U crkvi postoje i neki ljudi koji su Jude, i oni uvijek pokušavaju saznati koliko novca Božja kuća ima i tko u crkvi daje najveće priloge. Drugi im kažu: „Ovo ti se ne može reći. Neće ti koristiti da to znaš, a osim toga, to nije nešto o čemu bi se ti trebao raspitivati.” Nakon što to čuju, postanu neprijateljski raspoloženi i kažu: „Svi se vi čuvate od mene, gledate me svisoka, ne smatrate me jednim od braće i sestara; tretirate me kao stranca. Znam u čijoj se kući čuva crkveni novac. Prijavit ću vas i pustiti da policija sve zaplijeni – pa ću onda saznati koliko novca ima!” Kad god se nešto dogodi, oni žele izdati ili prijaviti druge; jedino kada su u pitanju ometanja koja uzrokuju lažni vođe, antikristi i zli ljudi u crkvi, oni nikada ništa ne prijavljuju. Ili, čak i kad vide lažne vođe i antikriste kako kradu ili otimaju priloge, nikada ne razotkrivaju niti prijavljuju ta djela, niti o tome obavještavaju Božju kuću. Takve ih stvari ne zanimaju. Ali ako ih bilo koji brat ili sestra isprovocira, uvrijedi ili omalovaži, oni će ih ići prijaviti. Ili ako se neki radni aranžman Božje kuće ne podudara s njihovim predodžbama, zbog čega se osjećaju posramljeno ili ih stavlja u težak položaj, počnu razmišljati: „Prijavit ću te! Pobrinut ću se da izgubiš svoj položaj crkvenog vođe, pobrinut ću se da crkveni rad propadne, pobrinut ću se da se crkva raspadne!” Vidite? Oni žele prijaviti crkvenog vođu čak i zbog ovoga. U nekim crkvama odabere se nekoliko ljudi koji su pogodni za obavljanje dužnosti u inozemstvu – njihove obiteljske i osobne okolnosti to dopuštaju, ispunjavaju zahtjeve Božje kuće i sva se braća i sestre slažu. Kad ti ljudi koji su Jude to vide, misle: „Tako dobre stvari se meni nikada ne događaju. Trebao bih vas prijaviti! Reći ću policiji da određeni ljudi u našoj crkvi idu u inozemstvo obavljati svoju dužnost. Pobrinut ću se da ne možete napustiti zemlju. Učinit ću da vas veliki crveni zmaj uhiti ili da vas vlada stavi pod nadzor, tako da se ne možete ni vratiti svojim kućama!” Sve dok braća i sestre ne mogu otići u inozemstvo, oni su zadovoljni. Što vi mislite – zar priroda postupaka takvih ljudi nije teža od prirode postupaka onih koji povremeno prekidaju i ometaju? (Da.) Ova vrsta ljudi je velik problem. Nedostaje im bogobojazno srce i nimalo se ne boje Boga. Bez obzira na situaciju ili razlog, sve dok stvari ne idu po njihovom, oni žele prijaviti crkvu i izdati braću i sestre – oni su đavli! Kad crkva otkrije takve ljude, treba ih ukloniti ili izbaciti što je prije moguće kako bi se spriječile buduće nevolje. Ako trenutno okruženje to ne dopušta ili uvjeti još nisu zreli, onda ih se mora strogo pratiti, nadzirati i čuvati. Kad uvjeti to dopuste, opasni pojedinci poput ovih apsolutno se ne smiju tolerirati – uklonite ih ili izbacite što je prije i što je brže moguće. Nemojte čekati da izdaju crkvu i izazovu posljedice prije nego što poduzmete nešto. Jednom kad to učine i to dovede do stvarnih posljedica, gubici će biti značajni. Tko zna koliko će braće i sestara ostati bez doma u koji bi se mogli vratiti, ili čak biti uhićeni i zatvoreni. Mnoga braća i sestre možda više neće moći obavljati svoju dužnost ili živjeti crkvenim životom. Posljedice će biti