Peta stavka: Održavati ažurno shvaćanje i razumijevanje stanja i napretka svakog segmenta rada, te biti u stanju pravovremeno rješavati probleme, ispravljati odstupanja i otklanjati nedostatke u radu kako bi on nesmetano napredovao

Danas ćemo razgovarati u zajedništvu o petoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Održavati ažurno shvaćanje i razumijevanje stanja i napretka svakog segmenta rada, te biti u stanju pravovremeno rješavati probleme, ispravljati odstupanja i otklanjati nedostatke u radu kako bi on nesmetano napredovao.” Usredotočit ćemo se na tu odgovornost kako bismo raščlanili različite manifestacije lažnih vođa i vidjeli ispunjavaju li oni svoje odgovornosti u ovom radu, drže li se čvrsto svojih dužnosti i obavljaju li dobro svoj posao.

Lažni vođe se prepuštaju udobnosti i ne zalaze duboko među obične vjernike kako bi razumjeli rad

Peta odgovornost vođa i djelatnika najprije spominje „održavanje ažurnog shvaćanja i razumijevanja stanja i napretka svakog segmenta rada”. Na što se odnosi „stanje svakog segmenta rada”? Odnosi se na to kakvo je trenutačno stanje određenog segmenta rada. Što bi vođe i djelatnici ovdje trebali razumjeti? Na primjer: Koje konkretne zadatke osoblje obavlja, kojim je aktivnostima zaokupljeno, jesu li te aktivnosti nužne, jesu li to ključni i važni zadaci; koliko je to osoblje učinkovito, napreduje li rad bez poteškoća; odgovara li broj osoblja opterećenju poslom, je li svatko dobio dovoljno zadataka, ima li slučajeva da je previše osoblja za određeni zadatak – gdje je previše osoblja za premalo posla, a većina ljudi je besposlena – ili slučajeva gdje je opterećenje poslom preveliko, a osoblja premalo, a nadzornik ne uspijeva učinkovito upućivati, što dovodi do niske radne učinkovitosti i sporog napretka. Sve su to situacije koje bi vođe i djelatnici trebali razumjeti. Osim toga, tijekom obavljanja svakog segmenta rada, ometa li tko ili sabotira, koči li tko napredak ili potkopava, događa li se bilo kakva vrsta ometanja ili površnosti – i to su stvari koje bi vođe i djelatnici trebali razumjeti. Pa kako onda oni stječu razumijevanje o tim pitanjima? Neki vođe bi mogli povremeno nazvati telefonom i upitati: „Jeste li zauzeti?” Čuvši drugu stranu kako kaže da su jako zauzeti, mogli bi odgovoriti: „Dobro, dok god ste zauzeti, ja sam miran.” Što mislite o ovakvom načinu rada? Što mislite o ovom pitanju? Je li ovo ključno, nužno pitanje koje treba postaviti? To je karakteristika rada lažnih vođa – oni samo obavljaju formalnosti. Zadovoljni su obavljanjem malo površnog posla kako bi malo umirili svoju savjest, ali se ne usredotočuju na obavljanje stvarnog posla, a još manje odlaze među vjernike, u svaki tim, kako bi razumjeli trenutačno stanje rada. Na primjer, jesu li rasporedi osoblja prikladni, kako se posao obavlja, jesu li se pojavili kakvi problemi – o tim se stvarnim pitanjima lažni vođe ne raspituju, već umjesto toga pronalaze neko neprimjetno mjesto gdje jedu, piju i uživaju, bez izlaganja vjetru i suncu. Oni samo povremeno šalju pisma ili nalažu nekome da se raspita u njihovo ime, misleći da to predstavlja obavljanje njihovog posla. Štoviše, braća i sestre ih možda ne vide po deset dana ili pola mjeseca. Kad se braću i sestre upita: „Čime je