Danas ćemo nastaviti razgovarati u zajedništvu o odgovornostima vođa i djelatnika i o raznim očitovanjima lažnih vođa. Na posljednjem okupljanju razgovarali smo o šestoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Koji je glavni sadržaj te stavke? (Šesta stavka glasi: „Promicati i odgajati sve vrste kvalificiranih talenata kako bi svi koji teže istini mogli imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost.”) Prošli put smo uglavnom razgovarali o načelima Božje kuće za promicanje i odgajanje ljudi i o tome zašto Božja kuća promiče i odgaja ljude. Također smo raščlanili probleme koji postoje kod lažnih vođa kada je riječ o promicanju i odgajanju različitih vrsta talentiranih ljudi. Dakle, koja su glavna očitovanja lažnih vođa unutar ove dvije stavke? Zašto kažemo da su lažni vođe? Uglavnom postoje dva aspekta. Jedan je aspekt da lažni vođe ne razumiju načela za promicanje, odgajanje i korištenje različitih vrsta ljudi, niti tragaju za tim načelima. Oni ne znaju koje aspekte kova je važno posjedovati ili koje je kriterije važno ispuniti da bi bili vođe ili djelatnici. Posljedično, koriste ljude neselektivno na temelju vlastitih predodžbi i uobrazilja. Drugi je ozbiljan problem to što, nakon što promaknu, odgoje i koriste te ljude, ne prate niti provjeravaju njihov rad, niti saznaju kako im ide, ili obavljaju li stvaran posao, ili jesu li u stanju ispuniti svoje odgovornosti, ili kakav im je karakter, ili jesu li dužnosti koje ti ljudi obavljaju prikladne za njih, i ne obraćaju pozornost na to jesu li ljudi koje promiču, odgajaju i koriste u skladu s mjerilom i sa načelima – nikada ne provjeravaju te stvari. Lažni vođe misle da je to samo pitanje promicanja ljudi, uređivanja posla za njih i ništa više, i da su time njihove odgovornosti ispunjene. Tako lažni vođe obavljaju svoj posao, a to je ujedno i njihov stav i gledište dok rade. Mogu li, dakle, ova dva glavna očitovanja lažnih vođa dokazati da oni ne ispunjavaju i ne mogu ispuniti svoje odgovornosti kada je riječ o promicanju, odgajanju i korištenju ljudi? (Da.) Lažni vođe ne provjeravaju rad niti promatraju različite vrste ljudi, a još su manje pedantni kada je riječ o istini i načelima, uspoređivanju očitovanja i stanja različitih vrsta ljudi s istinama koje razumiju, te o načelima koja zahtijeva Božja kuća; također ne mogu razlučiti jesu li ljudskost i jače strane različitih vrsta ljudi u skladu sa zahtijevanim načelima Božje kuće za korištenje ljudi. Iz tih su razloga posebno smušeni i aljkavi kada je riječ o promicanju i korištenju ljudi i organiziranju posla za njih, i sve što rade jest odrađivanje forme i obavljanje površnog posla na temelju svojih predodžbi i uobrazilja. S obzirom na to, ako se od lažnih vođa zatraži da razborito i prikladno koriste različite vrste ljudi na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, mogu li oni to postići? (Ne, ne mogu.) Ostavimo za sada po strani kakav je kov lažnih vođa. Samo gledajući njihov stav prema radu i njihove načine i metode za obavljanje rada, i činjenicu da uopće ne obavljaju nikakav stvaran posao, već se samo bave općim poslovima i obavljaju ponešto površnog posla koji ih stavlja u središte pozornosti, i činjenicu da uopće ne obavljaju posao pružanja istine ljudima i ne znaju kako koristiti istinu za rješavanje problema – sve je to dovoljno da se dokaže da lažni vođe ne mogu obavljati stvarni rad crkve. Samo na temelju činjenice da lažni vođe ne obavljaju stvaran posao, niti odlaze među braću i sestre kako bi riješili stvarne probleme, već se umjesto toga drže nadmoćno i izdaju zapovijedi, može se potvrditi da su nesposobni dobro obavljati sve aspekte crkvenog rada kako bi promicali i odgajali ljude za Božju kuću.

