ili rješava poteškoće s kojima se suočavaju u životu. Nije mjesto koje ispunjava duhovne praznine ljudi i pruža duhovnu potporu. Budući da crkve nisu ono što ljudi pretpostavljaju da jesu prema svojim predodžbama i maštanjima, koja je onda specifična definicija crkve? Što točno jest crkva? U Bibliji je Gospodin Isus dao temeljni opis naziva crkve. Kako je to točno rekao? („Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u Moje ime, tu sam i Ja među njima” (Mt 18,20).) Te riječi znače da bez obzira na to koliko se ljudi okupilo, sve dok imaju djelo Duha Svetoga i osjećaju da je Bog ondje s njima, to mjesto je crkva – upravo to. U posljednjim danima Bog se pojavio da bi djelovao i izrazio istinu. Kada se ljudi okupe da jedu i piju, molitveno čitaju i u zajedništvu razgovaraju o Božjim riječima, Bog je ondje prisutan, a isto tako i prosvjetljenje Duha Svetoga, što znači da Bog to priznaje kao crkvu. Ako se ljudi okupe, ali ne jedu i ne piju riječi Božje, ako samo ponavljaju prazne duhovne doktrine i ne mogu osjetiti djelo Duha Svetoga, onda to nije crkva, jer je Bog ne priznaje, pa stoga nema djelo Duha Svetoga. Okupljanja na kojima je Bog prisutan blagoslovljena su i vođena od Njega, i kada se ljudi okupe na takvim okupljanjima, bez obzira na to jedu li i piju Božje riječi, razgovaraju li o istini ili koriste istinu za rješavanje problema, sve je to povezano s Božjim zahtjevima i vodstvom, te stoga On sve to blagoslovi. Zato se, sve dok neko okupljanje ima smjernice, predvođenje i prisutnost Božju, može nazvati crkvom. To je najjednostavnija, najtemeljnija definicija crkve i to je bila definicija crkve tijekom Doba milosti. Nastala je iz konteksta Božjeg djela u to vrijeme, te je stoga točna i vrijedi. Međutim, budući da je Bog izgovorio više riječi i učinio veće djelo, tijekom ove faze djela suda u posljednjim danima definicija crkve mora ići dublje od te temeljne definicije iz Doba milosti. Božje djelo je napredovalo. Crkvu više ne karakterizira samo djelo Duha Svetoga i prisutnost Božja. Sada Bog osobno djeluje u Svojim crkvama, usmjeravajući ih i pastirski ih vodeći; Božji izabrani narod može jesti i piti Njegove sadašnje riječi te slijediti Krista i svjedočiti za Njega. Stoga je definicija crkve u posljednjim danima naprednija nego što je bila u Dobu milosti; to je dublji, točniji i specifičniji opis nego prije, i naravno, neodvojiv je od istine i riječi Božjih. Dakle, koji je najtočniji i najprikladniji način definiranja crkve? Kao prvo, osnovna definicija trebala bi biti skupina ljudi koji iskreno slijede Boga. Točnije, crkva je skupina ljudi koji iskreno slijede Boga, koji su upravljani Njegovim riječima, koji teže istini, primjenjuju Njegove riječi i iskušavaju ih, koji se mogu pokoriti Bogu i obožavati Ga, slijediti Njegovu volju i postići Njegovo spasenje. Ključni dio ove definicije je „skupina ljudi”. Crkva nije mjesto, ni kolektiv, ni zajednica, a još manje je puko okupljanje ljudi s vjerom. Ta „skupina” može se sastojati od desetak ljudi, ili trideset do pedeset ljudi, ili naravno i od većeg broja. Mogu se okupljati zajedno ili se mogu podijeliti u manje skupine za okupljanje; to je fleksibilno i promjenjivo. Ukratko, kada ti sljedbenici Božji uzvisuju Boga, svjedoče za Njega i obožavaju Ga te slijede Njegovu volju, oni su crkva. Bez obzira na to koliko ih se okupi, oni su i dalje crkva. Na primjer, 50 ljudi naziva se malom crkvom, a 100 ljudi velikom crkvom – veličina crkve određuje se prema broju članova. Postoje velike, srednje i male crkve; broj ljudi u crkvi nije fiksan. Razmotrimo još jednom definiciju crkve koja kaže da je to skupina ljudi koji iskreno slijede Boga, koji su upravljani Njegovim