Danas ćemo nastaviti razgovor u zajedništvu na temu odgovornosti vođa i djelatnika. Prethodno smo razgovarali do četrnaeste odgovornosti, a pod tom odgovornošću još uvijek postoji nekoliko podtema o kojima nismo razgovarali. Prije no što započnemo s razgovorom, prvo se prisjetite koliko ukupno ima odgovornosti vođa i djelatnika. (Ima ih petnaest.) Pročitajte ih naglas.

(Odgovornosti vođa i djelatnika:

1. Voditi ljude da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost Božjih riječi.

2. Poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu.

3. Razgovarati u zajedništvu o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala.

4. Biti u toku s okolnostima nadzornika različitih poslova i osoblja odgovornog za razne važne zadatke, te pravovremeno izmijeniti njihova zaduženja ili ih po potrebi smijeniti, kako bi se spriječili ili ublažili gubici uzrokovani upotrebom neprikladnih ljudi i kako bi se jamčila učinkovitost i nesmetan napredak rada.

5. Održavati ažurno shvaćanje i razumijevanje stanja i napretka svakog segmenta rada, te biti u stanju pravovremeno rješavati probleme, ispravljati odstupanja i otklanjati nedostatke u radu kako bi on nesmetano napredovao.

6. Promicati i odgajati sve vrste kvalificiranih talenata kako bi svi koji teže istini mogli imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost.

7. Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten.

8. Pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih.

9. Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe.

10. Pravilno čuvati i razumno raspoređivati razne materijalne predmete Božje kuće (knjige, raznu opremu, žito i tako dalje), te provoditi redovite preglede, održavanje i popravke kako bi se umanjili šteta i rasipanje; također, spriječiti da ih zli ljudi prisvoje.

11. Birati pouzdane ljude čija je ljudskost u skladu s mjerilom, posebno za zadatak sustavnog bilježenja, zbrajanja i čuvanja prinosa; redovito pregledavati i provjeravati prihode i rashode kako bi se slučajevi rasipanja ili traćenja, kao i nerazumni troškovi, mogli pravovremeno identificirati – stati na kraj takvim stvarima i zahtijevati razumnu naknadu; dodatno, na svaki način spriječiti da prinosi padnu u ruke zlih ljudi i da ih oni prisvoje.

12. Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.

13. Zaštititi Božji izabrani narod od toga da ga antikristi ometaju, zaluđuju, kontroliraju i teško mu naštete, te im omogućiti da razluče antikriste i odbace ih iz srca.

14. Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista.

15. Štititi važno radno osoblje svih vrsta od uplitanja vanjskog svijeta i osigurati njihovu sigurnost kako bi se razni važni poslovi mogli uredno odvijati.)

Jeste li svi jasno čuli svih ovih petnaest odgovornosti? (Da.) Četrnaesta odgovornost vođa i djelatnika glasi: „Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista.” Pa kako možete razlučiti razne vrste zlih ljudi? Prvi se kriterij temelji na svrsi njihovog vjerovanja u Boga. Na koliko smo točaka podijelili svrhe zbog kojih ljudi vjeruju u Boga? Podijelili smo ih na devet točaka: prva je točka zadovoljiti želju da budu dužnosnici; druga je pronaći osobu suprotnog spola; treća je izbjeći nesreće; četvrta je baviti se oportunizmom; peta je živjeti na račun crkve; šesta je tražiti utočište; sedma je pronaći zaštitnika; osma je ostvariti političke ciljeve; a deveta je nadzirati crkvu. Ovo je razlučivanje biti raznih vrsta ljudi na temelju njihovih namjera i svrhe njihovog vjerovanja u Boga. Drugi kriterij za razlučivanje raznih vrsta ljudi koje treba ukloniti ili izbaciti temelji se na očitovanjima biti njihove ljudskosti u raznim aspektima. Koliko je očitovanja uključeno u ovaj kriterij? Prvo, vole iskrivljavati činjenice i govoriti neistine; drugo, vole se okoristiti; treće, raskalašeni su i neobuzdani; četvrto, skloni su osveti; peto, nesposobni su držati jezik za zubima; šesto, nerazumni su i namjerno stvaraju nevolje, a da se nitko ne usudi izazvati ih; sedmo, dosljedno se upuštaju u bludne radnje; osmo, sposobni su izdati u bilo kojem trenutku; deveto, sposobni su otići u bilo kojem trenutku; deseto, kolebaju se; jedanaesto, plašljivi su i sumnjičavi; dvanaesto, skloni su izazivanju nevolja; trinaesto, imaju složenu pozadinu. Ukupno ima trinaest očitovanja. Četrnaesta odgovornost vođa i djelatnika glasi: „Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista.” Pitanja vezana za prvi kriterij – svrhu nečijeg vjerovanja u Boga – već su obrađena u razgovoru. Također smo već razgovarali o prvih sedam pitanja njihove ljudskosti, što je drugi kriterij. Danas ćemo započeti razgovor o osmom očitovanju njihove ljudskosti: „Biti sposoban izdati u bilo kojem trenutku.”

