Upravo smo u zajedništvu razgovarali o kriterijima i ciljevima promicanja i odgajanja raznih vrsta kvalificiranih talenata, kao i o shvaćanju i stavu koje bi osoba trebala imati u vezi s promicanjem i odgajanjem raznih talentiranih ljudi od strane Božje kuće. No još je jedan aspekt toga stav i pristup koji bi trebalo imati prema raznim vrstama talentiranih ljudi koji se promiču i odgajaju. To su neka pitanja o kojima je potrebno razgovarati u šestoj stavci. Zato ćemo sada, osobito s obzirom na šestu stavku, razotkriti i raščlaniti kako lažni vođe provode posao promicanja i odgajanja raznih vrsta talentiranih ljudi. To je glavni sadržaj o kojem ćemo razgovarati.

Stavovi i očitovanja lažnih vođa u pogledu promicanja i odgajanja svih vrsta talentiranih ljudi

Lažni vođe ne razumiju istinu i ne tragaju za istinom. Stoga, kada je riječ o važnom poslu promicanja i odgajanja svih vrsta kvalificiranih talenata u Božjoj kući, oni i to sve zbrljaju, potpuno upropaste posao i jednostavno ne uspijevaju udovoljiti zahtjevima Božje kuće. Budući da ne razumiju kriterije, a kamoli Božje nakane, u pogledu promicanja i odgajanja raznih vrsta kvalificiranih talenata, a ne razumiju ni značaj promicanja i odgajanja raznih vrsta kvalificiranih talenata, vrlo im je teško obavljati ovaj posao na način koji je u skladu s mjerilom i prema načelima. Razne vrste „talentiranih” ljudi koje lažni vođe odgajaju tijekom obavljanja svog posla uistinu su šarolika skupina ljudi. Umjesto da promiču i odgajaju kvalificirane talente, lažni vođe promiču ljude koje se nipošto ne bi smjelo promicati i odgajati da služe kao vođe ili djelatnici i dopuštaju tim ljudima da žive na račun crkve i rasipaju žrtve Bogu. Svi lažni vođe tako rade i time uzrokuju da neki ljudi koji teže istini i imaju osjećaj za pravdu budu zgaženi te da ne budu promaknuti i korišteni. Umjesto toga, ljudi koji su niškoristi u očima tih lažnih vođa postaju takozvani talentirani ljudi te ih oni promiču i odgajaju. Koja su onda očitovanja lažnih vođa prilikom obavljanja ovog posla? Pretpostavimo, na primjer, da zbog potreba svog posla Božja kuća mora pronaći neke ljude da rješavaju vanjske poslove. Koje bi ljude onda trebala tražiti? Upravo sam naveo nekoliko kriterija, a to su da imaju radnu sposobnost, da su sposobni vršiti svoje dužnosti u skladu s načelima koja zahtijeva Božja kuća i da su sposobni braniti interese Božje kuće. Znaju li lažni vođe ta načela? Očito ne znaju, pa kako onda pronalaze ljude za obavljanje vanjskih poslova? U sebi misle: „Tko može obavljati vanjske poslove? Ima jedna sestra koja je oštroumna i ima brze reakcije, rječita je i zna kako postupati s ljudima. Oči joj proračunato lete dok govori i prosječna je osoba ne može dokučiti. Bila bi donekle neprikladna kao crkveni vođa, ali bi bila sjajna u obavljanju vanjskih poslova, pa ću nju izabrati. Samo što joj je obrazovanje malo niže, pa me brine da će je nevjernici podcjenjivati, stoga ću pronaći nekoga sa sveučilišnom diplomom, predsjednicu