II. Na temelju nečije ljudskosti

Sada prelazimo na drugu kategoriju, a to je njihova ljudskost. Kroz očitovanja ljudskosti neke osobe, razlučujemo i utvrđujemo vjeruje li taj pojedinac uistinu u Boga i je li prikladan da ostane u crkvi. Ako, na temelju očitovanja i otkrivanja njihove ljudskosti te biti njihove ljudskosti, oni nisu istinska braća i sestre, nisu prikladni za ostanak u crkvi, njihova prisutnost ometa braću i sestre i – prema njihovu ponašanju – pripadaju onima koje treba ukloniti ili izbaciti iz crkve, tada bi crkva trebala brzo osmisliti odgovarajuće planove da ukloni ili izbaci te pojedince. Razgovor u zajedništvu o četrnaestoj odgovornosti vođa i djelatnika govori o uklanjanju ili izbacivanju svih vrsta zlih ljudi. Gledajući kroz prizmu ljudskosti, ljudskost tih pojedinaca zasigurno je loša i zla; jednostavnim rječnikom rečeno, oni naprosto nisu dobri. Na temelju očitovanja njihove ljudskosti, treba ih ukloniti ili izbaciti iz crkve kako bi ih se spriječilo da nastave izazivati smetnje u crkvi i utjecati na normalan red crkvenog života Božjeg izabranog naroda i na vršenje njihovih dužnosti. Dakle, kroz koja očitovanja prosuđujemo je li nečija ljudskost dobra ili zla i time odlučujemo treba li ih crkva ukloniti ili izbaciti? Druga kategorija – ljudskost – ukratko, također obuhvaća mnoge točke, ali za početak razgovarajmo u zajedništvu o prvoj točki.

A. Voljeti iskrivljavati činjenice i govoriti neistine

Prva točka odnosi se na one koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine. Sigurno ste svi često viđali takvu vrstu osobe. Kako se primarno očituje ljubav prema iskrivljavanju činjenica i govorenju neistina? To je govorenje bez načela, stalno izazivanje sporova s namjerama i ciljevima, što uzrokuje štetne posljedice. Jasno je da takvi ljudi imaju ozbiljnih problema sa svojim govorom, što je ukorijenjeno u lošoj naravi i nedostatku ljudskosti, što ih navodi da vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine. Gledajući iz perspektive ovog izraza, „iskrivljavanje činjenica i govorenje neistina” znači često tvrditi da je ono što je činjenica neistina, i obrnuto; radi se o izvrtanju crnog i bijelog, pa čak i uljepšavanju činjenica neistinitim detaljima, iznošenju neutemeljenih optužbi, donošenju neosnovanih sudova i govorenju kako im se prohtije. Takvi ljudi nikada ne govore o stvarima na pozitivan način; ono što govore ne izgrađuje ljude i nije ni od kakve koristi ni pomoći ljudima. Tijekom interakcije, druženja i komunikacije s njima, slušanje njihova govora često gura srca ljudi u tamu i pomutnju, čak uzrokuje da izgube vjeru u svoje vjerovanje, tako da nemaju sklonosti vjerovati u Boga i ne mogu umiriti svoje misli tijekom duhovnih posvećenosti i okupljanja. Često su nemirni u umu i duhu zbog tvrdnji o tome što je ispravno, a što pogrešno, i zbog tračeva koje takvi pojedinci šire, te počinju na sve gledati s neodobravanjem i ne vide ništa osim mana u drugima. Često se dogodi da, nakon što ljudi čuju iskrivljavanje činjenica i govorenje neistine, njihovo normalno razmišljanje bude ometeno, pa čak i njihova ispravna gledišta o stvarima često bivaju ometena, što im otežava razlučivanje što je ispravno, a što nije. Oni kojima nedostaje razlučivanja često su zavedeni i padaju u iskušenje, a da toga nisu ni svjesni, zbog nekih stvari koje govore ljudi koji iskrivljavaju činjenice i govore neistine. Oni misle: „Ti ljudi nikome nisu naudili, normalno sudjeluju na okupljanjima, ponekad čak daju milostinju i pomažu drugima, i nisu učinili ništa loše.” Međutim, posljedice njihove interakcije s takvim pojedincima često su da se zaglibe u pitanjima ispravnog i pogrešnog, zaglibe u iskušenju i zaglibe usred emocionalnih zapleta među ljudima i neprimjerenih međuljudskih odnosa. Ti ljudi koji iskrivljavaju činjenice i govore neistine stručnjaci su za ometanje prikladnih odnosa među ljudima i za sabotiranje nekih čistih shvaćanja u ljudskim umovima. Po njihovu mišljenju, koji god