Odgovornosti vođa i djelatnika (5) Peti odjeljak

Većina je lažnih vođa lošeg kova. Iako se čine rječitima, uopće nemaju sposobnost razumijevanja istine, i to do te mjere da nemaju duhovno razumijevanje. Slijepih su očiju i uma, ne mogu prozreti nijednu stvar i uopće ne razumiju istinu, što je samo po sebi koban problem. Imaju i još jedan ozbiljniji problem, a to je da, kada shvate nekoliko riječi i doktrina te ovladaju njima i mogu izvikivati nekoliko parola, misle da imaju istina-stvarnost. Stoga, bez obzira na to koji posao rade i koga odluče koristiti, ne traže istina-načela, ne razgovaraju u zajedništvu s drugima, a još se manje pridržavaju radnih aranžmana i načela Božje kuće. Toliko su samouvjereni da uvijek vjeruju da su njihove ideje ispravne i rade što god žele. Zato kada naiđu na neku poteškoću ili izvanrednu okolnost, ne znaju što bi. Štoviše, često pogrešno vjeruju da, s obzirom na to da godinama rade u Božjoj kući i imaju dovoljno iskustva u služenju kao vođe, znaju kako učiniti da rad crkve funkcionira i razvija se. Čini se da su te stvari razumjeli, ali zapravo uopće ne znaju kako raditi bilo kakav posao. Rade posao crkve kako god im se prohtije, slijede vlastite predodžbe i uobrazilje, svoje iskustvo i rutine te svoje propise. To stvara nered i kaos u raznim crkvenim poslovima i onemogućuje im da postignu bilo kakve stvarne rezultate. Ako u timu postoji nekoliko ljudi koji razumiju istinu i mogu obaviti nešto stvarnog posla, oni mogu održavati normalnost u radu tog tima. No to nema baš nikakve veze s njihovim lažnim vođom. Razlog zašto se posao uspio dobro obaviti jest taj što u timu ima nekoliko dobrih ljudi koji mogu obaviti nešto stvarnog posla i održavati posao na pravom putu; to ne znači da je njihov lažni vođa obavio stvaran posao. Nijedan se posao ne može obaviti bez nekoliko ovakvih dobrih ljudi na čelu. Lažni vođe jednostavno nisu u stanju obavljati svoj posao i ne služe baš nikakvoj funkciji. Zašto bi lažni vođe upropastili rad crkve? Prvi je razlog to što lažni vođe ne razumiju istinu, ne mogu razgovarati o istini kako bi riješili probleme i ne traže način kako riješiti probleme, zbog čega se problemi gomilaju i dolazi do zastoja u radu crkve. Drugi je taj što su lažni vođe slijepi i ne mogu prepoznati talentirane pojedince. Ne mogu na odgovarajući način rasporediti nadzornike timova, zbog čega za neke poslove ne postoji odgovorna osoba, pa dolazi do zastoja. Treći je taj što se lažni vođe previše ponašaju kao službenici. Ne nadziru posao niti daju upute za njega, a kad postoji slaba karika u poslu, ne sudjeluju proaktivno niti pružaju smjernice u vezi sa specifičnostima posla. Recimo, na primjer, da su u određenom poslu nekoliko ljudi koji ga obavljaju novi vjernici bez mnogo temelja, ne razumiju istinu, nisu baš upoznati s područjem rada i nisu sasvim shvatili načela rada. Lažni vođa, s obzirom na to da je slijep, ne može vidjeti te probleme. Vjeruje da je u redu sve dok netko radi posao; nije važno radi li se dobro ili loše. Ne zna da bi, kad god postoji slaba karika u radu crkve, trebao pratiti, vršiti inspekcije i davati upute, da bi trebao osobno sudjelovati u rješavanju problema i podržavati one koji obavljaju svoje dužnosti sve dok ne shvate istinu, ne budu mogli raditi prema načelima i ne dođu na pravi