vaš vođa zauzet? Obavlja li konkretan posao? Pruža li vam smjernice i rješava li probleme?”, oni odgovaraju: „Nemojte ni spominjati, nismo vidjeli našeg vođu mjesec dana. Od posljednjeg okupljanja koje je održao za nas, nikad više nije navratio, a sada imamo mnogo problema i nitko nam ne pomaže da ih riješimo. Nema drugog načina; nadzornik naše grupe i naša braća i sestre moraju se okupiti kako bi se molili i tražili načela, kako bi raspravljali i surađivali na poslu. Od vođe ovdje nema nikakve koristi; mi smo sada bez vođe.” Koliko dobro ovaj vođa obavlja svoj posao? Višnji pita ovog vođu: „Jeste li nakon završetka posljednjeg filma primili nove scenarije? Što sada snimate? Kako napreduje posao?” Vođa odgovara: „Ne znam. Nakon posljednjeg filma, imao sam jedno okupljanje s njima, nakon čega su svi bili puni energije, nisu bili negativni i nisu imali nikakvih poteškoća. Od tada se nismo sastali. Ako želiš znati njihovu trenutačnu situaciju, mogu nazvati i pitati za tebe.” „Zašto nisi ranije nazvao da se upoznaš sa situacijom?” „Zato što sam bio prezauzet, prisustvovao sam okupljanjima posvuda. Još nije došao red na njih. Moći ću se upoznati sa situacijom tek kad se sljedeći put okupim s njima.” Takav je njihov stav prema crkvenom radu. Višnji zatim kaže: „Nisi svjestan trenutačne situacije ni problema koji postoje u filmskoj produkciji, pa kako napreduje rad na evanđelju? U kojoj se zemlji rad na evanđelju najbolje, najidealnije proširio? Ljudi iz koje zemlje imaju relativno dobar kov i brzo shvaćaju? Koja zemlja ima bolji crkveni život?” „Ah, bio sam usredotočen samo na okupljanja, zaboravio sam pitati o tim stvarima.” „Onda, u timu za evanđelje, koliko ljudi može svjedočiti? Koliko se ljudi obučava za svjedočenje? Tko je odgovoran za crkveni rad i crkveni život u kojoj zemlji i tko to prati? Tko napaja i pastirski vodi? Jesu li novi članovi crkve iz raznih zemalja počeli živjeti crkveni život? Jesu li njihove predodžbe i uobrazilje u potpunosti riješene? Koliko se ljudi ukorijenilo u istinitom putu, tako da ih religiozni ljudi više ne mogu zaluditi? Nakon što vjeruju u Boga godinu ili dvije, koliko ih može obavljati svoje dužnosti? Razumiješ li i shvaćaš li te stvari? Kad se pojave problemi u radu, tko ih može riješiti? U timu za evanđelje, koja skupina ili pojedinci su odgovorni za svoj rad i imaju stvarne rezultate, znaš li?” „Ne znam. Ako želiš znati, mogu pitati za tebe. Ako ti se ne žuri, pitat ću kad budem imao vremena; još sam zauzet!” Je li ovaj vođa obavio ikakav konkretan posao? (Ne.) Na sve kaže „ne znam”; o stvarima se raspituje tek u trenutku kad ga se o tome pita, pa čime je onda zauzet? Bez obzira u koji tim ode na okupljanja ili provjeriti rad, ne uspijeva prepoznati probleme u radu i ne zna kako ih riješiti. Ako ne možeš odjednom prozrijeti stanja i karakter raznih ljudi, zar ne bi trebao barem pratiti, razumjeti i shvatiti probleme koji postoje u radu, koji se posao trenutačno obavlja i do koje je faze napredovao? Međutim, lažni vođe ne mogu učiniti ni toliko; nisu li slijepi? Čak i ako odu u razne timove unutar crkve kako bi pratili i provjeravali rad, oni uopće ne razumiju stvarnu situaciju, ne mogu prepoznati ključne probleme, a čak i ako uoče neke probleme, ne mogu ih riješiti.

