Razumijevanje i stav koje treba imati prema promicanju i odgajanju ljudi od strane Božje kuće

Ono o čemu smo upravo razgovarali u zajedništvu jesu ciljevi Božje kuće pri promicanju i odgajanju svih vrsta talentiranih ljudi. Bez obzira na vrstu posla koji obavljaju oni koji su odabrani za promicanje i odgajanje – bilo da se radi o tehničkom poslu, običnom poslu ili općim poslovima crkve – sve je to, ukratko, radi toga da im se omogući da razumiju istina-načela i uđu u istina-stvarnost te kako bi što je brže moguće mogli izvršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom da bi udovoljili Božjim nakanama – to je ono što Bog zahtijeva od ljudi i, naravno, ono što je potrebno za rad crkve. Razumijete li sada značaj toga što Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi? Postoji li još nešto što pogrešno razumijete? (Ne.) Neki ljudi kažu: „Sada kada je ova osoba promaknuta u vođu i ima status, više nije obična osoba.” Je li ispravno ili pogrešno to reći? (To je pogrešno.) Drugi mogu reći: „Oni koji postanu vođe imaju status, ali na vrhu je usamljeno. Što se više popneš, dublje ćeš pasti!” Je li ispravno ili pogrešno to reći? Očito je pogrešno. Na koje se ljude odnosi izreka „Što se više popneš, dublje ćeš pasti”? Odnosi se na ljude s ambicijama i željama, odnosi se na antikriste. Kad oni koji teže istini postanu vođe, to ne znači da su se visoko popeli, već da je Bog napravio iznimku i uzdignuo ih te da Božji blagoslov stavlja na njih to breme i omogućuje im da obavljaju posao vođenja. „Što se više popneš, dublje ćeš pasti” zaključak je koji su donijeli nevjernici i opisuje posljedice koje trpe nevjernici koji teže službeničkoj karijeri. Ti bezvjernici nemaju razlučivanja i tu izreku primjenjuju na pozitivne ljude, što je velika pogreška. Drugi mogu reći: „Rođen je u ruralnom području, a sad je postao crkveni vođa – feniks koji se visoko uspeo iz skromnih početaka.” Je li ispravno ili pogrešno to reći? To su đavolje riječi nevjernika i ne mogu se primijeniti na Božji izabrani narod. U Božjoj kući Bog blagoslivlja one koji teže istini, koji su pošteni, koji su dobrodušni i koji brane rad Božje kuće. Kad ti ljudi shvate istinu i steknu neki rast, prije ili kasnije bit će promaknuti da bi ih se odgajalo i vježbalo kako bi zamijenili one koji su lažni vođe i antikristi. U Božjoj kući pozitivni ljudi koji su prošli mnoge kušnje i provjere te koji dosljedno brane rad Božje kuće ljudi su koji imaju Božje odobravanje i bilo bi neprikladno da se za opisivanje tih ljudi koriste đavolje riječi nevjernika. Stoga, oni koji stalno koriste đavolje riječi nevjernika za opisivanje stvari u Božjoj kući i izražavanje vlastitih stavova ljudi su koji ne razumiju istinu i koji imaju apsurdne stavove o stvarima. Njihovi stavovi o stvarima nisu se nimalo promijenili te su i dalje stavovi nevjernika, vjeruju u Boga nekoliko godina, a ipak nisu stekli nimalo istine i još nisu u stanju gledati na stvari prema Božjim riječima – dakle, ti su ljudi bezvjernici i nevjernici. Kada se nekoga promiče da služi kao vođa ili djelatnik ili ga se odgaja da postane nadzornik neke vrste tehničkog posla, to nije ništa drugo nego da mu Božja kuća povjerava breme. To je zaduženje, odgovornost i, naravno, posebna dužnost, posebna prilika i iznimno uzdizanje – nema ničeg pohvalnog u vezi s tom osobom. Kad se nekoga promiče i odgaja od strane Božje kuće, to ne znači da ima poseban položaj ili status u Božjoj kući da bi mogao uživati u posebnom tretmanu i naklonosti, već nakon što je iznimno uzdignut