H. Ostvariti političke ciljeve

U nastavku ćemo u zajedništvu razgovarati o osmoj svrsi: vjerovanju u Boga s političkim svrhama i političkim ciljevima. Vjerojatnost da će se takvi pojedinci pojaviti nije velika, ali bez obzira na to kolika je, sve dok postoji mogućnost da se ti ljudi pojave, trebamo navesti njihove primjere, razotkriti ih, razgovarati o njima i okarakterizirati ih. To moramo učiniti kako bi ih svi mogli razlučiti, a onda ih se može što prije ukloniti i tako spriječiti da crkvi i braći i sestrama donesu nevolje i opasnost. To se čini da bi se zaštitilo crkvu i braću i sestre. Stoga, oni koji vjeruju u Boga s političkim ciljevima jesu ljudi koje trebamo razlučiti i kojih se trebamo čuvati, a oni su također zli ljudi koje bi crkva trebala što prije ukloniti. Koja su očitovanja onih koji imaju političke ciljeve? Oni tebi neće govoriti što uistinu misle. Neće jasno reći: „Mene samo zanima politika, volim sudjelovati u politici, pa vjerujem u Boga s političkim ciljevima i u političke svrhe, a ne iz bilo kojeg drugog razloga. Možete sa mnom postupati kako se to od vas očekuje.” Hoće li to reći? (Ne.) Dakle, koja njihova očitovanja tebi omogućuju da razlučiš da imaju političke ciljeve? To jest, koje riječi oni govore, što čine, koji izrazi lica, pogledi i tonovi govora su tebi dovoljni da potvrdiš da njihova svrha vjerovanja u Boga nije čista? Bez obzira na to što govore ili čine, oni u srcu skrivaju stvari i nitko ih ne može dokučiti. Imaju poseban identitet i pozadinu; iz njihova govora i ponašanja može se vidjeti da imaju spletke i urote te da je njihov način govora i djelovanja strateški. Kad govore, prosječna osoba ne može dokučiti njihove prave motive ili misli i ne zna zašto govore to što govore. Iako izvana ti ljudi ne pokazuju neprijateljstvo ili osudu prema vjerovanju u Boga ili razgovoru o istini, pa čak mogu pokazivati i određenu naklonost prema tome, ti jednostavno osjećaš da su čudni – drugačiji su od ostale braće i sestara i pomalo nedokučivi. Što ti obično činiš s ljudima koji su pomalo nedokučivi? Čuvaš li ih se samo na jednostavan način? Ili preuzimaš inicijativu da ih istražiš i saznaš što se doista događa s njima? (Trebamo ih promatrati.) Bez obzira na to što netko čini, njegova svrha i ciljevi općenito se ne razotkrivaju lako u kratkom vremenskom razdoblju. Ali kako vrijeme prolazi – osim ako ne čine apsolutno ništa – njihovi postupci će ih sigurno odati. Promatraj i traži tragove u sitnim detaljima – možeš otkriti neke informacije i tragove iz njihova govora i ponašanja, iz namjere i smjera njihovog postupanja te iz riječi i tona kojim govore. Biti u stanju to učiniti ovisi o tome jesi li ti pedantan i posjeduješ li određenu razinu inteligencije i kova. Neke budale ne mogu prepoznati opasnost i zloću koje postoje u ljudskom društvu; bez obzira na to koga sretnu, uvijek koriste istu metodu za interakciju s njima. Kao rezultat toga, kad naiđu na lukave i prepredene političare s političkim ciljevima, lako postaju Jude i oruđa za izdaju crkve te nesvjesno čine gluposti koje crkvu dovode u zamku.

