Na posljednjem okupljanju razgovarali smo o petoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Tijekom razgovora u zajedništvu o petoj stavci raščlanili smo neka očitovanja i postupke lažnih vođa te smo završili razgovor o toj stavci. Sada ćemo razgovarati o šestoj i sedmoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Koji je konkretan sadržaj tih dviju stavki? (Šesta stavka: promicati i odgajati sve vrste kvalificiranih talenata kako bi svi koji teže istini mogli imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost. Sedma stavka: razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten.) Raščlanimo onda različite postupke i očitovanja lažnih vođa s obzirom na te dvije stavke. Te dvije stavke pripadaju istoj kategoriji, koja se tiče crkvina promicanja, odgajanja i korištenja svih vrsta ljudi. Najprije ćemo u zajedništvu razgovarati o načelima Božje kuće u promicanju i odgajanju svih vrsta kvalificiranih talenata. Nećete li na taj način u osnovi moći shvatiti neka od načela kojih bi se vođe i djelatnici trebali pridržavati pri obavljanju ovog posla? Možda mislite: „Kao vođe i djelatnici često dolazimo u doticaj s tim pitanjima, već smo upoznati s ovim poslom i imamo nešto iskustva u njemu, pa čak i da ne kažeš ništa više o tome, nama je to jasno i ne trebaš o tome dalje posebno razgovarati s nama u zajedništvu.” Dakle, zar nema potrebe o tome razgovarati? (Potrebno nam je da s nama razgovaraš o tome. Još ne shvaćamo načela u vezi s time, a postoje i neki talentirani ljudi koje još ne znamo razlučiti.) Većina vođa i djelatnika još je vrlo zbunjena oko toga kako obavljati ovaj posao, u procesu su snalaženja i ne mogu shvatiti precizna načela, stoga još trebamo razgovarati o detaljima.

Šesta stavka: Promicati i odgajati sve vrste kvalificiranih talenata kako bi svi koji teže istini mogli imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost

Značaj toga što Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi

Zašto Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi? Promiče li i odgaja sve vrste talentiranih ljudi radi bavljenja znanošću, obrazovanjem i književnošću? Božji izabrani narod već bi trebao znati da, kada Božja kuća promiče i odgaja različite vrste talentiranih ljudi, to ne čini u svrhu proizvodnje nekog visokotehnološkog proizvoda i stvaranja čuda ni radi istraživanja povijesti ljudskog razvoja, a još manje radi izrade bilo kakvih planova za budućnost čovječanstva. Zašto, onda, Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi? Razumijete li vi to ili ne? (Kako bi se širilo evanđelje kraljevstva.) Kako bi se širilo evanđelje kraljevstva – to je jedan od razloga. Što još postoji? (Kako bi svatko tko teži istini mogao imati priliku za obuku.) Točno, ovaj je odgovor prilično razuman i pogađa srž problema. To je zato da bi još više ljudi koji teže istini moglo imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost. Oba odgovora koja ste maloprije dali točna su i precizna. To što Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi s jedne se strane odnosi na širenje evanđelja kraljevstva i na djelo Božje, a s druge strane odnosi se na pojedinačne težnje i ulazak. To su dva sveobuhvatna aspekta. Konkretno govoreći, koji je značaj toga što Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi? Koji konkretno posao u crkvi obavljaju ljudi koje ona promiče i odgaja? Kada Božja kuća promiče i odgaja osobu da bude vođa tima, nadzornik ili crkveni vođa odnosno djelatnik, postaju li oni time dužnosnici? (Ne.) Božja kuća promiče i odgaja ljude kako bi mogli biti odgovorni za određene projekte ili poslove unutar različitih segmenata rada crkve, kao što su rad na evanđelju, rad na izradi tekstova, rad na filmskoj produkciji, rad na pojenju, kao i neki opći poslovi i tako dalje. Kako, onda, oni obavljaju te određene poslove? Preuzimanjem različitih segmenata rada crkve u skladu