od strane Božje kuće, daju mu se izvrsni uvjeti da primi obuku od Božje kuće, da vježba obavljanje nekog suštinskog crkvenog posla, a Božja će kuća istovremeno imati viša zahtijevana mjerila za tu osobu, što je za nju vrlo korisno za ulazak u život. Kada se osobu promiče i odgaja u Božjoj kući, to znači da će za nju postojati strogi zahtjevi i da će se pomno nadzirati. Božja kuća strogo će provjeravati, nadzirati i poticati posao koji obavlja ta osoba te će razumjeti njezin ulazak u život i posvećivati mu pažnju. Gledajući tako, uživaju li ljudi koje Božja kuća promiče i odgaja poseban tretman, poseban status i poseban položaj? Apsolutno ne, a još manje uživaju bilo kakav poseban položaj. Ako ljudi koje se promiče i odgaja osjećaju da su stekli kapital kao rezultat toga što su svoju dužnost obavljali donekle učinkovito, pa stagniraju i prestanu težiti istini, bit će u opasnosti kada se susretnu s kušnjama i nevoljama. Ako im je rast premalen, vjerojatno neće moći čvrsto stajati. Neki kažu: „Ako se nekoga promiče i odgaja kao vođu, onda ima položaj. Čak i ako nije jedan od prvorođenih sinova, barem ima nadu da postane jedan od Božjeg naroda. Ja nikada nisam bio promican ni odgajan, znači li to da za mene nema nade da postanem jedan od Božjeg naroda?” Pogrešno je tako razmišljati. Da biste postali jedan od Božjeg naroda, morate imati životno iskustvo i morate biti netko tko se pokorava Bogu. Bez obzira na to jeste li vođa, djelatnik ili običan sljedbenik, svatko tko posjeduje istina-stvarnosti jedan je od Božjeg naroda. Ako vam nedostaju istina-stvarnosti, i dalje ste službenik, čak i ako ste vođa ili djelatnik. Zapravo nema ničeg posebnog u vezi s ljudima koji se promiču i odgajaju. Jedino po čemu se razlikuju od drugih jest to da imaju povoljnije okruženje, povoljnije prilike i bolje uvjete za obavljanje konkretnog posla koji uključuje istina-načela. Čak i ako većina posla koji obavljaš uključuje određenu profesiju, ako nema istina-načela po kojima bi se on regulirao i provjeravao, dužnost koju obavljaš neće biti u skladu s načelima i samo službuješ te definitivno nećeš dobiti Božje odobrenje. Koji su zahtjevi Božje kuće za razne talentirane ljude koji se promiču i odgajaju? Da bi ih Božja kuća promicala i odgajala, u najmanju ruku moraju biti ljudi sa savješću i razumom, ljudi koji mogu prihvatiti istinu, ljudi koji odano vrše svoju dužnost i ljudi koji se mogu pokoriti Božjim orkestracijama i aranžmanima, a u najmanju ruku moraju biti u stanju prihvatiti to kad se suoče s orezivanjem i pokoriti se tome. Učinak koji ljudi koji prolaze odgajanje i obuku Božje kuće trebaju postići nije u tome da mogu postati dužnosnici ili šefovi niti da predvode čopor niti je u tome da mogu savjetovati ljude kako razmišljati, a naravno, još manje u tome da imaju bolje profesionalne vještine ili višu razinu obrazovanja ili veći ugled ili pak da ih se može stavljati u isti rang s onima koji su u svijetu poznati po svojim profesionalnim vještinama ili političkim podvizima. Učinak koji treba postići jest da oni razumiju istinu i proživljavaju Božje riječi te da su ljudi koji se boje Boga i klone se zla. Dok se obučavaju, u stanju su razumjeti istinu i dokučiti istina-načela te bolje znati što je točno vjera u Boga i kako slijediti Boga – to je iznimno korisno za one koji teže istini da bi postigli savršenstvo. To su učinak i mjerilo koje Božja kuća želi postići promicanjem i odgajanjem svih vrsta talentiranih ljudi, a ujedno i najveći dobitak koji ostvare oni koje promiče i koristi.