studentskog zbora, da surađuje s njom. Ta je osoba prilično pametna, ali ima relativno malo iskustva u društvu i vidjela je razmjerno malo svijeta, pa može učiti od svoje partnerice. Jedna od te dvije osobe ima nisku razinu obrazovanja, a druga je visoko obrazovana, jedna ima iskustva u društvu, a druga nema – prikladne su da međusobno surađuju, zar ne?” Jedna je elokventna i rječita, oštroumna i pravi društveni maher; kad god je u interakciji s nevjernicima, oni ne mogu prepoznati da je vjernica. Druga je visoko obrazovana i ima društveni status; u interakciji s nevjernicima, oni je ne podcjenjuju. Što mislite o ova dva načela po kojima lažni vođe biraju ljude? Lažni vođe vjeruju da ako netko ima dar govora, oštar um i brze reflekse, da onda može obavljati opće poslove za Božju kuću. Je li to prikladan način biranja ljudi? (Nije.) Zašto nije prikladan? (Takvi su ljudi često prilično prepredeni; iako s drugima mogu primjenjivati filozofije za ovozemaljsko ophođenje i znaju kako postupati s ljudima, nisu nužno sposobni braniti interese Božje kuće.) Točno. Najvažnije je od svega da, bez obzira na to koje poslove osoba obavlja za Božju kuću, u najmanju ruku mora biti čestita i sposobna braniti interese Božje kuće. Ako je netko slatkorječiv i svojim riječima sposoban i mrtve probuditi, znači li to da može braniti interese Božje kuće? Ako je netko oštrouman, elokventan i rječit, znači li to da može braniti interese Božje kuće? (Ne.) Čak i ako se zakune, to je beskorisno i jednako je besmisleno ako mu postavljaš zahtjeve jer mora imati takav karakter. Ali lažni vođe ne istražuju to, već samo gledaju tko ima iskustva u društvu, tko je prepreden, oštrouman, elokventan i rječit, tko se zna ponašati u skladu s prilikom, tko je poput kameleona i društveni maher. Misle da takvi ljudi mogu obavljati opće poslove u Božjoj kući. Nije li to pogreška? To je pogreška u pogledu načela i mjerila za biranje ljudi. Činjenica je da je takva osoba krajnje slatkorječiva: bez obzira na to s kim ima posla, sve što kaže jest laž i ne može se promijeniti ma koliko se puta zaklela. Kada nešto čini, brani samo vlastite interese, a osobito kada je suočena s opasnošću, štiti prije svega sebe i uopće ne uzima u obzir interese Božje kuće. Sve dok ima dobar odnos s nevjernicima, to joj je dovoljno; baš je briga jesu li interesi Božje kuće oštećeni ili ne. Ne uzima u obzir ni sigurnost braće i sestara niti ju je briga je li Božje ime osramoćeno; samo čuva vlastita leđa. Lažni vođe ne mogu prozreti takvu osobu i misle da je najprikladnija za obavljanje vanjskih poslova za Božju kuću. Nije li to budalasto? Takva osoba izdaje interese Božje kuće, a lažni vođe o tome nemaju pojma, pa joj dodjeljuju važne zadatke i oslanjaju se na nju u svemu. Nije li to vrhunac gluposti? Imaju li elokventni, rječiti i oštroumni ljudi čestite nakane? Ako nisi imao posla s njima ili ih pažljivo promatrao, nećeš to znati. Kad imaš posla s njima i s njima na nečemu radiš, samo gledaj je li ono što govore u