Četrnaesta stavka: Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista (Šesti dio)

Mjerila i temelji za razlučivanje raznih vrsta zlih ljudi

II. Na temelju nečije ljudskosti

H. Biti sposoban izdati u bilo kojem trenutku

One koji očito pokazuju sposobnost da u bilo kojem trenutku izdaju crkvu – takve ljude možete prepoznati, zar ne? Je li problem s tim ljudima vrlo ozbiljan? (Da.) Neki ljudi izdaju crkvu jer su plašljivi, dok drugi to čine zbog svoje zle ljudskosti ili drugih problema. Bez obzira na razlog, činjenica da su ljudi te vrste sposobni u bilo kojem trenutku izdati braću i sestre i izdati Boga pokazuje da su nepouzdani. Ako dođu do nekih važnih informacija o crkvi ili osobnih informacija o braći i sestrama, kao što su mjesta gdje braća i sestre žive, tko su crkvene vođe, kojim se poslom crkva bavi ili tko obavlja koje važne poslove i dužnosti, mogli bi otkriti te informacije kada nastupi opasnost ili u određenim posebnim okolnostima, izdajući crkvu i braću i sestre. Jedan od razloga zašto bi to mogli učiniti jest da zaštite sebe i osiguraju vlastitu sigurnost. S druge strane, mogli bi namjerno tako postupati jer ne shvaćaju te informacije ozbiljno i sposobni su otkriti ih i upustiti se u izdaju u bilo kojem trenutku u zamjenu za osobnu korist. Na primjer, neke ljude uhiti veliki crveni zmaj, a tijekom ispitivanja veliki crveni zmaj im prijeti, mami ih ili čak koristi mučenje kako bi iznudio priznanje, govoreći tim ljudima da će, ako progovore, biti pušteni, pa oni izdaju sve informacije koje znaju o braći i sestrama i crkvi u zamjenu za vlastitu slobodu. Ljudi te vrste su školski primjer Jude. Recite Mi, kako bi se trebalo odnositi prema toj vrsti ljudi koji su školski primjer Jude i postupati s njima? (Ljude te vrste treba odmah izbaciti i također prokleti.) Obično se ti školski primjeri Jude – bilo namjerno ili nenamjerno – raspituju ili saznaju za određene situacije u vezi s crkvom i to pamte. Kasnije, čim ih zadesi neka okolnost i budu uhićeni, oni priznaju te informacije. Na površini, njihovo raspitivanje i saznavanje o tim pojedinostima možda se ne čini kao da je u svrhu namjernog priznavanja informacija velikom crvenom zmaju, ali kada budu uhićeni, ne mogu si pomoći. Kao rezultat, njihovo priznanje donosi neke štetne posljedice crkvi. Stoga, njihova nehajna raspitivanja i saznavanje o tim pojedinostima nisu prirode običnog čavrljanja ili besposlenog razgovora; radije, oni to čine namjerno i s ciljem. To priprema uvjete da kasnije postanu Jude. Može li se problem ljudi koji nehajno izdaju tuđe informacije riješiti metodama kao što su razgovor u zajedništvu o istini ili davanje upozorenja? (Ne.) Zašto ne? (Zato što ljudi te vrste nemaju savjesti i razuma, i neće prihvatiti istinu, pa je razgovor o istini s njima beskoristan.) Kako bi se trebalo postupati s ovom vrstom zlih ljudi koji mogu nehajno nauditi drugima? Postoji samo jedno rješenje, a to je da ih se ukloni, jer ono što su učinili ne samo da šteti braći i sestrama, već i ometa rad crkve. Takvo se ponašanje može okarakterizirati kao izdaja