Bio je jedan tim za filmsku produkciju koji se pripremao snimiti vrlo izazovan film, kakav nikada prije nisu pokušali snimiti. Njihov vođa nije bio svjestan jesu li oni prikladni za preuzimanje ovog filmskog scenarija, jesu li redatelj i cijela ekipa imali sposobnost dovršiti ovaj posao. Samo je rekao: „Preuzeli ste novi scenarij. Samo naprijed, snimite ga. Podržat ću vas i pratiti s vama. Dajte sve od sebe, a kada se pojave poteškoće, molite se Bogu i riješite ih prema Božjoj riječi.” A onda je otišao. Ovaj vođa nije mogao vidjeti niti prepoznati nijednu od postojećih poteškoća; može li se posao ovako dobro obavljati? Nakon što je tim za filmsku produkciju primio ovaj scenarij, redatelj i članovi tima često su analizirali radnju i raspravljali o kostimima i kadriranju, ali nisu imali pojma kako snimiti film; nisu mogli službeno započeti produkciju. Nije li to trenutačno stanje? Nisu li to postojeći problemi? Nisu li to pitanja koja bi vođa trebao riješiti? Vođa je svaki dan provodio na okupljanjima, nikakvi stvarni problemi nisu riješeni nakon mnogo dana okupljanja, a snimanje i dalje nije moglo normalno teći. Je li vođa imao ikakvog učinka? (Ne.) On je samo izvikivao parole kako bi podigao moral: „Ne možemo sjediti besposleni, ne možemo živjeti na teret kuće Božje!” Čak je i držao prodike ljudima: „Vi ljudi nemate savjesti, živite na teret kuće Božje bez ikakvog osjećaja – zar vas nije sram?” Nakon što je to rekao, svatko je u savjesti osjetio mali prijekor: „Da, posao napreduje tako sporo, a mi i dalje ovako dobivamo svoja tri obroka dnevno – nije li to život na tuđi račun? Nismo baš obavili nikakav posao. Tko će onda riješiti ove probleme koji se pojavljuju u radu? Mi ih ne možemo riješiti pa pitamo vođu, ali vođa nam samo kaže da se marljivo molimo, čitamo riječi Božje i skladno surađujemo, a da pritom ne porazgovara u zajedništvu o tome kako bi se ti problemi trebali riješiti.” Vođa je svaki dan održavao okupljanja na licu mjesta, ali ti se problemi jednostavno nisu mogli riješiti. S vremenom je vjera nekih ljudi ohladnjela, a njihova su stanja postala malodušna jer nisu znali kako dalje i nisu znali kako nastaviti sa snimanjem. Svoju su posljednju nadu polagali u vođu, nadajući se da bi on mogao riješiti neke stvarne probleme, ali nažalost, ovaj je vođa bio takoreći slijep, niti je učio stručni posao, niti je razgovarao u zajedništvu, raspravljao ili tražio rješenja s onima koji su ga razumjeli. Često bi držao knjigu Božjih riječi i govorio: „Čitam riječi Božje radi duhovne predanosti. Opremam se istinom. Neka me nitko ne ometa, zauzet sam!” Na kraju se nakupljalo sve više i više problema, što je dovelo do toga da je posao bio u poluparaliziranom stanju, a lažni je vođa i dalje mislio da obavlja sjajan posao. Zašto je to tako? Vjerovao je da, budući da je održavao okupljanja, raspitivao se o stanju posla, prepoznavao probleme, dijelio riječi Božje, ukazivao na stanja ljudi, i da se svatko prepoznao u tim stanjima i odlučio dobro obavljati svoju dužnost, onda je njegova odgovornost kao vođe bila ispunjena i učinio je sve što se od njega moglo očekivati – ako se specifični zadaci vezani za stručne aspekte ne bi mogli dobro obaviti, to više nije bila odgovornost vođe. Kakav je to vođa? Crkveni je rad zapao u poluparalizirano stanje, a on uopće nije bio zabrinut ni uznemiren. Da Višnji nije pitao