put. Tek u tom trenutku ne treba toliko brinuti. Lažni vođe ne rade na taj način. Kad vide da postoji netko tko radi posao, više ne brinu oko toga. Ne raspituju se, bez obzira na to kako posao napreduje. Kad u nekom poslu postoji slaba karika ili nadzornik koji ima loš kov, ne pružaju osobno smjernice za rad i ne sudjeluju sami u radu. A kada je nadzornik u stanju obaviti posao, lažni vođe još manje osobno provjeravaju stvari ili daju upute; samo se opuste pa se, čak i ako netko prijavi problem, ne raspituju o tome – misle da nema potrebe. Lažni vođe ne rade ništa od tog specifičnog posla. Ukratko, lažni vođe izrodi su koji ne rade ni trunke stvarnog posla. Za svaki posao vjeruju da je, sve dok je netko za njega zadužen i dok su svi na svojim mjestima da preuzmu posao, stvar gotova i završena. Misle da trebaju samo povremeno održati sastanak i raspitati se ako se pojavi problem. Dok tako rade, lažni vođe i dalje vjeruju da rade dobar posao i prilično su zadovoljni sobom. Misle: „Ni u jednom poslu nema problema. Osoblje je u potpunosti raspoređeno, a nadzornici su na svojim mjestima. Tako sam dobar u ovom poslu, tako talentiran!” Nije li to besramno? Toliko su slijepih očiju i slijepa uma da ne vide nikakve zadatke koje treba obaviti i ne mogu otkriti nikakve probleme. Na nekim je mjestima posao stao, a oni i dalje zadovoljno misle: „Sva su braća i sestre mladi, svi su oni nova krv. Svojim se dužnostima bave puni žara; sigurno mogu dobro obaviti posao.” No ti su mladi ljudi u stvarnosti početnici bez ikakva razumijevanja bilo kakvih stručnih vještina. Moraju učiti u hodu. Može se reći da još uopće ne znaju raditi: neki možda malo razumiju, ali nisu stručnjaci i ne shvaćaju načela, a kada obave neki zadatak, potrebno ga je više puta ispravljati ili čak često raditi iznova. Postoje i neki mladi ljudi koji nisu obučeni i nisu iskusili orezivanje. Oni su izuzetno podli i lijeni, žude za ugodnostima; ne prihvaćaju ni trunke istine, a kad malo pate, neprestano gunđaju. Većina su njih površni izrodi koji žude za ugodnošću. S takvim mladim ljudima svakako treba često razgovarati o istini, a još ih više treba orezivati. Ti mladi ljudi moraju imati nekoga tko će ih voditi i paziti na njih. Mora postojati vođa ili djelatnik koji će preuzeti osobnu odgovornost za njihov rad i pružiti osobni nadzor i upute. Tek tada bi njihov rad mogao uroditi nekim plodom. Ako vođa ili djelatnik napusti radno mjesto i ne bavi se poslom niti se raspituje o njemu, ti će se ljudi rasuti u kaos, a njihovo obavljanje dužnosti neće uroditi nikakvim plodom. No lažni vođe nemaju uvida u to. Oni sve vide kao braću i sestre, kao ljude koji su poslušni i pokorni, pa imaju veliko povjerenje u njih, dodjeljuju im poslove i onda više ne obraćaju pažnju na njih – to je najbolji dokaz sljepoće očiju i uma lažnih vođa. Lažni vođe uopće ne razumiju istinu, ne mogu jasno vidjeti stvari i nesposobni su otkriti bilo kakve probleme, a ipak misle da im ide sasvim dobro. O čemu razmišljaju po cijele dane? Razmišljaju o tome kako se ponašati kao službenik i uživati u statusnim povlasticama. Lažni vođe, baš kao i bezobzirni ljudi, ne pokazuju ni najmanje razumijevanja prema Božjim nakanama. Ne rade nikakav stvaran posao, a ipak očekuju da ih Božja kuća pohvali i promakne. Uistinu ne znaju za sram!

