Kakav bi trebao biti naš stav prema neprijateljstvu i nadziranju od strane sotonskih režima? Trebamo li ga odbaciti i izbjegavati, ili ga jednostavno ignorirati? Prvo, razmislite o ovome: boji li se crkva da oni nadziru bilo koji rad koji obavlja? (Ne.) Imamo li ikakve tajne aktivnosti? Dajemo li ikakve protudržavne ili protuvladine političke izjave? (Ne.) To se može potvrditi. Vjerovanje u Boga nikada ne uključuje sudjelovanje u politici. Većina vas vjeruje u Boga više od tri godine, neki čak dvadeset ili trideset godina. Je li itko tijekom svih ovih godina slušanja propovijedi ikada otkrio da crkva daje protudržavne ili protudruštvene izjave? (Ne.) Ni najmanje; Božja kuća nikada ne raspravlja o politici. Štoviše, Crkvu Svemogućeg Boga uspostavio je Bog, ona je predokus Božjeg kraljevstva na zemlji, a ne organizacija koju je oblikovala neka osoba, niti ju je uspostavio neki pojedinac. Dakle, zbog kojeg je posla Bog uspostavio crkvu? To nije bavljenje protudruštvenim, protureligijskim ili protupolitičkim djelom. Što je onda posao crkve? Prvo, njezin glavni posao je širiti dobru vijest o tome da se Bog utjelovio kako bi spasio čovječanstvo u posljednjim danima, dopuštajući čovječanstvu da prihvati sve istine koje je Bog izrazio kako bi se moglo obratiti Bogu i obožavati Ga. Drugo, uključuje dovođenje onih koji čeznu za istinom pred Boga kako bi prihvatili sud i grdnju Božjih riječi i bili pročišćeni, te u konačnici postigli spasenje. To je rad koji poduzima crkva, onakva kakvu ju je Bog uspostavio, i to je značaj i vrijednost postojanja crkve. To nema nikakve veze s politikom, poslovanjem, industrijom, tehnologijom ili bilo kojim drugim sektorom društva; s tim stvarima nema apsolutno nikakve veze. Što je onda bit Božjeg djela spasenja unutar crkve? Rečeno najjednostavnijim i najjezgrovitijim izrazima, to je upravljanje čovječanstvom. Specifičan sadržaj upravljanja čovječanstvom uključuje dovođenje ljudi pred Boga, u stvarnost Božjih riječi, dopuštajući im da prihvate Božji sud i grdnju kako bi bili pročišćeni i postigli spasenje. To je specifično djelo upravljanja čovječanstvom. Bilo koji rad kojim se crkva bavi povezano je s Božjim upravljanjem, Božjim planom i, naravno, uključuje riječi koje je Bog izrazio; nema nikakve veze s raznim poslovima koje poduzimaju svjetovni ljudi. Stoga, bilo koja informacija o crkvi, bilo da se tiče njezinih učenja, osoblja, administrativnih struktura, statusa njezina rada, ili čak financijske situacije crkve, nema apsolutno nikakve veze s bilo kojom zemljom, bilo kojim društvom, bilo kojom rasom, bilo kojom religijom ili bilo kojom ljudskom skupinom – čak ni najmanje veze. Stoga, imajući na umu ove točke, bilo da se radi o vladajućoj stranci, vjerskim skupinama ili društvenim skupinama, na što se isključivo svodi njihov čin slanja ljudi da nadziru crkvu? (Na nepotrebnu aktivnost.) „Nepotrebna aktivnost” je formalan izraz. Kako glasi uobičajena izreka? Ne znaju što bi sa sobom od dosade, zar ne? Po Mom mišljenju, upravo je to; dani su im ispunjeni s previše udobnosti i lakoće, pa šalju ovih nekoliko besposlenih pojedinaca da nadziru crkvu, čak tretirajući to kao politički zadatak, kao ozbiljan posao – to je potpuno apsurdno! Bilo bi mnogo bolje kada bi taj napor uložili u otvaranje obrazovnih ili dobrotvornih ustanova. Ovo je samo slučaj previše tjelesne udobnosti koja vodi u besposličarenje, a ne u usredotočenost na ispravne zadatke! Kad bi cijela ljudski rod bila poput Božje crkve, s Bogom koji osobno napasa i vodi, tada bi ovaj svijet, ovo čovječanstvo, uštedjelo mnogo na nepotrebnim ustanovama, troškovima i nevoljama. U najmanju ruku, agencije poput špijunskih organizacija i policijskih uprava, ti sigurnosni sektori, ne bi služili ničemu te bi morali biti raspušteni i preraspoređeni na druge poslove.

