Upravo sam razgovarao u zajedništvu o raznim vrstama ljudi koji su pohlepni za hranom, snom i zabavom. Postoji još jedan tip osobe. U početku, kad se biraju nadzornici, ovakva se osoba smatra prikladnom za tu ulogu u svakom pogledu i sva su je braća i sestre voljni izabrati. Misle da ta osoba ima dobru ljudskost, da je entuzijastična i stručna u svojoj struci, kao i da je najbolja i najjača u timu u svakom pogledu, što je čini očitim izborom za položaj nadzornika. Međutim, neko vrijeme nakon što je izabrana, ta osoba počinje se često osjećati pospano, čak i tijekom sastanaka. Kad drugi razgovaraju s njom, uvijek je smušena i daje nepovezane odgovore na pitanja. Prije nije bila takva, pa zašto se odjednom čini kao da je postala druga osoba? Kasnije netko nenamjerno otkrije da razgovori tog nadzornika s određenom osobom zvuče kao da su njih dvoje u romantičnoj vezi, te se pojavljuju nagađanja jesu li doista u romantičnoj vezi. Kako ta stvar postaje sve očitija, taj nadzornik postaje sve smušeniji. Kad god mu se postave pitanja ili se s njim razgovara o nečemu, njegovi odgovori nisu brzi kao prije i ne zvuče jasno i razumljivo kao nekad. Počinje obavljati sve manje posla koji bi nadzornik trebao raditi i ima sve manje entuzijazma u obavljanju svoje dužnosti. Kao da je postao druga osoba; više ga zanima odjeća i osobno dotjerivanje nego prije. Tu postoji problem. U prošlosti, tijekom razdoblja u kojima je bilo dosta posla, rijetko se kupao, a sada pere lice dvaput dnevno, te u svakoj prilici češlja kosu i gleda se u ogledalo, i neprestano pita druge: „Misliš li da mi je koža nedavno postala svjetlija ili tamnija? Zašto mi se čini kao da sam potamnio?” Ljudi odgovaraju: „Tako je neozbiljno da ti, kao nadzornik, pričaš o takvim stvarima – kakve veze ima jesi li postao svjetliji ili tamniji?” Uporno razgovara o tim trivijalnim temama i nije raspoložen za posao. Kad god ima priliku, raspravlja o odjeći, ženama, muškarcima, ljubavi i o tome kakve bi bračne partnere ljudi odabrali, ali nikad ne raspravlja o problemima koji postoje u obavljanju njegovih dužnosti ni o tome kako ih riješiti. Nije li tu problem? Može li i dalje raditi? (Ne, ne može.) Njegov se način razmišljanja promijenio i pitanja obavljanja dužnosti više nisu u njegovim mislima. Umjesto toga, njegov je um cijeli dan zaokupljen mislima o tome kako ulaziti u romantične veze, kako se odijevati i kako privući suprotni spol. Postoji izraz među nevjernicima: „zaljubiti se”. Je li to ljubav? Ne, to je duboka jama! Jednom kad uđeš, ne možeš se vratiti. Ima li takvih ljudi među osobljem koje obavlja svoje dužnosti? (Da.) Iako se kuća Božja ne miješa u to što ljudi traže romantične partnere, ako time ometaju crkveni život i utječu na rad crkve, te ljude treba ukloniti. Ti bi parovi trebali otići i izlaziti sami i ne utjecati na druge ljude. Ako si netko tko se posvetio tome da cijeli život provede dajući se za Boga i odlučio si ne ulaziti u romantične veze, onda se usredotoči na to da se daješ za Boga. Ako si ušao u romantičnu vezu i više ti se ne da raditi, onda ne bi trebao obavljati dužnost nadzornika, a kuća Božja će izabrati drugu osobu za taj položaj. Rad kuće Božje ne smije biti odgođen ili pod utjecajem tvoje romantične veze. Posao se mora nastaviti. Kako se može nastaviti? Odabirom drugog nadzornika koji nije u romantičnoj vezi, koji ima jake stručne vještine i može preuzeti posao, da mu predaš svoj posao. Kuća Božja uvijek postupa na ovaj način i to načelo ostaje nepromijenjeno. Neki nadzornici kažu: „Moja romantična veza ne utječe na moj posao; dopustite mi da i dalje budem zadužen.” Možemo li vjerovati toj izjavi? (Ne, ne možemo.) Zašto joj ne možemo