riječima, koji teže istini, primjeni i iskustvu Njegovih riječi, koji se mogu pokoriti Bogu i obožavati Ga, slijediti Njegovu volju i postići Njegovo spasenje. Zašto je crkva baš ovako definirana? Zato što Bog želi djelovati u crkvama i što želi tu skupinu ljudi spasiti. Samo je takvu skupinu ljudi moguće nazvati crkvom. Tek kad se okupi takva skupina ljudi, oni mogu normalno jesti i piti Božje riječi i primjenjivati ih, istinski se moliti Bogu, pokoriti Mu se i obožavati Ga. Tom skupinom upravljaju Božje riječi i oni su tim riječima vođeni; stoga se kroz takvu skupinu ljudi očituje definicija crkve. Budući da ljudi u religijama ne prihvaćaju istinu i ne prihvaćaju Božje djelo, a Bog ih ne spašava, oni nisu crkva, oni su vjerska zajednica. To je najjasnija razlika između crkve i religije. Samo je crkva upravljana Božjim riječima i samo je crkva koju Krist osobno pastirski vodi upravljana Božjim riječima. Što znači biti upravljan Božjim riječima? Trebamo li ovdje spominjati djelovanje Duha Svetoga ili usmjeravanje, prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetoga? (Ne.) Recite Mi, što je praktičnije: biti upravljan Božjim riječima ili imati djelovanje Duha Svetoga? (Biti upravljan Božjim riječima.) Biti upravljan Božjim riječima je praktičnije i konkretnije. Djelovanje Duha Svetoga ljudima samo pruža određeno prosvjetljenje i osvjetljenje kako bi im pomoglo razumjeti istinu i navelo ih da pronađu načela primjene u Božjim riječima. Rezultat toga jest da su upravljani Božjim riječima. Da Duh Sveti nije djelovao, bi li ljudi i dalje mogli ispuniti svoje dužnosti razumijevanjem Božjih riječi i shvaćanjem načela? (Da.) Sada je izgovoreno toliko Božjih riječi; ljudi često slušaju propovijedi i mogu razumjeti Božje riječi. Čak i bez djelovanja Duha Svetoga, ljudi znaju što činiti. Oni koji ljube istinu mogu primjenjivati Božje riječi i pokoriti se Božjem djelu sve dok razumiju istinu. Oni koji ne ljube istinu neće razumjeti Božje riječi čak i ako ih čuju, a čak i ako malo razumiju, neće biti voljni primjenjivati ih, te stoga mogu biti samo isključeni. U posljednjim danima Bog izravno izražava istinu kako bi osobno vodio i pastirski vodio ljude. Djelovanje Duha Svetoga je samo pomoćno. To je kao kad dijete tek uči hodati; ponekad će odrasla osoba pružiti ruku da pomogne. Jednom kada dijete može stabilno hodati i trčati, nema potrebe da ga netko podupire. Stoga, djelovanje Duha Svetoga nije apsolutno niti je ključno. Kada su ljudi upravljani Božjim riječima, to znači da razumiju Božje riječi, razumiju istinu i znaju što Božje riječi znače i koja su načela i standardi koje Bog zahtijeva od ljudi, te da mogu razumjeti i primijeniti ta načela i standarde. To je ono što znači da su srca ljudi upravljana Božjim riječima. Bog je već govorio o tim stvarima s dovoljnom jasnoćom i razumljivošću, tako da ovdje nema potrebe spominjati djelovanje Duha Svetoga. U posljednjim danima Bog je izrazio toliko istina, čineći svaku istinu jasnom i razumljivom ljudima. Stoga, djelo Duha Svetoga nije toliko važno i samo je pomoćno. Samo kada ljudi ne razumiju istinu ili kada Bog nije izgovorio toliko riječi s takvom temeljitošću i jasnoćom, Duh Sveti obavlja neki rad koji je pomoćne, poticajne prirode, koji ljudima pruža neko jednostavno svjetlo i služi da ih malo potakne, pomažući im da donesu ispravne odluke i kroče pravim putem u svojim životima i različitim okruženjima. Sada je doba Božjih riječi, gdje Bog osobno govori kako bi vodio čovječanstvo, a Božje riječi dominiraju svime. Djelo Duha Svetoga je samo pomoćno. Kada ljudi razumiju istinu, mogu primjenjivati Božje riječi i živjeti po Božjim riječima, Božje nakane su zadovoljene.