braće i sestara i izdaja crkve, pa se ljudi te vrste moraju ukloniti ili izbaciti. Iako se ljudi te vrste ne mogu okarakterizirati kao antikristi, postoje dovoljni temelji da ih se okarakterizira kao zle ljude koji prekidaju i ometaju rad crkve. Stoga je uklanjanje ljudi te vrste u potpunosti u skladu s načelima. Te ljude ne zanima istina; oni se samo vole svugdje raspitivati o pojedinostima vođa i djelatnika, kao i o pojedinostima određene braće i sestara. Vjeruju u Boga već nekoliko godina, a nisu razumjeli mnogo istina – a ipak su prikupili poprilično informacija o obiteljima vođa i djelatnika te braće i sestara. Koji god brat ili sestra se spomene, oni mogu podijeliti neke njihove pojedinosti, što drugi smatraju prilično šokantnim. Iako nisu vođe ili djelatnici, uvijek su željni raspitivati se o određenim unutarnjim stvarima crkve, kao što su administrativni poslovi, voditelji raznih struktura i neki poslovi vezani za vanjske stvari. Često pitaju tko je otišao na koje mjesto obavljati svoju dužnost i kada su otišli, tko je promaknut, tko je smijenjen i kako napreduju određeni aspekti crkvenog rada. Nakon što se raspitaju o tim stvarima, šire informacije posvuda. Ono što je još odvratnije jest da neki ljudi čak i zapišu informacije koje su prikupili nakon raspitivanja. Ne pokazuje li to da imaju skrivene namjere? (Da.) Kada bilježe vlastite stvari u zemlji velikog crvenog zmaja, znaju koristiti šifre ili kriptični jezik, ali kada bilježe tuđe informacije, ne primjenjuju metodu koja pokazuje čak ni trunku mudrosti, već jednostavno zapisuju stvarna imena, izgled, dob, brojeve telefona i druge detalje braće i sestara. Zar se ne namjeravaju upustiti u izdaju? Imaju loše namjere i doista se namjeravaju upustiti u izdaju. Jednom kada se dogodi nešto opasno i policija zaplijeni informacije koje su zabilježili, policija im samo treba zaprijetiti i zastrašiti ih, čak i bez pribjegavanja mučenju, i oni odmah sve detaljno priznaju, ne zadržavajući ništa za sebe. Za stvari koje su zaboravili, čak naprežu mozak da se sjete, i čim se nečega prisjete, odmah to kažu policiji. Čak vode policiju do domova braće i sestara, do domova vođa i djelatnika, te do smještaja onih koji obavljaju važne dužnosti, kako bi ih uhitili. Ne mislite li vi da su ljudi te vrste izuzetno odvratni? (Da.) Prije no što izdaju druge, njihovo se ponašanje ne čini kao ponašanje zle osobe, a još manje kao ponašanje antikrista – to mogu biti samo očitovanja običnog iskvarenog ljudskog bića – ali jednom kada su uhićeni, sposobni su spremno izdati bilo koga od braće i sestara. Samo to jedno očitovanje čini ih još podlijima od zlih ljudi i antikrista. Ne radi se o tome da ne mogu a da ne odaju pokoju beznačajnu informaciju pod teškom prisilom, mučenjem i progonom jer im je tijelo preslabo i ne mogu više izdržati. Naprotiv, oni sami od sebe i bezobzirno otkrivaju sve informacije koje znaju, bez ikakvog obzira prema sigurnosti braće i sestara, a još manje ikakvog obzira prema radu crkve. To je izuzetno podlo! To je jedno od očitovanja vrste ljudi koji su Jude.