vjerovati? Jer činjenice su svima očite! Kad je osoba u romantičnoj vezi, sve o čemu razmišlja jest njezin romantični partner, a srce joj je zaokupljeno tim stvarima, pa se često osjeća pospano tijekom sastanaka i ne može obavljati svoje dužnosti. Stoga je način na koji se kuća Božja odnosi prema takvim pojedincima prikladan i u skladu s načelima. Kuća Božja ne sprječava te da izlaziš s nekim, niti ti oduzima slobodu da izlaziš. Možeš izlaziti s nekim koliko ti srce želi: to je tvoja vlastita odluka, pod uvjetom da ne požališ i ne plačeš zbog toga kasnije. Neki su nadzornici smijenjeni zbog romantične veze. Neki ljudi pitaju: „Zar osoba ne smije vjerovati u Boga jednom kad je u romantičnoj vezi?” Kuća Božja to nikada nije rekla. Je li slučaj da kuća Božja odbacuje ili izbacuje sve one koji su u romantičnim vezama? (Ne.) Ako si u romantičnoj vezi, onda ne možeš biti nadzornik ili vođa ili djelatnik, a ako nisi posvećen obavljanju svojih dužnosti, onda bi trebao napustiti crkvu s punim radnim vremenom. Je li itko rekao da više ne smiješ vjerovati u Boga ili da ćeš biti izbačen? Je li itko donio sud govoreći da ne možeš biti spašen ili da ćeš biti proklet? (Ne.) Kuća Božja nikada nije rekla takve stvari. Kuća Božja se uopće ne miješa u tvoje osobne izbore i slobodu; uopće ti ne oduzima nikakvu slobodu – daje ti slobodu. Međutim, kad je riječ o ovakvom nadzorniku, načelo kuće Božje za postupanje s njim jest da ga se smijeni i pronađe prikladna osoba da zauzme njegovo mjesto. Ako je prikladan da nastavi obavljati dužnosti, može biti zadržan. Ako ne, bit će poslan drugamo. Neće biti nikakvog udaranja, verbalnog zlostavljanja ni ponižavanja. To nije sramotna stvar; to je vrlo normalno. Dakle, kad su neki ljudi smijenjeni sa svojih položaja ili poslani u obične crkve zbog svojih romantičnih veza, je li to sramotno? To samo može ukazivati na to da im nedostaje odanosti u obavljanju dužnosti, da ih ne zanima istina i da uopće ne nose teret za vlastiti ulazak u život. Ovakav nadzornik ne bavi se svojim pravim poslom – usredotočen je samo na romantične veze, što odgađa rad crkve i već je utjecalo na napredak rada crkve – nije li to ozbiljan problem? (Jest.) Stoga ovakav nadzornik nije prikladan da ga se zadrži i trebao bi biti smijenjen sa svog položaja. Neki kažu: „Nije li malo previše ishitreno smijeniti ih?” Ako je od početka njihove romantične veze do trenutka smjene prošao samo dan ili dva, to bi se moglo smatrati ishitrenim. Ali ako je prošlo tri do pet mjeseci, bi li se to i dalje smatralo ishitrenim? (Ne.) Postupak je bio dovoljno spor, posao je već toliko odgođen – kako nisi zabrinut zbog toga? Nije li to problem? (Jest.)

Lažni vođe nikada se ne raspituju o nadzornicima koji ne rade stvaran posao ili koji se ne bave svojim pravim poslom. Oni misle da samo trebaju izabrati nadzornika i da je time stvar gotova, te da se nakon toga nadzornik može sam baviti svim poslovima. Stoga lažni vođe samo s vremena na vrijeme održe okupljanja, ne nadziru rad niti pitaju kako rad napreduje i ponašaju se kao šefovi koji se ne upliću u posao. Ako netko prijavi problem s nadzornikom, lažni vođa će reći: „To je samo manji problem, u redu je. Vi to možete riješiti sami. Ne pitajte mene.” Osoba koja je prijavila problem kaže: „Taj nadzornik je lijen izjelica. Brine se samo o hrani i zabavi i lijen je do srži. Ne želi podnijeti ni najmanju teškoću u svojoj dužnosti i uvijek lukavo zabušava i izmišlja izgovore da izbjegne svoj posao i svoje odgovornosti. Nije prikladan za nadzornika.” Lažni vođa će odgovoriti: „Bio je sjajan kad je izabran za nadzornika. To što govoriš nije istina, ili čak i ako jest, to je samo privremeno očitovanje.” Lažni