s Božjim zahtjevima, istina-načelima Božjih riječi i radnim aranžmanima Božje kuće, čime izvršavaju svoju dužnost prema Božjim zahtjevima i postupaju u skladu s istina-načelima. Uzimajući u obzir činjenicu da se ti ljudi promiču i odgajaju kako bi obavljali neki posao, dobro obavljanje tog posla ne omogućuje im službena titula ili status, već moraju biti određenog kova kako bi na sebe preuzeli određeni posao, to jest, kako bi na sebe preuzeli ono što im je Bog povjerio, drugim riječima, dužnost i obvezu koje nose odgovornost. To je konkretan značaj i definicija promicanja i odgajanja različitih vrsta talentiranih pojedinaca kao što je spomenuto u šestoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Stoga, u promicanju i odgajanju ljudi cilj je Božje kuće odgajati sve vrste talentiranih ljudi da dobro obavljaju različite segmente rada crkve u skladu s Božjim zahtjevima i radnim aranžmanima Božje kuće; to je kako bi se tim ljudima omogućilo da preuzmu na sebe različite konkretne zadatke crkve. Istovremeno, Božja kuća odgaja i obučava te ljude kako bi naučili promišljati o Božjim riječima, u zajedništvu razgovarati o istini i postupati prema načelima, što ih vodi do toga da primjenjuju istinu i žive po Božjim riječima te da uđu u istina-stvarnost. Omogućuje im i da imaju stvarna iskustva i svjedočanstva nakon čega mogu voditi, pojiti i opskrbljivati druge te dobro obavljati različite aspekte rada crkve. Time se istovremeno Božjem izabranom narodu omogućuje da se pokorava Bogu, svjedoči o Bogu i ispunjava dužnost propovijedanja evanđelja. Metoda koja se primjenjuje za promicanje i odgajanje svih vrsta talentiranih ljudi s jedne je strane voditi ljude pri primjenjivanju i doživljavanju Božjih riječi, upoznavanju samih sebe, odbacivanju svoje iskvarene naravi i ulasku u istina-stvarnost; s druge strane to je da vođe i djelatnici koriste vlastito praktično iskustvo odanosti i pokornosti kako bi vodili i odgajali ljude u ispunjavanju njihovih dužnosti i davanju gromoglasnih svjedočanstava za Boga. To su dva glavna puta primjene za odgajanje različitih vrsta talentiranih ljudi. To je konkretan posao koji se provodi pri promicanju i odgajanju različitih vrsta talentiranih ljudi, a i pravi značaj njihova promicanja i odgajanja.

Zahtijevani kriteriji za razne vrste talentiranih ljudi koje Božja kuća promiče i odgaja

I. Zahtijevani kriteriji za vođe, djelatnike i nadglednike raznih segmenata rada

Na koga se odnose „razne vrste talentiranih ljudi koje crkva promiče i odgaja”? Koje to domete obuhvaća? Kao prvo, to je tip ljudi koji mogu biti nadzornici raznih segmenata rada. Koji su zahtijevani standardi za nadzornike raznih segmenata rada? Postoje tri glavna zahtjeva. Prvi je taj da moraju imati sposobnost shvaćanja istine. Samo oni koji mogu čisto i bez izobličavanja shvatiti istinu te izvlačiti zaključke ljudi su dobrog kova. Ljudi dobrog kova moraju u najmanju ruku imati duhovno razumijevanje i biti u stanju samostalno jesti i piti riječi Božje. Tijekom jedenja i pijenja riječi Božjih moraju biti u stanju samostalno prihvatiti sud, grdnju i orezivanje Božjih riječi te tragati za istinom kako bi riješili vlastite predodžbe i uobrazilje te primjese vlastite volje, kao i svoje iskvarene naravi – ako dosegnu taj standard, to znači da znaju kako doživjeti djelo Božje, a to je očitovanje dobrog kova. Drugi je taj da moraju nositi breme za rad crkve. Ljudi koji uistinu nose breme nemaju samo entuzijazam, već imaju i stvarno životno iskustvo, razumiju neke istine i mogu prozreti neke probleme. Oni vide da u radu crkve i među Božjim izabranim narodom postoje mnoge poteškoće i problemi koje treba riješiti. Oni to vide svojim očima i brinu se zbog toga u svojim srcima – to znači nositi breme za rad crkve. Ako je netko samo dobrog kova i sposoban shvatiti istinu, ali je lijen, priželjkuje fizičke udobnosti, nije voljan