pojedinci dijele dobar odnos i mogu si međusobno pružati podršku i pomoć, postaju mete njihovih tajnih napada i sudova. Isto tako, tko god vrši svoju dužnost s nešto odanosti i donekle se daje, također je meta njihovih napada. Bez obzira na to koliko je nešto dobro ili pozitivno, oni pronalaze načine da to ocrne. Prikriveno kritiziraju sve, komentiraju svaku stvar i imaju svoja gledišta o svim pitanjima. Ta gledišta uopće nisu istinska gledišta; dapače, oni govore besmislice, brkaju istinite činjenice i neistine, i izvrću crno i bijelo; radi postizanja cilja, sijanja razdora među ljudima ili klevetanja određenih pojedinaca, čak idu toliko daleko da namjerno i bezobzirno izmišljaju stvari uljepšavajući činjenice neistinitim detaljima i iznoseći neutemeljene optužbe, stvarajući nešto iz ničega. Oni koji nisu svjesni činjenica slušaju ih kako govore i misle da se njihove tvrdnje čine razumnima i da ne bi mogle biti lažne, te tako bivaju zaluđeni. Ova vrsta osobe koja voli iskrivljavati činjenice i govoriti neistine prikriveno kritizira svaku pozitivnu stvar. Je li to zato što imaju osjećaj za pravdu? (Ne.) Prema onima koji aktivno vrše svoju dužnost, onima koji su odani, onima koji se entuzijastično daju i onima koji imaju savjest i razum, takve su osobe prkosne i ne cijene ih. Dakle, koji je razlog bezobzirnog govora tih pojedinaca? Gdje leži korijen? Zašto uvijek vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine? (Zato što je njihova ljudskost loša.) Točno; to je zbog loše ljudskosti. Da je njihova ljudskost dobra, ne bi iskrivljavali činjenice i govorili neistine. Govor bi se trebao temeljiti na savjesti i razumnosti; ne može se na svakom koraku iznositi izopačene teorije i hereze. Korijen iskrivljavanja činjenica i govorenje neistina je loša ljudskost. Što god takvi ljudi kažu ima gorak okus; blago rečeno, oni sude drugima, ali zapravo, njihove riječi nose neke elemente zlonamjerne osude i kletve, te natruhe poticanja, ljubomore, prkosa, mržnje, pa čak i prizvuk udaranja onoga tko je već na podu. Ukratko, to su glavne karakteristike njihova iskrivljavanja činjenica i govorenja neistina. Osim ovih karakteristika, takvi pojedinci dijele još jednu zajedničku osobinu: zavide ljudima koji imaju ono što njima nedostaje, a smiju se onima kojima nedostaje ono što oni imaju. Je li njihova ljudskost dobra? (Ne.) Pojedinci ove vrste, koji zavide ljudima koji imaju ono što njima nedostaje, a smiju se onima kojima nedostaje ono što oni imaju, osjećaju ljubomoru prema svakome tko je bolji od njih i govore loše o njima iza leđa, donoseći sud o njima i osuđujući ih; dok, ako je netko inferioran u odnosu na njih, podrugljivo mu se smiju, spremni ismijavati, izrugivati se i omalovažavati tu osobu. Oni ne mogu ispravno shvatiti nijednu stvar niti joj pristupiti na temelju najosnovnijeg ljudskog morala. Ne trebaju nikome željeti blagoslov niti trebaju ikome željeti dobro, da mu sve ide kako želi ili da hoda ispravnim putem; ali, u najmanju ruku, trebali bi ispravno procjenjivati druge bez gajenja ikakve zlobe – čak ni u tome ne uspijevaju. Koji se razlog krije iza njihova iskrivljavanja činjenica i govorenja neistina? Kroz njihov govor, kroz njihov stav prema drugima, kroz ono što misle i kroz način na koji se odnose prema drugima duboko u svojim srcima, jasno je da je ljudskost ljudi ove vrste zlonamjerna. Iako ljudi ove vrste koriste samo svoja usta da iskrivljavaju činjenice i govore neistine, iza tih radnji leže postignuća i ciljevi koje žele ostvariti, kao i njihovi istinski pogledi i stavovi prema ljudima i stvarima, duboko u njihovim srcima. Ostavljajući za sada po strani pitanje shvaćaju li dobro istinu oni koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine, i jesu li oni ljudi koji vole istinu, na temelju ove osobine njihove ljudskosti – ljubavi prema iskrivljavanju činjenica i govorenju neistina – mogu li oni imati ikakav dobar ili pozitivan utjecaj na braću i sestre u crkvi? (Ne.) Apsolutno ne!