Lažni vođe potpuno su beskorisni u obavljanju svojih poslova i u njima nema ničeg pohvalnog. Ne uspijevaju dokučiti načela u pogledu šire slike, a kamoli ona koja se odnose na specifičan, detaljan posao. Primjerice, neki ljudi imaju jake stručne sposobnosti, ali izrazito lošu ljudskost, dok drugi nemaju problema u pogledu ljudskosti, ali su lošeg kova i loših stručnih sposobnosti. Kada je riječ o tome kako te ljude razumno koristiti i rasporediti, lažni vođe o tim specifičnijim i detaljnijim stvarima znaju još manje. Stoga, kad god se lažne vođe upita jesu li pronašli ikoga prilično dobrog kova tko se može odgajati, kažu da još nikoga nisu pronašli. Lažni vođe toliko su slijepi – kako bi ikoga mogli pronaći? Ako ih upitaš kakva je neka sestra, reći će da ona žudi za tjelesnim ugodnostima; upitaj ih kakav je neki brat i reći će da je često negativan; upitaj ih kakav je netko treći i reći će ti da ta osoba ne vjeruje dugo u Boga i da joj nedostaje temelj. U njihovim očima nitko nije na visini zadatka. Gledaju samo tuđe pogreške, nedostatke i prijestupe; nisu u stanju sagledati je li neka osoba u skladu s načelima Božje kuće za promicanje i odgajanje ni je li dobar kandidat za to. Ne mogu prepoznati tko je istinski prikladan za promicanje i odgajanje, ali s velikim entuzijazmom i brzo promiču one koji ne ispunjavaju zahtjeve i načela Božje kuće. Promiču sve bogate žene, imućne muškarce te sinove i kćeri bogatih obitelji u crkvi, kao i one koji su služili kao dužnosnici u svijetu, one koji su rječiti i one koji znaju varati i podvaljivati – u svakom slučaju, promiču svakoga tko je poznat i ugledan u svijetu i svakoga tko voli biti u središtu pozornosti. Vjeruju da su samo ti ljudi talentirani, a ne uočavaju niti promiču ijednu osobu koja istinski posjeduje sposobnost razumijevanja i može prihvatiti istinu. Lažnom vođi teže bi bilo osigurati jednog istinski kvalificiranog talenta za Božju kuću nego odletjeti na Mjesec. Recimo, primjerice, da Božja kuća trenutno treba talentirane pojedince za rad na izradi tekstova – u crkvi za koju je zadužen lažni vođa postoji pojedinac te vrste, ali lažni vođa ne predloži tu osobu. Kada lažnog vođu upitaju zašto nije promicao ili odgajao tu osobu, on kaže: „Ta je osoba dvaput počinila blud dok je bila na fakultetu, ali otkad se udala, više to nije činila. Nisam znao treba li je promicati ili ne.” Kakva je to izjava? Možeš li ti jamčiti da bogati i moćni ljudi koje promičeš nikada nisu počinili blud? Zar ti ljudi to ne čine i više? Kako to da to ne vidiš? Lažni vođe toliko su lažno duhovni i prave se da znaju neka načela te nalaze izgovore kako bi opravdali nepromicanje onih koje bi trebalo promicati i odgajati. U njihovim su očima svi inferiorni u odnosu na njih. Što se na kraju dogodi? Jesu li „elitni” i „talentirani ljudi” koje su promicali lažni vođe ostali postojani? Ne kažemo da ti ljudi definitivno nisu dobri ljudi. Ono što uglavnom razotkrivamo jest da je načelo lažnih vođa o tome kako postupaju s ljudima to da kao mjerilo koriste ljudske predodžbe, a ne istinu te da je njihovo načelo za promicanje i odgajanje ljudi to da se vode vlastitim predodžbama, uobraziljama i sklonostima te se u potpunosti drže stajališta nevjernika, umjesto da kao mjerilo koriste zahtijevane standarde Božje kuće. Zašto su lažni vođe sposobni to činiti? Budući da ne razumiju istinu ni Božje namjere, u stanju su promicati one koji jednostavno ne ispunjavaju zahtjeve Božje kuće, usredotočiti se na njihovo odgajanje i dopustiti im da obavljaju važne poslove u Božjoj kući. Tako lažni vođe obavljaju posao. Pogledajte lažne vođe oko sebe; zar ne rade i ne postupaju s ljudima upravo na taj način?