Neki ljudi svoju dužnost izvršavaju relativno odgovorno i odobrava ih Božji izabrani narod, pa ih crkva odgaja da postanu vođe ili djelatnici. Nakon što steknu status, počnu osjećati da se izdvajaju iz mase i misle: „Zašto se Božja kuća odlučila baš za mene? Nije li to zato što sam bolji od svih vas?” Ne zvuči li to kao nešto što bi dijete reklo? To je nezrelo, smiješno i naivno. Zapravo nisi nimalo bolji od drugih ljudi. Samo je stvar u tome da zadovoljavaš kriterije da te Božja kuća odgaja. Drugo je možeš li ti izdržati tu odgovornost, dobro obavljati dužnost ili ispuniti to zaduženje. Kad braća i sestre izaberu nekoga za vođu ili ga Božja kuća promiče da obavlja određeni posao ili vrši određenu dužnost, to ne znači da ima poseban status ili položaj ni da su istine koje razumije dublje i brojnije od onih drugih ljudi – a još manje znači da je ta osoba u stanju pokoriti se Bogu i da Ga neće izdati. To nikako ne znači ni da poznaje Boga i da je netko tko se boji Boga. Ta osoba zapravo nije postigla ništa od toga. Promicanje i odgajanje samo je promicanje i odgajanje u doslovnom smislu i nije jednako tome da je ta osoba predodređena i smatrana dostojnom od Boga. Promicanje i odgajanje jednostavno znači da je ta osoba promaknuta i da je čeka odgajanje. A konačni ishod tog odgajanja ovisi o tome teži li ta osoba istini i je li sposobna izabrati put težnje istini. Stoga, kada se u crkvi netko promiče i odgaja da bude vođa, samo se promiče i odgaja u doslovnom smislu; to ne znači da je već u skladu s mjerilom i sposoban biti vođa, da je već sposoban preuzeti posao vođenja i da može obavljati stvaran posao – to nije slučaj. Većina ljudi ne može prozreti te stvari i, na temelju vlastitih uobrazilja, visoko cijene one koji su promaknuti. To je pogreška. Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, posjeduju li oni koji su promaknuti doista istina-stvarnost? Ne nužno. Jesu li u stanju provoditi radne aranžmane Božje kuće? Ne nužno. Imaju li osjećaj odgovornosti? Jesu li odani? Jesu li u stanju pokoriti se? Kada se susretnu s problemom, jesu li u stanju tragati za istinom? Sve je to nepoznato. Imaju li ti ljudi bogobojazna srca? I koliko su velika njihova bogobojazna srca? Jesu li u stanju izbjeći slijeđenje vlastite volje kad nešto čine? Jesu li u stanju tragati za Bogom? Jesu li tijekom obavljanja posla vođenja u stanju često dolaziti pred Boga i tragati za Božjim nakanama? Jesu li u stanju voditi ljude u istina-stvarnost? Zasigurno nisu sposobni za takve stvari. Nisu primili obuku i nisu imali dovoljno iskustava, pa nisu sposobni za te stvari. Zato promicanje i odgajanje nekoga ne znači da on već razumije istinu niti se time kaže da je već sposoban vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom. Koji je onda cilj i značaj promicanja i odgajanja nekoga? To je da se ta osoba promiče, kao pojedinac, kako bi vježbala i kako bi bila posebno napojena i obučena, čime joj se omogućuje da razumije istina-načela te načela, sredstva i metode obavljanja različitih stvari i rješavanja raznih problema, kao i kako upravljati različitim vrstama okruženja i ljudi s kojima se susreće i rješavati ih u skladu s Božjim nakanama i na način koji štiti interese Božje kuće. Sudeći na temelju ovih točaka, jesu li talentirani ljudi koje promiče i odgaja Božja kuća dovoljno sposobni preuzeti svoj posao i dobro vršiti svoju dužnost tijekom razdoblja promicanja i odgajanja ili prije promicanja i odgajanja? Naravno da ne. Stoga je neizbježno da će tijekom razdoblja odgajanja ti ljudi iskusiti orezivanje, sud i grdnju, razotkrivanje, čak i smjenu; to je normalno, to je obuka i odgajanje. Ljudi ne smiju imati nikakva visoka očekivanja ili nerealne zahtjeve prema onima koji se promiču i odgajaju; to bi bilo nerazumno i nepravedno prema njima. Možete nadzirati njihov rad. Ako tijekom njihova rada otkrijete probleme ili stvari koje krše načela, možete na to ukazati i tragati za istinom da bi se te stvari