Postoji i druga vrsta ljudi, koji za svaku sitnicu žele prijaviti crkvu i braću i sestre. Na primjer, kada se susretnu s prirodnim nesrećama, bolešću ili krađom, prigovaraju Bogu, a prigovaraju i da braći i sestrama nedostaje ljubavi te da im ne pomažu riješiti njihove probleme. To u njima budi želju da izdaju crkvu i braću i sestre. Neki ljudi čine samovoljna zlodjela pa budu orezani, a braća i sestre se također distanciraju od njih; zbog toga osjećaju da u Božjoj kući nedostaje ljubavi, pa izlanu: „Svi ste me uzeli na zub, zar ne? Svi me prezirete, zar ne? Mogu li ja zaista i dalje dobiti blagoslove vjerujući u boga? Ako ne dobijem blagoslove, sve ću vas prijaviti!” To je „najklasičnija” izjava takvih ljudi. Zašto kažem da je izjava – „Ako ne dobijem blagoslove, sve ću vas prijaviti” – za njih „klasična”? To je zato što ta izjava predstavlja njihovu ljudskost. Ta fraza nije nešto što kažu samo da bi iskalili svoju mržnju nakon što su se susreli s mnogim nezadovoljavajućim situacijama ili zbog duboko ukorijenjene ogorčenosti, niti je to izgovoreno u naletu bijesa. Naprotiv, to je nešto što je ispunilo njihovo srce i može se otkriti u bilo kojem trenutku. To je nešto što dugo postoji u njihovom srcu i može eruptirati svakog časa. To predstavlja njihovu ljudskost. Njihova je ljudskost toliko loša – ako ih itko isprovocira ili povrijedi, sposobni su tu osobu izdati u bilo kojem trenutku. Ako, dok obavljaju svoju dužnost, prekrše radne aranžmane ili načela, pa ih vođe i djelatnici ili braća i sestre malo orežu, postaju ogorčeni, ljuti i nezadovoljni, a onda govore stvari poput: „Prijavit ću vas! Znam gdje ti živiš, znam tvoje ime i prezime!” Ako ne povlađujete ljudima ove vrste, oni bi vas zaista mogli izdati. Oni ne pokušavaju nikoga uplašiti, niti to govore u afektu; ako ih netko zaista uvrijedi ili naljuti, potpuno su sposobni izdati tu osobu. Neki ljudi kažu: „Zašto ih se bojati?” Nije da ih se mi bojimo. Ne bismo se bojali njihove izdaje da se to dogodi u demokratskoj i slobodnoj zemlji. Ali u zemlji velikog crvenog zmaja, ako se zaista upuste u izdaju, to bi moglo uzrokovati nevolje braći i sestrama i utjecati na rad crkve. Ako braća i sestre zaista budu uhićeni, veliki crveni zmaj će od toga napraviti veliki problem. Jednom kada pronađu slabu točku, nastavit će bez prestanka uhićivati ljude. U tom slučaju, to bi utjecalo na crkveni život tko zna koliko ljudi i utjecalo bi na normalno obavljanje dužnosti tko zna koliko ljudi. Zar to nisu prilično teške posljedice? Morate razmotriti te stvari! Ljudi te vrste uvijek se dure u interakciji s drugima. Ako netko kaže nešto što ih čini nesretnima, ili razotkrije njihove probleme i naljuti ih, oni se uzrujaju na tu osobu i mogu čak odbijati razgovarati s njom nekoliko dana, a kada ih potražite i zamolite da obave svoju dužnost, oni ignoriraju zahtjev. Nemoguće je slagati se s ljudima te vrste. Zar oni nisu zli ljudi? U skupini ljudi često čujete zle ljude kako govore stvari poput: „Ako se itko sa mnom zakači, neću to pustiti! Znam točno gdje vi živite, znam čak i koja vam je boja zastora na prozoru. Potpuno sam svjestan gdje se okupljate i gdje žive vođe i djelatnici!” Biste li vi rekli da su ljudi te vrste opasni pojedinci? (Da.) Oni su školski primjeri Jude. Čak i kada je sve normalno, oni se i dalje mogu potruditi da se upuste u izdaju. A ako dođe do neke nezgode, oni će biti prvi koji će iskočiti i postati Jude. Stoga, ako se ljudi te vrste otkriju u crkvi, treba ih što prije ukloniti ili izbaciti. Koja još očitovanja imaju ljudi te vrste? Na primjer, tijekom okupljanja, budući da se braća i sestre redovito viđaju, nema potrebe za razmjenjivanjem kurtoaznih fraza. Kada dođe vrijeme, započinju okupljanje, čitajući Božje riječi i razgovarajući o istini. Ali oni koji imaju ispade bijesa naljute se kada vide da nitko ne obraća pažnju na njih ili ih ne pozdravlja. Oni izlanu: „Svi me gledate svisoka, zar ne? Hm! Nitko od vas me ne dočekuje s dobrodošlicom – dobro, u redu; znam ja kako ću s vama. Znam gdje žive crkvene vođe, znam tko od vas gdje obavlja svoje dužnosti i koji posao radite, znam tko ugošćuje vođe i djelatnike, tko čuva prinose, tko se bavi tiskanjem knjiga i tko je odgovoran za njihov prijevoz. Sve ću vas prijaviti! Prijavit ću policiji sve o crkvi!” Ako se ljudi prema njima odnose s najvećim poštovanjem, sve je u redu. Ali čim ih netko takne u osjetljivo mjesto ili isprovocira, to postaje problem – tražit će osvetu i izdaju. Kad god se susretnu s nečim što ih čini nesretnima ili nezadovoljnima, upućuju oštre prijetnje braći i sestrama i crkvenim vođama. Biste li vi rekli da su ljudi te vrste zastrašujući i opasni? (Opasni su.) Ljudi te vrste su Jude, sposobni upustiti se u izdaju u bilo kojem trenutku; oni su opasni pojedinci.