skladu s time što čine. To se može provjeriti kroz jedan događaj. Recimo, na primjer, da premještaš stvari. Kada oni to vide, neće ti pomoći. Tek kada završiš posao, doći će i reći: „Kako možeš sam raditi tako naporan posao? Pomogao bih ti da si samo pitao, bez obzira na to koliko sam bio zauzet. Izgledaš iscrpljeno. Skuhat ću ti kasnije nešto da ne moraš ti danas.” Nakon što to kažu, nestanu. Ti si potpuno iscrpljen, ali ipak još moraš kuhati. Zatim, kad završiš s kuhanjem, oni dođu jesti i čak kažu: „Zašto me nisi zvao prije nego što si počeo kuhati? Potpuno si iscrpljen, a ipak mi još kuhaš obrok – kako je to u redu? No kad si ga već napravio, pojest ću ga. Ja ću skuhati sljedeći obrok i zovi me ubuduće kad god budeš imao neki posao koji treba obaviti.” Dovoljan je taj jedan događaj da ih se potpuno prozre. Vrlo su slatkorječivi, oštroumni i znaju što reći. Znaju se ponašati u skladu s prilikom i sve što čine jest da govore lijepe stvari, a nikad ne obave nikakav stvaran posao. Jesu li takvi ljudi pouzdani? Ako od njih zatražiš da obavljaju opće poslove Božje kuće, mogu li braniti njezine interese? Mogu li održati ugled crkve i zaštititi sigurnost braće i sestara? (Ne.) Jesu li im imovina Božje kuće i svi njezini interesi glavni prioritet? Daleko od toga. Oči i umovi lažnih vođa slijepi su za takve lako uočljive probleme, oni ih jednostavno ne vide. Mogu samo govoriti riječi i doktrine. Koga Bog voli, a koga ne voli, tko voli istinu, a tko ne voli, kakvi ljudi posjeduju temelj u svojoj vjeri u Boga i kakvi ljudi nemaju temelj, kakvi su ljudi odani u vršenju svoje dužnosti, a kakvi nisu – oni razumno i logično govore o tim stvarima kao da ih zaista razumiju, ali sve su to prazna priča i doktrine. Kad god se od njih traži da razluče ljude, njihove su oči i umovi slijepi; jednostavno ne znaju procijeniti ljude. Ma koliko dugo bili u interakciji s takvim ljudima, i dalje ih ne mogu prozreti, pa im čak dodjeljuju važne zadatke.

Već je samo po sebi gnusno da lažni vođe koriste pogrešne ljude, no oni tom zlodjelu i pridodaju čineći još gnusnije stvari. Recimo, na primjer, da je lažni vođa upotrijebio pogrešnu osobu. Ta osoba uopće nije prikladna za nadzornika i ne zadovoljava kriterije Božje kuće za promicanje i odgajanje. Ipak, lažni vođa i dalje ustraje na tome da je koristi i nikada ne provjerava rad te osobe, vjerujući: „Ne treba sumnjati u one koje se koristi niti koristiti one u koje se sumnja. Budući da sam te izabrao i promaknuo, moći ćeš dobro obavljati ovaj posao, stoga samo naprijed i radi kako smatraš da je najbolje. Podržat ću te što god ti činio i nema smisla da se itko tome protivi!” Upotrijebio je pogrešnu osobu, a ipak ustraje u svojoj pogrešci do samog kraja – eto koliko vjeruje u sebe. Svi su lažni vođe slijepi. Ne vide nikakve probleme, ne mogu razlučiti koji su ljudi zli ili bezvjernici i, bez obzira na to tko prekida i ometa rad crkve, uopće toga nisu svjesni, pa čak i povjeravaju važne zadatke smetenjacima. Lažni vođe polažu