Petnaesta stavka: Štititi važno radno osoblje svih vrsta od uplitanja vanjskog svijeta i osigurati njihovu sigurnost kako bi se razni važni poslovi mogli uredno odvijati

Gdje smo prošli put stali u razgovoru u zajedništvu na temu odgovornosti vođa i djelatnika? (Prošli put smo uglavnom razgovarali o posljednja tri očitovanja u četrnaestoj odgovornosti vođa i djelatnika u vezi s razlučivanjem različitih vrsta ljudi na temelju njihove ljudskosti. Ta tri očitovanja su: biti plašljiv i sumnjičav, biti sklon izazivanju nevolja i imati složenu pozadinu.) Prošli put smo završili razgovor o posljednje tri teme u četrnaestoj odgovornosti vođa i djelatnika, pa ćemo danas razgovarati o petnaestoj odgovornosti. Koja je petnaesta odgovornost? („Petnaesta stavka: Štititi važno radno osoblje svih vrsta od uplitanja vanjskog svijeta i osigurati njihovu sigurnost kako bi se razni važni poslovi mogli uredno odvijati.”) „Štititi važno radno osoblje svih vrsta od uplitanja vanjskog svijeta i osigurati njihovu sigurnost.” Ova odgovornost obuhvaća još jedan aspekt odgovornosti vođa i djelatnika; to je također konkretan posao koji vođe i djelatnici moraju dobro obaviti. Na što se odnosi ovaj posao? (Odnosi se na zaštitu sigurnosti Božjeg izabranog naroda.) Uključuje pitanja osobne sigurnosti. Ne susreće li se ova tema često u crkvenom radu? Je li vam ova tema nepoznata? (Ne.) Ova tema nije nepoznata kineskoj braći i sestrama jer su u društvenom okruženju Kine vjernici proganjani i uhićivani, te su im potrebna sigurnosna jamstva u vršenju svoje dužnosti i u svim aspektima života. Stoga ovaj posao spada u djelokrug odgovornosti vođa i djelatnika; to nije nešto što se može, a i ne mora raditi. Bez obzira na to postoji li u nekoj zemlji vjerska sloboda, odgovarajuća organizacija smještaja za osoblje koje obavlja razne važne dužnosti konkretan je posao koji vođe i djelatnici moraju obavljati. Fokus ili konkretni zahtjevi ovog posla mogu se razlikovati, ali se u osnovi sve odnosi na to mogu li braća i sestre sigurno i zaštićeno vršiti svoje dužnosti i mogu li se osigurati rezultati njihovih dužnosti. Stoga nemoj zanemarivati ovaj posao niti ga smatrati nevažnim za tebe zato što živiš u demokratskoj zemlji. Bez obzira na sustav vlasti u zemlji u kojoj živiš ili na to jesu li vjernici tamo proganjani, ovaj posao spada u djelokrug odgovornosti vođa i djelatnika; to je posao koji vođe i djelatnici moraju obavljati – nitko nije izuzet i ne treba ga smatrati „dodatnim” poslom. Danas ćemo, dakle, razgovarati u zajedništvu o svim različitim pitanjima koja ova tema uključuje.

Opseg važnog radnog osoblja

Prvo, pogledajmo što se podrazumijeva pod „važnim radnim osobljem svih vrsta” spomenutim u petnaestoj odgovornosti. Nije li ovo tema o kojoj bismo trebali razgovarati u zajedništvu? (Jest.) Dakle, na koga se odnosi izraz „važno radno osoblje svih vrsta”? Prvo utvrdimo tko je obuhvaćen ovim radom. Tko može reći? (Važno radno osoblje svih vrsta uključuje braću i sestre u timovima za video, timovima za filmsku produkciju, lektorskim timovima i timovima za himne, te one koji obavljaju druge važne dužnosti. Osim toga, uključuje i neku braću i sestre koji imaju ključne uloge u raznim važnim poslovima, kao i nadzornike svakog tima.) Tko bi još želio nešto dodati? (Uključuje i vođe i djelatnike.) Vođe i djelatnici zaista moraju biti dobro zaštićeni. Tko još? (Tu je i važno osoblje koje obavlja opće poslove, poput financijskog osoblja.) (Braća i sestre koji su traženi ili imaju policijski dosje zbog svoje vjere u Boga i obavljanja dužnosti također trebaju zaštitu.) Ovo je još jedna kategorija, i to je posebna skupina. Ukratko navedimo koliko ima kategorija. Prva kategorija uključuje vođe i djelatnike. Drugu kategoriju čini osoblje koje je neophodno za razne poslove u Božjoj kući, posebno vođe timova i nadzornici raznih poslova te osoblje dobrog kova koje posjeduje duhovno razumijevanje i sposobnost shvaćanja načela te koje može samostalno obaviti važan posao. Postoje mnoge vrste osoblja koje obavlja razne poslove, poput onih koji rade na izradi tekstova, na himnama, filmskoj produkciji i tako dalje, kao i onih koji propovijedaju