Pogledajmo neke konkretne primjere da vidimo kakva očitovanja imaju oni koji iskrivljavaju činjenice i govore neistine. Recimo, na primjer, da postoji sestra čija je obitelj vrlo bogata, ali radi propovijedanja evanđelja i svjedočenja o Bogu, odrekla se tjelesnih užitaka i napustila dom kako bi vršila svoju dužnost. Recite Mi, kako bi normalni ljudi gledali na tu situaciju? Ne bi li joj se divili i zavidjeli joj? Barem bi mislili da je sestra hvalevrijedna i da se vrijedi ugledati na nju jer je u stanju žrtvovati tjelesne užitke kako bi vršila svoju dužnost. Ali kako ju oni koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine komentiraju? Oni kažu: „Odriče se života bogate osobe da bi po cijele dane išla naokolo i propovijedala evanđelje; ako tako nastavi, prije ili kasnije muž će je izbaciti! Nije li vjera u boga samo radi primanja blagoslova i uživanja? Pogledajte je, ima blagoslove, ali ne zna kako u njima uživati, napušta obitelj i karijeru da bi svesrdno vršila svoju dužnost; nije li to glupo? Da je moja obitelj tako bogata, ja bih samo uživao kod kuće.” Recite Mi, postoji li ijedna rečenica u tim riječima koja je u skladu s ljudskošću, koja izgrađuje druge? (Ne.) Oni s nešto razlučivanja, čuvši to, pomislili bi: „Ne iskrivljuje li ovo činjenice? U suštini je pozitivna stvar da se vjernik odrekne svega kako bi se davao za Boga i da ne teži materijalnim užicima, ali oni to osuđuju.” Ako netko bez razlučivanja to čuje, bio bi zaluđen i uznemiren; njegova revnost u vjerovanju u Boga i njegova revnost da se odrekne stvari i daje sebe kako bi vršio svoju dužnost odmah bi bila ozbiljno poljuljana. Iako je riječi onih koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine malo, negativan utjecaj koji imaju na druge je značajan, dovoljan da se netko neko vrijeme osjeća negativno i ne može se oporaviti. Nije li tako? (Da.) Samo nekoliko prividno uvjerljivih riječi može otrovati neke ljude kad ih čuju. Što to govori o ljudskosti onih koji mogu izgovarati takve otrovne riječi? (Loša je.) Postoji li ijedna rečenica među njihovim riječima koja bi mogla povećati nečiju vjeru nakon što je čuje? (Ne.) Kakve su sve te riječi? Uopćeno govoreći, sve su to riječi bezvjernika; nijednu takvu rečenicu ne bi smjeli izgovoriti oni koji slijede Boga. Konkretnije, nijedna rečenica koju su ti ljudi izgovorili ne odražava ikakvu ljudskost. Što znači nemati ljudskosti? Znači ne posjedovati čak ni moral. Što znači nemati morala? Sestra ima dobre životne uvjete i bogatu obitelj, a kakav je stav tih ljudi? Jesu li to oni samo zavidni njoj, da bi