Pojedinci zaduženi za nadziranje crkve imaju misiju. Njihov primarni zadatak po infiltriranju u crkvu su ovih nekoliko aspekata o kojima smo razgovarali; nakon što dokuče nekoliko osnovnih i važnih situacija unutar crkve, podnose izvještaj svojim nadređenima. Bez obzira na njihove misli, mišljenja ili svrhu iza njihovog rada, prisutnost ovih nadziratelja unutar crkve trebala bi potaknuti braću i sestre da budu na oprezu i da s njima postupaju mudro. Je li ovaj pristup ispravan? (Da.) Onda, postoji li potreba za pretjeranom uzbunom? (Ne.) Kako bismo trebali pristupiti pojavi takvih pojedinaca? Postoje dva načela, vrlo je jednostavno. Ako idu uokolo raspitujući se i tražeći informacije, to ih jasno označava kao špijuna ili doušnika. Takvi pojedinci imaju izuzetno podlu i drsku ljudskost; uzrokuju ozbiljna ometanja u crkvi. Sama njihova prisutnost uzrokuje nemir među ljudima, sprječavajući ih da dođu pred Boga. Sastanci i vršenje dužnosti također su ometeni i pogođeni, a sigurnost ljudi je ugrožena. Kako bi se trebalo postupati s takvom osobom? (Uklonite je iz crkve.) Točno; ako uzrokuju ometanja u crkvenom životu ili radu crkve, treba ih izravno ukloniti. Onda, postoji li potreba da se skrivate od njih ili ih se bojite? (Ne.) Neki ljudi, kada se susretnu sa špijunima u inozemstvu, paničare i skrivaju se posvuda, kao da su vidjeli policiju u domovini. Kada neka braća i sestre idu obavljati poslove i susretnu špijune koji im postavljaju pitanja, i čuju kako je zastrašujući ton ispitivanja, sličan policijskom ispitivanju, toliko se uplaše da pobjegnu čak i ne dovršivši poslove. Ja kažem: „Kako možeš biti takav slabić? Zašto bježiš? Čega se imaš bojati? U zemlji velikog crvenog zmaja, toliko je braće i sestara bilo uhvaćeno, ali su ostali neustrašivi; nisu postali Jude, bili su postojani u svom svjedočanstvu. Zašto se onda, nakon što si već došao u inozemstvo, još uvijek možeš toliko bojati? Nisi prekršio nijedan zakon; čega se imaš bojati?” Neki ljudi kažu: „Uvijek mi pokušavaju prići i uvijek me ispituju.” Zar im ne možeš uzvratiti pitanjem? Mogao bi reći: „S kojim pravom ti mene ispituješ? Poznajem li te? Jesi li ti službenik velikog crvenog zmaja koji provjerava osobne iskaznice? U čije ime pitaš? Nastaviš li me ispitivati, tužit ću te!” Postoji li potreba da ih se bojite? (Ne.) Neki ljudi, kada se susretnu s takvim špijunima, ne usuđuju se progovoriti i brzo pobjegnu u strahu. Neki smušeni ljudi uopće nemaju razlučivanja i čak pokušavaju propovijedati evanđelje ovim sotonskim špijunima i potrčkalima. Nakon nekoliko pokušaja, shvate: „Ovo nije netko tko vjeruje da Bog postoji. Zašto izgleda kao službenik velikog crvenog zmaja?” Osjećajući da nešto nije u redu, odustaju. Kasnije, razmisle o tome: „Bog me štiti; srećom, nisam mu odao nikakve osobne podatke. Kakva lažna uzbuna!” Toliko su uplašeni da se više ne usuđuju nasumično propovijedati evanđelje bilo kome koga sretnu. Zapravo, doista je bilo špijuna koji su dovedeni u crkvu kroz propovijedanje. Oni su doušnici koje je veliki crveni