Pogledajmo prvu frazu u osnovnoj definiciji crkve: „iskreno slijede Boga”. Riječ „iskreno” ima specifično značenje. Ne odnosi se na one koji samo trate vrijeme, one koji samo nominalno popunjavaju mjesta, one koji se najedu kruha, one koji se oslanjaju na milost za spasenje ili one koji imaju bilo kakve skrivene motive i ciljeve. Dakle, što znači „iskreno”? Najosnovnije i najjednostavnije objašnjenje je ovo: sve dok netko čuje o Bogu, istini ili Stvoritelju, osjeća čežnju u svom srcu, spremno ostavlja, spremno se posvećuje, spremno podnosi teškoće i voljan je doći pred Boga da prihvati Božji poziv te napustiti sve da bi slijedio Boga. Sve dok ima iskreno srce, to je dovoljno. Neki ljudi kažu: „Zašto Ti ne kažeš da je to skupina ljudi punih vjere koji slijede Boga?” Ljudi ne mogu doseći tu razinu. Od onih koji sada vrše svoje dužnosti, neki vjeruju desetak godina, a neki dvadeset ili trideset godina; imati tu iskrenost je u osnovi dovoljno. Definirati to kao biti pun vjere nije točno. Naša definicija crkve temelji se na osnovnoj i specifičnoj situaciji, bez cjepidlačenja oko riječi ili postavljanja definicije i standarda previsoko, jer bi to bilo nepraktično. Neki ljudi kažu: „Reći ‚iskreno’ i ‚puno vjere’ nije dovoljno. Trebalo bi se zvati skupina pravednih ljudi koji se boje Boga i klone se zla – to bi bilo sjajno!” Ako postavimo standard ovako visoko, onda bi kasnije fraze, „težiti istini, primjenjivati i iskusiti Njegove riječi”, bile nepotrebne. Ključna poanta je da su svi članovi crkve oni koje Bog želi spasiti. Ta skupina ljudi ispunjena je Sotoninom iskvarenom naravi i puna predodžbi i maštanja o Bogu. Govoreći realnije, puni su buntovništva, nedostaje im pokornosti, ne razumiju istinu i nemaju nikakvo znanje o Bogu – to je najrealnija situacija. Stoga, u Božjim očima, članovi crkve su u takvoj stvarnoj situaciji i stvarnom statusu. Božji odabir ljudi temelji se na ovom osnovnom uvjetu: mogu li iskreno slijediti Boga te se istinski davati i odricati. Neki ljudi kažu: „Ako su iskreni, zašto onda još uvijek imaju ekstravagantne želje? Ako su iskreni, zašto još uvijek žele steći blagoslove?” To će se postupno mijenjati kako ljudi budu doživljavali Božje djelo. Trenutno definiramo osnovni koncept crkve. Taj osnovni koncept je minimalni zahtjev i najniži standard za Božji odabir ljudi. Ti standardi uopće nisu prazni ni preuveličani; posebno su u skladu s vašom stvarnom situacijom. Drugim riječima, kada vas Bog odabere i odluči spasiti bilo koga od vas, to su kriteriji koje Bog gleda. Ako ti ispuniš te zahtjeve, Bog te dovodi u Božju kuću i postaješ član crkve. To je stvarna situacija. Stoga je prva fraza u definiciji crkve „iskreno slijede Boga”; to je relativno točno. Ta skupina ljudi ne doseže razinu straha od Boga i klonjenja zla, ne doseže razinu sposobnosti da se oslobodi utjecaja tame i ne doseže razinu potpunog pobunjenja protiv svijeta i velikog crvenog zmaja. Ne dosežu sve te stvari. Zašto? Jer definicija dalje spominje sposobnost da se nastoji primjenjivati Božje riječi. Budući da ljudi imaju srce koje ljubi istinu i čezne za istinom, oni u procesu težnje mogu iskusiti i primjenjivati Božje riječi, i na kraju, mogu obožavati Boga. Obožavanje Boga uključuje pokoravanje Bogu, slušanje Božjih riječi, prihvaćanje Božjih orkestracija i prihvaćanje Božje suverenosti i aranžmana. Na kraju, ta skupina ljudi može postići spasenje. To je stvarni status članova crkve u Božjim očima. Nije li to najosnovniji uvjet? (Da.) Neki ljudi kažu: „Nisi spomenuo odbacivanje Sotonine iskvarene naravi i postizanje pročišćenja. Ova definicija crkve to ne uključuje.” Jesu li oni uključeni u ovu definiciju? (Da.) Koji dio ih uključuje? Nastojanje