obavljati stvaran posao te odradi samo malo kada mu Višnji izda rok za dovršetak i kada se ne može izvući od toga, onda je to osoba koja ne nosi nikakvo breme. Ljudi koji ne nose breme ljudi su koji ne teže istini, ljudi bez osjećaja za pravdu i ništarije koje cijeli dan provode prejedajući se, a da ni o čemu ozbiljno ne razmišljaju. Treći je zahtjev da moraju posjedovati radnu sposobnost. Što znači „radna sposobnost”? Jednostavno rečeno, to znači da uz to što su sposobni dodjeljivati posao i davati ljudima upute mogu i prepoznati i riješiti probleme – to znači posjedovati radnu sposobnost. Pored toga, potrebne su im i organizacijske vještine. Ljudi s organizacijskim vještinama osobito su vješti u okupljanju ljudi, organiziranju i raspoređivanju posla te rješavanju problema, a kada raspoređuju posao i rješavaju probleme, mogu potpuno uvjeriti ljude i navesti ih da poslušaju – to znači imati organizacijske vještine. Oni koji uistinu imaju radnu sposobnost mogu izvršiti određene poslove prema aranžmanu Božje kuće i to mogu učiniti brzo i odlučno bez ikakve traljavosti i, štoviše, mogu dobro obaviti različite poslove. To su tri standarda Božje kuće za odgajanje vođa i djelatnika. Ako netko ispunjava ta tri standarda, on je rijedak, talentiran pojedinac i treba ga odmah promicati, odgajati i obučavati, a nakon nekog vremena praktičnog rada može preuzeti posao. Onaj koji ima kov, nosi breme i posjeduje radnu sposobnost ne treba da se ljudi stalno brinu zbog njega i nadziru ga te potiču u poslu. On je proaktivan, zna koji se poslovi trebaju obaviti u koje vrijeme, koje poslove treba pregledati i nadzirati, a koje poslove treba provjeriti ili pomno pratiti. On je itekako svjestan tih stvari. Takvi su ljudi relativno pouzdani i vjerodostojni u svom poslu i neće se dogoditi veći problemi. Čak i ako se problemi dogode, bit će to beznačajne stvari koje ne utječu na širu sliku i Bog se ne bi trebao zabrinjavati zbog posla koji ti ljudi obavljaju. Samo oni koji u svom poslu zaista mogu stajati na svojim nogama uistinu posjeduju radnu sposobnost. Oni koji ne mogu stajati na svojim nogama i uvijek trebaju druge da se brinu zbog njih, paze na njih, nadziru ih, pa čak i da ih drže za ruku i uče što da rade, tip su ljudi koji imaju izuzetno loš kov. Rezultati rada ljudi s običnim kovom svakako su obični i tim je ljudima potrebno da drugi paze na njih i nadziru ih prije nego što mogu išta učiniti. Nasuprot tome, ljudi dobrog kova mogu stajati na svojim nogama nakon nekog vremena obuke i svaki put kad im Višnji da upute za zadatak i u zajedništvu govori o nekim načelima, oni mogu shvatiti načela, izvršiti posao u skladu s njima i u osnovi slijediti pravi put bez prevelikih odstupanja ili nedostataka te postići rezultate koje bi trebali – to znači posjedovati radnu sposobnost. Na primjer, Božja kuća poziva da se crkva očisti te da se prepoznaju antikristi i zli ljudi i izbace iz crkve, a vrsta ljudi koja posjeduje radnu sposobnost u osnovi ne odstupa pri izvršavanju tog zadatka. Kad se antikrist jednom pojavi, potrebno je najmanje oko pola godine da bude razotkriven i uklonjen. Tijekom tog vremena oni koji posjeduju radnu sposobnost mogu ga prepoznati, održati razgovor u zajedništvu o istini kako bi raščlanili očitovanja antikrista i mogu pomoći braći i sestrama da steknu razlučivanje o njemu i ne budu zaluđeni, čime im se omogućuje da se zajedno podignu kako bi razotkrili i izbacili antikrista. Kada se antikristi ili zli ljudi pojave u djelokrugu rada ljudi koji posjeduju radnu sposobnost, većina braće i sestara u osnovi ne biva zavedena ili pod utjecajem. Samo nekoliko smetenih ljudi i onih vrlo lošeg kova biva zavedeno, a to je normalna pojava. Ljudi koji su dobrog kova i koji posjeduju radnu sposobnost mogu postići ove rezultate u svom poslu, a takvi ljudi posjeduju istina-stvarnost i ispunjavaju standarde za vođe i djelatnike.

