G. Dosljedno se upuštati u bludne radnje

Sedma vrsta su oni koji se upuštaju u bludne radnje, često spominjana skupina. Iako očitovanja njihove ljudskosti nisu toliko zla – ništa poput sijanja razdora, činjenja zlih djela ili izazivanja ometanja – oni dijele jednu zajedničku osobinu, a to je da se u njihovim odnosima sa suprotnim spolom uvijek javljaju problemi i incidenti. Bez obzira na dostupnost prilika, takvi se problemi kod njih uvijek pojavljuju, a ako prilika nema, oni ih sami stvore, tako da se takve „priče” svejedno dogode. Bez obzira na okolnosti, bez obzira na to tko je druga osoba ili koliko im je ta osoba možda daleka, takvi im se incidenti s vremena na vrijeme događaju. Kakvi incidenti? Hodaju s nekim, ili se uvijek žele približiti nekome, ili razviju osjećaje prema nekome, ili bace oko na nekoga, među ostalim takvim stvarima. Nikako ne uspijevaju živjeti normalno i normalno vršiti svoje dužnosti, pod stalnim utjecajem bludnih želja. To jest, u običnim situacijama u kojima se normalni ljudi ne bi upleli u takve probleme, oni to često čine. Ne trebaju im nikakve posebne okolnosti niti da im itko stvara prilike; ti se incidenti jednostavno događaju prirodno. Nakon što se takvi incidenti dogode, bez obzira na posljedice, skupina ljudi ili određena osoba uvijek za to mora platiti cijenu. Kakvu cijenu plaćaju? Vršenje njihove dužnosti je pogođeno; crkveni rad kasni i otežan je; neki mladi ljudi su uznemireni i padaju u iskušenje te gube interes za vjeru u Boga i vršenje svojih dužnosti; a neki ljudi čak izgube svoje dužnosti ili ih se odreknu. Ljudi koji se upuštaju u bludne radnje previše su problematični. Na svakom koraku, pripadnici suprotnog spola okupljaju se oko njih, približavaju im se, flertuju s njima, pa se čak i upuštaju u razigrano zadirkivanje. Iako se možda ne pojave ozbiljni problemi suštinske prirode, oni teško ometaju normalna stanja Božjeg izabranog naroda u vršenju svoje dužnosti. Kamo god pošli, donose nevolje i ometanja drugima, radu i crkvi, čak i zavode pripadnike suprotnog spola koji su im privlačni u svakoj prilici i uspostavljaju odnose s njima. To je prevelika gnjavaža. Jednom kad se zaljube u nekoga, ta je osoba osuđena na nesreću, nesposobna više normalno vjerovati u Boga ili vršiti svoje dužnosti. Posljedice su nezamislive. Ta osoba ne može bez kontakta ili viđanja sa zavodnikom, i dok su zauzeti vršenjem svojih dužnosti, ne mogu se vjenčati ili skrasiti, a veza ostaje neraskidiva. Što se događa na kraju? Počinju strašno patiti, u takvoj su boli! Ako izdrže dok ne budu kažnjeni u nesrećama, za njih je posve gotovo, njihova nada u spasenje je izjalovljena. Neki sagriješe jednom i ne pokaju se kad ih se oreže, nego sagriješe drugi pa čak i treći put, upuštajući se u tri ili četiri veze tijekom dvije ili tri godine, što predstavlja ometanje Božjeg izabranog naroda i crkvenog života, i zbog toga ih se Božji izabrani narod gnuša. To na njima ostavlja mrlju zbog koje žale do kraja života.