primjenjivati Božje riječi. Ako možeš nastojati da primjenjuješ Božje riječi, zar se tvoja iskvarena narav ne rješava postupno? Zar nisi u stanju odbaciti Sotoninu iskvarenu narav i postići promjenu naravi? (Da.) Tijekom razdoblja postizanja promjene naravi, ti postupno razumiješ Božje riječi i rješavaš vlastitu iskvarenu narav. Kako rješavaš dio svoje iskvarene naravi, povećava li se tvoja vjera u Boga i pokornost Bogu? Postoji li veza između toga? (Da.) Što više obožavaš Boga, to ćeš imati više pokornosti Bogu. Kako se tvoja pokornost Bogu povećava, zar se ne približavaš postizanju spasenja? (Da.) Dakle, kakvi su ljudi koji sačinjavaju ovu skupinu? Oni su ljudi koji mogu postići spasenje. To je stvarna situacija članova crkve. Neki kažu: „Ova definicija crkve ne spominje djelo kojim se crkva bavi.” Postoji li ovdje neki dio povezan sa suštinskim djelom kojim se crkva bavi? (Težnja postizanju spasenja.) Taj dio je usko povezan. Djelo koje crkva čini, bilo da se radi o širenju Božjih riječi ili vođenju ljudi da jedu i piju Božje riječi, pomažući ljudima da upoznaju sebe i odbace Sotoninu iskvarenu narav, na kraju ima za cilj pomoći ljudima da postignu spasenje. Dakle, možete li sada prihvatiti ovaj najosnovniji i najjednostavniji koncept crkve? (Da.) Ova definicija nije preuveličana ni prazna i ne koristi visokoparne izraze i fraze, ali sadrži ono najosnovnije što je potrebno za formiranje ili definiciju crkve.

Razumijete li pozadinu definicije koncepta crkve sada kada sam vam je objasnio? (Da.) Da nisam objasnio na ovaj način, vi biste mislili da su suštinski rad crkve i definicija crkve vrlo duboki. Sada kada razumijete definiciju crkve, osjećate da je vaše razumijevanje crkve tako površno. Definicija crkve je pojašnjena – ona je upravo toliko praktična. Što su stvari praktičnije, to ljudi češće osjećaju da su površne. Zapravo, ako pažljivo pogledaš, svaka riječ ove definicije povezana je sa specifičnim situacijama i usko vezana za njih, i nimalo nije površna. Prva fraza u definiciji crkve je „iskreno slijede Boga”. To „iskreno” je ono što Bog želi. Koliko ljudi posjeduje takvu iskrenost? Je li ljudima lako imati tu iskrenost? Nije lako. Što se tiče fraze „upravljani Njegovim riječima”, jesi li ti to već postigao? Ti misliš da je ova fraza površna i laka za postići. Ako Bog kaže: „Ustani, slijedi Me i vrši svoju dužnost”, i ljudi poslušaju, znači li to da su upravljani Božjim riječima? To samo znači da su ljudi voljni vjerovati u Boga i slijediti Boga, ali nisu dosegli točku gdje su upravljani Božjim riječima – još su daleko od toga! Što trebaš posjedovati da bi bio upravljan Božjim riječima? Minimalni zahtjev je da ti moraš razumjeti Božje riječi; ti trebaš znati na što se odnose zahtjevi u Božjim riječima, koja načela Božje riječi zahtijevaju, i kada se suočavaš s različitim ljudima, događajima i stvarima, kako primijeniti Božje riječi i kako pretvoriti Božje riječi u svoju praksu da bi zadovoljio Boga. To nije lako. Potrebno je dugo razdoblje jedenja i pijenja, molitvenog čitanja, doživljavanja i razumijevanja Božjih riječi te razumijevanje Božjih nakana i Božje naravi, kako bi se postupno došlo do toga da se bude donekle upravljan Božjim riječima. Stoga, fraza „upravljani Njegovim riječima” na površini se čini jednostavnom, kao da je većina ljudi upravljana Božjim riječima, ali zapravo to nije slučaj. Sudeći prema stvarnim situacijama ljudi, jasno je da je ova fraza samo Božji zahtjev prema ljudima, koji oni uopće još nisu postigli. Sljedeća fraza, „nastoje primjenjivati Njegove riječi”, Božji je zahtjev za ljude. Ti još nisi postigao primjenu Božjih riječi; ti samo nastojiš primjenjivati Božje riječi. Kako bi trebao