nezamislive. Stoga, ako kao vođe i djelatnici otkrijete ljude koji su Jude u crkvi, morate ih pravovremeno ukloniti ili izbaciti. Ako kao jedan od braće i sestara otkriješ takve ljude, moraš ih što prije prijaviti crkvenim vođama i djelatnicima. To se tiče sigurnosti crkvene braće i sestara, kao i tvoje vlastite sigurnosti. Nemoj misliti: „Oni zapravo još nisu počinili nikakvu izdaju, pa to nije velika stvar; govore samo u trenutku ljutnje.” Svi se naljute – neki ljudi, kad su ljuti, mogu najviše reći nekoliko grubih riječi, napraviti manju scenu ili biti negativni nekoliko dana, ali sve dok imaju bogobojazno srce, boje se Boga u svom srcu i imaju nešto savjesti i razuma, kao i osnovne granice u svom vladanju, nikada ne bi činili stvari koje štete drugima, bez obzira na sve. Međutim, drugačije je kod onih koji su po prirodi Jude. Oni mogu prijaviti crkvu i braću i sestre za tili čas, uvijek želeći iskoristiti Sotonine sile da prijete braći i sestrama i crkvi kako bi postigli svoje ciljeve. Ti su ljudi u dosluhu sa zlim đavlima – nemaju osnovnih granica kada je u pitanju njihovo vladanje. Stoga, i crkvene vođe i braća i sestre moraju biti posebno oprezni u pogledu onih koji mogu prijaviti crkvu za tili čas. Ako netko otkrije takve ljude koji su nerazumni, svojevoljno problematični i kojima se ne da dokazati, treba ih odmah prijaviti vođama i djelatnicima, a zatim ih promatrati i nadzirati. Ako crkvene vođe otkriju takve ljude, trebaju što prije smisliti plan kako se pozabaviti tom situacijom i riješiti je. Moraju zaštititi braću i sestre te zaštititi crkveni život i crkveni rad od toga da im takvi pojedinci nanesu štetu i ometaju ih. Nemojte pretpostaviti da je, kad takvi ljudi kažu da će prijaviti crkvu ili braću i sestre, to samo nešto izrečeno u trenutku ljutnje i tako popustiti u oprezu. U stvarnosti, činjenica da često govore takve stvari dokazuje da im je ta ideja već u mislima. Ako tako misle, sposobni su po tome i postupiti. Ponekad, nakon što kažu „Prijavit ću te”, možda to i ne učine, ali tko zna kada bi to zaista mogli i učiniti. Jednom kad to učine, posljedice će biti nezamislive. Dakle, ako njihove riječi „Prijavit ću te” uvijek tretiraš kao nešto rečeno u ljutnji, onda si neuk i glup. Kroz te riječi nisi uspio prozrijeti suštinu njihove ljudskosti i to je pogreška. Oni mogu reći „Prijavit ću te” kako bi neposredno prijetili drugima – to apsolutno nije jednostavna ljutita primjedba; to pokazuje da imaju Judinu prirodu i da im nedostaju osnovne granice u vladanju. Kakva je to ništarija koja nema osnovnih granica u svom vladanju? Ona bez savjesti i razumnosti. Budući da su bez savjesti, sposobni su počiniti svako zlo djelo, a budući da nemaju razumnosti, sposobni su postupati izvan granica razumnosti, čineći svakakve gluposti. Moguće je da će, nakon što prijave crkvu i vide braću i sestre uhićene i štetu koja je učinjena crkvenom radu, liti suze i izražavati žaljenje. Ali ti nerazumni i svojevoljno problematični ljudi postupaju bez razumnosti; kada se u budućnosti suoče sa sličnom situacijom, opet će prijaviti crkvu. Zar to ne ukazuje na problem s njihovom prirodom? To je upravo njihova priroda-bit. Neki crkveni vođe i dalje vjeruju da je ono što oni govore samo nešto