Postoji određeno stajalište koje se često otkriva u lažnih vođa: oni misle da su svi oni koji imaju znanje i status te koji su služili kao dužnosnici u vanjskom svijetu talentirani ljudi te da bi Božja kuća trebala odgajati i koristiti takve ljude nakon što počnu vjerovati u Boga. Oni uistinu cijene i štuju te ljude – čak se prema njima odnose kao prema svom rodu i članovima obitelji. Kada ih predstavljaju drugima, često govore o tome kako su u vanjskom svijetu bili šefovi neke tvrtke ili rukovoditelji nekog vladinog odjela, urednici nekih novina, neki direktori u odjelu javne sigurnosti ili pak govore o tome koliko su bogati. Lažni vođe osobito cijene takve ljude. Što vi kažete, imaju li lažni vođe kov? Nije li slučaj da su lažno duhovni i da ne mogu prozreti stvari? Lažni vođe misle da bi Božja kuća trebala te ljude, s obzirom na to da su bili talentirani pojedinci u društvu, odgajati i dati im važnu ulogu kada dođu ovamo. Je li to stajalište ispravno? Je li u skladu s istina-načelima? Ako ti ljudi uopće ne vole istinu i lišeni su savjesti i razuma, može li ih Božja kuća odgajati i dati im važnu ulogu? Nisu kvalificirani za odgajanje. To što su bili talentirani pojedinci među nevjernicima ne znači da su talentirani ljudi u Božjoj kući, ali lažni vođe vole biti dužnosnici i osobito štuju druge koji su bili dužnosnici. Kad god vide ljude koji su bili dužnosnici ili su imali status u vanjskom svijetu, klanjaju se i ulizuju te se ponašaju vrlo podanički prema njima, poput robova pred svojim gospodarom; očajnički ih žele zvati majkom ili ocem, starijom sestrom ili starijim bratom, a žele i te ljude promicati da budu vođe ili djelatnici u crkvi. Recite Mi, jesu li to ljudi koji teže istini? Znači li to što imaju malo statusa i uživaju neki ugled u vanjskom svijetu da su podobni služiti kao vođa ili djelatnik u Božjoj kući? Ako ne razumiju istinu i ispunjeni su oholom i uobraženom naravi, jesu li dostojni biti vođa ili djelatnik u Božjoj kući? Je li u skladu s načelima promicati ljude usredotočujući se samo na njihov status i ugled, a zanemarujući njihov karakter? Znaju li lažni vođe kakve ljude Bog voli, kakve ljude On promiče i koristi? U više je navrata u radnim aranžmanima Božje kuće naglašavano da se ljude treba promicati i odgajati prema trima mjerilima: kao prvo, moraju posjedovati ljudskost, savjest i razum; kao drugo, moraju biti netko tko voli istinu i sposoban je prihvatiti istinu i kao treće, moraju imati određeni stupanj kova i posjedovati radnu sposobnost. Samo se one koji zadovoljavaju ta tri mjerila može promicati i odgajati i samo su oni kvalificirani da budu kandidati i da budu vođe ili djelatnici. Puko posjedovanje kova i talenta uopće nije dovoljno. Na prvom je mjestu karakter, a kao drugo bitno je biti sposoban prihvatiti istinu – to su dva najvažnija mjerila. Ako se promiču zli ljudi koji ne vole istinu, posljedice će biti katastrofalne, stoga se oni kojima nedostaje ljudskosti nikako ne smiju promicati. Ali lažni vođe zanemaruju zahtjeve Božje kuće. Prilikom odabira i korištenja ljudi uvijek se usredotočuju na to ima li osoba status u društvu, kakva joj je pozadina i položaj, je li stekla visoku razinu obrazovanja i koliko je njezin ugled u društvu visok – to su aspekti na koje se usredotočuju prilikom promicanja i odgajanja ljudi. Je li to u skladu s načelima koja je propisala Božja kuća? Je li to u skladu s istinom Božjih riječi? Tko su ti ljudi koji imaju status u društvu? Može se reći da su svi oni ljudi koji se na bilo koji način bore za moć i status i da su od Sotone. Kad bi oni imali vlast u Božjoj kući, bi li Božja kuća i dalje bila crkva Božja? Kakav je cilj lažnih vođa pri promicanju ljudi koji su od Sotone u vođe? Je li takvo postupanje u skladu s načelima Božje kuće za odgajanje i korištenje ljudi? Nije li to besramno ometanje rada crkve i nanošenje štete tom radu? Kad lažni vođe neprincipijelno promiču i odgajaju ljude, time uzrokuju najveće prekidanje i ometanje rada crkve te je to način opiranja Bogu.