nastojati? Kada naiđeš na situacije, primjenjuj u skladu s Božjim zahtjevima. Ne laži; budi poštena osoba. Možeš li to učiniti? Nije lako učiniti. Kada si orezan, trebao bi se moći pokoriti te promisliti o sebi i upoznati sebe i primjenjivati u skladu s istinom. Možeš li to postići? Ako ti se čini teško ili ako je tvoja vlastita volja prejaka i uvijek želiš da tvoja plahovitost izbije, onda moraš nastojati da postupaš prema načelima, a ne pokazivati svoju plahovitost ili djelovati na svojevoljan i samovoljan način; moraš činiti kako Božje riječi kažu, prihvatiti orezivanje, upoznati svoje prijestupe i razumjeti gdje si pogriješio. To se zove nastojanje da primjenjuješ Božje riječi. Znači li početak primjene Božjih riječi da se osoba promijenila? Nije tako jednostavno. Ako si izabran za vođu ili djelatnika, možeš li se suzdržati od svojevoljnog i samovoljnog djelovanja? Nije lako; to zahtijeva da ti razumiješ istinu, da budeš u stanju primjenjivati Božje riječi i da ih iskušavaš neko vrijeme; tek tada to možeš postići. Ako kažeš da želiš primjenjivati Božje riječi, ali imaš samo spremnost na riječima i nikakvu motivaciju u srcu, to neće ići. Kada je tvoje srce voljno i stvarno želiš primjenjivati istinu, tada možeš provesti istinu u djelo. Kada si u srcu nevoljan primjenjivati istinu, čak i ako se zakuneš ili te drugi podržavaju, neće biti od koristi. Moraš imati odlučnost, to jest, moraš imati srce s ogromnom željom za Bogom. Trebaš znati kako Bog definira neku stvar i što On zahtijeva u vezi s njom, pronaći i prikupiti sve Božje riječi vezane za taj aspekt, a zatim ih molitveno čitati i razumjeti. Zapiši ih u bilježnicu ili ih stavi na mjesto gdje ih možeš lako vidjeti. Tijekom pauza na poslu pogledaj ih, pročitaj ih i s vremenom ćeš zapamtiti te Božje riječi i čuvati ih u srcu. Svaki dan razmišljaj o pravom značenju Božjih riječi i promišljaj o tome koji točno način govora i djelovanja se računa kao primjena Božjih riječi. To se zove nastojanje da primjenjuješ Božje riječi. Je li to lako postići? Nije lako; to nije nešto što se može postići preko noći ili s naletom truda. Neki ljudi kažu: „Kunem se krvlju”, ali to je beskorisno. Ti kažeš: „Postit ću i moliti bez jela i pića”, ali to je beskorisno. Kažeš: „Ostat ću budan cijelu noć i trpjeti”, ali i to je beskorisno. Moraš težiti istini; moraš posjedovati očitovanja težnje istini i moraš imati put za težnju istini; moraš imati ispravna sredstva i metode. Bez obzira na to kakva sredstva ili metode imaš, ne možeš se odvojiti od Božjih riječi; moraš uložiti napor u Božje riječi, uspoređivati sve s Božjim riječima, koristiti Božje riječi za rješavanje problema u svakoj situaciji i staviti Božje riječi na prvo mjesto. To se zove težnja istini. Na primjer, u pogledu interakcije s drugima, trebaš vidjeti što Božje riječi kažu o tome i pronaći riječi Božje koje se odnose na interakciju s drugima. Za skladnu suradnju također pronađi Božje riječi u vezi s tim aspektom. U pogledu odanog vršenja dužnosti, pronađi Božje riječi o tome kako vršiti dužnosti na način koji je u skladu s mjerilom i zapamti suštinske Božje riječi, čuvajući ih u srcu. Što se tiče toga što je lažni vođa, koja očitovanja lažni vođe imaju, imaju li savjest i razum i kako Bog karakterizira lažne vođe, pronađi te ključne Božje riječi i zapiši ih u bilježnicu, stavi ih na mjesto gdje ih možeš lako vidjeti i molitveno ih čitaj kad god imaš vremena. Za svaku stvar koja se odnosi na tvoj ulazak u život i promjenu naravi, primjenjuj i ulaži napor na ovaj način. To se zove težnja istini. Ako tvoj napor ne dosegne tu razinu, to se ne zove težnja istini; to se zove puka formalnost, letimično prelaženje i zabušavanje iz dana u dan.