zmaj usadio u crkvu, namjerno ih je Sotona rasporedio. Oni su poput vukova u janjećoj koži, infiltriraju se u crkvu, ali ne jedu i ne piju Božje riječi niti u zajedništvu razgovaraju o istini, nego uvijek njuškaju uokolo za informacijama o crkvi i kopaju po osobnim detaljima. Jednom kada se otkrije da je njihovo ponašanje sumnjivo ili da su već uzrokovali ometanja unutar crkve, treba ih odmah ukloniti – doušnicima velikog crvenog zmaja, Sotoninim slugama, apsolutno se ne smije dopustiti da ometaju crkvu. Uklonite svakoga koga nađete; ne pokazujte im nikakvu milost! Ako se netko dobro slaže sa špijunom, uvijek spreman ljubazno postupati sa špijunom iz osjećaja ljubavi, odgovarajući na sva pitanja koja mu se postave, igrajući ulogu potrčkala za špijuna, takav izrod mora biti izravno izbačen! Sumnjive pojedince treba pomno pratiti i promatrati; nijedan detalj o crkvi ne smije im se otkriti, a pogotovo ne tko su vođe i djelatnici. Ako se špijunu dopusti da dođe do bilo kakve informacije, to bi u svakom trenutku moglo predstavljati skrivenu prijetnju ili katastrofu za crkvu i braću i sestre. Stoga, kada se utvrdi da je netko sumnjiv, sve dok nikada ne jede i ne pije Božje riječi niti razgovara o istini, on je definitivno bezvjernik i ispravno je odmah ga ukloniti. Čak i ako takva osoba nije špijun, nije dobra osoba, pa njeno uklanjanje nipošto nije nepravedno. Ako se utvrdi da je netko u bliskoj vezi sa špijunom i sposoban izdati crkvu, treba ga odmah ukloniti pod bilo kojim okolnostima. Takve hulje i izrodi mogu donijeti samo katastrofu crkvi i braći i sestrama. Oni su čak i gori od pasa čuvara; čak i ako ne čine zla djela, svejedno moraju biti uklonjeni. Sada je veliki crveni zmaj na rubu propasti, ali nije voljan prihvatiti svoj poraz i uništenje. Nastavlja uhićivati i progoniti Božji izabrani narod i provoditi špijunske operacije kako bi se infiltrirao u Božju kuću. Njegovo ometanje i sabotiranje rada crkve nikada nije prestalo. Sada su neki očito sumnjivi pojedinci razotkriveni. Njihovi pokušaji prikupljanja informacija izazvali su pomutnju, olakšavajući drugima da ih prozru. Jednom kada su se razotkrili, crkva ih uklanja. Ali jesu li svi lukavi špijuni razotkriveni? Nema šanse. Moguće je da su crkve posvuda infiltrirane od strane agenata velikog crvenog zmaja. Neke pojedince, nakon što ih je veliki crveni zmaj uhvatio, Sotona prisiljava prijetnjama, iskušenjima i raznim drugim sredstvima da djeluju u njihovo ime i zatim se infiltriraju u crkvu. To su skriveni špijuni. Takvi doušnici su podmukli i lukavi, posjeduju određenu pronicljivost i intelekt. Rječnikom nevjernika, oni imaju određene sposobnosti. Kada nadziru crkvu, čine to neprimjetno, djelujući tiho i potajno, nikada ne otkrivajući svoje prave namjere u interakciji s drugima. Većina ljudi ne primjećuje ništa kada je s njima u interakciji; nisu svjesni da špijun prikuplja informacije niti osjećaju odbojnost špijuna prema vjerovanju u Boga. Špijun je možda već dokučio osnovnu situaciju u crkvi prije nego što većina ljudi uopće shvati