ili poticao, on bi samo nastavio odugovlačiti, nikad ne spominjući što se događa ispod njega, ne rješavajući nikakve probleme. Je li takav vođa ispunio svoje odgovornosti vođe? (Ne.) Pa, o čemu je po cijele dane govorio na okupljanjima? Brbljao je besposleno, samo propovijedajući doktrine i izvikujući parole. Vođa nije rješavao stvarne probleme u radu, nije rješavao stanja nemara i negativnosti kod ljudi i nije znao kako riješiti probleme u radu ljudi u skladu s istina-načelima. Kao rezultat toga, cijeli je projekt stao i dugo se nije mogao vidjeti nikakav napredak. Ipak, vođa uopće nije bio zabrinut. Nije li to manifestacija lažnih vođa koji ne obavljaju stvaran posao? Koja je bit ove manifestacije lažnih vođa? Nije li ovo ozbiljno zanemarivanje odgovornosti? Biti teško nemaran u svom poslu, ne ispunjavati svoje odgovornosti – upravo to čine lažni vođe. Ti ostaješ na licu mjesta samo da bi obavljao formalnosti, ne rješavajući stvarne probleme. Ti ostaješ na licu mjesta samo da bi varao ljude; bez obavljanja ikakvog stvarnog posla, čak i da si cijelo vrijeme ostao ondje, ništa ne bi postigao. U radu i među stručnim aspektima pojavljuju se razni problemi, od kojih neke možeš riješiti, ali to ne činiš – to je već ozbiljno zanemarivanje odgovornosti. Štoviše, slijep si i u očima i u umu: ponekad kad i otkriješ probleme, ne možeš prozrijeti njihovu bit. Ne možeš ih riješiti, ali se pretvaraš da si sposoban nositi se s njima, jedva se držeći, dok izravno odbijaš razgovarati u zajedništvu ili se savjetovati s onima koji razumiju istinu, a ne izvještavaš ni Višnjeg niti od Njega tražiš. Zašto je to tako? Bojiš li se da će te orezati? Bojiš li se da će Višnji saznati istinu o tebi i smijeniti te? Nije li to usredotočenost na status bez imalo podržavanja rada kuće Božje? S takvim mentalitetom, kako bi mogao dobro obavljati svoju dužnost?

Bez obzira na to koji važan posao vođa ili djelatnik obavlja i kakva je priroda tog posla, njihov je prvi prioritet razumjeti i shvatiti kako se posao odvija. Moraju biti osobno prisutni kako bi pratili stvari i postavljali pitanja, dobivajući informacije iz prve ruke. Ne smiju se jednostavno oslanjati na glasine ili slušati izvještaje drugih ljudi. Umjesto toga, moraju vlastitim očima promatrati stanje osoblja i kako posao napreduje te razumjeti koje poteškoće postoje, odstupaju li neka područja od zahtjeva Višnjeg, postoje li kršenja načela, postoje li ikakva ometanja ili prekidi, nedostaje li potrebna oprema ili povezani nastavni materijali u vezi sa stručnim radom – sve to moraju imati u malom prstu. Bez obzira na to koliko izvještaja slušaju ili koliko saznaju iz glasina, ništa od toga ne može nadmašiti osobni posjet; točnije je i pouzdanije da stvari vide vlastitim očima. Jednom kad se upoznaju sa svim aspektima situacije, imat će dobru predodžbu o tome što se događa. Posebno moraju imati jasno i točno shvaćanje o tome tko je dobrog kova i vrijedan obuke, jer im samo to omogućuje da točno obučavaju i koriste ljude, što je ključno ako vođe i djelatnici žele dobro obavljati svoj posao. Vođe i djelatnici trebali bi imati put i načela po kojima će obučavati i trenirati ljude dobrog kova. Nadalje, trebali bi shvaćati i razumjeti razne vrste problema i poteškoća koje postoje u crkvenom radu i znati kako ih riješiti, a trebali bi imati i vlastite ideje i prijedloge o tome kako