joj potom poželjeli sve najbolje i krenuli dalje? (Ne.) Dakle, kakav je njihov stav? Ljubomora, ogorčenost, zamjeranje i gajenje pritužbi u srcu: „Zaslužuje li ona imati toliko novca? Zašto ja nemam toliko novca? Zašto bog blagoslivlja nju, a ne mene?” Sestra je bogata i imućna, pa osjećaju ljubomoru i mržnju, bez ijedne riječi istinskog divljenja ili lijepih želja. To ukazuje na potpuni nedostatak čak i najosnovnijeg morala. Sestra je bogata, pa gaje mržnju, gotovo do te mjere da je pokušavaju opljačkati ili joj prevarom oteti imovinu. Nadalje, ova sestra živi u bogatoj obitelji, a ipak je u stanju ostaviti dobre životne uvjete i materijalne udobnosti kako bi otišla vršiti svoju dužnost; za vjernika u Boga, to je nešto vrijedno čestitanja, vrijedno divljenja i zavisti. Ljudi bi joj trebali željeti dobro, pokušati joj se približiti i oponašati je. Ali imaju li ti ljudi koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine išta takvo za reći? (Ne.) Kako oni govore? Svaka rečenica obilježena je grubim riječima i natruhom mržnje. Zašto mogu tako govoriti? Zato što su nesretni i nezadovoljni vlastitom situacijom, gaje ogorčenje i tako iskaljuju svoj bijes na ovoj bogatoj sestri. Kao vjernik u Boga, trebalo bi posebno cijeniti one koji su u stanju aktivno vršiti svoju dužnost i težiti istini; trebalo bi im se diviti, učiti od njih i oponašati ih. Umjesto da uče iz sestrinih vrlina kako bi nadoknadili vlastite slabosti, ti je ljudi ismijavaju kao glupu i čak se nadaju da će je muž ostaviti; čekaju da vide njezinu propast. Da se doista muž razvede od te sestre, ne bi li se oni tada obradovali? Ne bi li se njihova želja ispunila? To odražava njihove istinske osjećaje, kao i njihovu namjeru i cilj. Oni ne žele dobro drugima; vidjeti bilo koga tko je uspješan ili bolji od njih ispunjava ih ljubomorom i ogorčenjem. Bez obzira na to koliko je nečija vjera u Boga jaka, ako je taj pojedinac bolji od njih, to jednostavno ne može proći. Potpuno im nedostaje ljudskosti i nesposobni su izustiti ijednu riječ blagoslova ili izgradnje. Zašto ne mogu izgovoriti takve riječi? Zato što je njihova ljudskost previše zla! Nije da ne žele govoriti ili da im nedostaju prave riječi; nego su im srca ispunjena ljubomorom, ogorčenjem i ozlojeđenošću, što im onemogućuje da izgovore riječi blagoslova. Dakle, može li činjenica da su im srca ispunjena takvim iskvarenim stvarima ukazivati na to da je njihova ljudskost zlonamjerna? (Da.) Može. Budući da otkrivaju takve iskvarene naravi, drugima postaje lako razlučiti, i drugi mogu prozrijeti njihovu iskvarenu bit.