Među raznim vrstama talentiranih ljudi koje sam maloprije spomenuo, prva su vrsta oni koji mogu biti nadzornici raznih segmenata rada. Za njih je prvi zahtjev da imaju sposobnost i kov za shvaćanje istine. To je minimalni zahtjev. Drugi je zahtjev da nose breme – to je neizostavno. Neki ljudi shvaćaju istinu brže od običnih ljudi, imaju duhovno razumijevanje, dobrog su kova, posjeduju radnu sposobnost i, nakon što se neko vrijeme obučavaju, svakako mogu stajati na svojim nogama. Ali postoji ozbiljan problem s tim ljudima – ne nose nikakvo breme. Vole jesti, piti, zabavljati se i skitati uokolo. To ih jako zanima, ali ako se od njih zatraži da obave neki određeni posao koji zahtijeva da trpe teškoće i plate cijenu te da se malo obuzdaju, postaju bezvoljni i tvrde da imaju neku bolest ili boljku i da se u svakom dijelu tijela osjećaju neugodno. Oni su neobuzdani i nedisciplinirani, ležerni, svojeglavi i raspušteni. Jedu, spavaju i zabavljaju se kad god požele, a rade samo kad im puhne. Ako je posao imalo težak ili naporan, gube interes i više ne žele izvršavati svoju dužnost. Je li to nošenje bremena? (Ne.) Ljudi koji su lijeni i priželjkuju fizičke udobnosti nisu oni koje bi trebalo promicati i odgajati. Postoje i ljudi čiji je kov više nego adekvatan za neki posao, ali nažalost, oni jednostavno ne nose breme, ne vole preuzimati odgovornost, ne vole nevolje i ne vole se brinuti. Slijepi su za posao koji treba obaviti, pa čak i ako ga vide, ne žele se pobrinuti za njega. Jesu li ljudi te vrste kandidati za promicanje i odgajanje? Apsolutno ne; ljudi moraju nositi breme kako bi bili promicani i odgajani. Nošenje bremena može se opisati i kao posjedovanje osjećaja odgovornosti. Posjedovanje osjećaja odgovornosti više se tiče ljudskosti; nošenje bremena odnosi se na jedan od standarda koje Božja kuća koristi za mjerenje ljudi. Oni koji nose breme, a uz to posjeduju i dvije druge stvari – sposobnost i kov za shvaćanje istine te radnu sposobnost – vrsta su ljudi koji se mogu promicati i odgajati te ljudi te vrste mogu biti nadzornici raznih segmenata rada. To su standardi koji se zahtijevaju za promicanje i odgajanje ljudi da postanu nadzornici raznih vrsta, a ljudi koji ispunjavaju te standarde kandidati su za promicanje i odgajanje.

II. Zahtijevani kriteriji za talentirane ljude u raznim zanimanjima koji posjeduju posebne talente ili darove

Uz vrstu ljudi koji mogu biti nadzornici raznih segmenata rada postoji i druga vrsta ljudi koji se mogu promicati i odgajati, a to su oni koji posjeduju posebne talente ili darove ili su ovladali nekim profesionalnim vještinama. Koji je standard koji Božja kuća zahtijeva za odgajanje takvih ljudi u vođe timova? Najprije se gleda njihova ljudskost – sve dok relativno vole pozitivne stvari i nisu zli ljudi, to je dovoljno. Neki bi mogli pitati: „Zašto se od njih ne zahtijeva da budu netko tko teži istini?” Zato što vođe timova nisu crkveni vođe ili djelatnici niti su osobe koje poje i zahtijevati od njih da ispune standard težnje istini bilo bi previše tražiti, a za većinu njih nedostižno. To se ne zahtijeva od ljudi koji obavljaju opće poslove ili određene segmente profesionalnog rada; da se zahtijeva, samo bi se nekolicina kvalificirala, stoga se standardi moraju sniziti. Sve dok ljudi razumiju svoju struku i sposobni su preuzeti posao na sebe te ne čine zlo niti uzrokuju bilo kakve smetnje, to je dovoljno. Za ljude koji su stručnjaci za neke vještine i zanimanja te koji posjeduju određene jače strane, ako će u Božjoj kući obavljati posao koji zahtijeva poznavanje određene vještine i odnosi se na njihova zanimanja, dovoljno je samo da su relativno bezazleni i čestiti u pogledu svog karaktera, da nisu zli, izopačeni u svom shvaćanju, da su sposobni podnijeti teškoće i voljni platiti cijenu. Stoga je prvi zahtjev za odgajanje takvih ljudi za vođe timova da moraju relativno voljeti pozitivne