rad treba napredovati ili kakvi su mu budući izgledi. Ako su u stanju jasno govoriti o takvim stvarima zatvorenih očiju, bez ikakve sumnje ili bojazni, tada će posao biti mnogo lakše obaviti. I radeći na ovaj način, vođa će ispunjavati svoje odgovornosti, zar ne? Moraju biti dobro svjesni kako riješiti gore navedene probleme u radu i moraju često razmišljati o tim stvarima. Kad naiđu na poteškoće, moraju razgovarati u zajedništvu i raspravljati o tim stvarima sa svima, tragajući za istinom kako bi riješili probleme. Obavljajući na ovaj način stvaran posao s obje noge čvrsto na zemlji, neće biti poteškoća koje se ne mogu riješiti. Čine li lažni vođe to? (Ne.) Lažni vođe znaju se samo pretvarati i varati ljude, ponašajući se kao da razumiju stvari koje ne razumiju, nesposobni riješiti bilo kakve stvarne probleme i zaokupljeni samo beskorisnim stvarima. Kad ih se upita čime su bili zauzeti, kažu: „U našem je stambenom prostoru nedostajalo nekoliko jastuka, a timu za filmsku produkciju nedostajao je komad tkanine za kostime, pa sam otišao kupiti. Drugi put je kuhinja ostala bez namirnica, a kuhar nije mogao otići, pa sam ja morao izaći i kupiti, a usput sam uzeo i nekoliko vreća brašna. Sve te stvari morao sam obaviti sam.” Oni su doista bili prilično zauzeti. Ne zanemaruju li oni svoje prave zadatke? Uopće ih nije briga niti uopće nose teret kada je u pitanju posao koji spada u djelokrug njihovih odgovornosti kao vođa, već samo nastoje zabušavati. Problem što im je vlastiti kov prilično loš i što su slijepi i u očima i u umu dovoljno je ozbiljan, a oni još k tome ne nose nikakav teret i prepuštaju se ugodi, često provodeći nekoliko dana na nekom udobnom mjestu. Kad netko ima problem i traži ih radi rješenja, nema ih nigdje i nitko ne zna što zapravo rade. Sami si upravljaju vremenom. Ovaj tjedan, jedno jutro održe okupljanje za jedan tim, poslijepodne se odmaraju, a zatim navečer okupe ljude zadužene za opće poslove kako bi raspravljali o stvarima. Sljedeći tjedan održe okupljanje za one zadužene za vanjske poslove, ležerno pitajući: „Ima li kakvih poteškoća? Jeste li čitali riječ Božju u ovom razdoblju? Jeste li bili sputani ili ometani u svojim kontaktima s nevjernicima?” I nakon što postave tih nekoliko pitanja, smatraju da je gotovo. U tren oka, prođe mjesec dana. Koji su posao obavili? Iako su redom održavali okupljanja za svaki tim, nisu znali ništa o radnoj situaciji nijednog tima, niti su o tome saznavali ili se raspitivali, a još manje su se pridružili radu ili ga usmjeravali u svakom timu. Nisu sudjelovali u radu, pratili ga niti davali smjernice u vezi s njim, ali bilo je nekoliko stvari koje su radili točno na vrijeme: jeli su na vrijeme, spavali na vrijeme i održavali okupljanja na vrijeme. Život im je prilično uredan, dobro se brinu o sebi, ali njihov radni učinak nije na razini.

Neki vođe uopće ne ispunjavaju odgovornosti vođa i djelatnika, ne obavljaju bitan rad crkve, već se umjesto toga usredotočuju isključivo na neke nevažne opće poslove. Specijalizirali su se za upravljanje kuhinjom, uvijek pitajući: „Što danas jedemo? Imamo li jaja? Koliko je mesa ostalo? Ako nemamo, otići ću kupiti.” Smatraju da je rad u kuhinji izuzetno važan, bez razloga lutaju po kuhinji, uvijek razmišljajući o tome da pojedu više ribe, više mesa, da više uživaju, jedući hranu bez ikakvih skrupula. Dok su ljudi u