Evo još jednog primjera. Bila je jedna sestra koja je, prije nego što je povjerovala u Boga, uvijek bila u sukobu sa svojom šogoricom. Kasnije su obje počele vjerovati u Boga i, kroz jedenje i pijenje Božjih riječi, shvatile su neke istine. Shvatile su kako se trebaju vladati i slagati s drugima, a kako se njihova iskvarenost otkrivala, mogle su se otvoriti jedna drugoj i pokušati spoznati same sebe, što je njihov odnos činilo sve skladnijim. Neki bi im ljudi zavidjeli i rekli: „Pogledajte ih, cijela obitelj vjeruje u Boga, a šogorice su kao prave sestre. Nije li sve to zbog njihove vjere u Boga? Obitelji nevjernika se uopće ne mogu slagati, uvijek se svađaju i natječu jedni s drugima, čak i među braćom i sestrama od iste majke. Vjernici su puno bolji; čak i ako šogorice nisu prave sestre, sve dok vjeruju u Boga, sa zajedničkim ciljevima kojima teže, hodajući istim putem i dijeleći zajednički jezik, usklađene su u duhu, što je predivno!” To pokazuje da su oni koji istinski vjeruju u Boga drugačiji od nevjernika. Ljudi iz različitih obitelji okupljaju se sa zajedničkim ciljevima i težnjama, usklađeni u Božjoj kući i pred Bogom. Svrha ovoga govora je da ljudi znaju da je to učinak Božjih riječi i djela, milost koju je Bog dao ljudima. To je nešto što nevjernici nemaju i u čemu ne mogu uživati. U najmanju ruku, nakon što bi ovo čuo, čovjek bi osjetio da je dobro vjerovati u Boga i imao bi povoljan dojam o vjeri u Boga. Ali poslušajte što osoba koja voli iskrivljavati činjenice i govoriti neistine ima za reći o ovome: „Pih! Možda vidiš da se te šogorice izvana naizgled slažu, sve skladno tijekom okupljanja – ali zar se ne prepiru ponekad jedna s drugom? Ti ne znaš, prije su se tako strašno svađale!” Drugi kažu: „Njihove prošle razmirice i svađe bile su zato što nisu vjerovale u Boga i nisu razumjele istinu. Sada se fantastično slažu! To je zato što sada obje vjeruju u Boga, razumiju neke istine, mogu se otvoriti jedna drugoj u zajedništvu i spoznati vlastitu iskvarenost, te često zajedno vrše svoje dužnosti. Iako još uvijek postoji nešto trvenja među njima, općenito mogu priznati svoje pogreške jedna drugoj i savjetovati se jedna s drugom o svemu što rade. To je nešto što nijedan nevjernik ne može postići, čak ni s krvnim srodnicima.” Ipak, osoba koja iskrivljava činjenice i govori neistine kaže: „Koja se obitelj ne svađa? Šogorice da i ne spominjem, ali to čak rade i rođene sestre, zar ne? Sklad koji sada naizgled imaju samo je predstava za druge. Odbijam vjerovati da se one, kad im svekar umre, neće potući oko nasljedstva! Nije li vjera u boga samo želja, neka vrsta duhovne utjehe? Mogu li se stvarno odreći tolikog bogatstva zbog toga? Nema šanse!” Postoji li ijedna izjava u ovim riječima koja je u skladu s činjenicama? Postoji li ikakva želja za dobrobit ljudi, ikakav blagoslov? (Ne.) Postoji li išta što izražava osobni osjećaj da je vjerovati u Boga doista dobro, nakon što su vidjeli druge kako uživaju u Božjoj milosti kao i oni sami? (Ne.) Po mišljenju onih koji iskrivljuju činjenice i govore neistine, sve ove osobne preobrazbe koje se događaju među braćom i sestrama su lažne; lažno je i stjecanje istine i promjene u naravi koje dolaze od vjerovanja u Boga; oni ne vjeruju da Bog može pročistiti ljude, da Bog može promijeniti ljude. Iz njihovih riječi, ne samo da se može vidjeti njihov proizvoljni sud, mržnja i proklinjanje ljudi, već i njihova nevjerica i poricanje učinka Božjeg djela i riječi na ljude. Šogorice imaju