rečeno u trenutku ljutnje i da njihova priroda nije loša. Misle da to nije prirodno očitovanje njihove ljudskosti i da ne predstavlja njihovu ljudskost. Je li to gledište pogrešno? (Da.) Čak i ako obično ne pokazuju ponašanje koje odaje podao karakter, činjenica da često govore da će prijaviti braću i sestre, i da ih i najmanja stvar koja im se ne sviđa može navesti da razmišljaju o prijavljivanju, dovoljna je da dokaže da je njihov karakter nizak i podao, te da nisu vrijedni povjerenja. Takvi ljudi nemaju savjesti ni razuma. Vladaju se kako im se prohtije, čineći što god žele na temelju vlastitih interesa i sklonosti, bez ikakvih granica savjesti. S takvim ljudima treba postupiti tako da ih se ukloni, i nema potrebe pokazivati im blagost, jer oni nisu djeca; oni su odrasli i trebali bi znati posljedice prijavljivanja braće i sestara i crkve. Potpuno su svjesni da je to najnemilosrdniji potez, najučinkovitiji. Oni to vide kao svoj adut, krajnji način da se osvete braći i sestrama i crkvi. Recite Mi, zar takvi ljudi nisu zli đavli? (Da.) Pa zašto onda pokazivati blagost zlim đavlima? Moraš li čekati dok ih ne vidiš kako otvoreno upiru prstom u braću i sestre i obitelji domaćine pred velikim crvenim zmajem prije nego što priznaš da su Jude? Do trenutka kad vidiš te činjenice i okarakteriziraš ih, već će biti prekasno. Zapravo, njihova priroda-bit već je razotkrivena onog trenutka kad počnu vikati o prijavljivanju crkve čim naiđu na neki problem. Nemojte čekati da poduzmu nešto da biste ih razlučili i uklonili – to bi bilo prekasno. Ako nitko – ni crkveni vođa ni brat ili sestra – nije čuo da govore o prijavljivanju braće i sestara i nitko ih dobro ne poznaje, pa kad ih netko isprovocira ili uvrijedi, oni ih prijave, tako da braća i sestre nemaju izbora nego se sakriti i izbjeći opasnost, a neki koji obavljaju svoju dužnost moraju se brzo preseliti, onda se u takvom scenariju ne može kriviti braću i sestre da su glupi i da ih ne mogu prozrijeti. Ali ako oni često govore da će prijaviti braću i sestre, a ljudi to i dalje ne shvaćaju ozbiljno, to bi bilo uistinu glupo. Nakon što su čuli toliko istine, još uvijek ne mogu razlučiti ljude – zar nisu smeteni? (Da.) Što se tiče onih koji bi u svakom trenutku mogli postati Jude, nemojte misliti da njihova izdaja dolazi otuda što malo razumiju istinu, ili što kratko vjeruju u Boga, ili zbog nekog drugog razloga. Ništa od toga nije uzrok. U korijenu, to je zato što je njihov karakter podao; u njihovoj srži, njihova bit je bit zlih ljudi. Razlučiti ih i okarakterizirati na ovaj način, a zatim ih ukloniti ili izbaciti kao zle ljude, potpuno je ispravno. Time se štite braća i sestre, a istovremeno se i crkveni rad štiti od štete. To je odgovornost crkvenih vođa i djelatnika. Stoga se vođe i djelatnici moraju odmah čuvati takvih ljudi i nadzirati ih, a zatim trebaju održati razgovor u zajedništvu s braćom i sestrama kako bi ih svi mogli razlučiti. Moraju se truditi ukloniti takve ljude prije nego što njihove spletke uspiju, kako bi se spriječile bilo kakve nevolje za braću i sestre ili crkvu. To su razlučivanje i načela postupanja koje vođe i djelatnici trebaju imati kada se suoče s takvim ljudima i to je način na koji bi trebali