da je on tu da nadzire crkvu. Izvana, takvi pojedinci ne uzrokuju nikakvo ometanje crkvi ili većini ljudi, pa kako bi se s njima trebalo postupati? Trebamo li poduzeti bilo kakve mjere ili rješenja kako bismo se pozabavili njihovim nadziranjem crkve? Kao što je ranije spomenuto, boji li se crkva njihovog nadziranja u bilo kojem pogledu? (Ne.) Postojanje naše crkve i razni poslovi kojima se bavi otvoreni su i časni; ti poslovi najpravednija su stvar među čovječanstvom. Ako bilo koja organizacija želi razumjeti bilo koji aspekt crkve, crkvena iskustvena svjedočenja javno se emitiraju na internetu – svatko ih može gledati kako želi. Nema tajni, nema nezakonitih aktivnosti, i zasigurno nema ometanja društvenog poretka ili oprečnih govora ili postupaka. Stoga, ako potajno istražuju i nadziru situaciju u crkvi, neka im bude. Zašto to kažem? Ovi pojedinci koji rade kao agenti posjeduju određeni profesionalni standard, i obični ljudi ne mogu otkriti koji su točno zadaci koje obavljaju iza kulisa. Dakle, sve dok ne uzrokuju ometanja, nema potrebe zamarati se s njima; samo neka ih bude. Štoviše, ovi bezvjernici, ateisti i politički angažirani pojedinci nisu navikli na crkveni život niti su za njega zainteresirani. U crkvi, gdje ljudi svakodnevno čitaju Božje riječi, prihvaćaju sud i grdnju, te raspravljaju o spoznaji samoga sebe, spoznaji Boga i promjeni naravi, kako se ne bi osjećali kao na iglama ili prolazili kroz muke? Na svakom sastanku, nemirni su kao mravi u vrućoj vodi; osjećaju se nevoljkima prisiljavati se da ostanu u crkvi. U svojim srcima razumiju da je crkva samo crkva i da apsolutno nije politički angažirana organizacija. Nadziranjem i prikupljanjem informacija o crkvi, te postajući svjesni što točno ona čini, obrazuju se o činjenici da je Bog suveren nad svim stvarima i nad sudbinom čovječanstva, šireći svoje horizonte kako ne bi živjeli tako neuko. I oni su stvorena bića, a ipak čak ni ne znaju da je čovjeka stvorio Bog, što pokazuje koliko su glupi i beznačajni! Postoji li ikakav rizik u tome da im se dopusti da ostanu u crkvi? Ako ne predstavljaju prijetnju ili ometanje crkvi ili braći i sestrama, neka budu tu gdje su. Jednom kada učine nešto što uzrokuje ometanje, to je njihov trenutak razotkrivanja i to je pravo vrijeme da se s njima postupi. Na temelju činjenica i dokaza, treba ih odmah razlučiti i okarakterizirati – njihova misija završava i crkva ih prirodno izbacuje. Je li ovaj pristup dobar? (Da.) Neki ljudi pitaju: „Nije li rad crkve otvoren i častan? Zašto ograničavati nadziranje od strane ljudi?” Ovo je uglavnom usmjereno na režim velikog crvenog zmaja, na Sotonu. Njegovo nadziranje crkve je u svrhu suzbijanja, uhićenja i nanošenja štete Božjem izabranom narodu; stoga, Božja kuća ne dopušta njegovo nadziranje kako bi spriječila da Božji izabrani narod trpi progon i pokolj. Ako pojedinci iz demokratskih zemalja ili vjerskih skupina dođu istražiti istiniti put, mogu to potražiti na internetu ili kontaktirati crkvu. Crkva prima svakoga tko iskreno traži istinu. Ali ako