riješile. Ono što ne biste trebali činiti jest suditi, osuđivati, napadati ili ih isključivati jer su oni tek u razdoblju odgajanja i ne bi ih se trebalo smatrati ljudima koji su usavršeni, a još manje besprijekornim ljudima ili ljudima koji posjeduju istina-stvarnost. Poput vas, oni su tek u razdoblju obuke. Razlika je u tome što oni preuzimaju više posla i odgovornosti od običnih ljudi. Imaju odgovornost i obvezu obavljati više posla; moraju platiti veću cijenu, trpjeti više teškoća, uložiti više mentalnog napora, rješavati više problema, tolerirati više prijekora od ljudi i, naravno, moraju se i više truditi te – u usporedbi s običnim ljudima koji vrše svoje dužnosti – moraju malo manje spavati, malo manje uživati u dobrim stvarima i ne smiju se upuštati u toliko ogovaranja. To je ono što je posebno kod njih; osim toga, isti su kao i svi drugi. Koji je smisao toga što ovo govorim? To je da svi znaju da moraju ispravno pristupiti raznim vrstama talentiranih ljudi koje promiče i odgaja Božja kuća, da ne smiju biti grubi u svojim zahtjevima prema tim ljudima, a, naravno, ne smiju biti ni nerealni u svom mišljenju o njima. Glupo je pretjerano ih cijeniti i ugledati se na njih; nehumano je i nerealno postavljati im pretjerano teške zahtjeve. Koji je, onda, najrazumniji način postupanja s njima? Smatrati ih običnim ljudima i, kada trebate nekoga potražiti u vezi s problemom, razgovarati u zajedništvu s njima, međusobno jedni od drugih učiti iz svojih jačih strana te se nadopunjavati. Osim toga, svačija je odgovornost nadzirati vođe i djelatnike da bi se vidjelo obavljaju li stvaran posao, mogu li koristiti istinu za rješavanje problema; to su mjerila i načela po kojima se mjeri je li vođa ili djelatnik u skladu s mjerilom. Ako je vođa ili djelatnik sposoban rješavati opće probleme, onda je kompetentan. Ali ako ne može rješavati čak ni obične probleme, nije sposoban biti vođa ili djelatnik te mora brzo biti smijenjen s položaja. Mora se izabrati netko drugi, a rad Božje kuće ne smije se odgađati. Odgađanjem rada Božje kuće šteti i sebi i drugima i to nije dobro ni za koga.

Neke ljude crkva promiče i odgaja te oni dobivaju dobru priliku za obuku. To je dobra stvar. Može se reći da ih je Bog uzvisio i podario im milost. Kako bi oni onda trebali vršiti svoju dužnost? Prvo načelo kojeg se trebaju pridržavati jest razumjeti istinu – kad ne razumiju istinu, moraju tragati za istinom, a ako i dalje ne razumiju nakon samostalnog traganja, mogu pronaći nekoga tko razumije istinu te razgovarati s tom osobom u zajedništvu i tragati s njom, što će rješavanje problema učiniti bržim i pravovremenijim. Ako se usredotočiš samo na to da sam provodiš više vremena čitajući Božje riječi i da više vremena razmišljaš o tim riječima kako bi postigao razumijevanje istine i riješio problem, to je presporo; kao što se kaže: „Lipši, magarče, dok trava naraste.” Ako po pitanju istine želiš brzo napredovati, moraš naučiti kako skladno surađivati s drugima te postavljati više pitanja i više tragati. Samo će tad tvoj život brzo rasti i moći ćeš odmah rješavati probleme bez zastoja u jednom i u drugom. Budući da si tek nedavno promaknut i još si na probnom roku te ne razumiješ doista istinu niti posjeduješ istina-stvarnost – jer ti još nedostaje taj rast – nemoj misliti da tvoje promaknuće znači da posjeduješ istina-stvarnost; to nije tako. Izabran si za promicanje i odgajanje samo zato što imaš osjećaj bremena prema poslu i posjeduješ kov vođe. Trebaš imati taj razum. Ako nakon promaknuća i nakon što postaneš vođa ili djelatnik počneš isticati svoj status i vjerovati da si netko tko teži istini i posjeduje istina-stvarnost – i ako se, bez obzira na to kakve probleme braća i sestre imaju, pretvaraš da razumiješ i da si duhovan – to je budalast način postupanja i ista narav kao u licemjernih farizeja. Moraš govoriti i postupati istinito. Kad ne razumiješ, možeš pitati druge ili tražiti razgovor u zajedništvu s