veliko povjerenje u koga god da promaknu i nemarno mu povjeravaju važan posao. Rezultat je to da ti ljudi zabrljaju rad crkve, čime ozbiljno utječu na širenje evanđelja i štete interesima Božje kuće. Lažni se vođe čak pretvaraju da o tome ništa ne znaju. Višnji ih pita: „Kako osobi koju si promaknuo ide s njezinim poslom? Je li prikladna za obavljanje tog posla? Brani li rad crkve i interese Božje kuće? Hoće li u ključnim trenucima štititi sebe ili će braniti rad crkve?” Ti lažni vođe odgovaraju: „Zaklela se da će braniti rad crkve. Osim toga, vjeruje u Boga već 20 godina. Kako bi mogla štititi sebe i izdati interese Božje kuće? Vjerojatno će braniti interese Božje kuće.” Višnji odgovara: „Je li točno to što govoriš? Jesi li provjerio njezin rad?” Lažni vođe odgovaraju: „Nisam provjerio njezin rad, ali sam joj rekao da ne brani vlastite interese, već da mora braniti rad crkve i obećala mi je da hoće.” Kakva je korist od obećanja koje ti je dala? Ne može ispuniti ni zakletvu koju je dala pred Bogom. Misliš li da je ona siguran odabir samo zato što ti je dala obećanje? Mogu li zasigurno učiniti to što su obećali? Budući da nisi provjerio njezin rad, kako znaš je li ta osoba netko tko brani interese Božje kuće? Otkud ti tolika vjera u sebe? Nisu li takvi lažni vođe nitkovi? Već su time što su upotrijebili pogrešnu osobu napravili veliku pogrešku, a zatim tu pogrešku uvećavaju time što se nikada ne raspituju o radu te osobe, ne istražuju ga niti provjeravaju, ne nadziru ga niti promatraju. Samo neprestano toleriraju tu osobu dok ona postupa nepromišljeno i čini zlodjela. Tako rade lažni vođe. Kad god za neki posao nedostaje ljudi, lažni vođe nemarno odrede nekoga da bude odgovoran i time je za njih stvar završena; nikada ne provjeravaju posao niti odlaze na lice mjesta kako bi stupili u kontakt s tom osobom, promatrali je i pokušali saznati više o njoj. Na nekim mjestima okruženje nije pogodno za sastajanje i provođenje vremena s tom osobom, ali se moraš raspitati o njezinu radu i neizravno doznati što je radila i kako – možeš pitati braću i sestre ili nekoga tko joj je blizak. Nije li to ostvarivo? Ali lažni se vođe čak ni ne trude postaviti pitanja, toliko su samouvjereni. Njihov se posao sastoji samo od održavanja sastanaka i propovijedanja doktrina, a kad sastanci završe i posao je organiziran, više ništa ne čine; ne prate dalje niti provjeravaju je li osoba koju su odabrali sposobna obavljati stvaran posao. U početku nisi razumio tu osobu, ali si na temelju njezina kova te njezinih vanjskih očitovanja i entuzijazma smatrao da je prikladna za taj posao, pa si je upotrijebio – u tome nema ništa loše jer nitko ne zna kakvi će ljudi ispasti. Ali nakon što si je promaknuo, ne bi li trebao pratiti i provjeriti radi li stvaran posao, kako radi te je li bila površna, lukava ili je li zabušavala? Točno je to posao koji bi trebao obavljati, ali ne radiš ništa od toga, ne preuzimaš nikakvu odgovornost. Lažni si vođa i trebao bi biti smijenjen i isključen.