Sedma stavka: Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten (Prvi dio)

Razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihove ljudskosti

Kakvo je vaše razumijevanje o tome kako rasporediti i koristiti različite vrste ljudi? (Božja kuća ima različita zahtijevana mjerila za razne vrste ljudi koji se promiču i odgajaju, i ljude treba promicati i koristiti u skladu s načelima i mjerilima Božje kuće za promicanje ljudi. Ako su neki ljudi prikladni da budu vođe i djelatnici, onda ih treba odgajati kao vođe, djelatnike i nadzornike; ako neki ljudi posjeduju stručne jače strane u određenom području, onda dužnost koju obavljaju treba urediti u skladu s njihovim stručnim jačim stranama, tako da budu razumno raspoređeni i korišteni.) Ima li tko što dodati? (Druga je stvar procjenjivanje ljudi na temelju njihove ljudskosti. Ako je nečija ljudskost relativno dobra, i ako netko voli istinu i ima sposobnost razumijevanja, onda je kandidat za promicanje i odgajanje. Ako je njegova ljudskost prosječna, ali ima jače strane i može obavljati dužnost u Božjoj kući i služiti, onda se i ovoj vrsti osobe može dodijeliti odgovarajuća dužnost na temelju njezinih jačih strana, tako da bude najbolje iskorištena. Ako je to osoba s prilično lošom ljudskošću i može uzrokovati prekide i ometanja, onda bi njezino obavljanje dužnosti donijelo više štete nego koristi, pa nije prikladno urediti da obavlja dužnost.) Ako se ljudi dijele na temelju njihove ljudskosti, onda sve dok nisu zli, ne uzrokuju prekide ili ometanja i sposobni su obavljati dužnost, u skladu su s načelima Božje kuće za korištenje ljudi. Druga vrsta koja se ne može koristiti, osim zlih ljudi i zlih duhova, jesu oni koji su nedovoljne inteligencije, to jest, oni koji ništa ne postižu, koji nisu u stanju ništa obaviti, nesposobni su naučiti neki stručni posao, ne mogu se nositi s jednostavnim općim poslovima, koji čak ne mogu ni obavljati fizički rad – ljudi koji su nedovoljne inteligencije i ljudskosti ne mogu se koristiti. Koji ljudi spadaju u ovu kategoriju nedovoljne inteligencije? Oni koji ne razumiju ljudski jezik, kojima nedostaje čisto razumijevanje, koji uvijek pogrešno shvaćaju stvari, griješe i daju irelevantne odgovore na pitanja, i koji su iste vrste kao glupani ili mentalno zaostale osobe – sve su to ljudi nedovoljne inteligencije. Zatim, tu su izuzetno apsurdni ljudi koji sve vrste stvari shvaćaju drugačije od normalnih ljudi – i oni imaju problem s inteligencijom. Uključuje li nedovoljna inteligencija nesposobnost da se išta nauči? (Da.) Dakle, računa li se nesposobnost da se nauči pisanje članaka kao nedovoljna inteligencija? (Ne.) Ljudi te vrste se ne računaju. Uzmimo za primjer učenje pjevanja i plesa, učenje računalnih vještina ili učenje stranog jezika; nesposobnost učenja tih stvari ne računa se kao nedovoljna inteligencija. Dakle, nemogućnost učenja kojih stvari ukazuje na nedovoljnu inteligenciju? Na primjer, neki ljudi imaju malo znanja, ali nisu sposobni naučiti kako organizirati svoj govor kada razgovaraju s drugima. Mogu li, dakle, takvi ljudi razgovarati u zajedništvu o istini, moliti se i normalno komunicirati s drugima kada vjeruju u Boga? (Ne.) Kada imaju neku ideju u glavi ili kada su u nekom stanju, i žele se otvoriti i razgovarati s ljudima o tome i tražiti put do rješenja, danima razmišljaju i ne znaju odakle početi ili kako se izraziti. Čim progovore, postanu zbunjeni i govore zbrkano, usta im se naizgled opiru poslušnosti, a misli su im posvuda. Na primjer, ti im kažeš: „Danas je lijepo vrijeme i sunce sija”, a oni će odgovoriti: „Jučer je padala kiša i na onoj je cesti bila prometna nesreća.” Nisu na istoj valnoj duljini s onima s kojima razgovaraju. Je li takva osoba nedovoljne inteligencije? (Da.) Na primjer, ako ih boli glava i ti ih pitaš što nije u redu, reći će da im je srce malo nelagodno. Taj je odgovor irelevantan za pitanje, zar ne? (Da.) To je prevelik nedostatak inteligencije. Ima mnogo takvih ljudi. Možete li vi dati primjer? (Neki ljudi uvijek skreću s teme kada odgovaraju na pitanja, jednostavno ne mogu razumjeti što ih drugi ljudi pitaju.) Često skretanje s teme tijekom razgovora – to je nedovoljna inteligencija. Zatim, postoje ljudi koji ne razlikuju „svoje” od „tuđih” kada govore, a ponekad se i izdaju kada govore, a da toga nisu ni svjesni – i to je nedovoljna inteligencija. Na primjer, neka braća i sestre žive s članovima obitelji koji su nevjernici, koji ih pitaju: „Što vam vaš bog govori da činite?” Oni odgovaraju: „Bog u kojeg vjerujemo je tako dobar. Uči nas da budemo pošteni ljudi i da ne smijemo nikome lagati i moramo svima govoriti iskreno.” Na površini, zvuči kao da svjedoče o djelu koje Bog