vođa neće se pokušati raspitati o situaciji nadzornika, već će suditi i donijeti presudu o toj stvari na temelju svojih prošlih dojmova o tom nadzorniku. Bez obzira na to tko prijavljuje probleme s nadzornikom, lažni vođa će ih ignorirati. Nadzornik ne radi stvaran posao i rad crkve gotovo je stao, ali lažnog vođu nije briga, kao da se to njega uopće ne tiče. Dovoljno je odvratno što, kad netko prijavi probleme nadzornika, on na to zažmiri. Ali što je najodvratnije od svega? Kad mu ljudi prijave stvarno ozbiljne probleme s nadzornikom, on ih neće pokušati riješiti, pa će čak iznijeti i svakakve izgovore: „Znam tog nadzornika, on istinski vjeruje u Boga, nikad ne bi imao nikakvih problema. Čak i da ima neki manji problem, Bog bi ga štitio i disciplinirao. Ako napravi bilo kakvu pogrešku, to je između njega i Boga – mi se time ne trebamo baviti.” Lažni vođe na taj način rade u skladu sa svojim vlastitim predodžbama i uobraziljama. Pretvaraju se da razumiju istinu i da imaju vjeru, ali samo naprave nered u crkvenom radu – crkveni rad može čak i stati, a oni će se i dalje pretvarati da to ne znaju. Ne ponašaju li se lažni vođe previše kao birokrati? Oni sami nisu sposobni raditi stvaran posao, a nisu ni pedantni u pogledu rada vođa timova i nadzornika – ne prate ga niti se o njemu raspituju. Njihov pogled na ljude temelji se samo na njihovim vlastitim dojmovima i uobraziljama. Kad vide da se netko neko vrijeme dobro ponaša, misle da će ta osoba zauvijek biti dobra, da se neće promijeniti; ne vjeruju nikome tko kaže da s tom osobom postoji problem i ignoriraju kad ih netko na tu osobu upozori. Mislite li vi da su lažni vođe glupi? Oni su glupi i budalasti. Što ih čini glupima? Oni lakomisleno poklanjaju povjerenje nekoj osobi, vjerujući da, budući da se ta osoba, kad je izabrana, zaklela, donijela odluku i molila se s licem oblivenim suzama, to znači da je pouzdana i da nikad neće biti nikakvih problema s tim da ona preuzme odgovornost za posao. Lažni vođe nemaju razumijevanja za prirodu ljudi; oni ne poznaju stvarnu situaciju iskvarenog čovječanstva. Kažu: „Kako bi se netko mogao promijeniti nagore kad je izabran za nadzornika? Kako bi netko tko se čini tako ozbiljan i pouzdan mogao izbjegavati svoj posao? Ne bi, zar ne? On ima velik integritet.” Budući da su lažni vođe previše vjerovali vlastitim uobraziljama i osjećajima, to ih na kraju čini nesposobnima da pravovremeno riješe mnoge probleme koji se javljaju u crkvenom radu i sprječava ih da odmah smijene dotičnog nadzornika i izmijene njegovo zaduženje. Oni su istinski lažni vođe. A u čemu je točno ovdje problem? Ima li pristup lažnih vođa svom poslu ikakve veze s površnošću? S jedne strane, oni vide kako veliki crveni zmaj bjesomučno provodi uhićenja Božjeg izabranog naroda, pa da bi ostali sigurni, nasumično odrede nekoga da bude zadužen za posao, vjerujući da će to riješiti problem i da mu više ne trebaju posvećivati pažnju. Što misle u svojim srcima? „Ovo je tako neprijateljsko okruženje, trebao bih se neko vrijeme sakriti.” To je priželjkivanje tjelesnih udobnosti, zar ne? S druge strane, lažni vođe imaju kobnu manu: brzo poklanjaju povjerenje ljudima na temelju vlastitih uobrazilja. A to je uzrokovano nerazumijevanjem istine, zar ne? Kako riječ Božja razotkriva bit iskvarenog čovječanstva? Zašto bi oni vjerovali ljudima kad im ni Bog ne vjeruje? Lažni vođe su previše oholi i samopravedni, zar ne? Oni misle: „Nisam mogao pogrešno procijeniti tu osobu, ne bi trebalo biti nikakvih problema s tom osobom za koju sam procijenio da je prikladna; ona definitivno nije netko tko se odaje jelu, piću i zabavi, ili tko voli udobnost, a mrzi naporan rad. Ona