Lažni vođe izrazito su lošeg kova i nemaju sposobnost shvatiti istinu. Ma koliko propovijedi slušali ili koliko Božjih riječi čitali, oni i dalje nemaju čisto shvaćanje i ne razumiju istinu te, bez obzira na to koliko godina propovijedaju doktrine, ne razumiju što govore, već su to obična naklapanja bez glave i repa! Mogu zapamtiti i propovijedati nešto doktrine, pa misle da imaju istina-stvarnost, ali ništa što čine nije povezano s istinom – to su arhetipski farizeji. Izvana se čini da često propovijedaju ljudima i govore stvari koje lijepo zvuče kao da razumiju istinu, ali ono što čine suprotno je istini i protivi joj se. Tvrde i da služe Bogu i obavljaju crkveni posao, dok je u stvari sve što čine potpuno neprijateljski prema Bogu. Lažni vođe nikada ne promiču talentirane ljude koji su korisni Božjoj kući te ignoriraju relativno poštene ljude koji istinski teže istini i zatvaraju oči pred njima. Umjesto toga promiču i odgajaju one koji se bave laskanjem, one koji su ljigavi i prijevarni i one koji imaju ambicije i želje preuzeti posao u crkvi. Rezultat je svega toga da, nakon što su ti ljudi neko vrijeme u poslu, razni aspekti rada crkve zastaju i bivaju praktički paralizirani te se tako crkveni rad uništava u rukama lažnih vođa. Nisu li ljudi kao što su ti lažni vođe odvratni? Treba li ih smijeniti? Moraju se smijeniti! Svaki dan zastoja utječe na rad crkve cijeli jedan dan. Neki lažni vođe, iako znaju da su nesposobni za stvarni posao, ne žele dobrovoljno dati ostavku i stalno su opsjednuti statusnim povlasticama, pa bi čak išli toliko daleko da naštete radu crkve. Imaju li ti ljudi i najmanju trunku razuma? Lažni vođe nemaju sposobnost razumijevanja ni istinskog talenta i stvarnog znanja te nisu ljudi koji teže istini, a ujedno žude za statusnim povlasticama – oni su besramni ljudi; stoga se nikako ne smiju promicati i odgajati. Ako misliš da je tvoj kov vrlo loš i da nemaš sposobnost razlikovati dobro od zla, da nemaš sposobnost shvatiti istinu, onda, ma što radio, nemoj udovoljavati svojim ambicijama i željama i nemoj razmišljati o tome kako težiti tome da postaneš neki dužnosnik u crkvi – da postaneš crkveni vođa – jer biti vođa nije tako lako. Ako ti nisi poštena osoba i ne voliš istinu, onda ćeš, čim postaneš vođa, biti ili antikrist ili lažni vođa. I antikristi i lažni vođe ljudi su lišeni savjesti i razuma te ljudi koji su sposobni činiti zlo i ometati rad crkve. Iako je istina da su antikristi đavli i Sotone, ni lažni vođe nisu dobri ljudi; u najmanju ruku, oni su drsko besramni ljudi lišeni savjesti i razuma. Ima li ičeg slavnog u tome da budeš lažni vođa i da budeš smijenjen? To je sramotno, mrlja i u tome nema baš ničeg slavnog. Ako osjećaš breme prema radu crkve i želiš u njemu sudjelovati, to je dobro; ali moraš promisliti o tome razumiješ li istinu, jesi li u stanju razgovarati o istini kako bi riješio probleme, jesi li u stanju istinski se pokoriti Božjem djelu i jesi li u stanju pravilno obavljati crkveni posao prema radnim aranžmanima. Ako ispunjavaš te kriterije, možeš se kandidirati za vođu ili djelatnika. Ono što želim reći jest da ljudi, u najmanju ruku, moraju posjedovati samosvijest. Najprije pogledaj jesi li u stanju razlučiti ljude, možeš li razumjeti istinu i činiti stvari prema načelu. Ako ispunjavaš te zahtjeve, prikladan si da budeš vođa ili djelatnik. Ako nisi sposoban za samoprocjenu, možeš pitati ljude oko sebe koji te poznaju ili su ti bliski. Ako svi kažu da nisi dovoljnog kova da budeš vođa i da je već dovoljno dobro to što dobro obavljaš svoj sadašnji