obavlja, slaveći Boga i ostavljajući na svoje slušatelje dobar dojam o vjernicima, kako bi im mogli vjerovati, ali je li to doista tako? Što će nevjernici reći kada to čuju? Reći će: „Budući da je vaš bog od vas tražio da budete pošteni ljudi, onda nam recite istinu: Koliko novca ima vaša crkva? Tko daje najviše prinosa? Tko je vođa vaše crkve? Koliko mjesta za okupljanje imate?” Ti bi time bio zatečen, zar ne? Nisu li takvi ljudi priglupi? Zašto razgovaraš s đavlima i nevjernicima o tome kako biti poštena osoba? U stvarnosti, ti nisi nužno toliko pošten pred Bogom. Dakle, ne izdaješ li sebe time što to uzimaš tako ozbiljno u odnosu s nevjernicima? Nije li to kopanje rupe i postavljanje zamke samome sebi? Nisi li ti glupan? Kada otvaraš svoje srce ili govoriš iskreno nekome, ti moraš uzeti u obzir s kime razgovaraš – ako je to đavao ili Sotona, možeš li im reći što se stvarno događa? Dakle, kada se radi o takvim ljudima, potrebno je primijeniti izjavu: „Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi” – to je Božje učenje čovječanstvu. Glupani to ne znaju činiti. Oni samo znaju držati se pravila i govoriti stvari poput: „Mi vjernici smo tako pošteni, nikoga ne varamo. Pogledajte sebe, nevjernici, puni ste laži, dok mi svi govorimo iskreno.” I nakon što su govorili iskreno, ljudi imaju nešto protiv njih što mogu iskoristiti. Nije li to njihovo nerazlikovanje „svojih” od „tuđih”? Nije li to kao da im nisu sve na broju? Razumiju neke doktrine, ali ih ne znaju primijeniti. Izvikuju neke parole i onda se osjećaju stvarno duhovno, i misle da razumiju istinu i posjeduju istina-stvarnost, i svugdje se razmeću, ali na kraju, Sotone i đavli to iskoriste i upotrijebe protiv njih. To je nedovoljna inteligencija.

Upravo smo govorili o nekoliko vrsta ljudi koji su nedovoljne inteligencije. Prvu vrstu čine oni koji ne razumiju ljudski jezik i koji ne uspijevaju razumjeti i shvatiti srž i ključne stvari u riječima drugih ljudi; drugu vrstu čine glupani, koji nisu u stanju ništa postići i koji ne mogu dokučiti načela ili ključne stvari bez obzira na to kako to rade; treću oni koji o svemu imaju izrazito zadrte i apsurdne stavove. I još jednu vrstu čine oni koji su nesposobni išta naučiti, pa čak i naučiti govoriti ili razgovarati, ili kako jasno izraziti svoje misli i mišljenja da bi ih drugi mogli razumjeti; iako su donekle pismeni, ne mogu organizirati svoj govor, niti govoriti jasno, niti mogu izraziti ispravne stavove, niti išta postići. Sve su to ljudi nedovoljne inteligencije. Bez obzira na to koje zanate ili vještine uče, stalno su nesposobni dokučiti načela i pravila. Čak i ako povremeno dobro obave neki zanatski posao ili vještinu, to je slučajno; ne znaju kako su to dobro učinili. Sljedeći put kada to ne uspiju dobro učiniti, također ne znaju zašto je to tako. Nesposobni su išta naučiti ili postati vješti u tome. Ako se od njih traži da nauče zanat ili tehničku vještinu, bez obzira na to koliko dugo uče, shvatit će samo teoriju. Toliko godina slušaju propovijedi, ali nisu razumjeli istinu. Ako se od njih zatraži da uzmu ove riječi i ove specifične izjave o kojima Božja kuća često razgovara u zajedništvu i pretvore ih u načelo i put primjene, neće to moći učiniti ni da se polome od posla, i bez obzira na to kako ih se podučava. To potvrđuje da ti ljudi imaju nedovoljnu inteligenciju. Neki ljudi postižu potpuno iste rezultate radeći nešto u dobi od 50 ili 60 godina kao i u dobi od 30, bez ikakvog napretka. U svom životu nisu uspješno naučili niti jednu jedinu stvar. Nisu tratili vrijeme, vrlo su pažljivi i trude se, ali nisu uspjeli ništa naučiti; to pokazuje da imaju nedovoljnu inteligenciju. Na temelju onoga o čemu smo razgovarali u zajedništvu, opseg onoga što se smatra nedovoljnom inteligencijom postao je širi, zar ne? Biste li vi sebe ubrojili u one s nedovoljnom inteligencijom? (Da.) Malo, u većoj ili manjoj mjeri. Zašto to kažem? Većina ljudi sluša propovijedi pet godina, ali još uvijek ne razumiju što je istina ili koje su Božje nakane; a neki ljudi slušaju propovijedi 10 godina, ili čak 20 ili 30 godina i još uvijek ne razumiju što je istina-stvarnost i što su riječi i doktrine, usta su im puna doktrina i izvrsno ih sipaju iz rukava – to je problem s njihovom inteligencijom. Ostavimo za sada po strani razumijevanje istine, recimo samo da ljudi pokazuju sljedeća očitovanja prema nekim vanjskim stvarima i općepoznatim stvarima u ljudskom životu: bez obzira na to koliko godina nešto rade, njihova situacija, stanje i percepcija ostaju isti kao kad su to prvi put počeli učiti, i bez obzira na to kako ih se usmjerava, podučava ili kako to provode u djelo, i dalje ne napreduju. To je nedovoljna inteligencija.