primjenjivati u takvim situacijama. Je li ovo jasno? (Da.) Naravno, najbolje je s takvim ljudima postupati na mudar način, osiguravajući da njihovo uklanjanje ne donese buduće nevolje crkvi. Ako rješavanje jedne skrivene prijetnje dovede do još više njih kasnije, onda je crkveni vođa koji to čini krajnje nesposoban i potpuno nekvalificiran; on ne zna kako obavljati rad i nedostaje mu mudrosti. S druge strane, ako crkveni vođa može riješiti skrivenu prijetnju na način da izbjegne nepovoljne posljedice, koristi crkvenom radu, a također pomaže braći i sestrama da rastu u razlučivanju, onda to uistinu znači znati kako obavljati rad. Samo je takav vođa ili djelatnik u skladu s mjerilom.

Ako se vođa ili djelatnik susretne s ljudima koji su sposobni izdati crkvu, ali ih ne može razlučiti ili prepoznati kakvu ljudskost imaju ili kakve bi nevolje mogli donijeti crkvi i braći i sestrama, budući da mu sve te stvari u srcu nisu jasne, i ne zna kako bi se trebao odnositi prema takvim ljudima ili kako postupati s njima, kako obavljati taj posao, ili čak da je to posao koji vođe i djelatnici moraju obavljati – ili, čak i ako zna, ali nije voljan uvrijediti takve ljude i jednostavno zažmiri na jedno oko, ne uklanjajući ih ili izbacujući – kakav je to vođa ili djelatnik? (Lažan.) On nije u skladu s mjerilom kao vođa ili djelatnik. Kao prvo, on glupo pokušava pomoći svima, pokazujući ljubav i strpljenje prema svima i odnoseći se prema svima kao prema braći i sestrama. To je netko tko je smeten, lažni vođa ili lažni djelatnik. Osim toga, kada u crkvi otkrije ljude koji su Jude, ne čini ništa da bi se odmah pozabavio tim problemom i riješio ga. Umjesto toga, zažmiri na jedno oko, praveći se da ništa ne primjećuje. U svom srcu misli: „Sve dok moj vlastiti status nije ugrožen, u redu je. Nije me briga za crkveni rad, sigurnost braće i sestara ili interese Božje kuće. Sve dok zauzimam ovaj položaj i svaki dan mogu uživati, to je sve što mi treba.” Oni ne obavljaju nikakav stvarni posao, a kad vide probleme, ne rješavaju ih; samo uživaju u povlasticama svog statusa. Je li to lažni vođa? (Da.) Na primjer, recimo da se osoba koja je u svakom trenutku sposobna izdati već dugo vremena ponaša tiranski u crkvi, neprestano prijeteći da će prijaviti crkvu i braću i sestre. Neki lažni vođe to vide, ali ne čine ništa. Čak i kad netko prijavi tog pojedinca, a nadređene vođe ga uklone, lažni vođe to i dalje ne shvaćaju ozbiljno niti o tome išta misle. Oni misle: „Neka prijavljuju koga god žele. Sve dok ne prijavljuju mene ili ne utječu na moju ulogu crkvenog vođe, u redu je.” Je li takav vođa ili djelatnik lažni vođa ili djelatnik? (Da.) Oni zauzimaju svoj položaj samo da bi uživali u njegovim povlasticama, ne obavljaju nikakav stvarni posao, primjećuju nekoga tko je u svakom trenutku sposoban izdati braću i sestre, ali ga ne uklanjaju niti izbacuju – oni su lažni vođe i treba ih odmah smijeniti s njihove uloge. Neki lažni vođe, nakon što su smijenjeni, ostaju prkosni. Kažu: „S kojim me pravom smjenjujete? Je li to samo zato što nisam uklonio tu osobu? Zar se problem ne bi riješio da ste je vi sami uklonili? Osim toga, ona je samo rekla da će prijaviti braću i sestre, zapravo to nije učinila. I nije uzrokovala