Neki ljudi, zato što su donekle dobrog izgleda, posjeduju određenu dozu elegancije i neke darove i talente, ili su preuzeli neki važan posao, uvijek su okruženi pripadnicima suprotnog spola koji se lijepe za njih kao muhe. Neki im poslužuju obroke, neki im namještaju krevet, neki im peru rublje, neki im kupuju dodatke prehrani i kozmetiku te im daju male darove, i tako dalje. Oni prihvaćaju sve koji im priđu, znajući u srcu da je takvo ponašanje drugih neprimjereno, ali ga nikada ne odbijaju, zavodeći istovremeno nekoliko pripadnika suprotnog spola. Ti se ljudi nadmeću jedni s drugima za priliku da im služe, natječući se i postajući ljubomorni jedni na druge, dok bludna osoba uživa u tom osjećaju, vjerujući da je iznimno šarmantna. U stvarnosti, odrasli dobro razumiju muško-ženske odnose, pa čak i neki maloljetnici ih razumiju; samo ih budale, intelektualno zaostali ili mentalno bolesni ne razumiju. Zašto se ti ljudi tako žestoko natječu da služe i udovolje pripadniku suprotnog spola? Sve je u želji za zavođenjem, zar ne? Ne treba to posebno pojašnjavati; svatko zna o čemu se radi. To je stvar koje su ljudi itekako svjesni, stvar koja je očito neprimjerena, a ipak ta osoba to ne odbija, već šutke pristaje – kako se to zove? To se zove flertovanje. Oni znaju da se radi o zavođenju između muškaraca i žena, ali zbog uzbuđenja koje donosi zadovoljenje bludnih želja tijela, ne žele to odbiti. Smatraju taj osjećaj vrstom užitka, koji je čak i bolji od bilo koje ukusne hrane na svijetu, pa ne odbijaju. Kad dotična osoba ne odbije, oni koji je zavode još su sretniji, misleći da su oni ti koji se toj osobi sviđaju, i u sebi uživaju u situaciji. A ta osoba misli da, sve dok se nije dogodio nikakav suštinski odnos, to se ne računa kao nešto ozbiljno, da je bludništvo među nevjernicima mnogo gore, i da se ovo u najboljem slučaju smatra zavođenjem, slično normalnom hodanju. Ali, zar bi hodanje trebalo biti takvo? Danas s jednom osobom, sutra s drugom, bezobzirno se uvijek iznova upuštajući u hodanje i zavođenje s bilo kime. Kamo god pošli, takvi bludnici daju prednost oslobađanju svojih bludnih želja, razmetanju i upuštanju u zavođenje. Što više ljudi zavedu, to se sretnije osjećaju. Što se na kraju dogodi? Nakon što su se opetovano razmetali, neka braća i sestre razluče njihovo ponašanje i zajednički napišu pismo višim vođama. Istraga potvrđuje njihove tvrdnje i bludna osoba biva uklonjena iz crkve. Vidite što se događa? Ne završava li tu njihov put vjere u Boga? Njihov ishod je otkriven. Njihovi postupci i ponašanje, koje ljudi smatraju nepodnošljivima, još su odvratniji Bogu. Ponašanje koje pokazuju ti ljudi ne predstavlja ispravne odnose među ljudima, niti odražava potrebe normalnog čovjeka. Njihovi se postupci mogu opisati samo jednom riječju: „bludništvo”. Na što se odnosi bludništvo? Znači bezobzirno se upuštati u odnose sa suprotnim spolom, neodgovorno zavoditi druge po volji, te mamiti i uznemiravati pripadnike suprotnog spola. To je igranje s požudom, i to bez obzira na cijenu ili posljedice. Ako na kraju netko i zagrize mamac i upusti se u romantično flertovanje s njima, oni to onda odbijaju priznati, govoreći: „Samo sam se šalio. Jesi li to shvatio ozbiljno? Zapravo nisam tako mislio; pogrešno si shvatio.” Nije li to đavao koji iskušava ljude? Nakon što iskušaju jednu osobu, traže svoju sljedeću metu, zavodeći druge. Kako su samo opaki i pokvareni! Nakon što nekoga zavedu, odbijaju to priznati. Ako takva osoba nekoga zavede i on se uplete, nije li to odvratno? (Da.) Jesu li ljudi koji bezobzirno zavode druge mrski? (Da.) Božja kuća je od samog početka izjavila da ako osoba dosegne dob za brak i odrasla je, Božja kuća se ne protivi njihovom normalnom hodanju ili vjenčanju i vođenju normalnog zajedničkog života; ona im to dopušta i daje im slobodu da se u to upuste. Međutim, postoji nekoliko uvjeta: upuštanje u bludne radnje nije dopušteno; bezobzirno zavođenje i flertovanje, te neobavezno uznemiravanje suprotnog spola, nisu dopušteni. Božja kuća ne ograničava hodanje, ali ne dopušta bezobzirno zavođenje. Što znači bezobzirno zavođenje? Znači uznemiravati bilo kojeg pripadnika suprotnog spola, a nakon toga ne priznati da su to učinili. Ljudi koje uznemiravaju nisu njihove prave ljubavi; oni ne namjeravaju ulaziti u dugoročne veze ili se vjenčati, već samo žele zavoditi, igrati se s drugom osobom, iskorištavati je za vlastiti užitak, tražiti uzbuđenje, imati više partnera, ponašati se kao razvratnik – to se zove bludništvo. U crkvi bludništvo nije dopušteno, a ako se dogodi, s uključenima treba postupati prema načelima za uklanjanje ljudi. Naravno, unutar timova za evanđelje, takve okolnosti nisu dopuštene za ljude koji propovijedaju evanđelje, bilo da su iz crkava s punim radnim vremenom ili iz običnih crkava. Ako netko koristi krinku propovijedanja evanđelja da bi bezobzirno zavodio druge, birajući samo pripadnike suprotnog spola za suradnju, ili propovijedajući evanđelje samo pripadnicima suprotnog spola, koristeći tako priliku za upuštanje u neprilične odnose, to prekida i ometa Božji rad na evanđelju. Vođe i djelatnici moraju odmah ukloniti takve ljude.