Koja očitovanja zapravo imaju ti ljudi s političkim ciljevima? Ti ljudi imaju određenu društvenu pozadinu; oni su pojedinci koji se kreću u političkim krugovima. Bez obzira na njihov status u političkim krugovima, bili oni dužnosnici, radili povremene poslove ili se pripremali steći uporište u političkim krugovima, ti ljudi, ukratko, imaju političku pozadinu u društvu; to je složena i posebna situacija. Bez obzira na to vjeruju li ti ljudi u postojanje Boga, sudeći po njihovim težnjama, putovima kojima idu i njihovoj priroda-biti, mogu li ti ljudi postati oni koji iskreno vjeruju u Boga? Mogu li se preobraziti iz bezvjernika, iz političara zanesenih politikom, u one koji iskreno vjeruju u Boga? (Ne.) Jeste li sigurni? Ili postoji mogućnost? (Apsolutno ne.) To je definitivno nemoguće. Vjerovanje u Boga i politika dva su različita puta; ta se dva puta razvijaju u suprotnim smjerovima, nemaju zajedničkih točaka i apsolutno se ne mogu presijecati. To su potpuno suprotni putovi. Stoga, ljudi koji imaju političke ciljeve ili vole politiku i njome su zaneseni, čak i ako vjeruju u Boga bez ikakve izričite političke svrhe, i dalje gaje druge svrhe; i sigurno je da njihova svrha nije steći istinu ili biti spašen. U najmanju ruku, može se utvrditi da oni ne vjeruju iskreno u Boga. Oni samo priznaju legendu da postoji Bog, ali ne priznaju postojanje Boga niti činjenicu da Bog ima suverenost nad svime. Stoga se ti ljudi nikada neće preobraziti iz bezvjernika zanesenih politikom u istinske vjernike koji vjeruju u Božje postojanje i koji mogu prihvatiti Božje djelo i prihvatiti Božji sud i grdnju.

Koje svrhe zapravo imaju ti bezvjernici s političkim ciljevima kad vjeruju u Boga? To je povezano s njihovim težnjama i profesijama kojima se bave. Na primjer, neki ljudi unutar političkog kruga uvijek imaju određene osobne zahtjeve, s velikim političkim ciljevima i težnjama, i tako dalje, što je – bez obzira na to o čemu se radi – sve povezano s politikom. Što se podrazumijeva pod „politikom”? Jednostavno rečeno, to je povezano s režimima, moći i upravljanjem. Stoga je njihovo vjerovanje u Boga s političkim ciljevima naravno povezano s njihovim političkim težnjama. Dakle, koji su njihovi ciljevi? Zašto su se zainteresirali za ljude u crkvi? Oni žele iskoristiti instituciju crkve, velik broj ljudi u crkvi i utjecaj tih ljudi u crkvi iz različitih profesija i društvenih slojeva kako bi postigli svoje ciljeve. Nakon što nauče o crkvenim učenjima, djelovanju različitih stavki crkvenog rada, načinu na koji Božji izabrani narod živi crkveni život, njihovoj primjeni vršenja dužnosti i tako dalje, oni se pokušavaju ubaciti u crkvu. Čvrsto pamte stvari poput duhovne terminologije i različitih izraza koje Božji izabrani narod često koristi tokom razgovora u zajedništvu, nadajući se da će jednoga dana moći iskoristiti te stvari kako bi sve pozvali da ih slušaju, da ih oni iskoriste i time postignu svoje političke ciljeve. Baš kao što kažu nevjernici, nakon što se situacija neko vrijeme razvijala, kad budu mogli podići zastavu i potaknuti ljude na pobunu, više će ljudi odgovoriti na njihov poziv i slijediti ih, kako bi mogli pridobiti dio ljudi u crkvi da postanu njihova sila za borbu sa suparnicima. Takve su se stvari dogodile nekoliko puta u modernoj kineskoj povijesti. Na primjer, Pobuna Bijelog lotosa i Taipinški ustanak tijekom dinastije Qing bili su primjeri gdje su ljudi s političkim ciljevima koristili