Postoji još jedno očitovanje ljudi koji su sposobni upustiti se u izdaju u bilo kojem trenutku. Na primjer, u zemlji velikog crvenog zmaja, broj crkava osnovanih u raznim pokrajinama i gradovima, koliko ljudi pripada svakoj crkvi, tko su vođe i kojim se poslom crkva bavi – te stvari moraju ostati strogo povjerljive. Treba se čuvati čak i nevjerujućih članova obitelji i rodbine, a te se informacije nikada ne smiju odati kako bi se spriječili budući problemi za crkvu. Međutim, ti opasni pojedinci koji gaje skrivene namjere uvijek se pokušavaju raspitivati o takvim stvarima. Ako im braća i sestre odbiju reći, oni osjećaju: „Zašto vi svi znate te stvari, a ja sam jedini ostavljen u neznanju? Zašto mi ne kažete? Tretirate li me vi kao stranca, a ne kao jednog od braće i sestara? Dobro onda, prijavit ću vas!” Vidiš, u bilo kojoj situaciji, oni su sposobni prijaviti crkvu i braću i sestre. Nitko ih nije uvrijedio, ali čak i najmanje nezadovoljstvo daje im poriv da prijave crkvu. Na primjer, kada se knjige Božjih riječi podijele braći i sestrama, svi nestrpljivo počinju gledati koliko poglavlja Božjih riječi ima u knjizi, koliko ima stranica i kakva je kvaliteta tiska. Svi su sretni i uzbuđeni što drže knjigu u rukama. Ali vrsta ljudi koji su Jude, s druge strane, razmišlja: „Gdje je ova knjiga tiskana? Koliko košta tiskanje jednog primjerka? Tko je zadužen za tiskanje? Nakon tiskanja, tko se bavi prijevozom? Kako su te knjige dostavljene našoj crkvi? Gdje su knjige pohranjene? Tko je zadužen za njihovo čuvanje?” Te su teme po svojoj prirodi osjetljive. Općenito, oni koji imaju razumnost i oni koji imaju ljudskost neće se raspitivati o takvim stvarima, ali ti opasni pojedinci koji su sposobni upustiti se u izdaju željni su raspitivati se o njima. Dakle, što misliš – trebaš li im reći kada se stalno raspituju o tim stvarima, ili ne? (Ne bismo im trebali reći.) Ako im kažeš, bit će sposobni otkriti te informacije i upustiti se u izdaju. A ako im ne kažeš, imat će nešto za reći: „Kako to da ja ne smijem znati za ovo? Božja kuća nije pravedna! Ja sam dio Božje kuće, imam pravo biti obaviješten o bilo kojim i o svim stvarima! Vi me tretirate kao stranca. Dobro, prijavit ću vas!” Još jednom, žele prijaviti crkvu. Zar nisu zli ljudi? Da zaista prijave crkvu policiji, kakve bi to posljedice donijelo? Ne bi li se braća i sestre suočili sa smrtonosnom opasnošću da budu uhićeni? Nadalje, nakon što policija izvrši uhićenja, to bi uzrokovalo toliko poteškoća braći i sestrama i radu crkve. Također bi u različitoj mjeri utjecalo na ulazak u život Božjeg izabranog naroda – oni koji ne znaju kako tragati za istinom mogli bi postati negativni, a mogli bi čak i potpuno prestati pohađati okupljanja. Oni uopće ne