je apsolutno pouzdana i dostojna povjerenja. Neće se promijeniti; kad bi se promijenila, to bi značilo da sam je pogrešno procijenio, zar ne?” Kakva je to logika? Jesi li ti neki stručnjak? Imaš li ti rendgenski vid? Imaš li ti tu posebnu vještinu? Mogao bi živjeti s nekom osobom godinu ili dvije, ali bi li mogao vidjeti tko je ona zapravo bez prikladnog okruženja da se njezina priroda-bit potpuno ogoli? Da ga Bog nije razotkrio, ti bi mogao živjeti rame uz rame s njim tri, pa čak i pet godina, i dalje bi se mučio da uvidiš kakvu točno priroda-bit ima. A koliko je to tek istina kad ga rijetko viđaš, kad si rijetko s njim? Lažni vođe lakomisleno vjeruju nekoj osobi na temelju privremenog dojma ili nečije pozitivne ocjene o njoj i usuđuju se povjeriti rad crkve takvoj osobi. Nisu li time krajnje slijepi? Ne postupaju li nepromišljeno? I kad tako rade, nisu li lažni vođe krajnje neodgovorni? Viši vođe i djelatnici pitaju ih: „Jesi li provjerio rad tog nadzornika? Kakvi su mu karakter i kov? Je li odgovoran u svom poslu? Može li preuzeti taj posao?” Lažni vođe odgovaraju: „Definitivno može! Kad je izabran, dao je zavjet i donio odluku. Još uvijek imam njegovu pisanu zakletvu. Trebao bi moći preuzeti taj posao.” Što mislite o riječima lažnih vođa? Oni vjeruju da, budući da je ta osoba dala zavjet kako bi izrazila svoju predanost, sigurno će ga moći i ispuniti. Vrijedi li ta izjava? Koliko ljudi danas doista može ispuniti svoje zavjete? Koliko ima poštenih ljudi koji postupaju u skladu sa svojim odlukama? Samo zato što se osoba zavjetuje ne znači da to doista može i provesti. Pretpostavimo da ih pitaš: „Možeš li jamčiti da se nadzornik neće promijeniti? Možeš li jamčiti njegovu doživotnu odanost? Kad Bog želi razotkriti ljude, On mora postaviti različita okruženja da ih iskušava. Na temelju čega ti kažeš da je on pouzdan? Jesi li ga istražio?” Lažni vođe odgovaraju: „Nema potrebe. Sva braća i sestre su izvijestili da je pouzdan.” I ta je izjava netočna. Je li osoba doista dobra samo zato što braća i sestre kažu da jest? Posjeduju li sva braća i sestre istinu? Mogu li svi oni prozrijeti stvari? Jesu li sva braća i sestre upoznati s tom osobom? Ta je izjava još odvratnija! Zapravo, ta je osoba odavno razotkrivena. Izgubila je djelo Duha Svetoga i njezine odvratne osobine poput ljubavi prema lagodnosti i mržnje prema napornom radu, proždrljivosti i lijenosti te nebavljenja svojim pravim poslom već su razotkrivene. Osim lažnih vođa, koji su još uvijek potpuno nesvjesni, svi su ga odavno prozreli – samo mu lažni vođe još uvijek toliko vjeruju. Kakva je korist od tih lažnih vođa? Nisu li oni ništarije? Postoje čak i neki slučajevi u kojima Višnji sazna za različita očitovanja određenih nadzornika odlaskom na teren kako bi ih istražio i raspitao se o njima, a vođe su i dalje potpuno u neznanju. Nije li to problem? Ti su vođe istinski lažni vođe. Ne rade stvaran posao, oni su samo birokrati i, poput šefova koji se ne upliću u posao, obave malo posla i onda žive od toga i misle da imaju pravo uživati, ne trudeći se ni prstom maknuti kad stvari krenu po zlu. Kakvo ti pravo imaš uživati u statusnim povlasticama? To je doista besramno! Kad lažni vođe rade, nikad ne provjeravaju nikakav rad, ne raspituju se o napretku rada i zasigurno ne istražuju okolnosti raznih nadzornika timova. Oni samo dodijele posao i postave nadzornike, a onda misle da su gotovi, da je njihov posao završen jednom zauvijek. Vjeruju: „Netko se brine o ovom poslu, tako da to više nije moja stvar. Mogu uživati.” Je li to obavljanje posla? Bez sumnje, svatko tko tako radi je lažni vođa – lažni vođa koji odgađa rad crkve i nanosi štetu Božjem izabranom narodu.