religiju za borbu protiv vlade. Učenja njihovih religija odstupila su od istinitog puta i imala su mnogo apsurdnih i smiješnih aspekata koji uopće nisu bili u skladu s istinom. Oni s političkim ciljevima koristili su se takvim učenjima kako bi ujedinili umove ljudi, sputali njihove umove te utjecali na njihove umove i indoktrinirali ih. Na kraju su iskoristili te indoktrinirane ljude kako bi postigli svoje političke ciljeve. Od početka, kad ti ljudi s političkim ciljevima dođu vjerovati u Boga, ono na što su bacili oko jest ime crkve. To jest, iza naziva institucije crkve mogu sakriti svoj identitet i svoje ciljeve – to je jedan aspekt. Drugi je taj što misle da će, sve dok šire svoje političke stavove pod zastavom vjerovanja u Boga, moći lako indoktrinirati ljude u crkvi i da će ti ljudi vjerojatno obožavati i slušati poznate ljude. Posljedično, ti pojedinci koji imaju političke ciljeve skloni su gledati na ljude u crkvi kao na objekte koje treba iskoristiti. Oni vjeruju da crkva vrlo lako može postati mjesto gdje mogu sakriti svoj identitet i da su članovi crkve objekti koje oni mogu lako iskoristiti – jednostavno rečeno, tako oni vide stvari. Stoga je njihova svrha pridruživanja crkvi nada da će se jednoga dana, kad budu u usponu, moći boriti sa svojim političkim suparnicima i steći moć – to je njihov politički cilj. Žele iskoristiti nominalni izgovor vjerovanja u Boga kako bi ljude koji ih idoliziraju i slijede proširili u dio svoje političke sfere utjecaja. Neki ljudi kažu: „Oni možda imaju tu svrhu, ali ako ne poduzmu nikakve korake, u najboljem slučaju možemo samo vidjeti da su bezvjernici ili lažni vjernici. Kako možemo vidjeti da imaju jasne političke svrhe?” To nije teško. Samo odvoji vrijeme za promatranje. Sve dok imaju političke ciljeve, sigurno će djelovati. Ako ne žele djelovati, zašto bi se infiltrirali u crkvu? Ako još nisu djelovali, to je zato što nisu pronašli priliku. Jednom kad dobiju priliku, djelovat će u skladu s njom. Na primjer, ako vlada donese pogrešnu politiku ili tlači i uhićuje Božji izabrani narod, braća i sestre će u najboljem slučaju raspravljati o tome i razlučivati to, i to bi bilo sve. Bez obzira na sve, važno je da oni vjeruju u Boga, vrše svoje dužnosti i slijede Božju volju. Ne bi zbog sitnica izgubili širu sliku; nastavili bi vjerovati u Boga i vršiti svoje dužnosti na način na koji bi trebali, kao i obično. Međutim, ljudi s političkim ciljevima su drugačiji. Oni bi od toga napravili veliku stvar, neobuzdano to razotkrivali i naširoko objavljivali, te očajnički željeli nahuškati sve da se dignu protiv vlade kako bi služili svojim vlastitim političkim ciljevima, i ne bi stali dok ne postignu svoje ciljeve. Zbog bavljenja politikom, potpuno ostavljaju po strani pitanja vjerovanja u Boga i vršenja svojih dužnosti te zanemaruju Božje zahtjeve prema čovjeku i Božje namjere. Toliko su ludi – zar ih ljudi još uvijek ne mogu razlučiti? Slijede li takvi pojedinci Boga ili politiku? Neki ljudi, kojima nedostaje razlučivanje, lako bivaju zaluđeni. Ti ljudi koji se bave politikom ne znaju što je istina, a još manje razumiju da je Božje djelo tu da pročisti iskvarene naravi ljudi i spasi ih od Sotoninog utjecaja. Oni misle da bavljenje ljudskim pravima i politikom znači imati osjećaj za pravdu i pokoravati se Bogu. Predstavlja li bavljenje politikom i ljudskim pravima to da osoba ima istina-stvarnost? Predstavlja li to da se osoba pokorava Bogu? Bez