Lažni vođe čine ozbiljnu pogrešku u tome što, nakon što promaknu ljude, objasne im posao, a zatim prospu malo doktrine, ponude nekoliko riječi ohrabrenja i na tome završe, a da nikad ne prate i ne uključuju se u specifične zadatke. Ako kažeš da imaš loš kov i nemaš uvid u ljude, mogao bi ih popratiti i saznati kako napreduju specifični zadaci te bi mogao dobiti potpuni uvid u situaciju. No lažni vođe uopće ne prate i ne provjeravaju kako posao napreduje. Uzmimo za primjer tiskanje knjiga, što je specifičan posao. Lažni vođa zadužio je nekoga za taj posao, ali ga nijednom u pola godine nije provjerio. Zbog toga su sve tiskane knjige nakon šest mjeseci ispale neispravne – potpuni kaos! Takvi su lažni vođe – uopće ne rade nikakav specifičan posao. Što treba učiniti ako organiziraš tiskanje knjige? Najprije se mora dodijeliti prikladnog nadzornika, a zatim nadzirati i provjeravati koliko dobro on obavlja posao i bi li ga mogao zabrljati. Mora se nadzirati i pratiti posao te izravno rješavati probleme ako se uoče – samo se tako može osigurati da neće doći do problema. Ali lažni vođe to ne čine. Misle da se njihove odgovornosti sastoje samo od izgovaranja doktrina i navođenja ljudi da ih razumiju te da se, sve dok ljudi razumiju doktrine, problemi mogu riješiti. Stoga pažnju obraćaju samo na verglanje doktrina i izvikivanje parola i ne uključuju se u specifične zadatke. Što se tiče lažnih vođa, misle da nije njihova dužnost uplitati se u specifične zadatke te da bi to trebala biti briga ljudi ispod njih. Što onda oni čine? Zapovijedaju cjelokupnom situacijom s visoka i postaju neučinkoviti službenici. Bez obzira na to o kojem se poslu radi, nisu prisutni ni uključeni u njega. Ako ih se, nakon što ljudima kažu načela, pita o detaljima ili specifičnim putovima, reći će: „Vi se bavite specifičnim poslom, ne razumijem se ja u te stvari.” Zato ne znaju kako oni ispod njih obavljaju posao. Lažni vođe ne znaju je li nadzornik kompetentan i sposoban preuzeti posao, kakva je njegova ljudskost, je li on osoba koja teži istini, je li odgovoran u obavljanju svoje dužnosti ili je površan i nekontrolirano radi loše stvari, kasni li se s poslom i tako dalje, već se samo šeću uokolo poput besposlenih birokrata iz nevjerničkog svijeta i ne rade nikakav stvaran posao. U crkvama u kojima rade lažni vođe ne prepoznaju kad zbog nekih nadzornika rad potpuno stane ili kada neki nadzornici uspostavljaju vlastita neovisna kraljevstva ni kad neki nadzornici ne obavljaju svoje prave dužnosti, već provode dane jedući, pijući i zabavljajući se, a čak se i ne obaziru na to kad neki nadzornici imaju izuzetno loš kov, izopačeno razumijevanje i uopće nisu sposobni raditi posao. Takvi su lažni vođe samo prazne ljušture, vođe su samo po imenu i ne obavljaju nikakav suštinski posao vođe. Na površini ti lažni vođe izgledaju prilično pristojno. Za svaki dio posla odrede nadzornike, svako toliko sazovu te ljude na okupljanje, a ostatak vremena provode na jednom mjestu baveći se duhovnom posvećenošću, moleći se, čitajući Božje riječi, slušajući propovijedi, učeći himne i pišući vlastite propovijedi. Neki lažni vođe čak ne izlaze iz svojih soba cijeli tjedan. Ima i lažnih vođa koji ne rade ništa drugo osim što održavaju online sastanke i nikad ne odu na radna mjesta kako bi shvatili situaciju. Braća i sestre dugo ih ne viđaju uživo i nemaju pojma o životnim iskustvima ili rastu lažnih vođa. Tijekom sastanaka lažni vođe bave se samo nekim općim poslovima, ali što se tiče toga što točno svaki nadzornik radi i jesu li ljudi koje su promaknuli i odgajali prikladni za određeni posao, kakav je stav tih ljudi u obavljanju njihove dužnosti, jesu li pažljivi i temeljiti u svom poslu ili su negativni i površni, slijede li ti ljudi ispravan put ili jesu li oni ispravni ljudi, lažni vođe ne mare za to niti pitaju o tome, a ni ne žele znati. Nije li priroda ovog problema ozbiljna? (Jest.)