nikakve nevolje crkvi. Zašto se baviti njome?” Čak osjećaju da im je nanesena nepravda. Oni ne obavljaju nikakav stvarni posao; samo uživaju u povlasticama svog statusa, a kad se tako očiti Juda pojavi u crkvi, oni niti se pozabave njime niti ga uklanjaju. Neka braća i sestre su u stalnom strahu, govoreći: „Među nama je netko poput Jude, uvijek prijeti da će prijaviti braću i sestre – ovo je tako opasno! Kada će ta osoba biti uklonjena?” Nekoliko puta o tom problemu govore crkvenom vođi, ali vođa se time ne bavi, već kaže: „To nije ništa. To je samo osobni spor, ne uključuje crkveni rad ni sigurnost braće i sestara.” On ne rješava stvar. Koji je jedini posao koji oni obavljaju? Jedna vrsta je posao koji im dodijele više vođe, koji nemaju izbora nego obaviti. Druga je vrsta gdje bi neobavljanje posla utjecalo na njihov status ili ga ugrozilo, u kojem slučaju nevoljko obavljaju neke zadatke zbog kojih izgledaju dobro. Ali ako njihov status nije pogođen, izbjegavaju rad kad god mogu. Je li to lažni vođa? (Da.) Kad se zaista suoče s određenim okruženjem ili s uhićenjem, oni su prvi koji bježe glavom bez obzira, brinući se samo o vlastitoj sigurnosti, bez ikakve brige jesu li braća i sestre sigurni, i ne štite crkveni rad ni interese Božje kuće. Bez obzira na to što čine, sve je to radi očuvanja vlastitog statusa. Sve dok ih Višnji ne smijeni i sve dok na sljedećim izborima braća i sestre i dalje glasaju za njih i oni mogu ostati vođe, nevoljko će obaviti neki rad. Ako bi nešto što čine moglo utjecati na to kako ih Višnji gleda, potencijalno uzrokujući da ih Višnji smijeni, ili ako bi njihovi postupci i očitovanja mogli uzrokovati da braća i sestre stvore loš dojam o njima i ne izaberu ih ponovno, pokušat će spasiti svoj imidž obavljajući barem neki posao koji je pred njima. Na taj način mogu odgovarati onima iznad i ispod sebe – jedino Bogu ne mogu odgovarati. Sve što čine je samo za pokazivanje. Sve dok ih više vođe ne smijene, a braća i sestre ih i dalje podržavaju, oni se osjećaju zadovoljno. Tijekom svog mandata kao crkveni vođe, ne čine veliko zlo i izvana se uvijek čini da su zauzeti poslom, ali ne obavljaju nikakav stvarni posao. Posebno kad vide zle ljude kako ometaju crkvu, ne čine ništa. Boje se uvrijediti te zle ljude, pa im pokušavaju povlađivati i pregovarati s njima kad god je to moguće, tražeći samo održavanje prividnog sklada. Nisu voljni nikoga uvrijediti; čak i ako ti ljudi ometaju crkveni rad ili prijete sigurnosti braće i sestara, ne čine ništa. To je lažni vođa u najistinskijem smislu te riječi.

Kad su u pitanju lažne vođe koji ne obavljaju stvarni posao, ako ih braća i sestre opetovano podsjećaju, tražeći od njih da riješe probleme, a oni i dalje ne obavljaju stvarni posao, ne rješavaju stvarne probleme i ne ispravljaju pogreške, onda biste to trebali prijaviti na višu razinu. Ako viši vođe i djelatnici ne riješe problem, onda biste trebali smisliti bilo koji mogući način da uklonite te lažne vođe. Zapravo sam te riječi govorio mnogo godina, ali većina ispod su robovi koji bi radije pretrpjeli neki osobni gubitak i podnijeli neku štetu nego uvrijedili druge. Bez obzira na okolnosti, oni uvijek idu srednjim putem i ponašaju se kao osobe koje ugađaju