Odabir i korištenje ljudi na temelju toga imaju li ljudskost ili ne, u skladu je s načelima; stoga, recite mi, trebamo li odgajati i koristiti ljude koji imaju lošu ljudskost, nedovoljnu inteligenciju ili djelo zlih duhova? To se apsolutno ne smije činiti. Osim ovih nekoliko vrsta ljudi koji nisu u skladu s načelima Božje kuće za korištenje ljudi, većina ostalih ljudi može se razumno koristiti na temelju njihove ljudskosti. Oni koji su prosječne ljudskosti, koja se ne može nazvati ni lošom ni dobrom, mogu jednostavno biti obični članovi tima. Što se tiče onih koji imaju prilično dobru ljudskost, koji su prilično racionalni i imaju savjest, koji vole pozitivne stvari, koji su posebno ispravni, imaju osjećaj za pravdu i sposobni su braniti interese Božje kuće, naglasak se može staviti na odgajanje i korištenje tih ljudi. Hoće li ih se odgajati i koristiti kao vođe ili vođe timova, ili za obavljanje nekog važnog posla, to ovisi o njihovom kovu i jačim stranama. Tako se odmjerava kako koristiti različite vrste ljudi na temelju njihove ljudskosti.

Razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihovih jačih strana

Razgovarajmo dalje o tome kako koristiti različite vrste ljudi na temelju njihovih jačih strana. Osim kova, neki ljudi imaju i neke stručne vještine u kojima se ističu. Što se podrazumijeva pod riječju „jače strane”? (Imati vještinu u specijaliziranom području, kao što je sposobnost skladanja glazbe, sviranja glazbenog instrumenta ili slikanja.) Razumijevanje glazbene teorije, umjetnosti, kao i plesa i pisanja – sve su to jače strane. Gluma i režija su jače strane vezane uz filmsku produkciju, prevođenje je jezična vještina, a video produkcija i specijalni efekti također su jače strane unutar specifičnih područja. Kada govorimo o jačim stranama, mislimo na stručne vještine koje se odnose na središnji rad crkve. Neki ljudi već imaju osnovnu razinu stručnosti, a neki te stvari uče nakon dolaska u Božju kuću. Ako osoba ima osnovnu stručnost, ali njezina ljudskost nije u skladu s mjerilom, i ako je jedna od onih s nedovoljnom inteligencijom, zla osoba ili zli duh, onda se ne može koristiti. Ako je ljudskost osobe u skladu s mjerilom i posjeduje jaču stranu koja je potrebna Božjoj kući, onda se može promicati, odgajati i koristiti, dodijeliti timu koji odgovara njezinim jačim stranama ili koji je povezan sa stručnim vještinama koje posjeduje, i odmah je uputiti na posao. Neki ljudi još ne posjeduju stručnu jaču stranu, ali su voljni učiti i stvarno brzo shvaćaju. Ako je njihova ljudskost u skladu s mjerilom, onda ih Božja kuća može odgajati i stvoriti im uvjete za učenje, a takvi se ljudi također mogu koristiti. Ukratko, dodjela dužnosti temelji se na ljudskom kovu i jačim stranama, i koliko je god moguće, ljude s različitim jačim stranama treba rasporediti da rade unutar vlastitog područja stručnosti, kako bi njihove jače strane došle do izražaja. Ako njihove jače strane više nisu potrebne Božjoj kući, može im se urediti da rade što god su sposobni, na temelju njihovog kova i ljudskosti; to se zove razumno korištenje ljudi. Ako Božja kuća i dalje ima potrebu za njihovim jačim stranama, treba im dopustiti da nastave obavljati svoju dužnost u tom području i ne mogu biti proizvoljno premješteni, osim ako u toj struci radi previše ljudi, te bi se u tom slučaju broj ljudi trebao smanjiti u skladu sa situacijom, putem preraspodjele onih koji su najmanje kompetentni u svojoj struci na druge dužnosti; to je razumno korištenje ljudi.