stvari, a pored toga, moraju biti sposobni podnijeti teškoće i platiti cijenu. Što još postoji? (Moraju imati čestit karakter, ne smiju biti zli i ne smiju imati izopačeno shvaćanje.) Njihov karakter mora biti relativno čestit, ne smiju biti zli ljudi i ne smiju imati izopačeno shvaćanje. Neki bi mogli pitati: „Dakle, može li se njihova sposobnost shvaćanja istine smatrati visokom? Nakon što čuju istinu, mogu li spoznati istina-stvarnost i ući u istina-stvarnost?” Nema potrebe zahtijevati sve to; dovoljno je zahtijevati da takvi ljudi nemaju izopačeno shvaćanje. Kada ljudi koji nemaju izopačeno shvaćanje rade svoj posao, jedna je od prednosti to što vjerojatno neće uzrokovati prekide ni učiniti nešto apsurdno. Na primjer, Božja kuća više je puta vodila razgovore u zajedništvu o načelima povezanima s bojom kostima glumaca, koji trebaju biti dostojanstveni i pristojni te raznobojni, a ne jednolični. No i dalje postoje oni koji jednostavno ne mogu shvatiti što im se govori, ne razumiju što čuju, nesposobni su shvatiti i ne mogu prepoznati načela unutar tih zahtjeva Božje kuće te na kraju odaberu kostime koji su potpuno sivi – nije li to izopačeno shvaćanje? (Jest.) To znači imati izopačeno shvaćanje. Što uglavnom znači relativno voljeti pozitivne stvari? (Biti u stanju prihvatiti istinu.) Točno. To znači biti u stanju prihvatiti riječi i stvari koje su u skladu s istinom i biti u stanju prihvatiti Božje riječi i sve aspekte istine te im se pokoriti. Bez obzira na to mogu li takvi ljudi provesti te stvari u djelo, u najmanju ruku, ne smiju im se duboko u sebi opirati ni osjećati odbojnost prema njima. Takvi su ljudi dobri ljudi, a kolokvijalno se može reći da su pristojni ljudi. Koje su karakteristike pristojnih ljudi? Oni osjećaju odbojnost, gađenje i gnušanje prema zlim djelima koja nevjernici vole činiti, kao i prema zlim trendovima koje nevjernici slijede. Na primjer, trendovi svijeta nevjernika zagovaraju zle sile, pa mnoge žene teže tome da se udaju za nekog bogataša ili postanu nečije ljubavnice. Nije li to opako? Ljudi koji vole istinu te stvari smatraju osobito odbojnima i neki kažu: „Čak i da ne mogu naći nekoga za udaju, čak i da umirem od siromaštva, nikada ne bih postupila kao jedna od tih osoba”, drugim riječima, osjećaju prijezir i gnušanje prema takvim ljudima. Jedna je karakteristika pristojnih ljudi to da zle trendove smatraju odbojnima i ogavnima te preziru one koji su uhvaćeni u stupicu takvih trendova. Ti su ljudi prilično čestiti; na spomen vjerovanja u Boga i bivanja dobrom osobom, hodanja pravim putem, štovanja Boga i klonjenja zla, klonjenja zlih trendova i klonjenja svakog zlog ponašanja na svijetu duboko u sebi osjećaju da je to nešto dobro. Bez obzira na to jesu li u stanju iskoračiti kako bi sve to postigli i neovisno o tome kolika je njihova odlučnost da vjeruju u Boga i hodaju pravim putem, na kraju krajeva, duboko u sebi čeznu živjeti u svjetlu i čeznu biti na mjestu gdje vlada pravednost. Takvi su čestiti ljudi vrsta ljudi koji poprilično vole pozitivne stvari. Oni koje Božja kuća treba promicati i odgajati moraju u najmanju ruku posjedovati karakter čestite ljudskosti i ljubavi prema pozitivnim stvarima. To je ujedno i prvi standard koji se zahtijeva za promicanje talentiranih ljudi koji imaju profesionalne vještine i određene jače strane. Drugi je standard da takvi ljudi moraju biti sposobni podnijeti teškoće i platiti cijenu. To jest, kada je riječ o ciljevima ili poslu prema kojem su strastveni, sposobni su ostaviti po strani vlastite želje, ostaviti po strani tjelesne užitke ili ugodan život, pa čak i odreći se vlastitih budućih izgleda. Štoviše, malo teškoće ili lagani osjećaj umora nije im velika stvar; sve dok rade nešto smisleno i za što vjeruju da je ispravno, rado se odriču tjelesnih užitaka i koristi – ili, u najmanju ruku, imaju odlučnost i želju da to učine. Neki ljudi kažu: „Ponekad ta