posao, trebao bi brzo spoznati samoga sebe. Budući da si lošeg kova, nemoj sve vrijeme željeti biti vođa – samo čini što možeš, obavljaj svoju dužnost ispravno s obje noge čvrsto na zemlji kako bi mogao imati mirnu savjest. I to je dobro. A ako si ti sposoban biti vođa, ako uistinu posjeduješ takav kov i talent, ako posjeduješ radnu sposobnost i osjećaš breme, onda si upravo onakva vrsta talentiranih ljudi kakva nedostaje Božjoj kući i sigurno ćeš biti promican i odgajan; ali sve ima svoje Božje vrijeme. Ta želja – želja za promicanjem – nije ambicija, ali moraš imati kov i ispunjavati kriterije da bi bio vođa. Ako si lošeg kova, a ipak sve vrijeme želiš biti vođa ili preuzeti neki važan zadatak, biti odgovoran za cjelokupni posao ili pak učiniti nešto što ti omogućuje da se istakneš, onda ti kažem: to je ambicija. Ambicija može donijeti nesreću, stoga se trebaš čuvati ambicije. Svi ljudi imaju želju za napretkom i svi su voljni težiti istini, što nije problem. Neki ljudi imaju kov, ispunjavaju kriterije za vođe i sposobni su težiti istini, i to je dobra stvar. Drugi ne posjeduju kov, pa bi se trebali držati vlastite dužnosti, ispravno obavljati dužnost koja je pred njima i činiti to u skladu s načelom i prema zahtjevima Božje kuće; za njih je to bolje, sigurnije, realnije.

Oni koji su izabrani za vođe i djelatnike ili promicani i odgajani ne bi se trebali zavaravati, misleći: „Braća i sestre izabrali su me među tolikim ljudima, Božja me kuća promaknula, dakle ja doista imam nekog talenta i bolji sam od običnih ljudi; pravom je zlatu suđeno kad-tad zablistati.” Je li dobro tako razmišljati? Nije li to otkrivanje iskvarene naravi? (Jest.) Biti promican i odgajan dobra je stvar i dobra prilika, ali hoćeš li moći dobro hodati tim putem ovisi o tome kako pristupiš toj prilici i možeš li je cijeniti. Bog ti je dao tu priliku, ali to ne znači da si stvarno bolji od bilo koga drugog; može biti da je tvoj kov malo bolji od drugih ili da imaš neke talente, ali teško je reći kakav je tvoj ulazak u život i imaš li istina-stvarnost jer su svačije iskvarene naravi iste, a i ti si član iskvarenog ljudskog roda. Ako to možeš shvatiti, moći ćeš ispravno pristupiti svom promicanju i odgajanju od strane Božje kuće. Ne bi se trebao smatrati talentiranom osobom niti bi trebao misliti da imaš istina-stvarnost. Radi se samo o tome što imaš malo kova i možeš težiti istini, pa ti je omogućeno da se obučavaš. Ovo je probni rok i još nije sigurno jesi li uistinu netko tko teži istini ni jesi li vrijedan odgajanja. Teško je reći hoćeš li moći ostati postojan nakon što te se isproba tijekom ovog razdoblja. Možda ćeš biti zadržan da se nastaviš odgajati, a može biti i da ćeš biti isključen – sve ovisi o tome koliko se trudiš. To je suština promicanja ljudi da budu vođe i djelatnici i to bi trebao razumjeti. Besmisleno je da sam za sebe misliš da si talentirana osoba. Ako te Božja kuća ne promiče i ne odgaja, nisi ništa. Ako ne težiš istini i ne želiš da te Božja kuća koristi, ne možeš ništa postići. Ako potom kažeš: „Božja me kuća ne koristi, otići ću u društvo”, onda idi u društvo i pokušaj, vidi tko će te promaknuti i vidi što si u stanju postići. Ovime vam želim reći da morate imati ispravno razumijevanje i pristup prema svojem promicanju i odgajanju u Božjoj kući. Oni koji su lošeg ili osrednjeg kova i koji ne mogu zadovoljiti mjerilo zahtijevano za promicanje i odgajanje u Božjoj kući trebaju samo poslušno i postojano ispunjavati svoju dužnost. Sve dok obavljaš svoju dužnost svim srcem i umom, Bog se neće nepravedno odnositi