obzira na to koliko se dobro snalaziš u oblasti ljudskih prava i politike, znači li to da je tvoja iskvarena narav pročišćena? Predstavlja li to da su tvoja ambicija i želja za vlašću pročišćene? Mnogi ljudi ne mogu prozrijeti ta pitanja. Navodno je i Sun Jat-sen bio kršćanin. Kad je bio u opasnosti, molio je Boga da ga spasi. Cijeli je život proveo baveći se revolucijom – je li dobio Božje odobrenje? Je li bio netko tko je primjenjivao istinu i pokoravao se Bogu? Je li imao iskustveno svjedočenje primjene Božjih riječi? Nije imao ništa od toga. Nakon što je Pavao bio pozvan, neprestano je propovijedao evanđelje i pretrpio mnogo nevolja, ali budući da se nije istinski pokajao, nije imao ulazak u život, opetovano je činio iste stare grijehe te je uzvisivao sebe i svjedočio o sebi u svakoj prilici, postao je antikrist i bio je kažnjen. Bez obzira na sve, vjerovati u Boga bez prihvaćanja istine, uvijek težiti slavi i statusu i uvijek željeti biti nadčovjek ili velikan vrlo je opasno. Svi oni s političkim ciljevima su antikristi. Ti ljudi neće lako odustati od ostvarenja svojih političkih težnji i uvijek će tražiti prilike da potaknu i pridobiju vjernike kao svoju političku silu. Ako jednoga dana vide da vjernike nije lako iskoristiti, da vjernici samo vole i teže istini i da slijede samo Krista, a ne ljude, tek tada će potpuno odustati od tih vjernika.

U korijenu, umovi ljudi s političkim ciljevima u potpunosti su zaokupljeni idejama vezanim za politiku – moć i utjecaj, upravljanje, urote, politička sredstva i tako dalje. Oni ne razumiju što znači vjerovati u Boga, što je vjera, što je istina, a još manje kako se pokoriti Bogu. Također ne razumiju što je volja Neba. Njihova načela preživljavanja su „Čovjek će pobijediti prirodu” i „Čovjekova je sudbina u njegovim vlastitim rukama”. Stoga je pokušaj mijenjanja takvih ljudi nemoguć i to je glupa ideja. Ti ljudi često šire politička stajališta među braćom i sestrama u crkvi, huškajući ih da se uključe u političke aktivnosti i sudjeluju u politici. Vrlo je jasno da je svrha njihova vjerovanja u Boga vođena političkim ciljevima. Tu bit drugi mogu brzo i lako razlučiti. Ti su ljudi potpuno neuki po pitanju vjere, hodanja ispravnim putem i pokoravanja volji Neba – oni vjeruju da se misli i putovi bilo koje osobe mogu promijeniti pomoću političkih taktika, a posebno vjeruju da se sudbina osobe može promijeniti ljudskim sredstvima i metodama. Stoga su potpuno neuki u vezi s dubokim, a opet očitim stvarima poput zakona prirode koje je stvorio Bog i Božje suverenosti nad čovjekovom sudbinom; oni su laici kad su u pitanju te stvari i jednostavno to ne mogu dokučiti. Što želim reći ovime? Ako pronađeš bilo koga čija je svrha vjerovanja u Boga vođena političkim ciljevima, ti ga nipošto ne smiješ pokušati promijeniti ili uvjeriti, i nema potrebe s njim razgovarati o tolikim istinama. Osim što ga se trebaš čuvati, trebaš što je prije moguće obavijestiti crkvene vođe na različitim razinama ili pouzdanu braću i sestre o njemu, a zatim pronaći način da ga se izbaci iz crkve. Ne bi ga se trebao potajno i tiho čuvati dok druge ostavljaš u neznanju. Dakle, kakvi ljudi mogu imati malo razlučivanja u vezi s onima koji vole govoriti o politici i imaju političke ciljeve? Jesu li to stariji ili mlađi ljudi? Jesu li to braća ili sestre? (Starija braća.) Točno; starija braća, to jest, oni koji imaju društvenog iskustva, imali su doticaja s politikom ili su bili