Pogledajmo frazu „obožavati Boga”. Obožavanje Boga uključuje istinski strah, strahopoštovanje, poštovanje i iskrenost, kao i tretiranje Boga kao Boga, imati mjesta za Boga u svojem srcu, racionalno postupanje s okruženjima koja je Bog postavio i poslanjima koja je Bog dao, te ozbiljno i odgovorno postupanje sa svakom riječi koju je Bog izgovorio, itd. Sva ta očitovanja nazivaju se obožavanjem. Bilo da se radi o riječima koje ti je Bog izgovorio licem u lice ili o svim riječima koje je On ikada izrazio, sve dok ih ti znaš i pamtiš i sve dok ih razumiješ i potvrđuješ u svom srcu, trebao bi ih tretirati kao kriterije za to kako se vladaš, živiš, itd. – to je očitovanje obožavanja Boga. Kada se suočiš sa stvarima, bez obzira na to jesu li u skladu s tvojim vlastitim ukusima, željama ili predodžbama, trebao bi moći smiriti svoje srce i razmotriti: „Je li ovo učinio Bog? Je li poteklo od Boga? Zašto je Bog ovo učinio? Što Bog želi oplemeniti u meni, što želi preobraziti u meni? Koja je točno Božja nakana? Kako bih se trebao pokoriti Božjim aranžmanima? Kako bih trebao udovoljiti Božjoj nakani? Kako bih trebao ispuniti svoju odgovornost kao ljudsko biće?” Sva ta očitovanja, uz druga takva, očitovanja su obožavanja Boga. Čak i ako ti ne razumiješ više istine, kao normalna osoba, kao netko tko vjeruje u postojanje Boga, kao netko tko iskreno slijedi Boga, to je stav koji bi ti barem trebao imati prema Bogu. Sve što uključuje Boga, sve što se tiče Božjih riječi, sve o Božjem poslanju tebi, tvojoj dužnosti i tvojoj odgovornosti, sve to bi ti trebao tretirati s pažnjom i oprezom, ne nemarno, ne nehajno, ne s prezirom – to se zove obožavanje Boga. Postupati sa svime što je povezano s Bogom s opreznim, pažljivim, bogobojaznim srcem punim straha Božjeg – to se zove obožavanje Boga. Je li to lako postići? Nije lako. Bez stvarnog iskustva, čak je i razumijevanje dviju riječi „obožavati Boga” teško, a kamoli stvarna primjena obožavanja Boga. Posljednja fraza definicije crkve je „postići Njegovo spasenje”. Kako bi se to trebalo razumjeti? Put do postizanja spasenja je dug i ovdje se zahtijeva još više. Prvo, put kojim ti kročiš mora biti ispravan; ti moraš biti u stanju prihvatiti sve istine u Božjim riječima i biti netko tko nastoji primjenjivati Božje riječi i pokorava se Bogu. Tvoj život mora biti upravljan Božjim riječima. Ti ne samo da moraš priznavati postojanje Boga, već i ljubiti istinu i djelovati u skladu s istinom; moraš imati istinski strah od Boga i pokornost Njemu, često se moliti Bogu u svom srcu i postupno prelaziti na obožavanje Boga. Tada si ti netko tko ljubi istinu i pokorava se Bogu; ti si upravo ona vrsta osobe koju Bog želi spasiti. Osoba koja iskreno vjeruje u Boga mora biti ispravna osoba. Koja je korist od toga da si ispravna osoba? Korist je u tome što postizanje spasenja neće biti preteško za tebe; imat ćeš nadu da ćeš ga postići. To je svo zajedništvo koje smo imali o specifičnim detaljima definicije crkve.