Postoji određena vrsta ljudi koja nema nikakve posebne vještine – znaju pomalo pisati članke, znaju otpjevati u tonalitetu kad pjevaju i naučiti kako raditi bilo što, ali nisu najbolji u tim stvarima. U čemu su najbolji? Imaju nešto kova, relativno su obdareni osjećajem za pravdu i imaju ponešto dara za prosuđivanje i korištenje ljudi. Osim toga, najviše se ističu po organizacijskim vještinama. Ako takvoj osobi date zadatak ili posao, ona može organizirati ljude da ga obave. Istovremeno, posjeduje radnu sposobnost; to jest, ako joj date posao, ima sposobnost da ga dobro obavi i završi. U mislima ima plan, s koracima i strukturom. Zna kako koristiti ljude, kako rasporediti vrijeme i koga koristiti za taj zadatak. Ako se pojavi problem, zna kako sa svima razgovarati o rješenju. Zna kako uravnotežiti i riješiti sve te stvari. Takva osoba ne samo da posjeduje radnu sposobnost, već i relativno dobro govori. Njezine su riječi jasne i sređene i ne zbunjuju ljude. Kada dodijeli posao, svima je jasno i svatko zna što treba raditi; nitko nije besposlen i nema propusta u radu. Njezino objašnjenje detalja posla također je relativno jasno i uređeno, a za posebno složena pitanja nudi analize, razgovor u zajedništvu i navodi detalje tako da svi razumiju probleme, znaju kako obaviti posao i kako nastaviti. Osim toga, može također razgovarati u zajedništvu o tome koji načini postupanja mogu biti manjkavi, koje će metode rada utjecati na učinkovitost, na što ljudi trebaju obratiti pozornost tijekom svog rada i tako dalje. To jest, razmišlja više od drugih prije nego što počne raditi – razmišlja detaljnije, realnije i sveobuhvatnije od drugih. S jedne strane, razborita je, a s druge, rječita je. Biti razborit znači da radi stvari na organiziran način, s koracima i prema planu, i s velikom jasnoćom. Biti rječit znači da može koristiti jezik kako bi jasno i razumljivo izrazila misli, planove i proračune u svom umu, i da zna govoriti jednostavno i sažeto, tako da njezini slušatelji nisu zbunjeni. Izražava se jezikom koji je posebno jasan, točan, istinit i prikladan. To je ono što znači biti rječit. Takvi su ljudi rječiti, posjeduju radnu sposobnost, organizacijske vještine, a povrh toga imaju osjećaj odgovornosti i relativno su obdareni osjećajem za pravdu. Oni nisu oni koji ugađaju ljudima ili mirotvorci. Kada vide zle ljude kako uzrokuju prekide i ometanja u crkvenom radu, ili glupane i propalice koji se ne bave svojim pravim poslovima i hvataju krivine, naljute se, osjećaju nezadovoljstvo i mogu odmah riješiti te probleme i nositi se s njima te zaštititi rad i interese Božje kuće. Imati osjećaj odgovornosti i osjećaj za pravdu – nisu li ta očitovanja istaknute karakteristike ljudskosti takve osobe? (Da.) Takvi ljudi možda nisu dobri u druženju ili možda nisu vrlo vješti u nekoj određenoj stručnoj vještini, ali ako posjeduju karakteristike koje sam upravo opisao, mogu se odgajati kao vođe i djelatnici. Te su karakteristike također njihove jače strane, to jest, rječiti su, posjeduju radnu sposobnost, organizacijske vještine i relativno su obdareni osjećajem za pravdu. Imati osjećaj za pravdu je ključno. Imaju li zli ljudi i antikristi osjećaj za pravdu? (Ne.) Antikristi imaju opaku prirodu; nemoguće je da imaju osjećaj za pravdu. Još jedna ključna stvar je da ova vrsta osobe ima duhovno razumijevanje i sposobnost razumijevanja istine; to je povezano s njihovim kovom. Jače strane ove vrste osobe odnose se na one karakteristike ljudskosti i talente koje sam upravo spomenuo, uz još tri mjerila: imati sposobnost razumijevanja istine, imati teret za crkvu i posjedovati radnu sposobnost. Takvi se ljudi mogu odgajati kao vođe; s tim nema problema. Osim što je razborit i ima kova, vođa mora imati sposobnost razumijevanja istine, te imati organizacijske vještine i radnu sposobnost u svom poslu, kao i rječitost. Neki ljudi imaju vrlo dobar kov, posjeduju duhovno razumijevanje, ali kada dođe vrijeme za razgovor u zajedništvu na okupljanjima, potpuno zabrljaju ono što pokušavaju reći, potpuno im nedostaje sposobnost da organiziraju svoj govor, a ono što govore potpuno je lišeno logike. Mogu li se takvi