svakom timu zauzeti poslom, usredotočeni na dobro obavljanje svojih dužnosti, ovi se vođe usredotočuju samo na dobru hranu, živeći prilično udoban život. Otkako su postali vođe, ne samo da ih nije brinuo crkveni rad i da su izbjegavali svaki težak napor, već su se i pobrinuli da ostanu bucmasti i rumeni u obrazima. Što oni rade svaki dan? Zauzeti su nekim općim poslovima, nekim trivijalnim stvarima, a da nisu dobro obavili nijedan stvaran posao niti riješili ijedan stvaran problem. Ipak, u srcu ne osjećaju kajanje. Svi lažni vođe ne obavljaju ključni rad crkve, niti rješavaju ikakve stvarne probleme. Nakon što postanu vođe, misle: „Samo trebam pronaći nekoliko ljudi da obave specifičan posao i onda ga ja ne moram sam raditi.” Vjeruju da, nakon što su rasporedili nadzornike za svaki segment rada, njima samima više ništa nije preostalo za raditi. Vjeruju da je to obavljanje rada na vođenju i da tada imaju pravo uživati u povlasticama svog statusa. Ne sudjeluju ni u kakvom stvarnom poslu, ne prate ga niti daju smjernice, i ne provode istrage ili istraživanja kako bi riješili probleme. Ispunjavaju li oni odgovornosti vođe? Može li se crkveni rad tako dobro obaviti? Kad ih Višnji pita kako napreduje posao, kažu: „Crkveni rad je sasvim normalan. Svaki segment rada ima nadzornika koji se njime bavi.” Ako ih se dalje pita ima li problema u radu, odgovaraju: „Ne znam. Vjerojatno nema nikakvih problema!” Takav je stav lažnih vođa prema svom poslu. Kao vođa, ti pokazuješ potpunu neodgovornost za posao koji ti je dodijeljen; sve je prepušteno drugima, bez praćenja, raspitivanja ili pomoći u rješavanju problema s tvoje strane – ti samo sjediš ondje kao nadzornik koji se ne miješa. Ne zanemaruješ li ti svoju odgovornost? Ne ponašaš li se kao službenik? Ne obavljati nikakav specifičan posao, ne pratiti posao, ne rješavati stvarne probleme – nisu li takvi vođe samo ukrasi? Nisu li oni lažni vođe? To je oličenje lažnog vođe. Posao lažnog vođe sastoji se samo od praznih riječi i izdavanja naredbi bez stvarnog sudjelovanja u poslu ili njegovog praćenja, niti traženja ili prepoznavanja problema unutar posla. Čak i kad se problemi prepoznaju, oni ih ne rješavaju. Oni samo djeluju kao nadzornici koji se ne miješaju, misleći da to predstavlja obavljanje posla. A ipak, takvo vođenje nimalo ne remeti njihov duševni mir; svaki dan žive udobno i uvijek su veseli. Kako to da još uvijek mogu nositi osmijeh na licu? Otkrio sam jednu činjenicu: takvi su ljudi potpuno besramni. Kao vođe ne obavljaju nikakav stvaran posao, samo rasporede nekoliko ljudi da obave zadatke i smatraju to gotovim. Nikad ih ne vidite na radnom mjestu; nemaju pojma o napretku ili rezultatima crkvenog rada, a ipak i dalje misle da su kompetentni i u skladu s mjerilom kao vođe. To je oličenje lažnog vođe, koji uopće ne obavlja nikakav stvaran posao. Lažni vođe nemaju teret za crkveni rad, ne brinu se niti su tjeskobni bez obzira na to koliko se problema pojavi; zadovoljni su time da samo obave neke opće poslove i onda misle da su obavili stvaran posao. Bez obzira na to kako Višnji razotkriva lažne vođe, oni se iznutra ne osjećaju loše, niti se prepoznaju u tom razotkrivanju; nemaju nikakvog samoispitivanja ni pokajanja. Nisu li takvi ljudi lišeni savjesti i razuma? Može li se netko tko uistinu ima savjest i razum tako odnositi prema crkvenom radu? Zasigurno ne.

Općenito, ljudi s imalo savjesti i razuma, kad čuju razotkrivanje različitih manifestacija lažnih vođa i usporede se s tim opisima, moći će, u većoj ili manjoj mjeri, vidjeti da u tim opisima ima nečega njihovog. Lica će im pocrvenjeti, postat će nemirni, srca će im biti uznemirena, osjećat će se dužnima Bogu i potajno će odlučiti: „Prije sam se prepuštao udobnostima tijela, nisam dobro obavljao svoj posao, nisam ispunjavao svoje odgovornosti, nisam obavljao stvaran posao, ništa nisam znao kad bi me se pitalo, uvijek sam se želio izvući i uvijek sam se pretvarao, bojeći se da će, jednom kad drugi vide što se stvarno događa sa mnom, moj ugled i status biti izgubljeni, a položaj vođe koji sam držao neću moći zadržati. Tek sada vidim da je takvo ponašanje sramotno i da se ne može nastaviti. Moram biti malo ozbiljniji u djelovanju i uložiti napor. Ako i dalje ne budem dobro radio, to bi bilo neoprostivo – moja bi me savjest optuživala!” Ovakvi lažni vođe još uvijek posjeduju nešto ljudskosti i savjesti; u najmanju ruku, njihova je savjest svjesna. Nakon što čuju Moje razotkrivanje, prepoznaju se u tim riječima i osjećaju se uznemireno; razmišljaju: „Doista nisam obavio nikakav stvaran posao, niti riješio ikakve stvarne probleme. Ne zaslužujem Božje poslanje ni titulu vođe. Što bih onda trebao učiniti? Moram se popraviti; od sada se moram svojski prihvatiti posla i rješavati stvarne probleme, sudjelovati u svakom specifičnom zadatku, izbjegavati izvlačenje, izbjegavati pretvaranje i raditi stvari u punoj mjeri svojih sposobnosti. Bog ispituje srca i najdublje misli ljudi, Bog zna pravu mjeru svakoga; bez obzira na to radim li stvari dobro ili loše, najvažnije je raditi to svesrdno. Ako ne mogu učiniti ni to, mogu li se još zvati čovjekom?” Biti u stanju razmišljati o sebi na ovaj način naziva se imati savjest. Ljudi bez savjesti, bez obzira na to kako ih ti razotkrivaš, ne crvene se u licu niti osjećaju da im srce ubrzano kuca; oni samo nastavljaju raditi što god žele. Čak i ako se vide u onome što je Bog razotkrio, osjećaju se ravnodušno prema tome: „Nije da me se spomenulo imenom”, misle. „Zašto bih se bojao? Moj je kov dobar, talentiran sam; kuća Božja ne može bez mene! Pa što ako ne obavljam nikakav stvaran posao? Ne radim ga ja, ali nađem nekog drugog da ga radi, pa se ipak obavi, zar ne? U svakom slučaju, svaki zadatak koji ti od mene tražiš, ja ga za tebe obavim, bez obzira na to koga zadužim da ga obavi. Moj je kov dobar, pa radim pametno. U budućnosti ću i dalje zabušavati i uživati u životu kako želim.” Bez obzira na to kako Ja raščlanjujem ili razotkrivam lažne vođe zbog neobavljanja stvarnog posla, dotični ljudi ostaju isti, potpuno nesvjesni: „Neka drugi misle što žele i vide me kako me žele vidjeti – ja to jednostavno neću raditi!” Imaju li takvi lažni vođe savjest? (Ne.) Ovo je četvrti put da razgovaramo u zajedništvu o razotkrivanju različitih manifestacija lažnih vođa, i svaki put kad Ja razotkrijem takve pojedince, oni s imalo savjesti osjećaju se kao da sjede na iglama, osjećaju se nesigurno jer nisu dobro obavili svoj posao i potajno odlučuju da se brzo pokaju i naprave zaokret. U međuvremenu, oni bez savjesti iznimno su besramni; ne osjećaju apsolutno ništa. Bez obzira na to kako Ja razgovaram u zajedništvu, oni samo nastavljaju živjeti svoje dane kao i obično, uživajući u životu kako žele. Kad ih upitaš: „Neki su ljudi odgovorni za rad na evanđelju, neki za prevoditeljski rad, a drugi za filmsku produkciju – za koji si ti specifičan posao odgovoran?”, oni kažu: „Iako nisam obavljao nikakav specifičan