Lažni vođe nikada se ne raspituju o radnim situacijama raznih nadzornika timova niti ih prate. Također se ne raspituju o ulasku u život nadzornika različitih timova i osoblja odgovornog za razne važne poslove, ne prate ga niti imaju uvid u njega, kao ni u njihove stavove prema crkvenom radu i svojim dužnostima, te prema vjeri u Boga, istini i Samom Bogu. Ne znaju jesu li te osobe doživjele ikakvu preobrazbu ili rast, niti znaju za razne probleme koji mogu postojati u njihovu radu; osobito ne znaju za utjecaj pogrešaka i odstupanja koji se događaju u različitim fazama rada na rad crkve i ulazak u život Božjeg izabranog naroda, kao ni za to jesu li te pogreške i odstupanja ikada ispravljeni. Potpuno su neupućeni u sve te stvari. Ako ne znaju ništa o tim detaljnim stanjima, postaju pasivni kad god se pojave problemi. Međutim, lažni vođe se uopće ne zamaraju tim detaljnim pitanjima dok obavljaju svoj posao. Vjeruju da je, nakon što su postavili razne nadzornike timova i dodijelili zadatke, njihov posao gotov – to se računa kao da su dobro obavili posao, a ako se pojave drugi problemi, to ih se ne tiče. Budući da lažni vođe ne uspijevaju nadzirati, usmjeravati i pratiti razne nadzornike timova i ne ispunjavaju svoje odgovornosti u tim područjima, to rezultira time da se u crkvenom radu napravi nered. To je nemar vođa i djelatnika u njihovim odgovornostima. Bog može ispitivati dubine ljudskog srca; to je sposobnost koja ljudima nedostaje. Stoga, kad rade, ljudi trebaju biti marljiviji i pažljiviji, redovito odlaziti na radno mjesto kako bi pratili, nadzirali i usmjeravali posao te osigurali normalan napredak crkvenog rada. Očito je da su lažni vođe krajnje neodgovorni u svom poslu i nikad ne nadziru, ne prate niti usmjeravaju razne zadatke. Kao rezultat toga, neki nadzornici ne znaju kako riješiti razne probleme koji se javljaju u poslu i ostaju u svojim ulogama nadzornika iako ni približno nisu dovoljno sposobni za obavljanje posla. Na kraju se posao odgađa iznova i iznova i oni ga potpuno upropaste. To je posljedica toga što se lažni vođe ne raspituju o situacijama nadzornika, ne nadziru ih niti ih prate, ishod koji je u potpunosti uzrokovan zanemarivanjem odgovornosti lažnih vođa. Budući da lažni vođe ne provjeravaju i ne prate rad niti se raspituju o radu i ne mogu pravovremeno shvatiti situaciju, oni ostaju nesvjesni stvari poput toga rade li nadzornici stvaran posao, kako posao napreduje i je li donio stvarne rezultate. Kad ih se pita čime su nadzornici zauzeti ili koje specifične zadatke obavljaju, lažni vođe odgovaraju: „Ne znam, ali prisustvuju svakom okupljanju i svaki put kad s njima komuniciram o radu, nikad ne spominju nikakve probleme ili poteškoće.” Lažni vođe vjeruju da, sve dok nadzornici ne napuste svoj rad i uvijek su tu kad ih traže, s njima nema apsolutno nikakvih problema. Tako rade lažni vođe. Nije li to očitovanje „lažnosti”? Nije li to neispunjavanje njihovih odgovornosti? To je ozbiljno zanemarivanje odgovornosti! U svom poslu, lažni vođe se usredotočuju samo na obavljanje formalnosti i ne traže stvarne rezultate. Na površini, oni često održavaju okupljanja, izgledajući zaposleniji od prosječne osobe. Međutim, ostaje nepoznato koje su probleme zapravo riješili, koje su specifične zadatke valjano obavili i koje su rezultate postigli. Nitko ne može dati jasan odgovor u vezi s tim stvarima, uključujući ni same lažne vođe. Ali jedno je sigurno: bez obzira na to kakve probleme ljudi imaju na radnom mjestu, ti lažni vođe se nigdje ne mogu naći; nitko ih nikad nije vidio na radnom mjestu kako rješavaju probleme ljudi. Dakle, kakav posao lažni vođe rade cijeli dan? Koje probleme rješavaju njihova okupljanja? Nitko ne zna zasigurno, a hrpa nakupljenih, neriješenih problema na kraju se otkrije tek kad se njihov rad provjeri. Na površini, lažni vođe doista se čine prilično zaposlenima – oni se „bave bezbrojnim poslovima”. Međutim, kad se ispitaju rezultati njihova rada, to je potpuni nered; to je kaos, u njemu nema apsolutno ničeg vrijednog i očito je da ti lažni vođe nisu obavili ni trunke stvarnog posla. Unatoč mnoštvu stvarnih problema koje su ostavili neriješenima, čini se da lažni vođe nemaju savjesti i da ne osjećaju nikakvo samooptuživanje. Štoviše, vrlo su samozadovoljni i misle da su prilično dobri; oni su doista lišeni razuma. Takvi ljudi ne zaslužuju biti vođe ili djelatnici u crkvi.