ljudi odgajati kao vođe? (Ne, ne mogu.) Neki ljudi jedva uspijevaju razgovarati s vrlo malim brojem ljudi; mogu razgovarati u zajedništvu o nekim stanjima, mišljenjima i razumijevanju istine, i mogu podržati druge, opskrbiti ih i pomoći im, ali pred više ljudi ne usuđuju se govoriti, osjećaju strah, pa čak mogu postati nervozni do suza. Mogu li se takvi ljudi odgajati? Za vrstu osobe koja je prilično slaba i plašljiva i koja je sklona tremi, ako posjeduje ljudskost, jače strane i sposobnost razumijevanja da bude vođa, može se odgajati da postane vođa tima ili crkveni vođa. Prvo ih samo odgajajte i obučavajte; nakon nekog vremena u praksi, steći će uvid i time postati malo hrabriji, i više se neće bojati govoriti ili imati tremu. Ukratko, kada se radi o onima koji imaju karakteristike ljudskosti i jače strane o kojima smo upravo zajednički razgovarali, mogu se odgajati da postanu vođe sve dok je njihova ljudskost u skladu s mjerilom. Kao što smo rekli prošli put, da bi netko bio odgajan kao vođa, ne mora nužno razumjeti sve istine, biti u stanju pokoravati se Bogu, imati bogobojazno srce i tako dalje. Nije apsolutno nužno ispuniti te kriterije. Ako netko posjeduje određeni kov, ima duhovno razumijevanje i sposoban je prihvatiti istinu, onda se može promicati i odgajati. Nije li to razumno korištenje ljudi? (Da.) Najvažniji je kriterij je li nečija ljudskost u skladu s mjerilom ili ne.

Neki ljudi, nakon što su poslušali što sam rekao, smatraju da već ispunjavaju kriterije da budu vođe i da bi trebali biti promaknuti. To je pogrešno shvaćanje s njihove strane, zar ne? Zar je biti vođa tako jednostavna stvar? Oni misle: „Stvarno sam metodičan, imam organizacijske vještine i rječit sam, mogu jasno objasniti i najsloženije stvari, pa zašto me onda Božja kuća ne promiče? Zašto me braća i sestre ne izaberu za vođu? Kako to da viši vođe ne primjećuju da sam talentiran?” Ne brini. Ako doista ispunjavaš kriterije da budeš vođa ili djelatnik, onda ćeš prije ili kasnije biti promaknut i bit će ti dopušteno da se obučavaš. Ono što je sada važno jest da se moraš mnogo vježbati u primjenjivanju istine i postupanju u skladu s načelima te proaktivno pomagati drugima i rješavati stvarne probleme za Božji izabrani narod. Kada Božji izabrani narod vidi da imaš dobar kov i da možeš rješavati stvarne probleme, preporučit će te i izabrati. Ako ne preuzmeš inicijativu da obaviš malo stvarnog posla, već samo čekaš dan kada ćeš najedanput biti izabran za vođu ili iznimno promaknut od strane Višnjeg, to se nikada neće dogoditi. Moraš obaviti neki stvaran posao tako da svi to vide; jednom kada svi sami vide tvoje jače strane i osjete da si netko koga bi trebalo promaknuti, odgajati i koristiti, prirodno će te preporučiti i izabrati. Ako sada osjećaš da si sposoban biti vođa, ali te nitko nije izabrao i Božja kuća te nije promaknula, zašto je to tako? Jedno je sigurno: još nisi stekao odobravanje braće i sestara. Možda je to tvoja ljudskost, možda je tvoja težnja, a možda su tvoje jače strane ili kov. Ako braća i sestre ne prepoznaju ili ne odobravaju jedan od ovih aspekata, neće te izabrati niti preporučiti. Zato moraš nastaviti marljivo raditi, ustrajati u težnji i vježbanju, a kada istinski budeš razumio istinu i budeš mogao postupati u skladu s načelima, ljudi će te prirodno preporučiti i izabrati; stvari idu svojim prirodnim tijekom kada se za to steknu uvjeti. Nema potrebe neprestano iščekivati da postaneš vođa ili stalno o tome razmišljati; to je pretjerana želja. Trebao bi imati obično srce, biti netko tko teži istini, voditi računa o Božjim nakanama i naučiti biti pokoran i strpljiv. Ne možeš slijepo težiti tome da postaneš vođa; to je ambicija i to nije ispravan put. Ne bi trebao stalno imati tu ambiciju i želju. Čak i ako doista imaš kov, moraš pričekati dok ne uđeš u istina-stvarnost prije nego što budeš dorastao zadatku služenja kao vođa ili djelatnik. Ako ne razumiješ istinu i ne znaš kako primjenjivati istinu, onda čak i ako budeš izabran za vođu ili djelatnika, nećeš moći obavljati nikakav stvaran posao te ćeš morati biti smijenjen i isključen, što se često događa. Ako misliš da si