osoba i dalje priželjkuje fizičke udobnosti: ponekad želi duže spavati ili jesti dobru hranu, a ponekad želi izaći u šetnju ili se zabavljati – ali većinu vremena sposobna je podnijeti teškoće i platiti cijenu; samo je ponekad raspoloženje navede na takve misli. Bi li se to smatralo problemom?” Ne bi. Bilo bi previše tražiti da se u potpunosti odrekne tjelesnih užitaka, osim u posebnim okolnostima. Općenito, kada takvim ljudima daš neki posao, bez obzira na to radi li se o velikom ili malom poslu, bez obzira na to je li to nešto što vole raditi i bez obzira na to koliko je posao težak ili koliko veliku teškoću moraju podnijeti ili koju cijenu moraju platiti, ako im to dodijeliš, zajamčeno će to učiniti najbolje što mogu i da ne trebaš paziti na njih niti ih nadzirati. Takvi ljudi mogu podnijeti teškoće i platiti cijenu, a ovo je još jedno očitovanje pristojnih ljudi. Što znači biti sposoban podnijeti teškoće i platiti cijenu? To znači biti temeljit, biti izuzetno posvećen i pažljiv i biti voljan podnijeti svaku teškoću i platiti svaku cijenu kako bi se stvari obavile kako treba. Takvi ljudi, kada je riječ o obavljanju stvari, drže svoja obećanja i pouzdani su, za razliku od ljudi koji su neumjereni u jelu i lijeni, vole dokolicu i mrze rad te stavljaju profit ispred svega. Ti ljudi pogaze svoja obećanja, neprestano govore lažne riječi kako bi prevarili i nagovorili druge i ne ustručavaju se lagati i lažno se zaklinjati kako bi postigli svoje ciljeve – Bog neće spasiti te ljude. Bog voli poštene ljude. Samo pošteni ljudi drže svoju riječ i odani su svojim dužnostima i samo oni koji mogu podnijeti teškoće i platiti cijenu kako bi ispunili Božje poslanje mogu biti spašeni od Boga. Biti sposoban podnijeti teškoće i platiti cijenu druga je karakteristika i očitovanje koje bi netko trebao posjedovati kako bi ga Božja kuća promicala i odgajala. Treći je standard da nemaju izopačena shvaćanja. To jest, nakon što poslušaju Božje riječi, barem su u stanju znati na što se riječi odnose, mogu shvatiti što Bog govori, a shvaćanje im nije iskrivljeno ni apsurdno. Na primjer, ako govoriš o plavoj boji, neće je pogrešno protumačiti kao crnu, a ako govoriš o sivoj boji, neće je pogrešno protumačiti kao ljubičastu. To je minimalni zahtjev. Čak i ako im je shvaćanje ponekad izopačeno, kada drugi na to ukažu, mogu to prihvatiti, a ako vide da netko drugi ima čišće shvaćanje od njih samih, spremni su ga prihvatiti – to je tip osobe koja ima čisto shvaćanje. Četvrti je zahtjev da ne smiju biti zli ljudi. Je li ovo lako razumjeti? Ne biti zla osoba znači da moraju činiti barem jedno, a to je da nakon što ne uspiju postići ono što je od njih tražila Božja kuća ili nakon što su prekršili načela i učinili nešto pogrešno, moraju biti u stanju prihvatiti orezivanje i pokoriti se tome bez otpora i bez širenja negativnosti ili predodžbi. Povrh toga, bez obzira na to u kojoj se grupi nalaze, mogu se slagati s većinom ljudi i s njima se družiti u skladu. Čak i kada im netko naudi govoreći nešto neugodno, mogu to podnijeti bez zamjeranja, a ako ih netko maltretira, ne kažnjavaju zlo zlom, već jednostavno usvajaju mudre načine da se distanciraju i drže se podalje. Iako takvi pojedinci ne dosežu razinu poštenih ljudi, u najmanju su ruku prilično bezazleni i ne čine zlo, a ako ih netko uvrijedi, ne osvećuju se niti muče drugu osobu, niti je potiskuju. Štoviše, takvi ljudi ne pokušavaju uspostaviti vlastita neovisna kraljevstva, ne djeluju u suprotnosti s Božjom kućom, ne šire predodžbe o Bogu, ne pokušavaju Mu suditi niti čine išta što bi prekidalo ili uzrokovalo smetnje. Gornje četiri točke osnovni su kriteriji za promicanje i odgajanje talentiranih ljudi koji imaju neke jače strane i koji razumiju neke profesionalne vještine. Sve dok ispunjavaju ta četiri kriterija, u osnovi mogu preuzeti na sebe određene dužnosti i obavljati određene poslove na ispravan način.