Božjoj kući trebaju talentirani ljudi koji razumiju određena stručna područja i posjeduju određene vještine te će odgajati te ljude da proučavaju te struke kako bi mogli obavljati dužnost u Božjoj kući. Što mislite, kakve ljude pronalaze lažni vođe? Oni okupe sve mlade ljude koji su išli na fakultet i slijedili svoje roditelje u vjeri u Boga i gledaju tko je rječit i tko voli biti u središtu pozornosti te im kažu: „Božja kuća želi vas odgajati; vi ste pričuvna vojska i nove snage.” Zatim tim ljudima dodijele dužnosti. No ti ljudi u stvarnosti nikad nisu obavljali dužnost, nemaju razna iskustva i uopće ne razumiju istinu. No lažni ih vođe favoriziraju i vole, pa ih počnu odgajati. Dodjeljuju im dužnosti na temelju toga za što su pogodni za učenje na temelju svoje struke; nekima bude dodijeljen rad na izradi tekstova, nekima filmska produkcija, nekima izrada videozapisa, a nekima da budu glumci. Dokle god ti ljudi imaju dužnost, lažnim vođama to je dovoljno. Lažni vođe ne istražuju vole li ti ljudi istinu ni mogu li prihvatiti istinu niti provjeravaju čemu ti ljudi teže ili koji su im ciljevi. I što se na kraju dogodi? Neki od tih ljudi budu isključeni. To je zato što su raskalašeni i neobuzdani, slijede svjetske trendove, provode dane dotjerujući se i petljajući s drugima te uopće ne razumiju nikakva pravila niti imaju ikakve manire – očito je da su bezvjernici i nevjernici. U izvršavanju dužnosti ne bave se svojim pravim poslom i sve rade površno, ali lažni vođe to uopće ne vide. Nisu li lažni vođe slijepi pored zdravih očiju? (Jesu.) Što uzrokuje tu sljepoću? Nije li to zato što su lažni vođe slijepa uma? Sljepoća očiju i uma dvije su karakteristike lažnih vođa. Premda su im oči širom otvorene, lažni vođe ne mogu ništa razumjeti niti ikoga prozreti – to jest, oči su im slijepe. U mislima nemaju razlučivanja ni gledišta o bilo kome ili bilo čemu i, ma što vidjeli, nemaju sposobnost razlikovati ispravno od pogrešnog i nemaju stavova, mišljenja ni definicija – to je ozbiljan slučaj slijepa uma. Svi su lažni vođe ljudi koji dugi niz godina vjeruju u Boga i često slušaju propovijedi, pa zašto onda ne mogu prepoznati te bezvjernike? Ovo je daljnji dokaz da su lažni vođe vrlo lošeg kova, da su nesposobni razumjeti istinu i da je, ma koliko istina čuli, sve to uzalud i oni ih ne razumiju. Slijepih su očiju i uma i potpuno su nesposobni razlučivati ljude. Kako bi mogli biti podobni biti vođe ili djelatnici u crkvi? Vjeruju da su dobri govornici talentirani ljudi, da su ljudi koji znaju pjevati i plesati također talentirani pojedinci; kada vide ljude koji nose naočale ili ljude koji su išli na fakultet, smatraju ih talentiranim pojedincima, a kada vide ljude s društvenim statusom, bogate ljude, ljude koji znaju poslovati i baviti se prijevarnim praksama i ljude koji obavljaju neku vrstu važnog posla u društvu, lažni vođe misle da su oni talentirani pojedinci. Vjeruju da bi Božja kuća trebala odgajati takve ljude. Ne gledaju karakter tih ljudi niti ima li njihova vjera u Boga temelja, a još manje gledaju stav kojim se ti ljudi odnose prema Bogu i istini. Gledaju samo društveni status i pozadinu ljudi. Nije li apsurdno da lažni vođe na taj način gledaju na ljude i stvari? Lažni vođe na ljude i stvari gledaju na isti način kao i nevjernici – njihovo je gledište ono koje nevjernici imaju o stvarima. To je dovoljno da se dokaže da lažni vođe nisu ljudi koji vole i razumiju istinu te da im nedostaje bilo kakvo razlučivanje. Nisu li izuzetno površni? Doista su slijepi – itekako!