prema tebi. Stoga se nemojte boriti za promicanje i odgajanje, ali nemojte to ni odbijati, već samo pustite da sve ide svojim prirodnim tijekom; s jedne strane morate slušati aranžmane Božje kuće, a s druge strane morate imati bogopokorno srce – to je ispravan put. Je li to jednostavno učiniti? (Jest.) Ima li ikakve koristi u tome da osoba lošeg kova bude vođa? Kako će se na kraju osjećati kad ju se okarakterizira kao lažnog vođu i isključi? Hoće li to biti ono što ste željeli? (Ne.) Nosit ćete titulu „lažnog vođe” na glavi i kamo god pođete, ljudi će govoriti: „Ova je osoba nekoć bila lažni vođa.” Je li to dobra ili loša stvar? To nije dobra stvar, i nije nešto slavno. Ljudi moraju imati ispravno razumijevanje i stav prema promicanju i odgajanju; moraju u tim stvarima tragati za istinom, a ne slijediti vlastitu volju niti imati ambicije i želje. Ako osjećaš da si dobrog kova, ali te Božja kuća nikada nije promaknula niti te planira odgajati, nemoj biti frustriran i nemoj se početi žaliti, već se samo usredotoči na težnju za istinom i napredovanje. Kada budeš imao određeni rast i budeš u stanju obavljati stvarni posao, Božji izabrani narod prirodno će te izabrati za vođu. A ako osjećaš da si lošeg kova i da nemaš nikakve šanse da budeš promican ili odgajan te da je nemoguće da se tvoje ambicije ostvare, nije li to nešto dobro? To će te zaštititi! Ako si lošeg kova i naiđeš na skupinu slijepih smušenjaka koji te izaberu za svog vođu, nećeš li hodati po žeravici? Nesposoban si za bilo kakav posao, a oči i um su ti slijepi. Sve što činiš uzrokuje prekid; svaki je tvoj potez zlodjelo. Bilo bi ti bolje da dobro obavljaš posao svoje sadašnje dužnosti; barem se nećeš sramotiti, a to je bolje nego biti lažni vođa i meta kritika iza leđa. Čovjek mora znati svoju mjeru, mora imati malo samosvijesti; ako to ima, moći će izbjeći pogrešan put i ozbiljne pogreške.

Želite li biti lažni vođa ili običan sljedbenik? (Običan sljedbenik.) Ako te braća i sestre izaberu, pokušaj; možda te oni vide točnije nego što sam osjećaš o sebi. Ako braća i sestre misle da ti to možeš, trebao bi dati sve od sebe. Ako se stvarno potrudiš, ali i dalje ne uspijevaš u svom poslu i srce ti gori od tjeskobe tako da ne možeš jesti i gubiš san zbog toga te jednostavno ne znaš kako to ispravno raditi, prestani biti vođa ili djelatnik – preteško je to za tebe. Ako nastaviš, vjerojatno ćeš postati lažni vođa, pa bi trebao bez odlaganja dati ostavku i izjaviti: „Budući da sam lošeg kova i nesposoban za stvarni posao, ako nastavim biti vođa, uskoro ću definitivno završiti kao lažni vođa, stoga želim dati ostavku i dragovoljno se odričem položaja.” To je najmudriji potez i najprikladnija stvar koju možeš učiniti! To je racionalno i bolje nego zauzimati položaj i biti lažni vođa. Ako posve dobro znaš da si lošeg kova i nesposoban biti vođa, ali se ne možeš odreći statusa i kažeš sam sebi: „Zašto ja to ne mogu? Tko mi može pomoći? Kako bi bilo sjajno da zadržim svoj status vođe dok netko drugi smišlja sve planove i strategije za mene! Trenutno nema nikoga pogodnog da me zamijeni, pa mogu samo nastaviti biti vođa i uživati u tome svaki dan dok sam na poslu; čak i ako ne mogu obaviti posao, i dalje sam vođa, a biti vođa bolje je nego biti običan brat ili sestra. Ako me Božja kuća ne smijeni i ako me braća i sestre ne uklone, neću dati ostavku.” Je li to prikladno? (Nije.) Zašto nije prikladno? (To je nerazumno; ako sam nesposoban za stvarni posao, a svejedno ne dam ostavku, to će samo odgoditi rad crkve.) Takvo postupanje odgađa rad crkve – šteti