Višnjim – ni u čemu od toga nema nikakve sramote. Čak i ako ne pitaš, Višnji će i dalje znati tvoj istinski rast i znat će da u tebi nema istina-stvarnosti. Traganje i razgovor u zajedništvu ono su što trebaš činiti; to je razum koji bi se trebao nalaziti u normalnoj ljudskosti i načelo kojeg bi se trebali pridržavati vođe i djelatnici. To nije nešto čega bi se trebalo sramiti. Ako misliš da je sramotno ne razumjeti načela ili neprestano postavljati pitanja drugima ili Višnjem jednom kad postaneš vođa i bojiš se da će te drugi podcjenjivati, pa se zbog toga pretvaraš i praviš da sve razumiješ, da sve znaš, da imaš radnu sposobnost, da možeš obavljati bilo koji posao crkve i da te nitko ne treba podsjećati ni razgovarati s tobom u zajedništvu niti te itko treba opskrbljivati ili podržavati, onda je to opasno i previše si ohol i samopravedan, previše ti nedostaje razuma. Ne znaš ni vlastitu mjeru – ne čini li te to smetenom osobom? Takvi ljudi zapravo ne zadovoljavaju kriterije da ih Božja kuća promiče i odgaja te će prije ili kasnije biti smijenjeni i isključeni. Zato bi svakom vođi ili djelatniku koji je tek promaknut trebalo biti jasno da nema istina-stvarnost, trebao bi imati tu samosvijest. Sada si vođa ili djelatnik ne zato što te je Bog imenovao, nego zato što su te za to promicali drugi vođe i djelatnici ili te je izabrao Božji izabrani narod; to ne znači da imaš istina-stvarnost i istinski rast. Kad to shvatiš, imat ćeš malo razuma, a to je razum koji vođe i djelatnici moraju posjedovati. Razumijete li sada? (Da.) Kako biste, dakle, trebali raditi? Kako biste trebali skladno surađivati? Kako biste trebali tragati za istinom da biste riješili probleme kad na njih naiđete? To su stvari koje morate razumjeti. Ako otkrijete iskvarene naravi, tragajte za istinom i riješite ih što je prije moguće. Ako se ne riješe na vrijeme i počnu utjecati na vaš rad, to postaje problem. Ako niste upoznati s nekom strukom, trebali biste se bez odgađanja educirati. Budući da neke dužnosti uključuju stručno znanje, ako samo razumijete istinu, a ne vladate nikakvim stručnim znanjem, i to će utjecati na vaše radne rezultate. U najmanju ruku, morate ovladati nekim osnovnim stručnim znanjem i razumjeti ga da biste mogli biti učinkoviti u praćenju i usmjeravanju rada ljudi. Ako ste samo vješti u nekoj struci, ali ne razumijete istinu, u vašem će radu također biti nedostataka, pa ćete trebati težiti istini i surađivati s ljudima koji razumiju istinu kako biste pravilno vršili svoju dužnost. Samo zato što posjeduješ velike profesionalne vještine ili veliko znanje u nekom području, to ne znači da si sposoban raditi u skladu s načelima, stoga je ključno tražiti razgovor s ljudima koji razumiju istinu – to je načelo kojeg biste se trebali pridržavati. Što god činio, ne smiješ se pretvarati. U razdoblju si obuke i odgajanja, imaš iskvarenu narav i uopće ne razumiješ istinu. Reci Mi, zna li Bog za te stvari? (Da.) Ne bi li onda izgledao budalasto kad bi se pretvarao? Želite li biti budalasti ljudi? (Ne želimo.) Ako ne želite biti budalasti ljudi, kakvi biste ljudi trebali biti? Budite ljudi s razumom, ljudi koji mogu ponizno tragati za istinom i mogu prihvatiti istinu. Nemojte se pretvarati, nemojte biti licemjerni farizeji. Ono što znaš samo je neko stručno znanje, to nisu istina-načela. Moraš pronaći način da na odgovarajući način iskoristiš svoje stručne prednosti i primijeniš stečeno znanje i učenje na temelju razumijevanja istina-načela. Nije li to načelo? Nije li to put primjene? Jednom kad to naučiš, imat ćeš put koji možeš slijediti i moći ćeš ući u istina-stvarnost. Što god činio, nemoj biti tvrdoglav i nemoj se pretvarati. Tvrdoglavost i pretvaranje nisu racionalni načini postupanja. Naprotiv, to je najbudalastiji način postupanja. Ljudi koji žive po svojim iskvarenim naravima najbudalastiji su ljudi. Samo su oni koji tragaju za istinom i rješavaju stvari u skladu s istina-načelima najpametniji ljudi.