Kako bi pronašli pripadnike suprotnog spola i upustili se u bludne radnje, neki ljudi ne mare za godine i nemaju dobnu granicu. Samo pokušavaju zavesti što više njih, bez trunke srama. Neki ne zadovoljavaju samo svoje bludne želje tijela zavodeći pripadnike suprotnog spola – čak će zahtijevati da im druga strana plaća životne troškove, kupuje stvari i tako dalje. Ako vi otkrijete takve ljude ili netko prijavi takve događaje, njima se treba odmah pozabaviti. Jedino rješenje je ukloniti te ljude, trajno ih ukloniti. To je zato što za ljude koji imaju takve probleme, to nipošto nije privremen problem. To se posebno odnosi na one koji su u braku – unatoč tome što imaju supružnika kod kuće, oni i dalje ciljaju na suprotni spol pod izlikom propovijedanja evanđelja. Traže bilo koga, bogatog ili siromašnog, a ako nađu nekoga tko im se sviđa, mogu čak i pobjeći s njim, više ni ne propovijedajući evanđelje – jednostavno više ne vjerujući u Boga. Ako se takvi ljudi mogu rano otkriti, treba ih brzo i trajno ukloniti iz redova onih koji propovijedaju evanđelje, ne dajući im drugu priliku i bez potrebe za daljnjim promatranjem. Razumijete li? Neki kažu: „Nekima je život težak. Ako zavedu nekoga suprotnog spola da osnuju obitelj, a druga osoba može vjerovati u Boga i uzdržavati ih, ne bi li to bila situacija u kojoj svi dobivaju?” Kažem ti, takve ljude treba što prije ukloniti; oni uopće nisu u tome radi obiteljskog života, već radi upuštanja u bludne radnje. Zašto sam tako siguran? Da nisu tip koji se upušta u bludne radnje, onda nakon što povjeruju u Boga, nipošto ne bi nastavili s takvim ponašanjem i smatrali bi ga odbojnim, posebno ako su u braku. Trendovi u cijelom svijetu sada su bludni i opaki; ljudi se prepuštaju svojoj požudi i natječu se tko može zavesti više pripadnika suprotnog spola bez ikakve potrebe za suzdržavanjem, jer ovo društvo i ovo čovječanstvo ne osuđuju niti ismijavaju te postupke. Stoga ljudi misle da ako mogu zaraditi novac upuštajući se u bludne radnje i prodajući svoje tijelo, to je znak vještine ili sposobnosti. Gledaju na to kao na nešto čime se treba ponositi. Međutim, nakon što povjeruju u Boga, pogledi ljudi na te stvari se potpuno mijenjaju. Pronalaze ispravan način postupanja s bludnim željama tijela, što prije svega uključuje suzdržavanje. Kako se netko može suzdržavati? Ljudi trebaju poznavati sram i imati osjećaj srama. To se zove normalna ljudskost. Svatko ima bludne želje, ali ljudi trebaju znati kako se suzdržati, imati osjećaj srama. Čak i ako imaju neke misli te vrste, trebali bi se suzdržati jer vjeruju u Boga i imaju savjest i razum. Nipošto ne smiju slijediti neprilične misli u svojoj glavi, a kamoli im se prepustiti. Trebali bi tragati za istinom da bi riješili te probleme. Čak i ako su novi vjernici koji ne razumiju istinu, trebali bi se i dalje mjeriti prema najosnovnijim standardima ljudskog morala. Ako ti nedostaje čak i toliko suzdržanosti, onda ti nedostaje normalna ljudskost te savjest i razum normalne ljudskosti. Sve vrste životinja poštuju određeni red i slijede pravila u tom pogledu, ne ponašajući se bezobzirno; kao ljudska bića, ljudi bi se još manje trebali ponašati bezobzirno i imati još veću suzdržanost. Ako nemaš čak ni toliko suzdržanosti i samokontrole, kako se možeš nadati da ćeš tragati za istinom i provoditi je u djelo? Ako se ne možeš nositi ni sa svojom opakom požudom, kako možeš riješiti svoje iskvarene naravi? Još više bi bilo nemoguće riješiti tvoju prirodu opiranja i izdaje Boga, zar ne? (Da.) Ako se ne možeš nositi ni s bludnim željama tijela, kako se onda možeš nadati da ćeš riješiti svoje iskvarene naravi? Nemoj ni pomišljati na to. Nećeš to moći postići.