dobar odnos i pokazuju jedna drugoj toleranciju i strpljenje kada su zajedno, jer vjeruju u Boga. Ova osoba koja voli iskrivljavati činjenice i govoriti neistine osjeća se nelagodno i nezadovoljno u svom srcu, pa pokušava na sve moguće načine sijati razdor među sestrama, postajući sretna ako uspije postići da se šogorice svađaju i tuku pri susretu. Kakvo je to držanje? Kakav je to mentalitet? Sudeći po njihovu mentalitetu, nije li to pomalo perverzno? (Da.) Što se tiče njihovog držanja, nije li odvratno? (Da.) Ipak, ljudi ove vrste i dalje sudjeluju u crkvenom životu, a među onima koji vrše svoje dužnosti, ne nedostaje ljudi poput njih. Te se ljude obično naziva onima koji imaju „otrovan jezik”. Zapravo, nije samo njihov jezik otrovan; njihov unutarnji svijet je nevjerojatno mračan i zloban! Bez obzira na to kakva dobra iskustvena svjedočenja braća i sestre mogu podijeliti, u njihovim očima, sve je to umjetno i izmišljeno, i u tome nema ničeg posebnog. Bez obzira na kome Bog vrši djelo suda i grdnje, što rezultira značajnim dobicima, tako da su u stanju ustati i podijeliti svoje iskustvo i svjedočiti o Bogu – duboko u sebi, ti pojedinci to preziru, misleći: „Što je tu tako sjajno? Ne bi li svatko, nakon što odsluša toliko mnogo propovijedi, imao neko razumijevanje? Ti samo napišeš članak s iskustvenim svjedočenjem i zadovoljan si, smatrajući se pobjednikom? Baš me zanima hoćeš li se i dalje žaliti na boga kad stvari u budućnosti krenu po zlu. Ako ti bog oduzme dijete, baš me zanima hoćeš li plakati i hoćeš li tada i dalje moći vjerovati u boga!” Što vi mislite, čime su ispunjena njihova srca? Nije li to želja da cijeli svijet bude u kaosu, strah da ljudi hodaju ispravnim putem? Ukratko, bez obzira na to što se događa u bilo čijoj obitelji, oni moraju dati neki komentar o tome, ali bez obzira na to što kažu, svi ti ljudi imaju jednu karakteristiku, a to je da se nadaju da nikome nije dobro – govore o svima kao da su potpuno bezvrijedni; čini ih sretnima govoriti o drugima kao da su smeće i uvijek se raduju tuđoj nesreći. Ako netko ima bogatu obitelj, postaju ljubomorni, ljuti i puni mržnje, neprestano se žaleći u svojim srcima i želeći da Bog oduzme toj osobi njezino bogatstvo i milost u kojoj uživa i da to da njima. Pritužbe koje ti pojedinci izgovaraju iza leđa nepodnošljivo je slušati. Jesu li oni na bilo koji način poput vjernika u Boga? Naravno, ljudi ove vrste također su vješti u prerušavanju. Bez obzira na to koliko su im srca zlonamjerna ili mračna, u prisutnosti braće i sestara tijekom okupljanja, oni će također dijeliti svoje razumijevanje i uvide, iznoseći velike doktrine kako bi se prerušili, stvarajući za sebe „slavnu”, dobru sliku. Iza kulisa, međutim, ne govore niti se ponašaju kao ljudi. Većina ljudi, ako nisu imali interakciju s tim pojedincima i ne poznaju njihova stvarna očitovanja ili ono što leži u dubini njihovih srca, čuvši ih samo kako ispravno govore tijekom okupljanja, neće otkriti koliko je njihova ljudskost podla i zlobna niti koliko je njihov karakter nizak, već će čak misliti dobro o njima. Tek nakon što provedu više vremena s njima i shvate njihove postupke i ponašanje u životu iza kulisa, ljudi postupno postaju sposobni razlučiti ih i osjećaju gađenje. Stoga se razlučivanje o nekome ne bi trebalo temeljiti isključivo na ugodnim riječima koje izgovara tijekom okupljanja; mora se također promatrati njegove postupke i riječi u životu iza kulisa kako bi se prozrijela njegova bit i pravo lice.