Imate li nakon ovog razgovora u zajedništvu točno razumijevanje i gledište u vezi s promicanjem i odgajanjem svih vrsta talentiranih ljudi od strane Božje kuće? (Da.) Sada kad imate ispravno gledište o tome, možete li zauzeti ispravan pristup prema tim ljudima? Morate zauzeti ispravan pristup prema njihovim snagama, kao i prema nedostacima i manjkavostima koje imaju u pogledu ljudskosti, rada, struke i raznih drugih aspekata – svemu se tome mora pristupiti ispravno. Nadalje, bez obzira na to jeste li promicani i odgajani za vođe ili djelatnike ili ste talentirani pojedinci raznih struka, svi ste vi obični, sve vas je iskvario Sotona i nitko od vas ne razumije istinu. Znači, nitko se od vas ne bi smio prikrivati ili skrivati, već biste se trebali naučiti otvoriti se u razgovoru u zajedništvu. Ako ne razumijete, priznajte da ne razumijete. Ako ne znate kako nešto učiniti, priznajte da to ne znate učiniti. Bez obzira na to koji se problemi ili poteškoće pojave, svatko bi trebao razgovarati u zajedništvu i zajedno tragati za istinom kako bi pronašao rješenje. Pred istinom je svaka osoba poput dojenčeta, svaka je osoba osiromašena i jadna i posve manjkava. Ljudi trebaju biti pokorni pred istinom, imati ponizno srce puno čežnje te tragati za istinom i prihvatiti je, a zatim primjenjivati istinu i postići pokornost Bogu. Na taj način ljudi mogu ući u stvarnost istine Božjih riječi dok vrše svoje dužnosti i u svojim stvarnim životima. Svi su jednaki pred istinom. Oni koji su promicani i odgajani nisu mnogo bolji od drugih. Svi otprilike jednako dugo doživljavaju Božje djelo. Oni koji nisu promicani ili odgajani također bi trebali težiti istini dok vrše svoje dužnosti. Nitko ne smije drugima oduzeti pravo da teže istini. Neki su ljudi gorljiviji u svojoj težnji za istinom i imaju neki kov, pa ih se promiče i odgaja. To je zbog potreba rada Božje kuće. Zašto onda Božja kuća ima takva načela za promicanje i korištenje ljudi? Budući da postoje razlike u ljudskom kovu i karakteru te svaka osoba bira drukčiji put, dolazi do različitih ishoda u vjeri ljudi u Boga. Oni koji teže istini bivaju spašeni i postaju narod kraljevstva, dok su oni koji uopće ne prihvaćaju istinu, koji nisu odani u vršenju svoje dužnosti, isključeni. Božja kuća odgaja i koristi ljude na temelju toga teže li istini i jesu li odani u vršenju svoje dužnosti. Postoji li razlika u hijerarhiji raznih ljudi u Božjoj kući? Zasad ne postoji hijerarhija u pogledu položaja, vrijednosti, statusa ili ugleda raznih ljudi. Barem tijekom razdoblja kad Bog djeluje na spašavanju i vođenju ljudi nema razlike između rangova, položaja, vrijednosti ili statusa raznih ljudi. Razlikuju se samo u podjeli rada i ulogama dužnosti koje obavljaju. Tijekom ovog se razdoblja, naravno, neki ljudi iznimno promiču i odgajaju za obavljanje nekih posebnih poslova, dok neki ljudi ne dobivaju takve prilike zbog raznih razloga kao što su problemi s njihovim kovom ili obiteljskim okruženjem. No znači li to da Bog ne spašava one koji nisu dobili takve prilike? Ne znači. Jesu li njihova vrijednost i položaj niži od drugih? Ne. Svi su jednaki pred istinom, svatko ima priliku težiti istini i steći je, a Bog se prema svima odnosi pravedno i razumno. U kojem trenutku postoje primjetne razlike u položajima, vrijednosti i statusu ljudi? Kad ljudi dođu do kraja svog puta, kad Božje djelo završi i konačno se donese zaključak o stavovima i gledištima koje je svaka osoba pokazala u procesu težnje za spasenjem i dok je vršila svoju dužnost, kao i o njihovim raznim očitovanjima i stavovima prema Bogu – to jest, kad u Božjoj bilježnici sve bude potpuno zabilježeno – tada će, zato što će ishodi i odredišta ljudi biti različiti, postojati i razlike u njihovoj vrijednosti, položajima i statusu. Tek će