drugima i šteti tebi. Znaš li što znači biti vođa? To znači da si izravno povezan s ulaskom mnogih ljudi u život, a tvoje je vođenje izravno povezano s time kako hodaju putem pred sobom. Ako ih dobro vodiš i vodiš ih na pravi put, moći će stupiti na pravi put. Ako ih loše vodiš i vodiš ih u jarak te i oni postanu farizeji poput tebe, onda je tvoj grijeh velik! A hoće li počinjenje tog velikog grijeha biti kraj? Bog će to zabilježiti! Posve dobro znaš da je tvoj kov loš, da si lažni vođa i nesposoban za stvarni posao, a ipak ne priznaješ svoje greške i ne daješ ostavku, već se drsko držiš svog položaja i ne prepuštaš ga nikome drugome. To je grijeh, a Bog će to zabilježiti. I hoće li ta zabilježba biti dobra ili loša za tebe u budućnosti? Uvalit ćeš se u nevolju! Reći ću ti golu istinu: Bog vodi evidenciju o takvim stvarima za svaku osobu i svaka je stavka jasno zabilježena. Kad bi se nešto tako ozbiljno dogodilo na tvom putu k spasenju, to bi jako utjecalo na tebe! Što god činio, nemoj ići tim putem i nemoj biti takva osoba.

Kratko smo u zajedništvu razgovarali o nekim postupcima i očitovanjima lažnih vođa u pogledu promicanja i odgajanja različitih vrsta talentiranih ljudi. Ukratko, osoba koja je lažni vođa ne obavlja stvaran posao i nesposobna je za stvarni posao. Njezin je kov loš, oči i um su joj slijepi, nesposobna je otkriti probleme i ne može prozreti razne vrste ljudi, pa nije u stanju preuzeti na sebe važan posao promicanja i odgajanja različitih vrsta talentiranih ljudi. Dakle, nema načina da dobro obavlja crkveni posao i uzrokovat će mnoge poteškoće Božjem izabranom narodu u njegovu ulasku u život. S obzirom na te čimbenike, jasno je da su lažni vođe nepodobni da budu crkveni vođe. Postoje i drugi lažni vođe koji ne obavljaju nikakav specifičan crkveni posao i ne stupaju u kontakt s nadzornicima za specifičan posao, pa ne znaju koji su talentirani pojedinci sposobni za koji posao, koji su prikladni za koji posao niti je li njihov rad u skladu s načelima. Stoga nisu u stanju promicati i odgajati talentirane ljude. Kako bi, onda, takvi ljudi mogli dobro obavljati crkveni posao? Glavni razlog zašto lažni vođe ne mogu obavljati stvarni posao jest taj što im je kov loš; nemaju uvida ni u što i ne znaju što je stvarni posao. To dovodi do čestih stanja stagnacije ili paralize u crkvenom poslu. To je izravno povezano s time što lažni vođe ne obavljaju stvarni posao. Posljednjih nekoliko godina Božja kuća neprestano je naglašavala da se zli ljudi i bezvjernici moraju iščistiti, a lažni vođe i lažni djelatnici smijeniti. Zašto se razni zli ljudi i bezvjernici moraju iščistiti? Zato što nakon godina vjerovanja u Boga ti ljudi i dalje uopće ne prihvaćaju istinu i došli su do točke gdje im više nema spasa. A zašto se svi lažni vođe i lažni djelatnici moraju smijeniti? Zato što ne obavljaju stvarni posao i nikada ne promiču niti odgajaju one koji teže istini; već se samo upuštaju u besmislene napore. To dovodi crkveni posao do kaosa i paralize, pri čemu se postojeći problemi zadržavaju neriješeni, a i usporava se ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Kad bi svi ti lažni vođe i lažni djelatnici bili smijenjeni i kad bi svi ti zli ljudi i bezvjernici koji ometaju crkvu bili uklonjeni, crkveni bi posao prirodno tekao glatko, život crkve prirodno bi postao mnogo bolji, a Božji izabrani narod mogao bi normalno jesti i piti Božje riječi i obavljati svoje dužnosti te ući na pravi put vjere u Boga. To je ono što bi Bog želio vidjeti.

27. veljače 2021.

Povežite se s nama preko Messengera