evanđelje, svjedoče ili služe kao rukovoditelji za evanđelje među ostalima. Osim toga, to uključuje osoblje koje obavlja financijske poslove, poslove čuvanja imovine i vanjske poslove. Ti pojedinci imaju pomoćnu ulogu u crkvenom radu i neophodni su; svi se oni ubrajaju u osoblje koje obavlja razne poslove. Ovo je druga glavna kategorija. Treća glavna kategorija uključuje one koji se bave opasnim crkvenim radom. Konkretno, u zemljama s autoritarnim režimom gdje nema vjerske slobode, postoje izuzetno opasni poslovi, poput tiskanja i prijevoza knjiga, čuvanja crkvene imovine, kao i ugošćivanja i organizacije smještaja za osoblje koje obavlja važne dužnosti. Tko je još uključen? (Postoji i osoblje za opće poslove koje prenosi informacije izvan zajednice; dužnosti koje obavljaju također su relativno opasne.) Za te se pojedince također smatra da se bave opasnim poslom. Međutim, ti ljudi definitivno ne rade ovaj posao povremeno; oni su specijalizirani za obavljanje ovih važnih i opasnih zadataka, poput prenošenja informacija, distribucije radnih aranžmana, distribucije svih videa, filmova ili snimki propovijedi Božje kuće, i tako dalje. U autoritarnim zemljama bez vjerske slobode, vođe i djelatnici moraju točno znati tko iz Božjeg izabranog naroda obavlja važne dužnosti i tko se bavi opasnim poslovima. Ukratko, ti su pojedinci također jedna kategorija važnog radnog osoblja, a vođe i djelatnici moraju posvetiti posebnu pozornost njihovoj sigurnosti; to se ne smije previdjeti. Ovo je treća kategorija. Četvrta kategorija je još jedna neophodna skupina u crkvenom radu. Ti pojedinci posjeduju posebne vještine i darove, poput vještine propovijedanja evanđelja, držanja propovijedi, pojenja crkve ili preuzimanja odgovornosti za organiziranje određenih poslova. Ti pojedinci mogu biti vođe i djelatnici, nadzornici raznih poslova ili ljudi koji se bave opasnim poslom. Bez takvih ljudi postojala bi praznina u važnom poslu koji obavljaju, i nitko drugi ne bi mogao preuzeti njihovu ulogu. Stoga, te pojedince treba štititi i osigurati njihovu sigurnost. Ovo je jedna kategorija ljudi. Još jedna kategorija su oni koji su, u zemljama gdje se religije proganjaju, traženi ili imaju policijski dosje zbog svoje vjere u Boga. Bez obzira na opseg tjeralice ili konkretan posao koji obavljaju unutar crkve, sve dok su traženi zbog svoje vjere u Boga i vršenja svoje dužnosti, vođe i djelatnici trebaju pronaći načine da ih zaštite tako da im organiziraju smještaj na relativno sigurnim lokacijama kako bi vršili svoju dužnost. Među svim zemljama koje progone vjeru, progon u Kini je najteži. U raznim pokrajinama i regijama diljem Kine mnogi su ljudi uhićeni ili su traženi, i ne mogu se vratiti kući. Diljem svijeta, na svim kontinentima, postoje i druge slične zemlje koje progone vjeru poput Kine, a u tim zemljama također postoje oni koji se, zbog prihvaćanja Svemogućeg Boga, suočavaju s progonom i ne mogu se vratiti kući. Onima koji su proganjani i ne mogu se vratiti kući, vođe i djelatnici trebaju što je brže moguće organizirati smještaj u crkvi gdje se vrši dužnost sa punim radnim vremenom. Vođe i djelatnici trebaju ih smjestiti u relativno sigurna okruženja u skladu s lokalnim uvjetima kako bi mogli obavljati svoje dužnosti. Ovo je prioritetan posao koji se mora dobro obaviti. Ti pojedinci koji su uhićeni ili su traženi čine petu kategoriju osoblja kojem je potrebna zaštita. Postoji još jedna, posebna kategorija među osobljem koje obavlja razne važne poslove. Ti pojedinci trenutno možda nisu vođe ili djelatnici, niti se bave opasnim poslom, ali su prethodno obavljali mnoge dužnosti i njihov je rad obuhvaćao širok raspon poslova. Znaju za mnoge obitelji koje ugošćuju, a znaju i za neko osoblje koje obavlja važne dužnosti. Stoga, ako bi takvi pojedinci bili uhićeni, to bi također prouzročilo katastrofu za crkveni rad. Te pojedince treba nazivati „dobro upućeni ljudi”, i oni bi također trebali biti uključeni među važno radno osoblje svih vrsta. Vođe i djelatnici trebaju osigurati njihovu sigurnost u svrhu zaštite sveg Božjeg izabranog naroda i kako bi se crkveni rad mogao odvijati neometano. Neki pojedinci u ovoj