sposoban biti vođa, da posjeduješ talent, kov i ljudskost za vodstvo, a ipak te Božja kuća nije promaknula i braća i sestre te nisu izabrali, kako bi se trebao odnositi prema tome? Ovdje postoji put primjene koji možeš slijediti. Moraš temeljito spoznati samoga sebe. Pogledaj je li u pitanju to da imaš problem sa svojom ljudskošću, ili da je ljudima odvratno otkrivanje nekog aspekta tvoje iskvarene naravi; ili je li to zato što ne posjeduješ istina-stvarnost i nisi uvjerljiv drugima, ili što obavljanje tvoje dužnosti nije u skladu s mjerilom. Moraš promisliti o svim tim stvarima i vidjeti gdje točno podbacuješ. Nakon što neko vrijeme budeš promišljao i otkriješ u čemu je tvoj problem, moraš odmah tragati za istinom da ga riješiš i ući u istina-stvarnost te težiti postizanju promjene i rasta, tako da kada oni oko tebe to vide, kažu: „Ovih je dana puno bolji nego prije. Radi postojano i ozbiljno shvaća svoj posao, a posebno je usredotočen na istina-načela. Ne postupa naglo ni površno i savjesniji je i odgovorniji u svom radu. Prije je volio tu i tamo govoriti velike riječi i neprestano se razmetao, ali sada je puno suzdržaniji i više nije nametljiv. Čak i ako je sposoban nešto napraviti, ne hvali se time, a kada nešto završi, opetovano o tome promišlja, bojeći se da ne pogriješi. Postupa puno opreznije nego prije i s bogobojaznim srcem – a povrh svega, može razgovarati u zajedništvu o istini kako bi riješio neke probleme. Doista je porastao.” Oni oko tebe koji su neko vrijeme bili u interakciji s tobom otkrivaju da si doživio očitu promjenu i rast; u svom ljudskom životu, vladanju i postupanju sa stvarima, kao i u svom stavu prema radu i odnosu prema istina-načelima, ulažeš više truda nego prije i rigorozan si u govoru i postupcima. Braća i sestre sve to vide i primaju k srcu. Možda ćeš se tada moći kandidirati na sljedećim izborima i imat ćeš nadu da budeš izabran za vođu. Ako doista možeš obavljati neku važnu dužnost, zadobit ćeš Božji blagoslov. Ako doista imaš teret i takav osjećaj odgovornosti te želiš nositi teret, onda požuri i vježbaj se. Usredotoči se na primjenjivanje istine i počni postupati prema načelima. Jednom kada budeš imao životno iskustvo i mogao pisati članke svjedočanstva, doista ćeš napredovati. A ako možeš svjedočiti za Boga, onda zasigurno možeš zadobiti djelo Duha Svetoga. Ako Duh Sveti djeluje na tebi, to znači da te Bog gleda s naklonošću, a uz usmjeravanje Duha Svetoga, tvoja će se prilika uskoro pojaviti. Sada možda imaš teret, ali tvoj je rast nedovoljan, a životno iskustvo previše plitko, pa čak i da postaneš vođa, bio bi sklon padu. Moraš težiti ulasku u život, prvo riješiti svoje pretjerane želje, dragovoljno biti sljedbenik i istinski se pokoravati Bogu, bez riječi pritužbe na bilo što što On orkestrira ili aranžira. Kada budeš posjedovao takav rast, doći će tvoja prilika. To što želiš preuzeti težak teret, što imaš taj teret, dobra je stvar. To pokazuje da imaš proaktivno srce koje teži napretku i da želiš voditi računa o Božjim nakanama i slijediti Božju volju. To nije ambicija, već istinski teret; to je odgovornost onih koji teže istini i cilj njihove težnje. Nemaš sebičnih motiva i ne radiš to radi sebe, već da bi svjedočio o Bogu i udovoljio Mu – to je ono što Bog najviše blagoslivlja i On će za tebe napraviti prikladne aranžmane. Za sada se samo pobrini o težnji za ulaskom u život, prvo pravilno ispuni svoju dužnost, a zatim napiši nekoliko članaka s iskustvenim svjedočanstvom kako bi svjedočio o Bogu. Ako su tvoja svjedočanstva istinita i praktična, ljudi koji ih čitaju divit će ti se i voljeti te, bit će voljni družiti se s tobom i preporučiti te, i tako će doći tvoja prilika. Stoga se apsolutno moraš opremiti istinom prije nego što prilika dođe. Prvo trebaš imati praktično iskustvo, a onda ćeš prirodno imati istinsko svjedočanstvo; rezultati tvoje dužnosti postajat će sve bolji i bolji, a do tada se nećeš moći sakriti čak i da želiš, a braća i sestre oko tebe će te preporučiti. To je zato što ljudi koji imaju istina-stvarnost nisu potrebni samo Božjoj kući, već i Božjem izabranom narodu; svatko se voli družiti s ljudima koji imaju