druga strana gaji zle namjere i nastoji iskriviti istinu te klevetati crkvu, kako bi Božja kuća mogla dopustiti nadziranje koje oni provode? Ne bi li bilo izuzetno glupo dopustiti njihovo nadziranje? Ne bi li to bilo budalasto i neuko? (Da.) Božja kuća je uvijek pozdravljala one koji traže istinu i srdačno ih prima, što je u potpunosti u skladu s Božjim nakanama. Ako ljudi to ne shvaćaju, to je zbog njihove gluposti i neznanja. Vanjska politika crkve je otvorena i časna, u potpunosti je u skladu s istina-načelima i prožeta je inteligencijom i mudrošću. Ako netko ne može shvatiti ove pozitivne stvari, onda je on apsurdna, smušena osoba. Neki ljudi kažu: „Ako doušnici ili Sotonine sluge dođu prikupljati informacije o crkvi, trebamo li biti pošteni ljudi i istinito odgovoriti na njihova pitanja?” Govoriti istinu đavlima i Sotonama je glupo; to ne čini čovjeka poštenom osobom, već ga pretvara u Sotonino potrčkalo. Kada Sotonin soj želi prikupljati informacije o situacijama u crkvi i dokučiti ih, Božji izabrani narod nema odgovornost da im to kaže. Oni ne mogu prihvatiti istinu i nemaju dobru volju, stoga im nemamo što reći! Činiti ovo nije plahovitost, već mudrost. Neki ljudi pitaju: „Ako me pitaju: ‚Tko vodi vašu crkvu? Koliko godina vjeruje?’, mogu li im to reći?” Trebao bi ih pitati: „Koja je tvoja svrha u tome da znaš o našem vođi? Prvo mi reci, pa ću razmisliti o tome i onda odlučiti hoću li ti reći ili ne.” Je li ovaj odgovor mudar? (Da.) To se zove postupanje prema načelima. Razumijete li? Kako se evanđeosko djelo širi i broj ljudi u crkvi postupno povećava, doušnici i agenti mogu se s vremena na vrijeme pojaviti u crkvama u različitim zemljama i regijama. Za takve pojedince, bit će dovoljno samo obavijestiti Božji izabrani narod da s njima postupa mudro. Ako se utvrdi da uzrokuju ometanja ili prekide, treba ih odmah ukloniti. Većina ljudi bi trebala imati neko razumijevanje i razlučivanje načina na koji ovi agenti govore i djeluju, ili njihovog držanja, i definitivno će imati neku svijest ili percepciju pri interakciji s njima. Ako samo nekoliko braće i sestara u crkvi primijeti takve pojedince, ali nisu sigurni jesu li špijuni ili doušnici, onda s njima treba postupati oprezno i mudrim pristupom. Ako ih je većina ljudi primijetila, mogu se međusobno obavijestiti i poduzeti mjere opreza. Ako osumnjičeni špijuni ne pokazuju nikakvo prijateljstvo prema crkvi ili braći i sestrama, neprestano nastojeći smjestiti braći i sestrama i ometati crkvu i uvijek tražeći dokaze kojima bi diskreditirali crkvu, čak idući toliko daleko da fotografiraju ili snimaju braću i sestre ili koriste mamljenje i iskušenje kako bi izvukli informacije koje žele znati, takvim pojedincima, jednom kada su otkriveni, ne smije se dopustiti da nastave bez nadzora – moraju biti odmah uklonjeni iz crkve. Vi se možda niste susreli s ovim situacijama prije, pa vas unaprijed pripremam na to. Ovdje se radi o širenju vašeg razumijevanja, o poznavanju čovječanstva, društva, politike i svijeta – to je toliko mračno i toliko zlo.