kategoriji prilično su nemarni; ne znaju biti oprezni i nemaju mnogo mudrosti. Skloni su postupati u zanosu i ponašaju se nepromišljeno izvan zajednice. Budući da nikada nisu bili uhićeni ili mučeni, nesvjesni su opasnosti i mogućih posljedica ako nešto pođe po zlu, a još manje razumiju koliko te posljedice mogu biti ozbiljne. Budući da vjeruju da ne rade ništa loše – da samo vjeruju u Boga – ničega se ne boje. Zbog toga, nakon što neko vrijeme rade na istom području, mogu postati prilično poznati i završiti pod nadzorom vlasti. Ne predstavlja li to opasnost? Ako ih uhite i oni ne izdrže ispitivanje pod mučenjem, mogu postati Jude te izdati braću i sestre. To bi prouzročilo ogromne gubitke crkvi i dovelo u opasnost drugu braću i sestre, izlažući ih riziku od uhićenja i zatvora, što bi ozbiljno utjecalo na razne crkvene poslove. Stoga, crkva bi također trebala dati prioritet zaštiti takvih pojedinaca. Ako se na lokalnom području ne može pronaći sigurno mjesto za njihovo skrivanje, treba ih premjestiti na drugo, relativno sigurno mjesto kako bi obavljali svoju dužnost. Ovo je još jedna kategorija ljudi. Zbog posebne prirode njihove situacije, vođe i djelatnici trebaju im organizirati smještaj, pa se i oni ubrajaju među važno radno osoblje svih vrsta. Koliko ukupno ima kategorija ljudi? (Šest kategorija. Prva kategorija su vođe i djelatnici. Drugu čine neophodno osoblje koje obavlja razne poslove u Božjoj kući; nadzornici, vođe timova i rukovoditelji za evanđelje; i oni koji mogu preuzeti posao. Treća kategorija je osoblje koje se bavi opasnim crkvenim radom. Četvrta su oni s posebnim vještinama i darovima. Petu kategoriju čine ljudi s policijskim dosjeom, oni koji su proganjani i traženi. A šesta kategorija su dobro upućeni ljudi.) U osnovi smo pokrili sve važno osoblje uključeno u razne poslove, ali postoji još jedna kategorija koju treba dodati: ako bilo koja braća ili sestre u crkvi nisu u stanju brinuti se za svoju maloljetnu djecu zbog toga što odlaze obavljati svoje dužnosti, zbog uhićenja ili neke druge neočekivane situacije, tada vođe i djelatnici trebaju organizirati smještaj te djece u prikladan dom kako bi imala osiguranu životnu skrb. Ovo je također poseban posao. Iako se ovaj posao ne odnosi na crkveni rad i nastaje samo posebnim spletom okolnosti, vođe i djelatnici moraju preuzeti odgovornost za organiziranje prikladnog smještaja za tu maloljetnu djecu. Ako nemaju prikladne rođake ili ako su njihovi rođaci nevjernici i ne žele ih primiti, tada bi ih crkva trebala prihvatiti. Crkva im ne bi trebala samo organizirati prikladan dom za ugošćavanje, već i dodijeliti braću i sestre koji će biti odgovorni za njihovu skrb. Kada im se organizira prikladan smještaj, ako vjeruju u Boga, što je svakako idealno, i kada dosegnu punoljetnost, mogu obavljati svoju dužnost u crkvi. Ako ne vjeruju u Boga, kada dosegnu punoljetnost i uđu u društvo, više neće biti povezani s crkvom, i naša će odgovornost biti ispunjena. Nećemo se trebati baviti njihovim stvarima nakon toga. Je li to prikladno? (Da.) Iako ovaj posao ne uključuje razne segmente crkvenog rada, ipak bi trebao biti uključen u djelokrug odgovornosti vođa i djelatnika. Ako oni koji vrše svoju dužnost u crkvi imaju djecu kojoj je potreban smještaj, vođe i djelatnici to ne smiju ignorirati, osim ako ne znaju za tu situaciju. Ako znaju, trebaju postavljati pitanja, rješavati to i preuzeti odgovornost za organizaciju odgovarajućeg smještaja. Vođe i djelatnici trebaju osigurati da braća i sestre koji vrše svoju dužnost – posebno oni koji obavljaju važan posao – budu bez brige po tom pitanju. Nije teško dobro obavljati ovaj posao, zar ne? (Ne, nije.) Postoji najmanje šest kategorija važnog radnog osoblja. Sedma kategorija je dodatak i odnosi se na vrlo posebnu vrstu okolnosti. Razno osoblje navedeno u prvih šest kategorija možda nije prisutno u svakom pastoralnom području ili zemlji. Međutim, bez obzira na to u kojoj su zemlji, zaštita vođa i djelatnika te onih koji obavljaju važne dužnosti ključan je posao. Ovo je posao na koji svi crkveni vođe i djelatnici moraju obraćati pozornost, i to je odgovornost koju moraju dobro ispuniti.