razmatraju ništa od toga. Dakle, imaju li oni savjesti i razuma? Koji god rad crkva obavljala, oni uvijek žele prvi znati za njega. Sretni su samo kada znaju sve što se događa u crkvi. Ako postoji i jedna stvar o kojoj nisu obaviješteni, ne mogu to pustiti i žele otići i prijaviti crkvu, što može uzrokovati ogromne nevolje. Kakvo je to stvorenje? To je đavao! Ako je đavao uvijek zabrinut za nešto u crkvi, to će sigurno uzrokovati nevolje. Na primjer, ako postoje neka braća i sestre koji su imućni i daju velike prinose, oni nikada ne prestaju razmišljati o tome i pitaju ih: „Koliko si ti prinio?” Druga strana odgovara: „Kako bih ti to mogao reći? Što lijeva ruka čini, desna ne bi trebala znati. Ne mogu ti reći – to je povjerljivo!” Oni odgovaraju: „Čak je i to povjerljivo? Ti mi ne vjeruješ. Ne tretiraš me kao jednog od braće i sestara!” U svom srcu zamjeraju drugoj strani i misle: „Hm, praviš se važan sa svojim velikim prinosima! Nećeš mi reći koliko si prinio. Znam da tvoja obitelj vodi posao. Ako me isprovociraš, prijavit ću te da vjeruješ u Boga i tvoj će posao propasti! Tada nećeš moći prinijeti ni centa!” Vidiš, opet žele prijavljivati ljude. Kad god postoji neka sitnica o kojoj nisu obaviješteni, žele prijaviti crkvu i braću i sestre. Prebivališta određenih pojedinaca koji obavljaju važne dužnosti poznata su samo nekolicini ljudi. Ne radi se o namjernom skrivanju bilo čega od bilo koga ili o činjenju nečeg sumnjivog iza tuđih leđa; to je zato što je okruženje previše opasno i iz sigurnosnih razloga su takvi aranžmani nužni. Kada ovaj izdajnik, ovaj Juda, čuje da određena obitelj ugošćuje neku braću i sestre koji su doputovali, misli da je to nešto vrijedno prijave – možda će ga policija čak i nagraditi! Vreba iza vrata i prisluškuje, a nakon što nešto čuje, naljuti se: „Vi raspravljate o crkvenim stvarima iza mojih leđa, a da mi ne kažete. Bojite se da ću vas izdati, pa se čuvate od mene i skrivate stvari od mene, ne tretirate me kao dio Božje kuće. Dobro, prijavit ću vas!” Još jednom, vidiš, žele prijaviti druge. Bi li ti rekao da je ova osoba veliki problem? (Da.) Oni vjeruju da bi sve situacije koje uključuju braću i sestre ili crkvu trebale biti poznate svima i da svatko ima pravo biti obaviješten – posebno oni sami. Ako postoji i jedna stvar o kojoj nisu obaviješteni, prijete da će prijaviti ljude. Stalno koriste čin prijavljivanja kako bi prijetili braći i sestrama i crkvenim vođama, uvijek ga koristeći za postizanje vlastitih ciljeva. Ljudi poput ovih velika su skrivena opasnost u crkvi, otkucavajuća tempirana bomba. U svakom trenutku mogu nanijeti štetu i nesreću braći i sestrama i crkvenom radu. Kada se takvi pojedinci otkriju, treba ih ukloniti – ne smije ih se tolerirati.