posao, ja sve nadgledam. Održavam im okupljanja.” Ako ih zatim upitaš: „Koliko okupljanja ti održavaš u mjesec dana?”, odgovorit će: „U najmanju ruku, jedno veliko okupljanje mjesečno i jedno malo svaka dva tjedna.” A kad ih upitaš: „Osim održavanja okupljanja, koji si ti specifičan posao obavio?”, odgovorit će: „S obzirom na to da su me okupljanja toliko zaokupila, koji specifičan posao mogu raditi? Osim toga, opseg kojim upravljam toliko je širok da nemam vremena za specifičan posao.” Ovi lažni vođe osjećaju da su potpuno u pravu – oni su zaista postojani i stabilni vođe! Bez obzira na to kako ih se razotkriva i orezuje, oni se ni najmanje ne uzrujavaju zbog toga. Kad bi se Mene zadužilo da obavim neki specifičan zadatak, poput kuhanja za pet osoba, a Ja bih pripremio dovoljno hrane samo za četiri, osjećao bih se nelagodno što nisam pripremio dovoljno i osjećao bih se krivim što nisam dobro nahranio sve. Tada bih razmišljao o tome kako to nadoknaditi, pazeći da sljedeći put točno izračunam kako bi svatko dobio dovoljno za jelo. A ako bi netko rekao da je hrana preslana, i zbog toga bih se osjećao loše. Pitao bih koje je jelo bilo preslano, a zatim bih pitao druge je li začinjenost bila prikladna. Iako je teško svima ugoditi, Ja i dalje moram pokušati na sve moguće načine dobro obaviti Svoj dio. To se zove ispunjavanje svojih odgovornosti; to je razum koji bi ljudi trebali posjedovati. Ti uvijek moraš ispunjavati svoje odgovornosti; bez obzira na to o kojem se zadatku radi, moraš osobno u njemu sudjelovati. Ako netko ponudi drugačije mišljenje – bez obzira na to tko je – a ti shvatiš da griješiš i osjećaš se loše nakon što to čuješ, onda moraš unijeti ispravke i u budućnosti uložiti srce u ono što radiš, radeći dobro čak i ako to znači podnijeti neke teškoće. Lažni vođe nemaju taj osjećaj, pa uopće ne podnose nikakve teškoće. Nakon što čuju ove činjenice o razotkrivanju lažnih vođa, ne osjećaju apsolutno ništa, i dalje uživaju u hrani, čvrsto spavaju i lijepo se provode, svakog su dana istog sretnog raspoloženja, bez osjećaja da na ramenima nose težak teret ili grižnje savjesti u srcu. Kakvi su to ljudi? Takvi ljudi imaju problem sa svojim karakterom: nedostaje im savjest, lišeni su razuma i niskog su karaktera. Unatoč tome što sam tako dugo razotkrivao različite manifestacije lažnih vođa – i iz pozitivne perspektive, pružajući i održavajući zajedništvo, i iz negativne perspektive, razotkrivajući ih i raščlanjujući – dio lažnih vođa još uvijek ne može prepoznati vlastite probleme, niti se ikada namjeravaju samoispitivati i pokajati. Da nema nadzora i poticaja od Višnjeg, oni bi i dalje zabušavali u svom poslu koliko god mogu, nimalo ne mijenjajući smjer. Bez obzira na to kako ih Ja razotkrivam, oni i dalje sjede ondje nepomućeni i potpuno nesvjesni. Nisu li oni odveć besramni? Ljudi ovog tipa nisu podobni da budu vođe ili djelatnici; toliko su niskog karaktera da ne znaju za sram! Normalnim bi ljudima, čak i samo da čuju da netko spominje njihove nedostatke, mane ili bilo što neprikladno ili protivno načelima u vezi s onim što su učinili – a kamoli da ih se posebno razotkriva – bilo teško to podnijeti, i osjećali bi se uzrujano i posramljeno te bi razmišljali o tome kako se promijeniti i ispraviti. U međuvremenu, ovi lažni vođe naprave potpuni nered u svom poslu i i dalje žive mirne savjesti, ne osjećajući se zabrinuto ni tjeskobno, i ostaju potpuno nesvjesni bez obzira na to kako ih se razotkriva – čak pronalaze mjesta gdje će se sakriti i tražiti dokolicu, i uvijek ih nema nigdje. Oni doista ne znaju za sram!