Što se tiče devete svrhe nečijeg vjerovanja u Boga – nadziranje crkve – ovime završava naš razgovor u zajedništvu o osnovnom sadržaju. Je li sve jasno rečeno? (Da.) Koje to sadržaje žele nadzirati oni koji nadziru crkvu? (Crkvena učenja, kadrovsku situaciju, stanje rada i financijsko stanje.) U osnovi, ova četiri područja su ono što ih najviše brine. Što ova četiri aspekta uključuju? Uključuju ono zbog čega su najviše zabrinuti: utjecaj prisutnosti crkve na društvo, naciju i vjerski svijet. Također su zabrinuti da bi crkva mogla koristiti religiju kao krinku za bavljenje politikom i svrgavanje vlade, gledajući na to kao na najveću skrivenu opasnost. Stoga, oni suzbijaju, progone i zabranjuju crkvu, te uhićuju njezine članove. Zemlja velikog crvenog zmaja zabranjuje sva vjerska uvjerenja, neke zemlje zabranjuju određena uvjerenja, a većina zemalja se boji da istina zavlada i boji se da ljudi prihvate istinu, što prijeti njihovoj vladavini. Ukratko, što više u nekom mjestu ima Boga koji djeluje i izražava istinu, i što više crkva ima djelo Duha Svetoga, to je vjerojatnije da će biti nadzirana i gledana s neprijateljstvom od strane raznih vlada. Stoga, vlade često šalju agente prerušene u ljude koji istražuju istiniti put kako bi saznali i dokučili situaciju u crkvi, s ciljem nadziranja svih kretanja u crkvi. Dodatno, pokušavaju dokučiti trendove crkvenog rada, kako bi vidjeli je li crkva uključena u politiku, sudjeluje li u nekim političkim aktivnostima pod krinkom obavljanja crkvenog rada i ima li ikakve veze s prekomorskim vjerskim silama. To i još mnogo toga je ono što žele dokučiti i zbog čega su zabrinuti. Nadalje, financijska situacija crkve je također nešto što žele dokučiti. Oni razmišljaju ovako: „Ova crkva se brojčano povećala i brzo se razvila – odakle joj novac? Koje organizacije ili bogati pojedinci joj doniraju?” Ukratko, nema ničega čega se mi možda ne bismo sjetili, a da oni nisu razmotrili. Zašto? Zato što su zli; oni su zli ljudi. Njihovi pokušaji da dokuče situaciju u crkvi proizlaze iz njihove ogromne brige zbog postojanja crkve, bojeći se da bi crkva mogla utjecati na više ljudi, što bi predstavljalo prijetnju njihovoj vladavini; to je upravo ono zbog čega su zabrinuti u vezi s crkvom. Bez obzira koliko pravedan ili legitiman bio rad koji crkva poduzima, oni i dalje ne vjeruju. Zašto? Zato što su bezvjernici, ateisti i materijalisti – ono što materijalisti mogu učiniti je upravo to. To su četiri situacije zbog kojih se brinu. Upravo smo razgovarali o dva načela koja se tiču odgovarajućeg načina postupanja s takvim pojedincima nakon što smo razumjeli razloge i ciljeve iza njihovih briga o ove četiri situacije. Dajte jednostavan sažetak ovih načela i govorite o njima. (Ako uzrokuju ometanja u crkvi, onda ih uklonite; ako ne uzrokuju ometanja, nema potrebe zamarati se s njima.) Ako uzrokuju ometanja, njuškajući posvuda i izazivajući paniku, onda ih uklonite bez milosti; ako ne uzrokuju ometanja i većina ljudi ih ne primjećuje ili ne može razlučiti, onda ih ignorirajte. Jednom kada jasno vide da je ovo doista crkveni rad, da su sve to vjerske aktivnosti, i da crkva uopće nije uključena u politiku, samo potvrđivanje te točke natjerat će ih da odu sami od sebe. To je pristup koji demokratske zemlje koriste za razumijevanje vjerskih situacija. Također je ranije spomenuto da je čovječanstvo vrlo složeno. Koji je razlog složenosti čovječanstva? Ne proizlazi li ona iz zla čovječanstva? (Da.) Kako je nastalo zlo čovječanstva? Zašto reći da je čovječanstvo zlo? Zato što je Sotona previše duboko iskvario čovječanstvo. Kako se to kaže jednostavnim jezikom? Sotona je pretvorio ljude u demone; cijelo čovječanstvo je pod vlašću đavola, s previše velikih i malih đavola, pa su mjesta gdje se ljudi okupljaju postala gradovi demona. Kada