IV. Predodžbe i stavovi koje ljudi gaje prema crkvi

Upravo smo u zajedništvu razgovarali o tome što je crkva, koji je suštinski posao koji crkva obavlja te što ljudi u svojim predodžbama zamišljaju i zahtijevaju od crkve. Na kraju smo dali definiciju pojma crkve. Sada kada je definiran, trebali biste imati točno razumijevanje naziva „crkva”; trebali biste imati osnovno razumijevanje posla koji crkva treba obavljati, uloge koju crkva ima u pomaganju ljudima da steknu istinu i postignu spasenje, te značaja crkve za svakoga tko slijedi Boga. Također smo ukratko proveli reprezentativnu raščlambu i razotkrivanje onoga što ljudi u svojim predodžbama vjeruju da je vrijednost postojanja crkve i posla koji bi crkva trebala obavljati. Postoji li išta što vi ne možete prozrijeti ili shvatiti u vezi s razumijevanjima i tumačenjima koja ljudi imaju o crkvama u svojim predodžbama? Neki ljudi misle da bi se crkva trebala baviti nekom vrstom rada u društvu ili imati neku vrstu uloge u društvu, kao što je provođenje pravde. U ljudskim predodžbama, crkva predstavlja pozitivnu sliku, pa zašto ne bi mogla provoditi pravdu? Ima li provođenje pravde ikakve veze s radom crkve ili Božjim zahtjevima? (Ne.) Na što se odnosi to „provođenje pravde” o kojem ljudi govore? (Ono što ljudi nazivaju provođenjem pravde nije istinska pravda. To je samo zaštita interesa tijela i nije u skladu s istinom.) Ima li ta pravda ikakve veze s istinom? (Ne.) To je ono što čovječanstvo naziva pravdom. Na primjer, slamanje nekih zlih sila, ispravljanje nekih nepravdi i slučajeva u kojima je ljudima nanesena nepravda i u kojima su poniženi, ili izricanje zaslužene kazne zlim ljudima te obnavljanje i zaštita interesa ranjivih skupina, i tako dalje – to je ono što ljudi nazivaju provođenjem pravde. Koja je glavna svrha tog provođenja pravde? Ima li to ikakve veze s time da ljudi teže istini? Ima li to ikakve veze s time da ljudi budu spašeni? (Ne.) To je samo izreka koja proizlazi iz osnove moralne pravde i etike; nema apsolutno nikakve veze s istinom. Možemo li reći da to ne doseže razinu istine? (Da.) Možemo li? (Ne; to dvoje nije povezano.) Točno, potpuno su nepovezani; to su dvije različite stvari. Kakvu to pravdu čovječanstvo provodi? To je ona vrsta pravde gdje, nakon što zli ljudi potlače ili liše bilo kakvih prava ili interesa običnu osobu nešto nižeg društvenog statusa, zli ljudi bivaju primjereno kažnjeni, a obična osoba više ne trpi zlostavljanje. Radi se o obnavljanju i jamčenju tjelesnih interesa ljudi, postizanju relativne jednakosti među ljudima, uklanjanju jaza između društvenih slojeva i osiguravanju da zli ljudi ne uspiju u svojim zlim djelima te da se zadovolji pravda za one koji su pretrpjeli nepravdu. To je ono što čovječanstvo naziva podržavanjem pravde i nema apsolutno nikakve veze s istinom. Kako vi još uvijek možete reći da to ne doseže razinu istine? Je li to povezano s istinom? Ne, nije. Recite Mi, jesu li ti obični ljudi koji su pretrpjeli nepravdu nužno dobri ljudi? (Ne nužno.) Učiniti da prestanu trpjeti nepravdu – je li to pravda? Je li to u skladu s istinom? Mogu li ti ljudi onda biti spašeni? To su očito dvije različite stvari – kako se mogu pobrkati? Ovdje nema govora o dosezanju razine istine; to jednostavno nije ista stvar kao istina. Ako vi imate nekih prijepora oko ovog pitanja, onda možda većina vas ne može prozrijeti stvar podržavanja pravde i još uvijek ste donekle vezani za to, misleći: „Kako ovo može biti pogrešno? Kako to ne može biti posao koji bi crkva trebala obavljati?” Zapravo, ovo nema nikakve veze s radom crkve. Postoje i neki ljudi koji misle da bi crkva trebala biti mjesto gdje se zlo kažnjava, a dobro promiče, da bi trebala služiti toj funkciji, kažnjavajući zla djela i zle, mračne sile, dok promiče dobre i kreposne stvari. Je li to tako? Može li kažnjavanje zla i promicanje dobra dosegnuti razinu istine? Kada se radi o tome što je zlo, a što dobro, ljudi ne mogu jasno razlikovati te stvari. Što ljudi podrazumijevaju pod kažnjavanjem zla i promicanjem dobra? Je li to povezano s kažnjavanjem zla, nagrađivanjem dobra i razvrstavanjem svih prema njihovoj vrsti o čemu Bog govori? (Ne.) Nije povezano. Koje je mjerilo čovječanstva za definiranje zla i dobra? Prema definiciji kineskog naroda, što je zlo, a što dobro? Što je osnova za njihovu definiciju zla i dobra? To je budistička kultura. Budizam govori o konceptima kao što su pomaganje svijetu i spašavanje ljudi, suzdržavanje od ubijanja i tako dalje – to se smatra dobrim, dok se jedenje piletine, ribe, govedine ili janjetine smatra zlim i ljudi koji to čine trebali bi biti kažnjeni. Ne smije se jesti meso i ne smiju se ubijati živa bića. Ubijanje se smatra zlim, a oni koji ubijaju trebali bi se ispovjediti i moliti za oprost pred Budom. To je budistička definicija zla; je li ista kao zlo o kojem Bog govori? (Ne.) To su dvije različite stvari, tako da ta definicija zla nema apsolutno nikakve veze s istinom i sigurno ne može dosegnuti razinu istine. Dakle, što budizam podrazumijeva pod dobrim? To je još apsurdnije, površnije i licemjernije. Budisti vjeruju da je neubijanje bilo kojeg živog bića dobro i da je oslobađanje zatočenih životinja dobro. Bez obzira na to koliko je ljudi zla osoba ubila ili koliko je grijeha počinila, ako odloži mesarski nož, može odmah postati Buda – to se smatra dobrim. Postoji i izreka: „Spasiti jedan život bolje je nego izgraditi pagodu od sedam katova”, što znači da se slijepo spašavanje ljudi bezuvjetno i bez načela – čak i spašavanje đavola, zlih ljudi, nasilnika, huligana i bilo koga drugog – smatra dobrim. Kakvo je to dobro? Takvi su ljudi glupani, bez ikakvog razlučivanja, stava ili načela. Spašavati bilo koga i opraštati bilo kome – može li se to smatrati dobrim? Nije čak ni vrijedno te riječi; to je pretvaranje Sotone i đavola. Oni ne ubijaju životinje, ali su proždrli bezbrojne duše. To je njihovo takozvano dobro, koje je zapravo samo pretvaranje. Dakle, je li održiva ljudska predodžba da bi crkva trebala igrati ulogu kažnjavanja zla i promicanja dobra? (Ne.) Bez obzira na kulturnu pozadinu bilo koje rase ili religije, kažnjavanje zla i promicanje dobra nema nikakve veze s radom crkve ili njezinim svjedočanstvom. Nemojte misliti da bi ti izrazi, zato što se čine pravednima i pohvalnima, trebali biti povezani s radom crkve ili da je to uloga koju bi crkva trebala igrati u društvu. To je ljudska predodžba i mašta. Osim „provođenja pravde” i „kažnjavanja zla i promicanja dobra”, drugi dobri izrazi prema ljudskim predodžbama, kao što su „borba za ljudska prava i interese” i „ublažavanje briga i rješavanje poteškoća”, također nemaju nikakve veze s djelom crkve ili svjedočanstvom crkve. Svi biste vi to trebali moći razumjeti. O definiciji crkve, poslu koji bi crkva trebala činiti te vrijednosti i značaju postojanja crkve više-manje se jasno razgovaralo u zajedništvu.