Neki ljudi uvijek traže prilike za hodanje dok propovijedaju evanđelje i takvi se incidenti često događaju. Oni koji se po navici upuštaju u romantične veze zanemarujući svoje prave zadatke, uklonjeni su i s njima se pozabavilo, dok su oni koji povremeno prestupe upozoreni. Jednom kad ti pojedinci s opakim naravima nađu prave okolnosti i susretnu nekoga koga smatraju ljubavnikom, padaju u iskušenje. Njihova namjera da prime blagoslove vjerujući u Boga tako nestaje usred njihove opake požude. Čim uđu u romantičnu vezu, zanemaruju sve ostalo, čak i napuštaju svoju namjeru da budu blagoslovljeni, i teže samo sreći tijela. Nakon jednog ili dva prijestupa, mogli bi osjetiti malo samooptuživanja i tjeskobe, ali nakon tri ili četiri puta, to postaje bludništvo. Jednom kad bludništvo nastupi, više ne osjećaju samooptuživanje ili tjeskobu jer je sloj srama, koji je posljednja crta ljudskosti, već probijen. Više ne smatraju bludništvo sramotnim i tako se nastavljaju upuštati u njega. Oni koji se mogu nastaviti upuštati u bludništvo posebno su popustljivi prema svojim bludnim željama, ne pokazujući nikakvu suzdržanost. Takvi pojedinci nisu dopušteni u crkvi i moraju biti uklonjeni; nemojte im popuštati niti tražiti bilo kakav izgovor da ih zadržite. Božjoj kući ne nedostaje ljudi za propovijedanje evanđelja; ne trebaju joj takvi razvratnici da popunjavaju mjesta, jer to teško sramoti Božje ime. Stoga, ako netko prijavi ili ako ti osobno otkriješ takve pojedince unutar tima za propovijedanje evanđelja, trebao bi znati što učiniti. Ako neki novi vjernici imaju taj problem, onda trebate prvo razgovarati u zajedništvu o istini u vezi s tim problemom, dajući svima do znanja koja su crkvena načela i stavovi prema onima koji čine djela bludništva. U najmanju ruku, treba im dati početno upozorenje kako bi se spriječilo da padnu u to i da koriste propovijedanje evanđelja kao priliku za upuštanje u takva ponašanja, da na kraju ne bi krivili odgovorne ili vođe i djelatnike što s njima prethodno nisu razgovarali o relevantnim istina-načelima. Stoga, prije nego što se takvi incidenti dogode, prije nego što neki ljudi postanu svjesni stava Božje kuće prema takvim pojedincima i stvarima, kad ljudima ta pitanja nisu jasna, vođe i djelatnici moraju im izričito i jasno u razgovoru iznijeti ta načela kako bi znali pod koju vrstu ponašanja i prirode te stvari spadaju i kakav je stav Božje kuće prema takvim stvarima i pojedincima. Nakon što su ta načela temeljito iznesena u razgovoru, ako oni i dalje ustraju na svom putu i ustraju u svojim postupcima unatoč poznavanju tih načela, onda se s njima mora pozabaviti i moraju biti uklonjeni. Ako se takvi pojedinci pojave u crkvi, često izazivajući incidente zavođenjem drugih ili često uzrokujući uznemiravanje pripadnika suprotnog spola, oni definitivno imaju problema. Čak i ako se nisu dogodili nikakvi suštinski problemi, vođe i djelatnici trebali bi upozoriti te pojedince i pozabaviti se njima, ili ih ukloniti s mjesta gdje ljudi vrše svoje dužnosti; u teškim slučajevima, trebali bi biti izravno uklonjeni. Ovim se završava naš razgovor u zajedništvu o sedmom aspektu očitovanja ljudskosti.

18. prosinca 2021.