se mnogo đavola okupi zajedno, postaje složeno; oni su sposobni počiniti sve vrste zlih djela i baviti se svim vrstama podlih aktivnosti. Zato što su svi đavli zli, uvijek postoji sukob među njima i nikada ne mogu biti u skladu jedni s drugima – to komplicira stvari. Mnogo je jednostavnije kada se okupe ljudi koji istinski vjeruju u Boga; svi su voljni čitati Božje riječi i živjeti crkveni život i svi uživaju u vršenju svojih dužnosti i bavljenju ispravnim zadacima. Ne sudjeluju u pokvarenim i podlim aktivnostima – u najgorem slučaju, mogli bi otkriti neku iskvarenost. Samo takvi ljudi mogu postići spasenje kroz vjeru u Boga. Đavli nikada ne mogu biti spašeni kroz vjeru u Boga jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Čak i da đavli vjeruju u Boga desetljećima ili stoljećima, ne bi se promijenili, što je činjenica vidljiva svima. Mnoge su crkve već uklonile one koji su đavli, što je dobra stvar i u potpunosti je u skladu s Božjim nakanama. U nekim crkvama polovica ljudi su đavli, dok su u drugima manjina đavli. Je li lako obavljati crkveni rad u takvim crkvama? Sigurno ne. Ako se đavli uklone, ostavljajući samo iskvareno čovječanstvo, crkveni rad postaje mnogo lakši za obaviti. Najbjednija situacija je kada lažni vođe ili antikristi drže vlast u nekim crkvama, s đavlima koji preuzimaju vodeću ulogu; tada Božji izabrani narod u tim crkvama doista pati. Recite Mi, mogu li lažni vođe ili antikristi koji drže vlast donijeti mir i radost Božjem izabranom narodu? Misli i ideje lažnih vođa i antikrista potpuno su zle i suprotne istini. Ako postoji deset ili dvadeset živih demona koji ih podržavaju, živjeti u takvoj crkvi je kao živjeti na mjestu gdje se demoni okupljaju, u jazbini demona koju kontrolira kralj đavola; to je slično životu unutar stroja za mljevenje mesa, koji izaziva nemir u tvome umu i duhu. Ono što svakodnevno zaokuplja tvoje misli su stvari poput toga s kim se boriti ili sukobljavati, s kim se sprijateljiti i približiti, koga izbjegavati i čuvati se i tako dalje; nemaš čak ni mirno okruženje, živiš u stalnom strahu i strepnji, bez trunke spokoja. Nije li ovo kao da si u stroju za mljevenje mesa? (Da.) Ovo zlo društvo, ovo zlo čovječanstvo, tretira svakoga i svaku skupinu ili organizaciju na isti način, primjenjujući ista mišljenja i stajališta na sve. Slično tome, nelagodno im je čak i prema crkvi, instituciji koja je relativno pozitivna, ne štedeći je. Bez obzira na sve, način na koji se mi odnosimo prema njima je principijelan, zar ne?

Ovim smo okončali naš razgovor u zajedništvu o devetoj svrsi vjerovanja u Boga – nadziranje crkve – a ovim je u osnovi ujedno i okončan naš razgovor o cjelokupnom sadržaju prve kategorije četrnaeste odgovornosti vođa i djelatnika. Ovo su u osnovi točke do kojih smo došli po pitanju ciljeva zbog kojih ovi bezvjernici i ateisti vjeruju u Boga. Posljednja svrha o kojoj smo razgovarali neznatno se razlikuje po sadržaju od prethodnih. Kada se oni koji nadziru crkvu infiltriraju u crkvu, oni ne jure za kruhom, statusom ili pogodnostima u životu i radu, već dolaze s političkim svrhama. Bez obzira na njihove svrhe, jednom kada ih prozremo i razlučimo, trebali bismo odmah poduzeti odgovarajuće mjere da uklonimo ili izbacimo te pojedince, apsolutno im ne dopuštajući da dugo vrebaju u crkvi. Ovo je važan zadatak za vođe i djelatnike. Na temelju njihove svrhe vjerovanja u Boga, razlučite ih i utvrdite tko su prava braća i sestre – Božji izabrani narod – a tko su razne vrste zlih ljudi koje bi crkva trebala ukloniti ili izbaciti; odmah identificirajte te zle ljude i zatim odmah usvojite odgovarajući pristup kako bi ih se uklonilo ili izbacilo. Ovo je prva kategorija razlučivanja i kategoriziranja različitih vrsta zlih ljudi: nečija svrha vjerovanja u Boga. Završili smo naš razgovor o tome.