drugima, nikada nikoga ne vrijeđajući. Koja je cijena nevrijeđanja ljudi? To je žrtvovanje rada i interesa Božje kuće, uzrokovanje štete interesima Božje kuće i ometanje braće i sestara. Ako se sa zlim ljudima ne obračuna, mnogi koji obavljaju svoju dužnost bit će pogođeni. Nije li time rad Božje kuće pogođen? (Da.) Kad je rad Božje kuće pogođen, nitko se ne osjeća tjeskobno ili zabrinuto, zbog čega kažem da većina ljudi žrtvuje rad i interese Božje kuće kako bi održali sklad i prijateljstvo s drugima. Izbjegavaju vrijeđati vođe i braću i sestre; nikoga ne vrijeđaju. Svi se ponašaju kao osobe koje ugađaju drugima. Njihov način razmišljanja je: „Ti si dobar, ja sam dobar, svi su dobri – uostalom, moramo se gledati svaki dan.” A koji je rezultat? To omogućuje zlim ljudima da iskoriste situaciju; oni se opetovano ponašaju tiranski, čineći što god im se prohtije. Dakle, ako su crkveni vođe nepouzdani i ne uklanjaju zle ljude, onda braća i sestre moraju smisliti bilo koji mogući način da se zaštite; moraju izbjegavati zle ljude, kloniti ih se i izolirati ih kad ih vide. Neki ljudi kažu: „Ako ih izoliramo i oni se naljute, neće li nas opet prijaviti?” Ako bi te zaista prijavili, bi li se bojao? (Ne. To bi ih razotkrilo kao zle ljude.) Ako te opet prijave, to samo dodatno dokazuje da su po prirodi Jude, zli đavli. Ne smiješ ih se bojati. Ako su vođe i djelatnici slijepi i ne mogu prozrijeti stvari, smeteni i beskorisni, ili ako su neodlučni, nikada nikoga ne vrijeđaju, samo se prepuštaju povlasticama svog statusa bez obavljanja stvarnog posla, onda braća i sestre više ne bi trebali polagati nikakvu nadu u njih. Moraju se ujediniti kako bi se obračunali sa zlim ljudima i riješili se onih koji su Jude u skladu s načelima. Možda će trebati promijeniti mjesto okupljanja ili upotrijebiti mudru metodu da ih uklone kako bi izbjegli da ih ti ljudi ometaju. Osiguravanje normalnog funkcioniranja crkvenog života i normalnog napretka cjelokupnog crkvenog rada je najvažnija stvar. Ako crkveni vođa obavlja stvarni posao, ima dovoljan kov, a i njegova je ljudskost prilično dobra, onda sve dok obavlja svoj posao u skladu s radnim aranžmanima, svi bi ga trebali slušati. Ako ne obavlja stvarni posao, onda se s njim ne treba baviti niti se na njega oslanjati. Tada bi se problemi trebali rješavati u skladu s Božjim riječima i istina-načelima. Ako vođu treba smijeniti, onda ga treba smijeniti; ako su potrebni ponovni izbori, onda ih treba održati. Ako ovaj lažni vođa ne štiti interese Božje kuće, ne osigurava okruženje u kojem braća i sestre obavljaju svoju dužnost i ne brine o sigurnosti braće i sestara, onda on nije u skladu s mjerilom; on je nesposoban, samo veliki otpadak i običan ukras koji ne služi nikakvoj stvarnoj funkciji – braća i sestre ga ne bi trebali slušati niti biti sputani njime. Svi vođe i djelatnici koji ne mogu ukloniti Jude kad god je to potrebno lažni su vođe i lažni djelatnici; s takvim lažnim vođama i lažnim djelatnicima treba postupati na gore opisani način. Ako se njima odmah ne pozabavi, braća i sestre će svi biti izdani od strane Juda, a crkva će prestati postojati. Ovim završava naš razgovor u zajedništvu o osmom očitovanju: „Biti sposoban za izdaju u svakom trenutku.”