se tada sve to moći nazrijeti i otprilike utvrditi, dok su sada svi isti. Jeste li razumjeli? Radujete li se tom danu? Ili mu se radujete i bojite ga se u isto vrijeme? Ono čemu se radujete jest da će tog dana konačno postojati rezultat i da ćete, unatoč svim poteškoćama, konačno dočekati taj dan; a ono čega se bojite jest da nećete pravilno hodati putem, da ćete putem pasti i doživjeti neuspjeh i da će konačni ishod biti nezadovoljavajući, gori nego što zamišljate i očekujete – kako bi to bilo tužno, kako bolno i kako razočaravajuće! Ne razmišljajte tako daleko unaprijed, nepraktično je razmišljati tako daleko unaprijed. Najprije gledaj ono što ti je pred očima, pravilno hodaj putem pod svojim nogama, dobro obavljaj trenutačni posao i ispunjavaj dužnosti i odgovornosti koje ti je Bog povjerio. To je ono što je ključno i najvažnije. Shvatite istinu i načela za vršenje svoje dužnosti koja treba razumjeti upravo sada i razgovarajte o njima u zajedništvu dok ne postanu kristalno jasna da biste ih potpuno razradili u mislima i da biste jasno i točno znali koja su načela u svemu što činite i pazite da ne kršite načela, ne odstupate od njih, ne uzrokujete prekide ili smetnje i da ne činite ništa što šteti interesima Božje kuće – sve je to ono u što biste trebali ući sada. Nema potrebe da govorimo o bilo čemu što je dalje u budućnosti, a ni potrebe da o tome pitate ili razmišljate. Beskorisno je razmišljati tako daleko unaprijed – nije na tebi da o tome razmišljaš. Neki bi mogli pitati: „Zašto ne bismo trebali razmišljati o tome? Stanje nesreće sad je postalo tako veliko, nije li vrijeme da razmišljamo o takvim stvarima?” Je li vrijeme? Utječe li činjenica da je nesreća velika na tvoj ulazak u istinu? (Ne.) Stanje nesreće postalo je tako veliko, no održavam li Ja ikada okupljanja i držim li propovijedi specifično o nesreći? Nikada se ne usredotočujem na pitanje nesreće, uvijek govorim samo o istini da biste mogli razumjeti istinu i razumjeti Božje nakane te kako biste razumjeli kako dobro vršiti svoju dužnost i kako ući u istina-stvarnost. Neki ljudi danas ni ne razumiju što je istina-stvarnost i što su doktrine. Samo svakodnevno vrte jednih te istih nekoliko riječi, doktrina i praznih priča, a ipak osjećaju da su ušli u istina-stvarnost. Zabrinut sam za njih, ali oni nisu zabrinuti za sebe. I dalje razmišljaju o tim dalekim stvarima u budućnosti, a razmišljanje o tome nije praktično.

Cilj promicanja i odgajanja svih vrsta talentiranih ljudi nije u tome da ih se pretvori u aktivne ljude niti da se planira da u budućnosti postanu neka vrsta okosnice, već da se nekim ljudima koji, relativno govoreći, više teže istini i koji zadovoljavaju kriterije za promicanje i odgajanje pruži prilika za obuku u prikladnim okruženjima i pod povoljnijim uvjetima. Najvažnije je da su sposobni razumjeti Božje riječi, razumjeti istinu i ući u istina-stvarnost. Nije li to ono što bi ljudi trebali postići vjerujući u Boga? Nije li to ono što bi ljudi trebali steći vjerujući u Boga? Koja je glavna stvar kojoj biste sada trebali težiti da biste ušli u istina-stvarnost? Imate li kakve planove ili korake za to? Otkrit ću vam jedan jednostavan, lagan i brz trik. Jednostavno rečeno, ulazak u istina-stvarnost zapravo znači primjenjivati istinu. Da bi se primjenjivala istina u praksi, potrebno je najprije pozabaviti se svojim iskvarenim naravima. Koja je najbrža polazna točka za rješavanje iskvarenih naravi? Najjednostavniji, najbrži i najlakši način za vas jest da najprije riješite problem površnosti u vršenju svoje dužnosti i tako korak po korak rješavate svoje iskvarene naravi. Koliko bi to rješavanje moglo potrajati? Imate li plan? Većina ljudi nema plan, već samo to vrte po glavi, ne znajući kada službeno početi raditi na tome. Iako