U prošlosti sam sreo lažnog vođu koji bi pričao i smijao se dok sam razgovarao s njim, ali čim bih ga pitao o poslu, zurio bi u prazno, ukočen i tup, i nije reagirao ni na što što sam mu rekao. Kov te osobe previše je loš da bi se ona koristila. Nije ni čudo što nije razumio ništa što sam mu rekao i nije to mogao provesti. O čemu god da sam s njim razgovarao, stalno je govorio: „Održao sam sastanak i provjerio sam posao prije nekoliko dana.” Rekao sam: „Zar nemaš nikakvih drugih poslova osim održavanja sastanaka? Toliko posla treba obaviti u crkvi, zašto ne nađeš nešto drugo što možeš raditi?” Rekao je: „Nije li posao vođe ili djelatnika samo održavanje sastanaka? Nema se što drugo raditi osim održavanja sastanaka, ja ne znam ništa drugo raditi!” To pokazuje da mu je bilo suđeno da bude lažni vođa kad je preuzeo tu dužnost i da ne može raditi nikakav stvaran posao jer je njegov kov izuzetno loš! Izuzetno loš kov vodi do sljepoće očiju i uma. Što znači sljepoća očiju? To znači da, bez obzira na to što vidi, osoba nije u stanju uočiti specifične probleme, pa joj oči ne služe ničemu. Što znači sljepoća uma? To znači da, ma što se dogodilo, osoba nije svjesna i ne uspijeva razumjeti problem u tome te ne može dokučiti u čemu leži bit problema – to znači biti slijepa uma. Ako je osoba slijepa uma, potpuno je gotova. Tako su lažni vođe slijepih očiju i slijepa uma. Biste li rekli da se lažni vođe uzrujaju kada čuju ove riječi? Oni misle: „Oči su mi prilično velike, ali On kaže da sam slijep pored zdravih očiju; i imam dobre namjere, a ipak On kaže da sam slijepa uma – Njegova definicija zasigurno nije baš točna? Zašto me jednostavno ne nazove lažnim vođom? Zašto dodavati i da sam slijepih očiju i slijepa uma?” Bi li lažni vođe, sudeći po njihovu kovu, mogli shvatiti da su lošeg kova da to nisam tako sročio? (Ne, ne bi mogli.) Zar tvrdnja da su lažni vođe slijepih očiju i slijepa uma ne pogađa u srž? Recimo, na primjer, da antikrist uspostavlja svoje neovisno kraljevstvo u crkvi. Ali lažni vođe kažu: „Ova je osoba vrlo sposobna. Prije je bila sveučilišni profesor i govori jasno, metodično te na dobro uređen i rječit način. Štoviše, nema tremu, ma koliko velika bila publika.” Jasno je kao dan da je osoba o kojoj govore farizej koji uspostavlja svoje neovisno kraljevstvo, a ipak je lažni vođe i dalje hvale. Nije li to sljepoća očiju? (Jest.) Ako netko pjeva falš, a ti to ne čuješ, može li se to smatrati sljepoćom očiju? (Ne.) To je stručno pitanje, a ne pitanje kova. Ali nakon što su poslušali toliko istina, lažni vođe ne mogu čak ni razlučiti antikriste i ne mogu reći je li nečija ljudskost dobra ili loša, je li netko kandidat za promicanje i odgajanje u Božjoj kući, je li netko bezvjernik ili iskreno vjeruje u Boga i ne mogu reći je li netko odan u obavljanju svoje dužnosti – što su, onda, dobili od slušanja propovijedi svih ovih godina? Nisu dobili nikakve istine, što znači da su slijepe budale; eto koliko su slijepi lažni vođe. Vjeruju da je glavni posao vođe biti u stanju propovijedati, i to dva ili tri sata, i da su, sve dok mogu izgovarati riječi i doktrine, izvikivati parole i poticati ljude, dorasli zadatku vođe, sposobni preuzeti posao, da posjeduju istina-stvarnost i da je Bog zadovoljan njima. Kakva je to logika? Budući da lažni vođe ne razumiju istinu i previše su lošeg kova te slijepih očiju i slijepa uma, nikako ne posjeduju sposobnost razlučivanja različitih tipova ljudi i ne mogu prozreti različite tipove ljudi. Jesu li onda u stanju koristiti različite vrste ljudi na razuman način? (Nisu.) Imaju samo jednu strategiju: onima koji su bili učitelji dodjeljuju zadatak propovijedanja, onima koji su se bavili vanjskom trgovinom dodjeljuju obavljanje općih poslova, onima koji govore engleski dodjeljuju zadatak prevođenja, a tko god je rječit i debelokožac, njemu dodijele da propovijeda evanđelje; onima koji su plahi dodjeljuju da kod kuće pišu članke o iskustvenom svjedočenju, one koji su odvažni i vole nastupati imenuju za glumce, a one koji žele postati dužnosnici imenuju za vođe ili redatelje. Tako lažni vođe koriste ljude, bez ikakvih načela.