politički proganjani – ljudi s uvidom u te stvari – mogu percipirati politička pitanja relativno jasno. Prirodno, oni mogu iskazati malo razlučivanja prema onima koji se bave politikom, a posebno mogu relativno jasno percipirati njihove ambicije i želje, kao i njihove misli, stajališta, snove i težnje. Stoga oni mogu razlučiti te ljude relativno brže od drugih. Jednom kad netko razluči da ti ljudi imaju političke ciljeve i da su bezvjernici, treba ih se čuvati i razotkriti te bezvjernike. Istovremeno, moraju također zaštititi glupe i neuke koji ne razumiju istinu, sprječavajući ih da budu zaluđeni i iskorišteni te da nenamjerno odaju neke od internih informacija crkve. Potrebno je što je prije moguće obavijestiti crkvene vođe i razgovarati s njima o toj stvari te obavijestiti i starije ljude ili one koji razumiju nešto istine i imaju određeni rast, da se čuvaju tih ljudi s političkim ciljevima. Važno je pomoći drugima da jasno vide bezvjerničku bit tih ljudi i tako zaštititi glupu i neuku braću i sestre da ih oni ne iskoriste. Ako ti ne možeš prozrijeti te stvari i nemaš razlučivanja, kad neki zlonamjerni, lukavi i prepredeni ljudi razgovaraju i čavrljaju s tobom, ti ćeš im dragovoljno otkriti sve o sebi i svemu što znaš, a da te se i ne pita, i nenamjerno postati Juda. Postoje li takvi ljudi? (Da.) Dok govoriš, ne znaš koju svrhu druga osoba gaji i tretiraš je kao brata ili sestru, govoreći joj sve iz srca ne shvaćajući to – nakon što si progovorio, ne znaš kakve će biti posljedice. Vidjevši da se drugi čuvaju takvih ljudi, ti kažeš: „Previše si oprezan. Što se ima skrivati među braćom i sestrama?” Ti ne shvaćaš zašto drugi ne govore – to se zove biti budala.

Ljudi s političkim ciljevima zasigurno su i bezvjernici jer ne vole istinu i neće je prihvatiti. Čak i ako vjeruju u Boga, oni u potpunosti pripadaju kategoriji zlih ljudi koji su antikristi. Čuvati se takvih ljudi zapravo je najpasivniji pristup. Proaktivan pristup je rano ih otkriti te s njima postupiti i izbaciti ih što je brže moguće kako bi se izbjeglo donošenje bilo kakvih nevolja crkvi i braći i sestrama. Budući da ti ljudi mogu utjecati na druge bilo kada i bilo gdje unutar crkve i mogu uništiti normalan red crkve u bilo koje vrijeme i u bilo kojoj situaciji, nemojte više tolerirati takve bezvjernike i nemajte strpljenja s njima. Nemojte im dati još jednu priliku da se pokaju; nemojte biti glupi. Jednom kad ih se otkrije, treba ih izbaciti što je prije moguće kako bi se spriječila buduća nesreća. Svrha toga je spriječiti da oni koji ne teže istini budu zaluđeni i iskorišteni, postajući marionete Sotone i zlih đavola. Naravno, ono što biste vi trenutno najviše trebali učiniti jest spriječiti da oni s političkim ciljevima saznaju bilo kakve važne informacije o crkvi. Što ih prije ti razlučiš i izbaciš, to će manje kontakta braća i sestre imati s njima i to će manje biti zaluđeni i pod njihovim utjecajem. Stoga je, u smislu vremena, bolje postupiti s takvim ljudima i izbaciti ih prije nego kasnije – što ranije, to bolje. Biti proaktivan bolje je nego biti pasivan. Ljudi s političkim ciljevima su zlonamjerni; oni ne mogu imati nimalo iskrenosti da učine bilo što za crkvu i Božju kuću. Ako ne mogu zaluditi ili iskoristiti braću i sestre, bit će potpuno poniženi i dobrovoljno će napustiti crkvu, čak i bez pozdrava. Ovime završava naš razgovor o osmoj svrsi vjerovanja u Boga: težiti političkim ciljevima.

30. listopada 2021.