Zaštita važnog radnog osoblja od uplitanja vanjskog svijeta

I. Sigurnosni zahtjevi za obitelji koje ugošćuju

Sada kada smo razjasnili tko je važno radno osoblje, pogledajmo konkretan posao koji vođe i djelatnici moraju obaviti – štititi važno radno osoblje svih vrsta od uplitanja vanjskog svijeta i osigurati njihovu sigurnost. Dakle, koji konkretan posao treba obaviti kako bi ih se učinkovito zaštitilo od uplitanja vanjskog svijeta, da bi se moglo smatrati da su vođe i djelatnici ispunili svoje odgovornosti? Kada je riječ o obavljanju konkretnog posla, neki se vođe i djelatnici nađu u nedoumici, češu se po glavi i postaju uznemireni, nesigurni kako postupiti. Postoji važno načelo u organiziranju smještaja za ovo važno radno osoblje: moraju biti zaštićeni od uplitanja vanjskog svijeta kako bi se osigurala njihova sigurnost. Bilo da je važno radno osoblje smješteno u domove braće i sestara ili u unajmljene kuće, bitno je da se njihova sigurnost mora osigurati. Osiguravanje njihove sigurnosti znači štititi ih od uplitanja vanjskog svijeta. Dakle, što vođe i djelatnici moraju učiniti kako bi ih zaštitili od uplitanja vanjskog svijeta? Onima koji obavljaju važne dužnosti potrebno je organizirati smještaj na odgovarajućim lokacijama. Pogledajmo ovo s dva aspekta: jedan je unutarnje okruženje obitelji koja ugošćuje, a drugi je vanjsko okruženje. Što se tiče unutarnjeg okruženja, prvo, domaćin mora biti istinski vjernik, voljan ugošćivati, sposoban čuvati tajnu, postupati s oprezom i mudro se nositi s vanjskim svijetom. Ako se pojavi bilo kakva posebna situacija, trebao bi znati kako na nju reagirati; trebao bi biti u stanju nositi se s njom i rješavati je proaktivno, a ne pasivno. Osim toga, trebao bi imati dobar ugled u svojoj sredini, ili možda određeni društveni položaj i lokalna poznanstva. Čak i ako nije utjecajan, trebao bi u najmanju ruku biti osoba koja se drži svog mjesta i živi pristojnim životom te koja nikada ne izaziva nevolje niti privlači sumnjive pojedince u svoj dom. Ne bi trebao imati prijatelje koji se okupljaju da igraju mađong ili piju. Osim toga, njegovi odnosi s vanjskim svijetom i sa susjedima trebali bi biti relativno normalni. Ne bi trebao biti upleten u bilo kakve sporove oko dugova niti bi trebao biti u sukobu sa svojim susjedima. Drugim riječima, njegovo kućno okruženje trebalo bi biti relativno tiho, domaćin ne bi trebao imati komplicirane odnose, i vrlo malo ljudi izvana bi trebalo dolaziti u njegovu kuću da izaziva smetnje, i tako dalje – svi aspekti trebali bi biti prikladni. Nadalje, djeca ili rođaci domaćina trebali bi podržavati njegovu vjeru u Boga, ili se barem ne protiviti njegovom ugošćivanju braće i sestara, a svakako ne bi trebali okolo nepromišljeno govoriti o tim stvarima. Neki bi mogli reći: „Nije lako pronaći obitelj koja ugošćuje, a koja ispunjava sve te kriterije!” Ovdje je riječ o pronalaženju relativno prikladnog mjesta; ne zahtijeva se apsolutna savršenost. U najmanju ruku, životno okruženje trebalo bi biti prikladno – tiho i bez vanjskog uplitanja – što ispunjava zahtjev zaštite važnog radnog osoblja od uplitanja vanjskog svijeta. U nekim obiteljima koje ugošćuju, iako nije svaki član obitelji vjernik, osoba koja ugošćuje ima ugled unutar kućanstva i donosi odluke. Njegova djeca ili rođaci koji ne vjeruju ne usuđuju se miješati u njegovu vjeru u Boga ili njegovo ugošćivanje braće i sestara; čak i ako se u sebi ne slažu s time, ne bi se usudili dijeliti te informacije s ljudima izvan obitelji. Ako se nešto zaista dogodi, mogu čak pomoći pružiti zaštitu. Na taj način, braća i sestre koji borave u ovom domu za ugošćavanje također mogu ostati zaštićeni od ometanja vanjskog svijeta. U nekim slučajevima, domaćin je plašljiv, boji se da bi njegova djeca mogla otkriti njegovu vjeru u Boga, da bi njegovi susjedi mogli saznati za njegovu vjeru i prijaviti ga, a posebno da bi stvari mogle krenuti po zlu i da će biti uhićen. Kad počne ugošćivati braću i sestre, svaki dan je kao na iglama, ne može jesti tijekom dana ni spavati noću, provodi cijeli dan tjeskoban i uplašen, poput lopova. Kad god čuje da se nešto događa, primjerice da vlada planira provjeravati registraciju kućanstava ili da vladini službenici dolaze u njegov dom pod raznim izgovorima da nešto urade, postaje izuzetno uplašen i stalno želi da braća i sestre odmah odu kako on sam ne bi bio upleten. Kada braća i sestre to vide, trebali bi se odmah premjestiti, jer takvo mjesto nije prikladno za ugošćivanje; može se koristiti samo kao privremena stanica na nekoliko dana. Ako su djeca, rođaci ili prijatelji obitelji koja ugošćuje zli ljudi koji bi, saznavši da domaćin prima vjernike, mogli doći ometati ili čak predati braću i sestre policiji, onda je to preopasno. Takva obitelj koja ugošćuje nije prikladna za boravak. Neki se roditelji ponašaju kao robovi pred svojom djecom; oni mogu reći: „U redu je, moja djeca me slušaju”, ali u stvarnosti, poslušnost njihove djece ovisi o situaciji. Kada su u pitanju njihovi vlastiti interesi, djeca ih neće slušati. Takva osoba ne bi se usudila dati svojoj djeci do znanja da ugošćuje braću i sestre. Ako bi njezina djeca ili rođaci to saznali, sigurno bi otjerali braću i sestre, a ta osoba koja je domaćin ih ne bi mogla zaustaviti – ona nema zadnju riječ u vlastitom kućanstvu. Takva osoba nije prikladna za ugošćivanje; možda ima želju, ali joj nedostaje hrabrosti za ugošćivanje. Bi li se osoba koja je kukavica zaista mogla usuditi ugošćivati? Ako ne možeš osigurati sigurnost braće i sestara, onda nisi prikladan za ovu dužnost – ne bi se trebao dobrovoljno javljati za nju niti davati prazna obećanja vođama i djelatnicima, niti bi trebao prihvatiti ovu dužnost. Ako vođe i djelatnici urede smještaj za braću i sestre u takvom kućanstvu za ugošćivanje, mislite li vi da je to prikladno? (Nije.) To je izuzetno neprikladno. Ne šaljite braću i sestre u ralje opasnosti. Moguće je da su braća i sestre bili prilično sigurni dok su živjeli negdje drugdje; ako ih smjestiš u dom te osobe, gdje su djeca ili rođaci nevjernici i mogli bi ih prijaviti i predati policiji čim otkriju da tamo borave vjernici, ugrožavajući tako njihove živote, ne bi li nesreća zadesila tog domaćina? Ako je domaćin voljan riskirati svoj život da zaštiti braću i sestre u takvim situacijama i može učinkovito osigurati njihovu sigurnost, te ako obično pokazuje znatnu mudrost, onda ta obitelj koja ugošćuje još uvijek može biti prikladan izbor. Međutim, ako ne može riskirati svoj život da zaštiti braću i sestre, i, kada nevjernici u njegovoj obitelji prijete da će prijaviti braću i sestre i predati ih policiji, on nema rješenja i može se samo povući poput kornjače koja uvlači glavu u oklop, ne štiteći braću i sestre i samo dopuštajući nevjernicima da ih predaju, onda to kućanstvo nije prikladno za ugošćivanje. Ako braća i sestre ostanu tamo privremeno nekoliko dana, a zatim se odmah premjeste na prikladno mjesto čim se ono pronađe, to je jedva podnošljivo. Ne bi bilo prikladno dugoročno boraviti u takvom domu radi obavljanja svoje dužnosti. Domaćin mora barem moći zaštititi sigurnost braće i sestara – to je jedan zahtjev za domaćina. Da bi oni koji vrše svoju dužnost izbjegli uplitanje vanjskog svijeta, kao prvo, njihovo životno okruženje mora biti prikladno; osim toga, i osobine samog domaćina moraju biti prikladne u svakom pogledu – to jest, on mora biti u stanju zaštititi važno radno osoblje od uplitanja vanjskog svijeta. Samo ako je u stanju to postići, vođe i djelatnici mogu urediti da važno radno osoblje bude smješteno u njegovom domu. Ako domaćin ima malo vjere, nesposoban je i beskičmenjak, ne može imati zadnju riječ u vlastitom kućanstvu, i bilo tko od njegove djece ili rođaka koji ne vjeruju može doći i gospodariti njime, onda je to prilično problematično. Takvo mjesto je apsolutno neprikladno za ugošćivanje. Čak i ako je kuća velika, s mnogo soba, s ugodnim okruženjem i inače dobrim uvjetima, još uvijek nije prikladna za ugošćivanje. Samo prikladno životno okruženje nije dovoljno; i domaćin mora biti prikladan. Ovdje je ključno da domaćin prvo mora biti u stanju osigurati da osoblje koje vrši dužnosti, a koje on ugošćuje, bude zaštićeno od uplitanja vanjskog svijeta. Tek tada treba razmotriti životno okruženje. Nešto manje idealno okruženje je i dalje prihvatljivo – bilo da se radi o manjem prostoru, ograničenom internetu, jednostavnijoj hrani ili manje praktičnom pristupu vodi. Sve dok je domaćin prikladan, sposoban reagirati kad se pojavi opasnost, nositi se s raznim složenim situacijama, a posebno pravilno rješavati bilo kakve posebne okolnosti koje se mogu pojaviti kako bi zaštitio sigurnost braće i sestara, tada je on kao domaćin u skladu s mjerilom. Naši zahtjevi za životno okruženje obitelji koja ugošćuje nisu visoki; najvažnije je da se može osigurati sigurnost. Nema potrebe ulaziti u pojedinosti o tome.

II. Zahtjevi za okruženje na mjestu boravka

Što se tiče vanjskog okruženja prebivališta obitelji koja ugošćuje, prvo što vođe i djelatnici moraju uzeti u obzir jest je li ono sigurno. Bez obzira na uvjete obitelji koja ugošćuje ili na to je li prebivalište kuća nekog brata ili sestre ili unajmljena kuća, potrebno je razmotriti je li vanjsko okruženje prebivališta sigurno; to je najvažnije. Prije svega, prikladno je samo ako vjera u Boga ove obitelji koja ugošćuje nije dobro poznata i ako u Uredu za javnu sigurnost ne postoje zapisi o njihovoj vjeri. Ako su u prošlosti susjedi prijavljivali vlastima kad su se ondje okupljala braća i sestre, a vlasti već znaju da ova obitelj često ima okupljanja s nepoznatim ljudima, onda ta lokacija nije prikladna za ugošćivanje. Ni kad je riječ o najmu, kuća takve obitelji nije prikladna za unajmljivanje. To je jedan aspekt. Osim toga, na nekim je mjestima javna sigurnost loša, s čestim slučajevima pljački, ubojstava i drugih raznih kaznenih djela. Stanovnici su također osobe s relativno složenom pozadinom, a policija tamo često odlazi provjeravati registracije kućanstava i osobne iskaznice te, između ostalog, istraživati osumnjičenike za kaznena djela. Recite Mi, kad biste boravili na takvom mjestu, ne biste li često trpjeli uplitanja? (Da.) Takva mjesta također nisu prikladna za život. Policija kuca na vrata svakih nekoliko dana i govori da se u blizini dogodila krađa ili ubojstvo te traži suradnju u istrazi, govoreći ljudima da odmah prijave ako vide počinitelja. Policija uvijek dolazi kucati na vrata pod svakojakim izlikama, tvrdeći da istražuje slučajeve, ali zapravo provjerava tko su došljaci i nepoznati ljudi – točnije, traži ljude koji vjeruju u Boga. Bi li se osjećao imalo sigurno boraveći u takvom domu za ugošćavanje? (Ne.) Bez