U opsegu posla za koji su odgovorni lažni vođe često postoje neki ljudi koji istinski teže istini i ispunjavaju kriterije za promicanje i odgajanje, a bivaju zanemareni. Neki od tih ljudi propovijedaju evanđelje, a nekima je dodijeljena dužnost ugošćivanja. Činjenica je da svi oni imaju kov i razumiju neke istine te su vrijedni toga da budu odgajani za vođe i djelatnike samo što se ne vole isticati niti biti u središtu pozornosti. A ipak, lažni vođe uopće ne obraćaju pažnju na te ljude. Ne stupaju u kontakt s njima niti se raspituju o njima i nikada ne odgajaju talentirane ljude za Božju kuću. Uvijek se usredotočuju samo na to da u svoju klopku uhvate one koji im laskaju kako bi zadovoljili vlastite sebične želje. Zato oni ljudi koji istinski teže istini ne bivaju promicani i odgajani, dok svi oni koji vole biti u središtu pozornosti, koji su rječiti, znaju se ulizivati i vole slavu, dobitak i status bivaju promicani, čak i oni koji su bili dužnosnici, rukovoditelji tvrtki ili koji su studirali korporativno upravljanje u društvu bivaju postavljeni na važne položaje. Bez obzira na to jesu li ti ljudi istinski vjernici ili ne, jesu li ljudi koji teže istini ili ne, to su u svakom slučaju ljudi koji se promiču i koriste unutar opsega posla za koji su odgovorni lažni vođe. Je li takvo korištenje ljudi u skladu s načelima? Nije li to što lažni vođe promiču samo takve ljude upravo slika nevjerničkog društva? U vrijeme dok rade lažni vođe oni koji zaista mogu obaviti posao dok vrše svoju dužnost, koji imaju osjećaj za pravdu te koji vole istinu i pozitivne stvari ne bivaju promicani ili odgajani i teško im je dobiti prilike za obuku. Umjesto toga, na važne položaje postavljaju se oni koji su rječiti, koji se vole isticati i koji se znaju ulizivati, kao i oni koji vole slavu, dobitak i status. Ti se ljudi čine prilično pametnima, ali zapravo nemaju sposobnost razumijevanja, imaju vrlo loš kov i lošu ljudskost, nemaju nikakav stvaran teret za svoje dužnosti i uopće nisu vrijedni toga da ih se odgaja. Međutim, upravo oni zauzimaju položaje vođa i djelatnika u crkvi. Zbog toga se velik dio rada crkve ne može glatko i pravovremeno pokrenuti, sporo napreduje, a provedba radnih aranžmana Božje kuće predugo traje. To su učinci i posljedice koji nastaju u radu crkve zato što lažni vođe nepravilno koriste ljude.