Osim što ne govore kao ljudska bića, ljudi koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine imaju još jednu karakteristiku: žele komentirati svakoga i sve, čak i one koje ne poznaju ili s kojima nikada nisu imali interakciju, i ne zaobilaze ni najsitnije detalje u životima drugih ljudi. Ishod njihova komentiranja je da, bez obzira na to koliko je nešto pozitivno, njihovim govorom biva izvrnuto u negativno; bez obzira na to koliko je nešto ispravno, postaje iskrivljeno u nešto negativno kada prođe preko njihovih podlih usana. To ih čini sretnima, omogućujući im da dobro jedu i mirno spavaju. Recite Mi, kakvo je to stvorenje? Na primjer, ako su neka braća i sestre ove godine imali dobar prihod i financijski su boljestojeći – pa ponude nešto veći prilog, premašujući desetinu – oni postaju ljubomorni i kažu: „Zašto daješ toliko ove godine? To što Bog određuje je li osoba dobra ili zla ne temelji se na tome koliko daješ. Koja je svrha tvoje revnosti? Kući božjoj ne nedostaje novca.” Opet izlaze neugodne riječi, zar ne? Bez obzira na to tko učini nešto ispravno ili nešto što je u skladu s istinom, oni to smatraju nepoželjnim i osjećaju krajnju odbojnost u srcu. Pokušavaju na sve moguće načine pronaći tvoju slabost, tražeći izgovore da te napadnu, optuže i osude, sve dok te ne dotuku i ne učine te potpuno negativnim, ostavljajući te potpuno zbunjenim i nesposobnim razlikovati što je ispravno, a što nije. Tada se dobro nasmiju, u sebi te ismijavajući i govoreći si: „Eto na što si spao, a još govoriš o iskustvenom svjedočenju!” To je đavao koji pokazuje svoje pravo lice, zar ne? Nisu li to riječi Sotoninog sluge, antikrista? (Da.) Što više govorim o ovakvoj vrsti osobe, to postajem ljući i osjećam veće gađenje. Jeste li vi ikada susreli takve pojedince? Bez obzira na njihov izgled ili crte lica, kad god se spremaju iskrivljavati činjenice i govoriti neistine, njihovi izrazi postaju bizarni: usne iskrivljene, oči ukošene, više ne gledaju druge ravno, a nekim ljudima čak se i crte lica kao da pomiču s mjesta. To je signal koji ti emitiraju, govoreći ti da se spremaju govoriti neljudski. Što onda činiš? Primaš li taj signal ili ga blokiraš? (Blokiranje.) Moraš se distancirati, govoreći im: „Ne govori; ne želim to čuti. Previše tračaš. Ako nećeš govoriti kao čovjek, onda se drži podalje od mene. Ne želim biti izložen tvojem ometanju; ne želim biti upleten u te neprimjerene međuljudske odnose, neću obraćati pažnju na nekoga poput tebe.” Promatrajte i vidite tko među vama voli iskrivljavati činjenice i govoriti neistine, tko posjeduje takvo držanje, a zatim se brzo distancirajte od njih. Po čemu je karakteristična ljudskost tih pojedinaca? Po njihovom otrovnom govorenju, ili kolokvijalno rečeno, posjedovanju „otrovnog jezika”. Razotkrivanjem njihovih otrovnih riječi možete vidjeti različite izjave koje iznose; kroz njihove izjave možete vidjeti njihov unutarnji svijet i točno odrediti kakva je bit njihove ljudskosti i jesu li zli ljudi. Ljudi ove vrste koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine, kroz različite signale i izjave koje iznose, omogućuju drugima da ih jasno odrede kao zle ljude. Ljudi ove vrste u potpunosti zadovoljavaju standard za uklanjanje ili izbacivanje; prema njima ne može biti milosti. Moraju biti uklonjeni i ne smije im se dopustiti da izazivaju smetnje unutar crkve.

Upravo smo u zajedništvu razgovarali o karakteristikama ljudi koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine, te bi, na temelju situacije s njihovom vjerom u Boga i iz očitovanja njihove ljudskosti, trebalo biti očito da su oni vrsta ljudi koja osjeća odbojnost prema istini i koja ne voli istinu. Njihova je ljudskost loša do te mjere da su neprijemčivi za razum i nedostaje im čak i najosnovniji ljudski moral; samo što je u njihovu posebnom slučaju, karakteristika njihove loše ljudskosti to da posebno vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine. Iz riječi koje izgovaraju može se promatrati karakteristika njihove ljudskosti i bit njihove ljudskosti; jasno je da su ljudi ove vrste pojedinci s lošom ljudskošću. Do koje je mjere njihova ljudskost loša? Loša je do te mjere da je zla, čime se svrstavaju u kategoriju zlih ljudi. To je zato što riječi koje obično govore nisu povremeno prigovaranje i izražavanje malo ljubomore ili povremeno pokazivanje malo ljudske slabosti; njihova očitovanja nisu očitovanja uobičajene, obične iskvarene naravi, već su dovoljna da dokažu da se mogu svrstati u zle ljude. Ovo je prva vrsta osobe: oni koji vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine.