III. Kako bi vođe i djelatnici trebali obavljati posao organiziranja smještaja za osoblje

Što se tiče životnog okruženja važnog radnog osoblja, bilo da se radi o unutarnjem ili vanjskom okruženju, vođe i djelatnici trebaju temeljito razmotriti sve aspekte. Ne bi trebali pojednostavljeno razmišljati, uvijek pretpostavljajući da se ništa neće dogoditi ako nismo u interakciji s vanjskim svijetom. Današnje je društvo nevjerojatno složeno, puno svakojakih đavala, i bez obzira na mjesto, uvijek postoje radoznalci koji te promatraju, zbog čega je nemoguće izbjeći njihov nadzor. Možda misliš: „Nisam prekršio nikakve zakone niti učinio išta loše time što vjerujem u Boga. Jednostavno obavljam svoju dužnost; ništa mi se ne bi trebalo dogoditi, zar ne?” Ali činjenice nisu tako jednostavne kao što zamišljaš. Zašto KPK troši toliko radne snage i resursa da bi se opirala Bogu i suzbijala Božju crkvu? Možeš li to shvatiti? Nikada nećeš moći. U kojoj mjeri možeš prozrijeti narav đavala i Sotona? Premalo toga razumiješ o đavlima i Sotonama. Ovo je društvo nevjerojatno složeno, a đavli i Sotone su gadovi koji čine zla djela. Ono što najviše žele jest uhititi Božji izabrani narod i ometati rad crkve. Ako uvijek gledaš na Sotone kao na obične ljude, onda si uistinu neuk; to pokazuje da nisi prozreo zlo ovog društva, a zasigurno nisi prozreo ni mrskost đavala i Sotona. Stoga, da bi vođe i djelatnici dobro obavljali crkveni rad, moraju osigurati sigurnost onih koji obavljaju svoju dužnost – to je od najveće važnosti. U zemlji pod diktatorskom vlašću, gdje nema slobode vjeroispovijedi, osiguravanje sigurnosti onih koji obavljaju svoju dužnost prilično je teško. Međutim, bez obzira na to koliko je teško, lokacije prikladne za život moraju se pažljivo odabrati; u tom pogledu ne smije biti propusta. Radni aranžmani Božje kuće su uključivali razgovor u zajedništvu o tim pitanjima. Vođe i djelatnici moraju osigurati da braća i sestre mogu obavljati svoju dužnost bez ometanja i bez uplitanja vanjskog svijeta – ako u to ulože svoje srce, mogu to postići. Zabrinjavajuće je jedino kad postupaju površno i neodgovorno, pazeći samo na vlastitu sigurnost, a zanemarujući sigurnost braće i sestara. To onemogućuje dobro obavljanje crkvenog rada. Ako zbog svojeg propusta, nedostatka ozbiljnosti, neodgovornosti ili straha od okruženja i nevolja, ne uspiješ učiniti te stvari, dovodeći do uhićenja osoblja koje obavlja važne dužnosti, i ugrožavanja života braće i sestara – što odgađa crkveni rad i nanosi štetu braći i sestrama – onda bi, kao vođa ili djelatnik, trebao snositi odgovornost. Ta se odgovornost ne može jednostavno riješiti trošenjem nešto novca za odštetu ili ispovijedanjem kroz molitvu; nije to tako jednostavno. Dakle, kakva je priroda te stvari? To je neizbrisiva mrlja, vječni prijestup – dobio si ukor. Taj „ukor” ne označava običnu pogrešku; u Božjim očima, to je prijestup. Ako imaš previše prijestupa – počinio si prijestupe u prošlosti, činiš ih i danas, a zatim ćeš ih činiti još u budućnosti – uz nekoliko velikih prijestupa, doživjet ćeš propast i uništenje. Bog te više neće spasiti, a tvoja vjera u Boga bit će uzaludna. Ne samo da nećeš imati nade u spasenje, već ćeš se suočiti i s kaznom. Stoga je ključno da vođe i djelatnici obavljaju svoj posao u skladu s načelima! Jesi li ovo zapamtio? (Da.) Vođe i djelatnici trebaju ispuniti svoje odgovornosti i, bez obzira na to koliko je okruženje nepovoljno ili opasno, moraju učiniti sve što je moguće u skladu s lokalnim uvjetima kako bi zaštitili sigurnost važnog radnog osoblja i pravilno im organizirali smještaj. Cilj je osigurati normalno odvijanje crkvenog rada.

Kako bi vođe i djelatnici osigurali da na mjestima u kojima se organizira smještaj za važno radno osoblje nema uplitanja vanjskog svijeta, osim što postoje zahtjevi i načela za prebivalište i njegovo okruženje, postoje i zahtjevi i načela za različite aspekte situacije obitelji koja ugošćuje. Kad vođe i djelatnici pronađu potencijalnu obitelj koja ugošćuje, trebali bi se prvo raspitati o okruženju i uvjetima obitelji, o situaciji njezinih članova, jesu li u sukobu s drugima, imaju li neprijatelje i ikakve upletenosti s vlastima, jesu li često uključeni u sudske sporove, imaju li složene društvene odnose i tako dalje. O svim tim osnovnim situacijama treba se temeljito raspitati i sve saznati. Ako domaćin ili njegova djeca i drugi članovi obitelji imaju složene društvene odnose, a obitelj je neprestano nemirna – često je posjećuju sumnjivi pojedinci koji dolaze praviti nevolje ili naplatiti dugove, ili dobivaju prijeteća pisma od bandita ili pljačkaša, kao i pozive od vlasti ili suda – sve su to vrlo problematične stvari. Kad bi se okupljao ili obavljao svoju dužnost u ovom kućanstvu, ne bi li to bile smetnje? Stoga, kad pronađeš obitelj koja ugošćuje, trebao bi prvo postavljati pitanja i saznati njihovu osnovnu situaciju. Najbolje je ako tih problema nema, ali ako postoje, a trenutačno ne možeš pronaći prikladnije mjesto, onda razmisli može li domaćin učinkovito riješiti te probleme. Ako ih domaćin ne može učinkovito riješiti i ne može se osloboditi tih kaotičnih problema, onda to kućanstvo nije prikladno za ugošćivanje braće i sestara, jer bi život ovdje značio da bi u bilo kojem trenutku mogli trpjeti uplitanje vanjskog svijeta i vanjskih ljudi, događaja i stvari. Ta okruženja nisu izravno usmjerena na ljude koji vjeruju u Boga. Međutim, vjernici su posebno osjetljiva skupina u zemlji u kojoj se religija progoni, i, štoviše, nakon iscrpnih napora vlasti da šire propagandu, ispiru mozak, izmišljaju glasine i kleveću, nevjernici ne samo da ne razumiju ljude koji vjeruju u Boga, već čak i povjeruju u retoriku KPK-a te razvijaju posebnu mržnju i neprijateljstvo prema vjernicima. Stoga, ako saznaju da određeno kućanstvo ugošćuje vjernike, to postaje vrlo opasno i za obitelj koja ugošćuje i za braću i sestre. Kad braća i sestre žive u takvom okruženju, ne samo da često trpe uplitanja, već im ni sigurnost ne može biti osigurana. Pa zašto bi ih onda i dalje tamo držali? To je očito opasno mjesto, neprikladno za život – trebalo bi ih brzo premjestiti. Vođe i djelatnici ne bi trebali jednostavno organizirati smještaj za braću i sestre i onda dići ruke od svega, misleći: „Sve dok imaju gdje jesti i spavati i zaklonjeni su od vremenskih neprilika, to je u redu. Sve dok mogu obavljati svoju dužnost, nema problema. Gdje bismo uopće pronašli toliko prikladnih mjesta?” To je krajnje neodgovorno! Ako u tom trenutku nema prikladnog mjesta, mogu tamo privremeno ostati, ali trebao bi odmah potražiti prikladnu lokaciju kako bi ih što prije premjestio; nemoj to smatrati dugoročnim prebivalištem.

Neki vođe i djelatnici ne obavljaju stvarni posao. Oni organiziraju smještaj za važno radno osoblje na određenom mjestu, pitaju kakvi su uvjeti prehrane i odmora te promatraju li ih neki nevjernici. Nakon što čuju da nekoliko dana nije primijećeno ništa neobično, ostavljaju tu stvar po strani i ne provjeravaju ih ponovno pola godine ili dulje. Vjeruju da su im dobro organizirali smještaj i ispunili svoju odgovornost te smatraju da je sve obavljeno i u redu. Oni dalje ne obraćaju pažnju na to hoće li okruženje kasnije trpjeti uplitanja ili postoje li ikakvi potencijalni sigurnosni rizici. Je li to prikladno? (Nije.) Zašto nije prikladno? (Nakon organiziranja smještaja, vođe i djelatnici moraju pratiti situaciju. Ako ne prate, a braća i sestre se nađu u opasnoj situaciji i ne mogu se premjestiti, mogli bi na kraju biti uhićeni.) Ali neki vođe i djelatnici misle: „Svi ste vi odrasli – zar vas stvarno trebam pratiti? Zar ne vidiš postoji li opasnost? Ako ne vidiš, onda ti mozak sigurno ne radi! Ako primijetite opasnost, samo se premjestite – zar vam ja to trebam reći?” Oni tako razmišljaju. Mislite li da takvo razmišljanje ima smisla? (Nema.) Zašto nema? (Zato što je osiguravanje sigurnosti onih koji obavljaju važne dužnosti samo po sebi odgovornost vođa i djelatnika; to je dio njihovog posla koji bi trebali obavljati.) Oni to ne vide kao dio posla koji bi vođe i djelatnici trebali obavljati; misle da je to jednostavno pomaganje braći i sestrama, poput činjenja dobrih stvari po uzoru na Lei Fenga. Oni to također ne vide kao nešto što se čini radi podržavanja crkvenog rada, već kao puko organiziranje smještaja za osoblje, nepovezano s crkvenim radom. Ne bi li ti rekao da je to glupo? Kakva bi osoba tako razmišljala? (Osoba bez osjećaja odgovornosti.) Ti lijeni, nelojalni, neodgovorni lažni vođe razmišljaju na takav način. Oni ne podržavaju djelo Božje kuće; nakon što zbrinu braću i sestre na neko mjesto, misle: „Organizirao sam vam smještaj na tako dobroj lokaciji – kakvu sam vam ogromnu uslugu učinio!” Oni to ne vide kao podržavanje crkvenog rada. Ako kao vođe i djelatnici ne organizirate smještaj za važno radno osoblje i ne osigurate učinkovito njihovu sigurnost, pa ako se nađu u opasnosti i ne budu mogli normalno obavljati svoju dužnost, neće li se time crkveni rad odgoditi? Ti im prvo moraš pravilno organizirati smještaj kako bi njihova sigurnost bila osigurana, i tek tada mogu normalno nastaviti s radom. Ali oni lažni vođe ne razmišljaju tako; oni ostave te ljude na nekoj lokaciji i onda ih ignoriraju, i dugo ih ne provjeravaju. Kad se pojavi opasna situacija i ne mogu doći do svog vođe, nemaju izbora nego se sami premjestiti. Dok njihov vođa to sazna i konačno ode provjeriti, ljudi su već odavno otišli, a vođa nema pojma kamo su otišli. Kakva je to osoba? Kakav je to vođa ili djelatnik? Lažni vođa. Posebno kad je riječ o braći i sestrama koji su došli iz drugih područja i ne poznaju lokalno okruženje, vođe i djelatnici trebaju ih još češće posjećivati i pratiti. Vođe i djelatnici ne bi trebali pretpostavljati da je sve trajno riješeno čim im jednom organiziraju smještaj; u stvarnosti, ovaj posao time još nipošto nije dovršen. Trebaju ih često posjećivati i pratiti. Ako je vođama i djelatnicima nezgodno osobno doći na lokaciju, trebali bi zadužiti druge da ih obiđu. U najmanju ruku, trebaju pratiti ovaj posao – procijeniti životno okruženje ovog važnog radnog osoblja, provjeriti postoji li ikakva opasnost ili nešto neobično, je li došlo do nekih posebnih okolnosti i je li potreban premještaj. Sve se to mora saznati i pratiti. Ako se kratkoročno ovo mjesto čini najprikladnijim, to je u redu, ali nakon nekog vremena trebali bi se vratiti da provjere njihovo okruženje i sigurnost, te imaju li dovoljno hrane i potrepština – o svim tim pojedinostima treba se raspitati. Moguće je da vođe i djelatnici ne razumiju posao važnog radnog osoblja; u tom se slučaju ne bi trebali miješati u taj aspekt, ali pravilno organiziranje smještaja za njih odgovornost je vođa i djelatnika. Ako ne uspiju u tome, to je zanemarivanje dužnosti i pokazuje da su oni lažni vođe koji ne obavljaju stvarni posao. Braća i sestre koji dolaze iz drugih područja posebno zahtijevaju dodatnu, pomnu pažnju i s njima se ne smije postupati nemarno. Vođe i djelatnici trebali bi ih s vremena na vrijeme obići i provjeriti imaju li poteškoća koje treba riješiti te je li bilo kakvih problema ili posebnih okolnosti u okruženju u kojem trenutačno obavljaju svoju dužnost, na primjer, je li bilo neuobičajenih aktivnosti lokalnih vlasti, mjesnog odbora ili policijske postaje. Vođe i djelatnici trebali bi se raspitivati o tim stvarima kako bi bili dobro informirani. Trebali bi i razgovarati u zajedništvu s domaćinom o načelima i putevima primjene za pravilno ugošćivanje i zaštitu onih koji obavljaju svoju dužnost, kako bi ih domaćin u potpunosti razumio. Time stvar još uvijek nije gotova. Vođe i djelatnici također moraju s vremena na vrijeme posjećivati obitelj koja ugošćuje i raspitivati se o njihovoj situaciji. Sva pitanja koja otkriju treba odmah riješiti kako ne bi dolazilo do problema. Tek tada je posao uistinu dobro obavljen. Ako domaćin naiđe na poteškoće s ugošćivanjem, poput financijskih ograničenja ili nedostatka mudrosti zbog kojih ne može reagirati na nastale situacije ili se nositi s njima, tada vođe i djelatnici moraju pomoći u rješavanju tih problema. Financijska ograničenja lako je riješiti – Božja kuća može osigurati sredstva za ugošćivanje, dok obitelj koja ugošćuje treba samo pridonijeti radnom snagom. Ako domaćinu nedostaje mudrosti, to je značajan problem. Vođe i djelatnici moraju jasno objasniti potrebnu mudrost i nekoliko načela primjene u vezi s tim područjem. Ako domaćin i dalje ne bude na visini zadatka, tada bi vođe i djelatnici trebali pronaći mudrog brata ili sestru u blizini koji će surađivati s domaćinom kako bi se ovaj posao dobro obavio. Ako problem leži u samom domaćinu – primjerice, ako je plašljiv ili se boji uhićenja – tada bi vođe i djelatnici trebali razgovarati u zajedništvu o istini kako bi ponudili podršku i pomoć, razgovarajući u zajedništvu o Božjim namjerama, kao i o vrijednosti i značaju obavljanja ove dužnosti. Ako se radi o problemu s objektivnim okruženjem, to se ne smije odgađati niti se s time samo pomiriti, a nipošto se ne smije shvatiti olako; problem treba odmah riješiti. Na primjer, ako su ljudi već obratili pozornost na ovo mjesto, ako sumnjivi nepoznati ljudi često dolaze i odlaze u tom području i moguće je da netko nadzire lokaciju, onda to predstavlja skrivenu opasnost. Dakle, odmah premjestite braću i sestre – ako budete čekali da nešto pođe po zlu, bit će prekasno. Ako je situacija privremena i radi se samo o uobičajenom, rutinskom postupku, onda se još nekako može podnijeti: neka braća i sestre privremeno odu kako bi to izbjegli na dan ili dva, a kasnije se mogu vratiti. Ako su ljudi već obratili pozornost, onda ostanak više nije opcija i potrebno je trajno preseljenje. Ovo su neka od podrobnih pitanja kojima se vođe i djelatnici trebaju baviti i koja trebaju riješiti u ovom poslu. Ovaj posao nikako ne znači samo smjestiti nekoliko ljudi na lokaciju s hranom i skloništem i smatrati da je time sve gotovo; uključeno je mnogo pojedinosti. Posebno u zemlji poput Kine, gdje je okruženje izrazito neprijateljsko, a vjerski progon ozbiljan, vođe i djelatnici moraju još više biti iznimno pažljivi i pomno nadzirati životno okruženje i sigurnosna pitanja važnog radnog osoblja. Ne smiju biti nemarni. Svi aspekti konkretnog posla moraju se dobro obaviti kako bi sigurnost ovog važnog radnog osoblja bila zajamčena i kako bi oni mogli spokojno obavljati svoju dužnost. Time je posao dobro obavljen. Ovo je posao koji vođe i djelatnici moraju obaviti u vezi s obiteljima koje ugošćuju, a u tome ima dosta pojedinosti.

Nakon što organiziraju smještaj za određeno važno radno osoblje u prikladnim domovima za ugošćavanje, neki vođe i djelatnici potpuno ih ignoriraju i ne prate dosljedno situaciju obitelji koje ugošćuju. Kažu: „Svaki dan sam zauzet crkvenim radom – kako bih mogao imati vremena posjećivati te ljude? Osim toga, ima puno drugog posla, a i prilično je opasno. Nije lako obavljati naš posao!” Oni neprestano naglašavaju objektivne razloge, a ipak ne žele ispuniti vlastite odgovornosti. Što vi mislite – je li ta njihova izjava utemeljena? (Ne.) Zašto ne? (Zapravo, obavljanje ovog posla ne zahtijeva previše vremena ni energije vođa i djelatnika. Mogli bi ih posjetiti usput dok su vani. A ako nemaju vremena, mogu također poslati obližnju braću i sestre da ih posjete.) Ako vođe i djelatnici žele dobro obaviti ovaj posao, čak i ako su pomalo zauzeti svojim glavnim poslom, ipak će naći vremena da se usredotoče na ovaj posao. Ako nemaju vremena ići sami, mogu poslati nekog drugog. Bilo da pošalju nekog drugog ili odu sami, u konačnici, ovaj posao spada u opseg odgovornosti vođa i djelatnika. Dobro obavljanje ovog posla važna je odgovornost vođa i djelatnika i ne smije se zanemariti. Ako su vođe i djelatnici prezauzeti i nemaju vremena, a također ne pošalju nekog drugog, onda se nitko neće baviti tim pitanjem. Ako nešto pođe po zlu, to znači da su vođe i djelatnici zanemarili dužnost. Kako bi se spriječilo da oni koji obavljaju važne dužnosti trpe uplitanje vanjskog svijeta, vođe i djelatnici moraju uzeti u obzir sve aspekte problema i jamčiti u najvećoj mogućoj mjeri da oni mogu u miru obavljati svoje dužnosti i uredno provoditi posao. Ako je važno radno osoblje dobro zaštićeno, to je jednako zaštiti samog važnog posla. Kad važno radno osoblje može normalno raditi, onda se i važan posao može uredno odvijati. Stoga je svrha zbog koje vođe i djelatnici štite važno radno osoblje, zapravo, očuvanje svih važnih poslova. Ako neki vođe i djelatnici kažu: „Ti obavljaš važnu dužnost i od mene se traži da te zaštitim, ali ja sam na položaju vodstva, a ni ja nisam siguran. Ne mogu jamčiti čak ni vlastitu sigurnost, pa kako onda da vas zaštitim?” – je li ova izjava ispravna? (Nije ispravna.) Kakvo razumijevanje imaju takvi vođe i djelatnici? (Njihovo je razumijevanje loše; takvi su ljudi sebični i skloni iskrivljivanju stvari.) To su osobe sklone iskrivljivanu stvari. Jesu li osobe koje su sklone iskrivljivanju stvari nerazumne? (Jesu.) Kad ova braća i sestre ne bi obavljali svoje dužnosti u Božjoj kući, već umjesto toga radili poslove i živjeli svoj život u svijetu, bi li im trebala zaštita? Upravo zato što obavljaju crkveni rad i važne dužnosti u Božjoj kući, i zato što ako ih uhite mogu biti osuđeni na zatvor ili pretučeni do te mjere da zadobiju ozljede ili invalidnost, što ozbiljno utječe na crkveni rad, važno radno osoblje mora biti dobro zaštićeno. Samo se na taj način crkveni rad može uredno odvijati. Ako se nalaze u nekim demokratskim zemljama gdje postoji sloboda vjeroispovijesti i vjernici u Boga nisu proganjani, onda ovaj posao postaje jednostavan za vođe i djelatnike. Oni uglavnom samo trebaju pronaći prikladnu kuću i, u skladu s lokalnim zakonima i propisima, pravilno organizirati smještaj za one koji obavljaju svoju dužnost. Najviše što trebaju jest pitati kako im u posljednje vrijeme ide u svakodnevnom životu i krši li životno okruženje neke vladine propise. Ako krši, potrebno je razjasniti o kojem se problemu radi te kako ga ispraviti i riješiti. Ako ne krši, ali vlada stvara probleme, ili ih zli ljudi ili nepoznati pojedinci uznemiruju, tada je potrebno konzultirati odvjetnika kako bi se te stvari pravilno riješile. U nekim slobodnim, demokratskim zemljama to je najviše što treba napraviti. Međutim, u diktaturama gdje nema slobode vjeroispovijedi, zahtjevi za okruženje i uvjete obitelji koje ugošćuju moraju biti stroži, i po pitanju sigurnosti treba obaviti više posla – kao i podrobnijeg posla. Naravno, i poteškoće takvog posla su veće. Što se tiče posla zaštite važnog radnog osoblja od uplitanja vanjskog svijeta, ako se svaki aspekt okruženja temeljito razmotri, bit će relativno manje uplitanja koja proizlaze iz okruženja. Ako se u potpunosti uzmu u obzir i vanjsko i unutarnje okruženje, tada se može pronaći realan i izvediv put. Na taj se način okruženje može donekle poboljšati, a uplitanja smanjiti. Takav je pristup relativno prikladan.

Čuvanje sigurnosti važnog radnog osoblja

I. Kako osigurati sigurnost Božjeg izabranog naroda u zemljama gdje se vjera progoni

Petnaesta je odgovornost vođa i djelatnika, prije svega, zaštititi važno radno osoblje od uplitanja vanjskog svijeta; osim toga, vođe i djelatnici također moraju čuvati sigurnost tih ljudi. Zahtjevi za očuvanje njihove sigurnosti još su stroži. Pogledajmo prvo koji aspekti uključuju sigurnost – kojih se sigurnosnih pitanja možete sjetiti? Da bi se osigurala sigurnost onih koji obavljaju važne dužnosti, najprije je bitno jamčiti da su zaštićeni od uplitanja vanjskog svijeta – to je minimum koji se mora postići i samo se na tom temelju njihova sigurnost može konačno osigurati. Sigurnost o kojoj ovdje govorimo jednostavno znači biti u stanju jamčiti da oni koji obavljaju svoje dužnosti neće biti ometani ili uhićeni te da mogu normalno obavljati svoje dužnosti. Tako je jednostavno. Ako vođe i djelatnici ne mogu jamčiti da će oni koji obavljaju svoje dužnosti biti zaštićeni od uplitanja i uhićenja, onda se njihova sigurnost nikako ne može osigurati. Razmislite – na što bi vođe i djelatnici trebali obraćati pozornost kako bi osigurali sigurnost važnog radnog osoblja? Prvo, moraju organizirati smještaj za važno radno osoblje na prikladnom mjestu. Što znači prikladno mjesto? Ono mora zadovoljiti najmanje dva uvjeta. Prvo, na tom mjestu ne smije biti ikakvog uplitanja okoline. Drugo, ne smije privlačiti pozornost; samo nekoliko lokalne braće i sestara zna da ta obitelj vjeruje u Boga i ugošćuje druge, dok nitko drugi ne zna. Samo je takvo mjesto prikladno za ugošćivanje onih koji obavljaju važne dužnosti. Nakon što se to važno radno osoblje useli, osobni podaci poput imena i mjesta podrijetla svake osobe, kao i specifične situacije poput vrste crkvenog rada kojim se bave i jesu li prije bili uhićeni ili ih vlada traži, ne bi se smjeli nehajno otkrivati drugima. Što manje ljudi zna, to bolje. Budući da je rast ljudi premalen i neizvjesno je bi li mogli ostati postojani ako bi bili uhićeni i zatvoreni, trebali bi imati samosvijest i suzdržati se od nehajnog raspitivanja o osobnim podacima braće i sestara kako bi izbjegli buduće nevolje. O načelima i mudrosti koji se na to odnose treba često razgovarati u zajedništvu kako bi ih svi razumjeli. To nije korisno samo za rad Božje kuće, već i za svakog pojedinca. Stoga bi vođe i djelatnici trebali uputiti braću i sestre iz obitelji koje ugošćuju da drže jezik za zubima i ne otkrivaju drugoj braći i sestrama ili svojim članovima obitelji koji su nevjernici osobne podatke onih koji obavljaju važne dužnosti. Je li potrebno obavljati ovaj posao? (Jest.) Neka braća i sestre iz obitelji koje ugošćuju ne mogu držati jezik za zubima. Na primjer, netko je ugostio nekoliko vođa i djelatnika te se upoznao s njihovim osobnim situacijama, obiteljskim prilikama i dužnostima koje obavljaju. Zatim je rekao svojoj djeci: „Gledaj, on je tvojih godina. Vjeruje u Boga deset godina i čak je napustio posao da bi obavljao svoju dužnost. Prije je radio u vladinom odjelu u tom i tom gradu, s godišnjim prihodom od desetaka tisuća juana!” Vidiš, kao da je samo nehajno čavrljao, a otkrio je situaciju tih ljudi koji obavljaju važne dužnosti svojim članovima obitelji koji su nevjernici. Postoje čak i neki koji, kada ugošćuju braću i sestre koji su prethodno bili uhićeni i zatvoreni, kažu članovima svoje obitelji: „Gledaj, oni su bili u zatvoru godinama i nikada nisu postali Jude. Nakon što su pušteni, nastavljaju obavljati svoju dužnost. Sada ih vlada želi opet uhititi, pa se ne mogu vratiti kući da bi se ponovno spojili sa svojom obitelji, ali ipak nisu negativni. Vidiš li koliko je velika njihova vjera! Zašto ti ne možeš pravilno vjerovati?” Na taj način nehajno otkrivaju važne podatke o braći i sestrama poučavajući svoju djecu. Može li to dovesti do budućih nevolja? (Može.) Je li to problem? (Jest.) Ako se zbog toga ništa ne dogodi, u redu; ali kada veliki crveni zmaj izvrši uhićenja, njihovi članovi obitelji nevjernici prvi istupaju i prijavljuju braću i sestre: „Službeniče! Taj i taj je vođa – on je taj kojeg želite.” Izdanu osobu tada uhiti veliki crveni zmaj i pretuče gotovo na smrt, što dovodi u pitanje hoće li ona moći nastaviti obavljati svoju dužnost ili živjeti normalan život. To je posljedica izdaje. Nije li to uzrokovano nehajnim govorom domaćina? (Jest.) Ako je važno radno osoblje izloženo takvim sigurnosnim rizicima, ne znači li to da vođe i djelatnici nisu temeljito obavili svoj posao? (Da.) Domaćin misli: „Svi članovi naše obitelji su dobri ljudi; neće vas izdati. Podržavaju vjeru u Boga – čak kupuju povrće i meso kada vi dođete!” On se prema svojim članovima obitelji koji ne vjeruju odnosi kao da su braća i sestre, i nesposoban je jasno vidjeti što je njegova obitelj u stanju učiniti ili koliko bi teške posljedice mogle biti ako izdaju braću i sestre. Također je vrlo radoznao o situacijama braće i sestara, te pita: „Koliko godina obavljaš ovu dužnost? Jesi li ikada obavljao opasne dužnosti? Jesi li poznat u mjestu kao vjernik u Boga? Jesi li ikada bio uhićen?” Posebno kada se radi o onima koji su traženi ili imaju policijski dosje zbog svoje vjere u Boga i propovijedaju evanđelje u drugoj regiji ili zemlji, domaćin se uvijek raspituje o njihovim podacima, te pita: „Traže te? Je li to lokalna, pokrajinska ili nacionalna tjeralica?”, „Imaš dosje – koliko si puta bio uhićen? Na koliko si godina zatvora bio osuđen?” O tim stvarima pita do najsitnijih pojedinosti. Braća i sestre koji borave u njegovom domu vide da je prilično entuzijastičan u ugošćivanju i da nije loš čovjek. Ako ne podijele te podatke, smatraju da bi to moglo izgledati nepristojno, što ih dovodi u težak položaj. Neki se ljudi osjećaju prisiljenima reći nekoliko stvari, a nakon što progovore, to ponekad neizbježno dovodi do ozbiljnih posljedica. Stoga bi vođe i djelatnici trebali izravno uputiti domaćina: „Postoji nekoliko pravila kojih se moraš pridržavati kada ugošćuješ braću i sestre. Nemoj se nesmotreno raspitivati niti postavljati pitanja – neće ti koristiti ako znaš previše o njima. Ako se nešto dogodi i ti ne mogneš izdržati patnju uslijed mučenja, mogao bi postati Juda. U tom slučaju, podaci koje si doznao i zapamtio ti u biti utiru put da postaneš Juda. Ako se to dogodi, cijeli život ćeš žaliti zbog toga, a na kraju ćeš se suočiti s kaznom. Ako ne znaš te pojedinosti, nećeš postati Juda. Dakle, nipošto se ne smiješ raspitivati niti pokušavati saznati o tim stvarima. Neznanje te štiti i ne utječe na tvoje ugošćivanje ni postizanje istine u tvojoj vjeri u Boga. Najbolje je da ne znaš. Jasno ti je da su ova braća i sestre ovdje da obavljaju svoju dužnost i da nisu loši ni zli ljudi, tako da nema potrebe dalje se raspitivati. Najvažnije je da ispuniš svoju dužnost ugošćivanja, a jamčenje njihove sigurnosti je dovoljno.” To je dio posla koji vođe i djelatnici moraju obaviti. Osim toga, oni lokalni vjernici koji nemaju temelja u svojoj vjeri i koji su vjernici samo po imenu, koji su dugog jezika i skloni raspitivanju, koji održavaju bliski kontakt s vladinim osobljem i koji se odmah sakriju u mišju rupu kada se pojavi nevolja – i koji bi čak mogli izdati crkvu i postati Juda – nipošto ne smiju znati da obitelji ugošćuju braću i sestre. Ako je potrebno da neka braća i sestre pomognu u poslu ugošćivanja važnog radnog osoblja, onda za suradnju treba odabrati samo one koji imaju temelj u svojoj vjeri u Boga i posjeduju mudrost. Oni bez temelja ili mudrosti nipošto nisu prikladni. Pa kako točno treba pružiti pomoć? Braća i sestre iz obitelji koje ugošćuju usredotočuju se na ugošćivanje u svojem domu, dok lokalna braća i sestre s mudrošću i vjerom pomažu izvana čuvajući im leđa i održavajući okruženje sigurnim. Trebali bi se družiti s utjecajnim ljudima, pratiti vladine politike, trendove i potencijalne operacije te pravovremeno obavještavati braću i sestre iz obitelji koje ugošćuju. Na taj način, ako vlada pokrene bilo kakve operacije uhićenja, preventivne mjere se mogu poduzeti odmah, i još uvijek će biti vremena za evakuaciju i preseljenje, ili skrivanje, čime se izbjegava svaka opasnost. Samo na taj način se može u osnovi osigurati sigurnost onih koji obavljaju važne dužnosti. Ukratko, nije u redu da vođe i djelatnici pristupaju ovom poslu pojednostavljeno; uvijek je bolje o takvoj stvari razmišljati složenije, nego jednostavnije, jer se sigurnosna pitanja ne smiju zanemariti – ako nešto pođe po zlu, to neće biti mali problem!

Postoje i specifične okolnosti na koje treba obratiti pozornost u radu na osiguravanju sigurnosti važnog radnog osoblja. Neki ljudi preuzimaju rizične dužnosti, kao što je prijevoz knjiga Božjih riječi, ili, u ugroženim područjima, dostavljanje radnih uputa ili rješavanje posljedica. Oni koji obavljaju tako opasan posao ni u kojem slučaju ne smiju živjeti s onima koji obavljaju važne dužnosti, niti smiju znati gdje ti pojedinci žive ili koja ih obitelj ugošćuje. To je zato što su oni koji obavljaju opasan posao stalno izloženi mogućnosti da ih se prati i uhiti. Ako ih se uhvati i podvrgne mučenju, mogu izdati crkvu, što bi posljedično ugrozilo one koji obavljaju važne dužnosti i obitelji koje ugošćuju. Ne uključuje li to pitanje sigurnosti? Ako neko osoblje koje obavlja važne dužnosti ode obaviti poslove i dogovori se da će se vratiti za tri dana, ali se ne vrati nakon tri dana, biste li rekli da je ova situacija opasna? Treba li se ostalo osoblje koje obavlja svoje dužnosti evakuirati? (Treba.) U takvim je slučajevima nužna hitna evakuacija; ne smije se odgađati niti riskirati – ne smiju ništa prepustiti slučaju. Neki su ljudi lijeni, to im je opterećujuće i ne žele se evakuirati, te govore: „U čemu je problem ako sačekamo još jedan dan? Možda su se samo zadržali zbog neke posebne situacije.” Još jedan dan čekanja samo povećava opasnost. Ako se evakuiraš i ništa se ne dogodi, uvijek se možeš vratiti, i to nije nikakva pogreška. Ali ako se ne evakuiraš i čekaš još jedan dan, može doći do incidenta, a kad se to dogodi, bit će prekasno za žaljenje. Stoga, ako se braća i sestre koji su otišli obaviti poslove ne vrate u dogovoreno vrijeme, moguće je da je nešto pošlo po zlu. Kako bi spriječili moguće probleme, povezana braća i sestre trebali bi se odmah evakuirati i preseliti na relativno sigurno mjesto. Kada se pronađe prikladno mjesto, mogu nastaviti normalno obavljati svoje dužnosti, a da ne bude prekasno. Druga situacija je kada osobu iz lokalne crkve, koja je odgovorna za posao zbrinjavanja braće i sestara koji obavljaju svoju dužnost, uhiti veliki crveni zmaj. Što treba učiniti u takvim slučajevima? (Odmah preseliti važno radno osoblje.) Prvi prioritet za vođe i djelatnike je odmah preseliti to važno radno osoblje na relativno sigurno mjesto. Prije svega, njihova sigurnost mora biti zajamčena. Ne bi smjeli biti izloženi nikakvom riziku. Nakon što ih se preseli, može se nastaviti s daljnjim poslom. Neki smušeni ljudi uvijek prepuštaju stvari slučaju: „Taj i taj je uhićen, ali u redu je; njegova je vjera prilično jaka i uvijek je bio posebno jak u nepovoljnim okolnostima. Sigurno nikada ne bi izdao. Dakle, mogu jamčiti da nipošto nema opasnosti – nema potrebe da se itko seli.” Jesu li te riječi ispravne? (Nisu.) Postoje i ljudi koji kažu: „Čak i ako izda, birat će što će reći – izdat će samo podatke o nevažnim stvarima, što definitivno neće utjecati na vašu sigurnost.” Jesu li te riječi ispravne? (Nisu.) To ne drži vodu! Mogu li ljudi jasno vidjeti druge ljude? Čak i ako dotična osoba ima rasta, trebali bismo izbjegavati govoriti s previše samopouzdanja, jer nitko ne može snositi posljedice ako nešto pođe po zlu. Koji je još posao potreban za zaštitu sigurnosti osoblja koje obavlja važne dužnosti? Kada započnu svoje dužnosti, vođe i djelatnici trebali bi jasno razgovarati s njima u zajedništvu o istina-načelima koja se odnose na obavljanje dužnosti, kao i o tome koja načela i mudrost treba primijeniti kada se pojave određene situacije. Osim toga, kada odlaze obavljati svoje dužnosti, vođe i djelatnici trebali bi im dodijeliti jednu ili dvije osobe s iskustvom u društvu i mudrošću, da surađuju s njima. Samo je takav pristup siguran i pouzdan. Takva primjena, s jedne strane, može zaštititi njihovu osobnu sigurnost. S druge strane, može im pomoći riješiti neke probleme koje sami ne mogu riješiti. To će spriječiti određene nevolje i jamčiti da oni koji odlaze obavljati svoje dužnosti mogu normalno obavljati svoj posao. Jamčenje sigurnosti onih koji obavljaju svoje dužnosti vrlo je važan dio posla vođa i djelatnika, posebno u zemljama bez slobode vjeroispovijedi. Da bi se dobro obavio crkveni rad, prvi prioritet je jamčiti sigurnost osoblja koje obavlja svoje dužnosti, bez obzira obavljaju li svoje dužnosti u mjestu ili izvan njega. Samo su oni vođe i djelatnici koji se mogu dobro pobrinuti za sigurnost prikladni za Božju uporabu. Oni koji ne mogu obavljati ovaj posao ljudi su nezrele ljudskosti, nemaju uvida i mudrosti. Njima će biti teško postati prikladnima za Božju uporabu.