Neki se ljudi mogu pitati: „Kako to da kriteriji koje talentirani ljudi trebaju zadovoljiti da bi ih se promicalo i odgajalo ne obuhvaćaju zahtjev da shvaćaju istinu, da posjeduju istina-stvarnost i sposobnost da se boje Boga i klone zla? Kako to da ne obuhvaćaju sposobnost poznavanja Boga, sposobnost pokoravanja Bogu, odanost Bogu i to da budu stvorena bića koja su u skladu s mjerilom? Je li se to previdjelo?” Recite Mi, ako netko shvaća istinu i ušao je u istina-stvarnost te se može pokoriti Bogu, odan je Bogu, ima bogobojazno srce i, štoviše, poznaje Boga, neće Mu se opirati i stvoreno je biće koje je u skladu s mjerilom, treba li ga i dalje odgajati? Ako je doista sve to postigao, nije li ishod odgajanja već postignut? (Jest.) Zato zahtjevi za promicanje i odgajanje talentiranih ljudi ne uključuju te kriterije. Budući da se kandidate promiče i odgaja iz redova ljudskih bića koja ne shvaćaju istinu i koja su puna iskvarenih naravi, nemoguće je da kandidati koji se promiču i odgajaju već imaju istina-stvarnost ili da se već u potpunosti pokoravaju Bogu, kamoli da su već potpuno odani Bogu, a zasigurno su još dalje od poznavanja Boga i posjedovanja bogobojaznog srca. Kriteriji koje sve vrste talentiranih ljudi trebaju ispuniti povrh svega kako bi ih se promicalo i odgajalo oni su koje smo upravo spomenuli – najrealističniji i najkonkretniji. Neki lažni vođe kažu: „Mi ovdje nemamo talentiranih ljudi koje je moguće promicati i odgajati. Ovaj ne shvaća istinu, drugi radi bez bogobojaznog srca, treći ne može prihvatiti orezivanje, četvrti nema odanosti…” i tako dalje, te pronalaze čitavu gomilu mana. Što ti lažni vođe impliciraju govoreći tako? Kao da se te ljude ne može promicati i odgajati jer ne shvaćaju istinu, ne doživljavaju Božje djelo i još nemaju istina-stvarnost i tako dalje, dok su sami vođe to mogli postati jer već imaju nešto praktičnog iskustva i posjeduju istina-stvarnost. Ne misle li ti lažni vođe upravo to? U njihovim očima nitko nije tako dobar kao oni i nitko osim njih nije prikladan da bude vođa. To je ohola narav lažnih vođa; kad je riječ o promicanju i odgajanju ljudi od strane Božje kuće, puni su predodžbi i uobrazilja.

III. Zahtijevani kriteriji za osoblje za opće poslove

Upravo sam spomenuo dvije vrste ljudi na čije se odgajanje Božja kuća usredotočuje. Jedna su vrsta ljudi koji mogu biti vođe i djelatnici, a druga su vrsta oni koji mogu preuzeti razne stručne poslove. Postoji i treća vrsta ljudi. Za njih se ne može reći da posjeduju određene jače strane ili stručne vještine; njihov rad ne uključuje nikakvu naprednu tehnologiju, to jest, ti ljudi obavljaju određene opće poslove u crkvi, bave se određenim stvarima izvan suštinskog rada crkve. Oni su vrsta ljudi koji obavljaju opće poslove. Koji su glavni zahtjevi Božje kuće za takve ljude? Najvažniji je zahtjev da su u stanju braniti interese Božje kuće, da ne pomažu onima izvana na štetu Božje kuće i da ne prodaju interese Božje kuće kako bi se ulagivali Sotoni. To je sve. Bez obzira na to jesu li daroviti u komunikaciji, krema društva ili poseban talent, trebali bi biti u stanju braniti interese Božje kuće kada obavljaju vanjske poslove za Božju kuću. Što obuhvaćaju interesi Božje kuće? Novac, materijal, ugled Božje kuće i crkve te sigurnost braće i sestara – svaki od tih aspekata vrlo je važan. Oni koji su sposobni braniti interese Božje kuće posjeduju normalnu ljudskost, dovoljno su čestiti i voljni primjenjivati istinu. Neki ljudi nemaju razlučivanja pa kažu: „Postoji osoba zle ljudskosti, ali može braniti rad Božje kuće.” Je li to moguće? (Nije.) Kako zli ljudi mogu braniti rad Božje kuće? Oni mogu braniti samo vlastite interese. Dakle, ako je netko istinski sposoban braniti interese Božje kuće, sigurno je dobrog karaktera i ljudskosti; to ne može biti pogrešno. Ako netko pomaže onima izvana na štetu Božje kuće dok radi za Božju kuću i prodaje njezine interese te ne samo da uzrokuje velike ekonomske i materijalne gubitke Božjoj kući, već i nanosi ogromnu štetu ugledu Božje kuće i crkve, je li to dobra osoba? Takvi ljudi zasigurno nisu nimalo dobri. Njih nije briga kolike materijalne i financijske gubitke Božja kuća trpi; najvažnije im je da sami imaju koristi i da se ulaguju nevjernicima; ne samo da nevjernicima šalju darove, već im čak i neprestano čine ustupke tijekom pregovora – ne pada im na pamet boriti se za interese Božje kuće. A ipak, lažu Božjoj kući o tome kako su obavili posao i obranili interese Božje kuće – dok je u stvarnosti rad crkve već pretrpio