znaju da su površni, jednostavno se ne primaju rješavanja toga i nemaju nikakvo konkretno rješenje. Lijenost, netemeljitost i neodgovornost u vršenju dužnosti i ne shvaćanje dužnosti ozbiljno – sve su to očitovanja površnosti. Prvi je korak riješiti problem površnosti. Drugi je korak riješiti problem postupanja prema vlastitoj volji. Što se tiče drugih stvari, kao što su povremena neiskrenost u govoru ili otkrivanje lažljivih ili oholih naravi, one vas zasad ne trebaju zabrinjavati. Nije li praktičnije i učinkovitije najprije se pozabaviti površnošću i postupanjem prema vlastitoj volji? Nije li ta dva problema najlakše uočiti? Nije li ih lako riješiti? (Jest.) Jesi li svjestan toga kad si površan? Uviđaš li kada razmišljaš o tome da budeš lijen? Uviđaš li kada razmišljaš o tome da se poslužiš trikovima ili da budeš lukav i služiš sebi kroz prijevaru? (Da.) Ako uviđaš, onda je to lako riješiti. Počni s rješavanjem problema koje lako možeš otkriti i kojih si svjestan iznutra. Površnost u izvršavanju dužnosti vrlo je očit i čest problem, ali je i tvrdokoran te ga je doista teško riješiti. Čovjek mora naučiti biti savjestan, strog, pedantan i odgovoran pri vršenju dužnosti te raditi to na čvrsto utemeljen način, odnosno korak po korak. Mora uložiti svu svoju snagu u dobro izvršavanje dužnosti dok ne bude zadovoljan time kako ju je izvršio. Ako netko ne razumije istinu, trebao bi tragati za načelima i postupati u skladu s njima i Božjim zahtjevima; trebao bi dragovoljno uložiti više truda u dobro izvršavanje svoje dužnosti i nikada je ne izvršavati površno. Samo takvom primjenom čovjek može osjetiti mir u svom srcu bez prijekora savjesti. Je li površnost jednostavno riješiti? Sve dok imaš savjest i razum, možeš je riješiti. Najprije se moraš moliti Bogu: „Bože, počinjem izvršavati svoju dužnost. Ako budem površan, molim Te da me discipliniraš i prekoriš me u srcu. Molim Te i da me vodiš da dobro vršim svoju dužnost i da ne budem površan.” Primjenjuj to svaki dan i vidjet ćeš koliko je vremena potrebno da se problem tvoje površnosti riješi, da se stanja površnosti smanje, da se primjese u tvojoj dužnosti smanje i da se tvoji stvarni rezultati poboljšaju i tvoja učinkovitost u izvršavanju dužnosti poveća. Je li vršenje dužnosti bez površnosti nešto što možete postići oslanjajući se na sebe? Kada ste površni, možete li to kontrolirati? (Nije lako.) E, to je onda problem. Ako vam je zaista teško to kontrolirati, onda imate velik problem! Što onda možete raditi bez površnosti? Neki su ljudi vrlo izbirljivi po tome što jedu; ako im obrok nije po volji, neće biti dobro raspoloženi cijeli dan. Neke se žene vole dotjerivati i šminkati; ni jedna vlas nikad im ne stoji na pogrešnom mjestu. Neki su ljudi dobri u poslovanju; pažljivo računaju svaki cent. Ako radite s takvim savjesnim stavom, možete izbjeći površnost. Najprije riješite problem površnosti, a zatim riješite problem postupanja prema vlastitoj volji. Postupanje prema vlastitoj volji čest je problem i još jedan koji ljudi lako mogu otkriti u sebi. Uz malo samopromišljanja osoba može prepoznati da postupa prema vlastitoj volji, što nije u skladu s istina-načelima. Probleme koje ljudi mogu prepoznati lako je riješiti. Najprije se posvetite rješavanju ovih dvaju problema, jedan je problem površnosti, a drugi postupanja prema vlastitoj volji. Nastojte unutar godine ili dvije postići rezultate: da ne budete površni i da ne postupate prema vlastitoj volji ili s primjesama svoje volje u bilo čemu što činite. Jednom kada riješite ta dva problema, nećete biti daleko od izvršavanja dužnosti na način koji je u skladu s mjerilom. A ako ne možete ni njih riješiti, onda ste još daleko od pokoravanja Bogu ili vođenja računa o Njegovim nakanama – niste još ni zagrebali površinu.