sumnje, cijeli dan bi bio kao na iglama. Iako ti vanjski zločini nemaju nikakve veze s obitelji koja ugošćuje, svejedno se ne bi osjećao spokojno. Život u takvom okruženju često stvara osjećaj da je tvoja osobna sigurnost ugrožena. Tko zna hoće li policija jednog dana, ugledavši braću i sestre, početi ispitivati te nepoznate ljude i na kraju ih uhititi. Ne bi li ti rekao da je ovo zastrašujuća situacija? (Jest.) Pored toga, većina Kineza nema svijest o sigurnosti; čim čuju da netko kuca, otvaraju vrata, a obično ih i ne zaključavaju, što lako dovodi do incidenata. U zapadnim zemljama koje uživaju slobodu i demokraciju, privatna prebivališta smatraju se privatnim posjedom. Ako osoba izvana uđe na privatni posjed bez dopuštenja, to se smatra nezakonitim, a ljudi koji tamo žive pozvat će policiju. Uljez tada snosi zakonsku odgovornost. Stoga, ako nepoznata osoba pokuca, ne moraš otvoriti vrata – možeš odbiti. Čak i ako je netko dogovorio posjet s tobom, ako nisi spreman ili si se predomislio, ne moraš otvoriti vrata; možeš dogovoriti novi termin. Ljudi u zapadnim zemljama imaju to pravo i tu pravnu svijest. Međutim, Kinezi je nemaju. Kad god čuju kucanje na vratima, žure otvoriti. To pokazuje nedostatak opreza, nedostatak svijesti o samozaštiti i nepoznavanje relevantnih zakona. Budući da je Kina diktatura s jednostranačkom vlašću postavljenom iznad zakona, njezin pravni sustav samo je privid. Veliki crveni zmaj u Kini djeluje potpuno zanemarujući zakon i red te bezobzirno čini nedjela, dok narod nema nikakvih ljudskih prava. Kinezi ne obraćaju pažnju na ljudska prava niti su razvili osjećaj za poštivanje disciplinskih pravila i pridržavanje zakona; osobito im nedostaje svijest o samozaštiti i većina ljudi ne zna kako se zaštititi pomoću zakona. Kao rezultat toga, nema jamstva sigurnosti. Ukratko, na svakom mjestu s lošom javnom sigurnošću, s ljudima složene prošlosti i identiteta te čestim inspekcijama ili kaznenim djelima, lako je doživjeti uplitanja vanjskog svijeta. Takvo mjesto nije prikladno za boravak. Ovo je čimbenik javne sigurnosti koji treba uzeti u obzir prilikom organiziranja smještaja za važno radno osoblje.

Životno okruženje za one koji obavljaju svoju dužnost mora biti pažljivo odabrano; najbolje je izbjegavati prometna gradska područja i opasne lokacije. Na koja mjesta mislimo kad kažemo prometna gradska područja? To uključuje mjesta poput onih u blizini željezničkih pruga, autocesta, raskrižja i tržnica. Posebno uz glavne željezničke pruge, gdje nebrojeni vlakovi prolaze svaki dan, a podovi obližnjih kuća tresu se sa svakim prolaskom vlaka. U takvom je okruženju potpuno nemoguće pronaći mir dok se obavlja dužnost. Osim toga, neki ljudi koji godinama obavljaju svoju dužnost daleko od kuće žive s neprestanom tjeskobom i slabijeg su srca, zbog čega im je živjeti na takvim mjestima još neprikladnije. Ako određeni posao zahtijeva tiho okruženje, poput snimanja ili rada na izradi tekstova, u najmanju ruku ne smije biti nikakvog ometanja bukom, a sigurnost također mora biti zajamčena – to bi bilo idealno. Ako nema potpuno sigurnog mjesta, mora se pronaći relativno sigurno mjesto. U tom je slučaju malo buke prihvatljivo i ne bismo trebali postavljati previsoke zahtjeve; sve dok je životno okruženje sigurno, to će biti dovoljno. Nadalje, ako se kuća nalazi na glavnom prometnom području, primjerice u blizini semafora ili raskrižja, nebrojeni pješaci i vozila prolazit će svaki dan. Takva je kuća izložena pogledima brojnih prolaznika koji jednim usputnim pogledom mogu lako vidjeti one unutra. Osobito kad su svjetla upaljena noću, jasno se vidi što se događa unutar kuće. Bi li rekao da je takva kuća i dalje prihvatljiva za boravak? Je li ovo okruženje prikladno? (Ne, nije.) Doista nije prikladno. Ljudi koji borave na takvom mjestu često trpe uplitanja i često vide nepoznate ljude kako ih promatraju. Kad im se pogled sretne s pogledom nepoznate osobe, prestraše se, svakodnevno osjećaju nemir i neprestano imaju dojam da ih se promatra – tko zna stoji li iza toga netko tko usmjerava i kontrolira stvari. Misliš li da bi se itko mogao osjećati spokojno živeći u takvom okruženju? Također, neke su kuće loše kvalitete s lošom zvučnom izolacijom, pa kad se unutra glasno govori ili puštaju himne, ljudi izvana mogu sve čuti. Osim toga, neke se kuće nalaze na najvišem mjestu u naselju, pa ne samo da su izloženije udarima groma, već i omogućuju susjedima da vide braću i sestre kad god izađu van. Nezgodno im je čak i povremeno otvoriti prozor da prozrače ili da se rashlade; prozori moraju ostati čvrsto zatvoreni sa spuštenim zavjesama, tako da svjetlost nikad ne ulazi, a izlazak van radi kretanja još je nezgodniji. Stalno je prisutna briga da će ih ljudi izvana promatrati i primijetiti. Iako braća i sestre ne ulaze niti izlaze svi odjednom, svaki put kad netko uđe ili izađe, ljudi izvana mogu to jasno vidjeti. Na kraju će imati opću predodžbu o tome koliko nepoznatih ljudi živi u ovoj kući. Biste li rekli da se sigurnost ljudi i dalje može jamčiti ako borave ovdje? (Ne, ne može.) Neki ljudi misle: „Većinu vremena obavljamo svoju dužnost u zatvorenom, a čak i ako izađemo, izmjenjujemo se i ne izlazimo svi odjednom. Ako tako postupamo, susjedi neće ništa primijetiti.” Ali čak i ako izlaziš naizmjence, to će i dalje uzrokovati nevolje ako netko primijeti da si nepoznata osoba. Mnogi nevjernici ne vode baš lijep život, ali nalaze posebno zadovoljstvo u promatranju i zabadanju nosa u tuđe poslove. Neki bi čak mogli koristiti dalekozor da te špijuniraju i gledaju što radiš unutra. Ako otkriju da se vjernici okupljaju, žure to prijaviti vlastima za nagradu. Kad te takva osoba uzme na nišan, nije li to opasna situacija? (Jest.) Kad te uzme na nišan, može li iz toga proizaći išta dobro? Sigurno će te na kraju uhititi! Bez obzira na zemlju ili regiju, radoznalaca nikad ne nedostaje. Čak i ako ne zarade ni novčića nadzirući te, više su nego voljni to činiti – čak bi platili iz svog džepa i odgodili vlastiti posao kako bi proveli vrijeme promatrajući. A ako postoji nagrada za to da te prijave, bit će još željniji to učiniti. Posebno u diktaturi poput Kine, previše je ljudi koji nadziru one koji vjeruju u Boga. Budući da imaju odbojnost prema istini i osjećaju odbojnost prema onima koji vjeruju u Boga, čim otkriju da su vjernici u međusobnoj interakciji ili da se okupljaju, oni to prijave. Ako postoji nagrada za prijavljivanje, u tome nalaze nepresušno zadovoljstvo. Ne donosi li to lako nevolje crkvi? (Da.) Ako te se na ovaj način ometa, nije li to zato što ti vođe i djelatnici nisu dobro organizirali smještaj? Ako lokacija i okruženje za smještaj važnog radnog osoblja nisu prikladni jer vođe i djelatnici nisu temeljito razmotrili stvari, ovo su posljedice koje iz toga proizlaze. Ako mjesto gdje se živi privlači previše pažnje, stvari lako mogu poći po zlu. Kad nešto pođe po zlu i tek tada shvatiš da to mjesto nije prikladno za boravak, već je prekasno. Stoga je odabir prikladne lokacije za život za one koji obavljaju svoju dužnost također ključan zadatak, a loš odabir lako može dovesti do opasnosti.