istina-stvarnost i svatko se voli družiti s prijateljima koji imaju istina-stvarnost. Ako stekneš iskustvo do te mjere da svi vide kako imaš istinsko svjedočanstvo i priznaju da imaš istina-stvarnost, nećeš moći izbjeći da postaneš vođa čak i da želiš, a braća i sestre će inzistirati na tome da te izaberu. Nije li tako? Kada se izgubljeni sin obrati i vrati Bogu, Bog je u Svom srcu zadovoljan, sretan i utješen. Kao osobu s istina-stvarnošću, kako te Bog ne bi mogao koristiti? To bi bilo nemoguće. Božja je nakana zadobiti više ljudi koji mogu svjedočiti o Njemu; usavršiti sve koji Ga ljube i što je prije moguće upotpuniti grupu ljudi koji su jednog srca i uma s Njim. Stoga, u Božjoj kući, svi koji teže istini imaju velike izglede, a izgledi onih koji iskreno ljube Boga su neograničeni. Svatko bi trebao razumjeti Božju nakanu. Doista je pozitivna stvar imati ovaj teret, i to je nešto što bi trebali posjedovati oni sa savješću i razumom, ali neće svatko nužno moći preuzeti težak teret. Odakle dolazi ta razlika? Bez obzira na tvoje jače strane ili sposobnosti, i bez obzira na to koliko je visok tvoj kvocijent inteligencije, ključna je tvoja težnja i put kojim hodaš. Ako je tvoja ljudskost u skladu s mjerilom i imaš određeni kov, ali nisi netko tko teži istini, već samo imaš dobru ljudskost i neki osjećaj tereta, možeš li dobro obavljati posao vođenja crkve? Jamčiš li da možeš rješavati probleme koristeći istinu? Ako to ne možeš jamčiti, onda si još uvijek nesposoban za svoj posao. Čak i da si izabran ili postavljen za vođu, i dalje ne bi bio sposoban obavljati posao, pa čemu bi to služilo? Iako bi to zadovoljilo tvoju taštinu, naštetilo bi braći i sestrama i usporilo crkveni rad. Ako ispunjavaš kriterije da budeš vođa ili djelatnik, i netko si tko teži istini, a imaš i neka iskustvena svjedočanstva, onda ćeš definitivno moći dobro obavljati posao vođenja, jer imaš iskustvena svjedočanstva, ti si netko tko razumije istinu i možeš preuzeti težak teret vođenja crkve. To što je tvoja ljudskost u skladu s mjerilom i što također imaš određene jače strane samo su osnovni kriteriji da te Božja kuća promiče, odgaja i koristi, ali možeš li dobro obavljati posao vođenja ovisi o tome imaš li stvarno iskustvo i istina-stvarnost – to je ono što je najvažnije. Neki su ljudi ispravni i teže istini, ali vjeruju tek tri do pet godina i nemaju praktičnog iskustva. Mogu li takvi ljudi dobro obavljati posao vođenja crkve? Bojim se da neće biti sposobni za taj posao. U čemu podbacuju? Nedostaje im praktično iskustvo i još nisu došli do razumijevanja istine. Čak i ako mogu govoriti mnoge riječi i doktrine, još uvijek ne mogu rješavati probleme koristeći istinu. Stoga još uvijek nisu sposobni za posao vođenja i trebaju se nastaviti vježbati kako bi postigli razumijevanje istine i ulazak u istina-stvarnost. Uzmimo, na primjer, osobu čija je ljudskost u skladu s mjerilom i koja je prilično poštena, rijetko laže i vara, i obavlja svoju dužnost bez izazivanja prekida ili ometanja, ali je slaba u težnji za istinom; može li se takva osoba odgajati da bude vođa ili djelatnik? To bi bilo vrlo teško. Bi li osoba koja ispunjava kriterije da bude promaknuta, odgajana i korištena, ali koja ne teži istini, bila sposobna postati netko tko teži istini ako bi bila promaknuta u vođu ili djelatnika? Bi li mogla početi težiti istini? Bi li mogla ući u istina-stvarnost nakon što neko vrijeme radi kao vođa ili djelatnik? To bi bilo nemoguće. Bez obzira na to koje kriterije osoba ispunjava, sve dok nije netko tko teži istini, apsolutno ne može biti izabrana ili promaknuta za vođu ili djelatnika. Ako osoba posjeduje ljudskost i kov koji su u skladu s mjerilom, a također je sposobna prihvatiti istinu i doživjeti neke promjene, onda može biti promaknuta, odgajana i korištena, i kao rezultat toga, dobit će priliku da se obučava, uđe u istina-stvarnost i krene putem ka spasenju i usavršenju. Stoga, bez obzira na to koga Božja kuća promiče da bude vođa, djelatnik ili nadzornik, svrha nije zadovoljiti tvoje osobne želje i ambicije, niti ispuniti tvoje težnje, već ti omogućiti da kreneš putem spasenja i postaneš usavršena osoba.