gubitke, a nevjernici su uvelike iskoristili Božju kuću. Ako je osoba u svakom pogledu sposobna braniti interese Božje kuće pri obavljanju vanjskih poslova, je li ta osoba dobra? (Jest.) Stoga, ako takva osoba nije sposobna raditi bilo koji drugi posao u Božjoj kući i prikladna je samo za ovu vrstu općih poslova, treba li je Božja kuća promicati? (Treba.) Osim što posjeduje radnu sposobnost i može obavljati svoj posao u skladu s načelima koja zahtijeva Božja kuća, ta je osoba u stanju i braniti interese Božje kuće, što znači da je u skladu s mjerilom i takve ljude treba promicati. S druge strane, oni koji neprestano nanose štetu interesima Božje kuće, koji neprestano predstavljaju potencijalni rizik za sigurnost braće i sestara i koji neprestano uzrokuju štetne učinke i posljedice za ugled Božje kuće i crkve – takve se ljude ne smije promicati ni odgajati; ako su promaknuti i koriste se, moraju biti brzo smijenjeni. Postoje i neki ljudi koji uvijek upadaju u nevolje dok obavljaju svoje poslove, primjerice dožive nesreću dok voze, zabrljaju poslove kojima se bave ili izazovu sukob koji rezultira stalnim pritužbama, a ako postoje bilo kakvi nedostaci, ne znaju ih popraviti. Takvi su ljudi slaba uma, a ujedno donose nesreću i rasipnici su. Ako takva osoba postane vođa tima, nadzornik, vođa ili djelatnik, ne samo da mora biti brzo smijenjena, već mora biti i uklonjena iz crkve. To je zato što je takva osoba recept za katastrofu i donosi nesreću. Sve dok jedna ili dvije takve osobe postoje u crkvi, u crkvi ne može biti mira. Čini se da takvi ljudi imaju zle duhove u sebi ili da imaju kugu. Tko god dođe u doticaj s njima, doživjet će nesreću, stoga takvu osobu treba bez odlaganja iskorijeniti. Čak su i crte lica tih ljudi loše, prepune lukavih, đavoljih obilježja ili odvratno ružne i svatko tko dođe u doticaj s njima osjetit će kao da će se nešto loše dogoditi. Ljude te vrste mora se smijeniti i ukloniti i tek tada crkvi može biti dobro. Promicanje i odgajanje raznih ljudi u crkvi zahtijeva pridržavanje načela i razlučivanje kako bi se djelovalo u skladu s načelima. Među raznim vrstama ljudi koji se promiču i odgajaju postoje oni koji služe kao crkveni vođe i djelatnici, oni koji su odgovorni za razne stručne poslove u crkvi, ali i oni koji obavljaju opće poslove za crkvu. O raznim kriterijima koje bi tih nekoliko vrsta talentiranih ljudi trebalo ispuniti također se jasno razgovaralo u zajedništvu. Kada vam budu jasna načela o tome kako birati vođe i djelatnike i kako promicati i odgajati ljude, tada će sav rad crkve ući na pravi put.

Neki se ljudi mogu pitati: „Zašto se ti ljudi koje Božja kuća promiče i odgaja nazivaju talentiranima?” Pod talentiranim ljudima o kojima govorimo podrazumijevaju se kandidati za promicanje i odgajanje. Postoje različiti zahtjevi za ljude koji mogu obavljati različite dužnosti, a s obzirom na to da su u procesu promicanja i odgajanja, sasvim je dovoljno da ti takozvani talentirani ljudi mogu ispuniti one kriterije koje smo upravo spomenuli. Bilo bi nerealno očekivati da ti ljudi već imaju istina-stvarnost, da su već pokorni i odani i da se već boje Boga. Dakle, talentirani ljudi o kojima govorimo samo su oni koji posjeduju neke od kvaliteta i integritet koje bi ljudi s normalnom ljudskošću trebali imati te kov za shvaćanje istine – i kao takvi se smatraju kvalificiranima. To ne znači da su već shvatili istinu i ušli u istina-stvarnost niti znači da su već postigli apsolutnu pokornost Bogu nakon što su prihvatili Njegov sud i grdnju i slično. Izraz „talentirani ljudi”, naravno, ne odnosi se na one koji su pohađali sveučilište ili doktorirali ili na ljude s povlaštenim obiteljskim podrijetlom ili visokim društvenim statusom ni na ljude s posebnim sposobnostima ili darovima – ne odnosi se na te ljude. Budući da ih treba promicati i odgajati, neki od ljudi koji će obavljati stručni posao možda nikada prije nisu radili taj posao niti ga učili, ali sve dok ispunjavaju onih nekoliko kriterija za promicanje i odgajanje te su voljni učiti i dobri su u učenju određenog posla, tada ih Božja kuća može promicati i odgajati. Što time želim reći? Ne želim reći da se osoba može promicati i odgajati samo ako se prirodno ističe u određenom poslu, već da se može promicati i odgajati ako ima volju za učenjem i posjeduje uvjete, ili čak i ako samo posjeduje neke osnove u tom poslu – to je načelo. Ovime završava naš razgovor u zajedništvu o kriterijima koje bi trebali ispuniti razni talentirani ljudi koje Božja kuća želi promicati i odgajati.